Ovogodišnji godišnji odmor nam je počeo puno ranije od uobičajenog. Glavni razlog za to je ležao u mojoj promjeni posla nakon sedam godina, i odlaskom iz prodaje u neke sasvim druge profesionalnije vode. Kako mi je u staroj firmi preostalo poprilično starog i novog godišnjeg, valjalo je to sve iskoristiti do početka srpnja.
Uvertira pred veliku ljetnu avanturu nam je bila još 30. svibnja, kada smo s Elenom otišli po prvi put na cjelodnevni izlet. Gdje drugdje nego u Hrvatsko Zagorje i nama najomiljenije izletište svih ovih godina – jezero kod dvorca Trakošćan. Nažalost jezero je još uvijek samo u imenu, jer nas je i dalje zatekla ista zemljana golotinja kao i prethodne dvije godine. U trenutku pisanja članka 31.08.2024. čitam upravo na portalu hrvatskih voda da je upravo i službeno završeno čišćenje jezera. Tako je na ukupnom prostoru od 170.000 četvornih metara izvađeno više od 200.000 kubika sedimenta. Posljednje čišćenje jezera je bilo prije sedam desetljeća. Iduća faza tijekom jeseni i zime je postepeno punjenje jezera s volumenom vode od preko 500.000 kubika. Tako da iduće godine očekujemo posjetu u punom sjaju.
Pa i usprkos nedostatku jezera mi smo lijepo obavili svoju rutu po tada još relativno svježem zraku. Bilo je to prvi put da je uz pokoje zastajkivanje i Elena obavila svoju prvu poštenu izletničku šetnjicu.
Po završetku zaletjeli smo se oko 17h u svoj omiljeni restoran Preša u Tkalcima iznad Krapine. Odabir ručka je bilo Elenino najomiljenije jelo i hit od prošle godine – juha od štrukli. Teško je zamisliti ikome tko nije probao da se čovjek može toliko pošteno najesti od juhe i štrukli, no vjerujte nam na riječ sa zagorskim porcijama je to itekako moguće.
05. lipnja smo imali iduću posjetu Zagorju. Ovoga puta smo se do kuće u Švaljkovcu zaletjeli samo nakratko odnijeti glavninu prtljage na moj slobodan dan. Usput smo svratili i do obližnjeg Svetog Križa Začretja, a gdje smo pronašli i kupili Elenin novi prijenosni krevetić za spavanje. I ova posjeta na kraju nije mogla proći bez ručka u Preši.
12.06. je i službeno započeo godišnji koji će trajati sve do kraja mjeseca. Za prvi dan kad smo spakirali ostatak stvari uključujući i kunicu Bongu, prvo smo ju sa svime ostavili u sigurnosti novog privremenog doma kuće u Švaljkovcu, a nas troje se zaputilo u generalnu nabavku u Krapinu. No prije toga valjalo je svratiti u omiljenu slastičarnicu Relax na kolače. Moram priznati ako bi ikad razmišljali o preseljenju u Krapinu, navedena slastičarnica bi nam bila pri vrhu liste razloga. Imaju neke od najboljih kolača i sladoleda koje smo ikad igdje kušali.
Većina ostatka dana nam je protekla u šopingiranju. U jednom trenutku smo se bili odvezli i u Zabok po sijeno za Bongu, ali i lokalni Lidl i veliki Kaufland. Upravo u potonjem sam pronašao nove Lego setove na solidnim akcijama po 25%. Unutarnje dijete u meni nije moglo odoljeti te sam kupio jedan mali i jedan mini City svemirski set.
Uz obilje obilazaka i vožnji simo tamo, večer je stigla brže od očekivanog, a s njom se prikrala i iznenađujuća hladnoća za lipanj. Sva sreća pa sam još od prije nabavio dvije puhalice toplog zraka, a koje sam sad napokon upogonio punom snagom. Jednu u velikoj sobi gdje su spavale Slavica i Elena, te drugu u manjoj gdje sam ja spavao s Bongom. Puhalice su obavile iznenađujuće dobar posao po cijenu malo smrada svježe plastike. Srećom kada su se pošteno raspuhale više se nije ni to osjetilo.
13.06. smo većinu dana proveli doma zasluženo se odmarajući. Elenine popodnevne spavance je Slavica kratila sudjelujući u turniru na mobilnoj aplikaciji u igri Through The Ages: A New Story of Civilization, dok sam ja zavaljen u ležaljku na balkonu potkrovlja guštao u knjizi “Kraj Smrti” od Liu Cixina.
Popodne smo otišli na uživanciju u termama Aqua Vivae u Krapinskim toplicama. Tri sata boravka smo platili 9 € po odrasloj osobi. Kada su se tome pridodale vegetarijanska i pizza od tune za 26€, sve skupa nije baš bilo jeftino iskustvo. No kad je čovjek na odmoru i uživanje je u pitanju, novac do određene mjere ipak postaje sporedna stvar.
14.06. je bio još jedan ružan i kišovit dan pa smo vrijeme provodili uglavnom u kući, neki se igrajući kockama (Elena), neki čitajući (Mislav), a neki sudjelujući u turniru Through The Ages aplikacije (Slavica). Popodne smo se uspjeli izvući iz zatvorenih prostora samo kako bismo otišli na ručak u restoran Preša. Odabir je ovoga puta pao na zelene rezance u umaku od gljiva i pureći odrezak punjen sa šunkom i sirom te pečenim krumpirom kao prilogom.
15.06. se napokon ukazalo Sunce i malo je zatoplilo, pa smo vrijeme uglavnom provodili po dječjem igralištu obližnje Donje Šemnice. Elena je naprosto uživala u novom otkriću spuštanja niz spiralni tobogan.
16.06. je bio dan velikog tatinog ponosa. Naime Eleni su po prvi put prezentirani Lego setovi koje sam prije 4 dana kupio u Kauflandu na sniženju. Na opće oduševljenje Elena je pokazala živi interes i veliko zanimanje za standardni Lego, što je tati izmamilo suzu radosnicu.
Popodne smo išli u posjet kod prvih susjeda Mladena i Petre, njihove dvije starije curice Iris i Tenu i najnovijom pridošlicom u obitelji – Hane. Dok smo mi odrasli uživali u odraslim razgovorima, curke su se zabavljale ludiranjem i igrom u svojoj dječjoj sobi.
Idućih par dana je prošlo uobičajenim ustaljenim tempom ne vrijednim posebnog spomena. Kako bismo izašli malo iz regularne monotonije, 20.06. smo odlučili posjetiti Grešnu Goricu kod Desinića. Mjesto je nekada davno kad sam bio klinac vrvjela obiljem različitih divljih životinja poput jelena, srna i divljih svinja u ograđenim torovima, dok su zečevi, pure, guske, kokoši i koze slobodno vrludali među posjetiteljima. U današnje vrijeme je sve spalo na svega dvije koze, jednu pigmejsku svinju, nekoliko ptičica i jednog jelena. Srećom pa je i taj jedan jelen bio iznimno druželjubiv, pogotovo kada ga se još potkupilo obiljem sočnog zelenog lišća koje mu je inače izvan dohvata.
Nakon polu satnog druženja i hranjenja životinje, bili smo spremni pobrinuti se i za vlastite trbuhe. Cure su naručile dječji meni koji se sastojao od zagrebačkog odreska s pečenim krumpirom, i čija porcija je uzgred budi rečeno bila iznimno obilata. Ja sam se zadovoljio gulašom od divljači. Vrijeme čekanja na ručak smo skratili igrom s raznim igračkama u vlasništvu restorana, a koje nam je donijela simpatična konobarica.
Imali smo u planu posjetu i dvorcu Veliki Tabor, no zadržali smo se predugo u okrilju restorana pa za to više nije bilo vremena.
Iduća dva dana smo ponovno proveli u uobičajenoj monotoniji.
22.06. smo tijekom Eleninog popodnevnog spavanca Slavica i ja napokon došli na svoje. Naime taj dan i to popodne smo napokon i zaigrali neku društvenu igru. Od kandidata koje smo ponijeli na izbor smo imali Undertwater Cities, Innovation s Echoes of The Past ekspanzijom, Red Cathedral i… Race For The Galaxy s Gathering Storm, Rebel vs. Imperium i Brink of War ekspanzijama.
Race For The Galaxy nam je nekoć bila jedna od najomiljenijih igara svih vremena, koja nas je i povezala, gdje smo natukli najveći broj odigranih partija prije pojave Innovationa (oko 169), koju smo izvježbali na računalu u Keldon aplikaciji, i igrali putem interneta protiv igrača iz cijelog svijeta ali i sudjelovali u brojnim turnirima na Boargame Areni. Turniri nisu bili rezervirani samo za one virtualne, već i one uživo. Pa tako na festivalu društvenih igara u Solarisu kod Šibenika – All A-Board 2014. godine, ja sam u finalnoj završnici sa Slavicom osvojio prvo mjesto a Slavica drugo. Nešto što mi Slavica nikad neće oprostiti zbog greške u prvoj partiji, gdje sam zabunom prilikom otkrivanja početnog planeta zaboravio odbaciti dvije karte iz ruke, zbog čega smo partiju morali poništiti i početi ispočetka. Poslije će mi predbacivati kako ju je upravo to izbacilo iz takta da izgubi 2/3 partije. Pa i usprkos takvim sitnim zamjerkama s igranjima smo nastavili naizmjenično pobjeđujući čas jedan čas drugi, sve do ljetnih praznika u Zagorju, a posljednja odigrana partija je datirala iz 11.08.2017. Što iznosi ravno 6 godina, 10 mjeseci i 14 dana. Pitamo se gdje li je proteklo svo to silno vrijeme.
Kako god bilo igra je sada bila postavljena na stolu i spremna za igru. No kako li se igra? Začudo usprkos tako dugom protoku vremena, sve nam se u hipu vratilo pri samom pogledu na karte u rukama. A vi, jel se vi sjećate? Tako tako ha. Tko bi se sjećao tamo neke igre iz davne 2007. godine? Pa hajdmo vam osvježiti pamćenje, možda se upravo i vi vratite ili otkrijete ovaj stari vrhunski biser.
Utrka za Galaksiju (Race For The Galaxy)
U igri 2-4 igrača predstavljaju intergalaktičku civilizaciju s početnim matičnim svijetom, a koja ima za cilj tehnološki i sociološki razvoj, kao i širenje dalje među zvijezdama kolonizacijama novih udaljenih svjetova. Nekada su ove kolonizacije mirnodopske, a ponekad će neke pružati otpor pa će biti potrebna vojna sila. Kako god bilo na igračima predstoji zadatak razvitka svoje civilizacije do svoje veličanstvene punine. No resursi su limitirani stoga civilizacijama predstoji utrka tko će prije prikupiti što je više moguće dobara, kolonizirati najviše planeta i imati najviše razvoja. Ovo je Utrka za Galaksiju.
Osnovna pravila
U svojoj esenciji Race For The Galaxy je brza kartaška igra s vremenskim trajanjem od 15-30 minuta, mada je moguće igru završiti i puno prije, ali i otegnuti nešto dulje. U ovisnosti o kartama u ruci na igračima je zadatak da sami odluče u kojem smjeru žele povesti svoju civilizaciju. Improvizacija i umijeće adaptiranja na novonastale situacije će biti ključ ka uspjehu i pobjedi.
Postoje dvije primarne vrste karata u igri – akcijske i igraće karte. Akcijske karte služe za odabir faze koju će igrač poduzeti u datom krugu, dok se igraće karte koriste za polaganje u tablo ispred sebe, za trgovanje, ili kao sredstvo plaćanja drugih igraćih karata.
Svaka igraća karta se sastoji od svojeg imena u gornjem dijelu, vrsti kojoj pripada prema simbolu u gornjem lijevom kutu, broju bodova u heksagonu koji se naslanja na simbol karte, dok je ostatak karte ispunjen ilustracijom i simbolima benefita koje tako položena karta donosi vlasniku.
Postoje dvije grupe igraćih karata koje razlikujemo po okruglom ili romboidnom simbolu u samom gornjem lijevom kutu karte:
- svjetovi koje prepoznajemo po okruglom simbolu predstavljaju razne planete i mjesta za kolonizaciju i kontrolu. Dvije glavne vrste svjetova su miroljubivi i vojni. Za miroljubive je dovoljno platiti određeni broj karata iz ruke kako bi ih se posjedovalo, dok je kod vojnih potrebno skupiti određenu razinu ratne snage kako bi ih se pokorilo. Dodatno svjetovi se dijele u podgrupe prema vrsti dobra koja se mogu pronaći na njima. Pa tako prema uzlaznoj vrijednosti razlikujemo: – Novitetna dobra (plavi) predstavljaju umjetnost i zabavu – Rijetki elementi (smeđi) predstavljaju transuranijske elemente s kojima se napajaju pogoni za svemirske skokove – Geni (zeleni) predstavljaju genetski materijal za biološka istraživanja – Tuđinska tehnologija (žuti) predstavljaju vrijedne artefakte koje su iza sebe ostavili nestali Tuđinski Gospodari Svaki od navedenih svjetova dodatno mogu biti puni (krug s ispunjenom bojom) ili prazni (prazni krug vanjskim obrubom u jednoj od četiriju boja. Puni svjetovi su plodonosni pa se na njima u više instanci prilikom produkcije može doći do dobara. Prazni svjetovi dolaze s limitiranim resursima koji jednom kada se iskoriste teško se ponovno dođe do njih, osim uz pomoć posebnih karata razvoja. Tu su još i Neutralni i Pobunjenički svjetovi koji spadaju u podgrupu za sebe. Neutralni svjetovi predstavljeni su sivim krugom te nemaju mogućnost produkcije niti jedne od navedenih vrsta dobara, no zato omogućuju druge moćne benefite. Pobunjenički su vojni svjetovi predstavljeni crvenim obrubom, koji također nemaju nikakvu vrijednost u dobrima, no njihovo pokoravanje donosi veliki broj bodova. Neki pobunjenički svjetovi mogu spadati u jednu od podgrupa dobara.
- karte razvoja prepoznajemo po romboidnom simbolu i primarno se mogu spuštati plaćanjem karata iz ruku. Ne proizvode nikakva dobra, no daju svojim vlasnicima razne benefite. Što je razvoj skuplji to moćniji benefit donosi. Oni vrijednosti 6 donose dodatne bodove kod ostvarivanja njihovih uvjeta.
Igra se odigrava kroz niz faza koje igrači odabiru i simultano otkrivaju u isto vrijeme. Za to služi 7 akcijskih karata u pripadajućim bojama svakog igrača, od kojih svaka predstavlja jednu od 5 faza igre, izuzev faze I i IV koja se sastoji od dvije zasebne karte, no o tome ćemo detaljnije nešto kasnije. Jednom kada je svaki igrač odabrao svoju boju akcijskih karata, svaki igrač nasumično dobiva jedan od pet početnih planeta. Preostali neiskorišteni se miješaju s ostatkom špila te svaki igrač dobiva šest početnih karata, od kojih četiri mora odabrati koje će zadržati a dvije koje će odbaciti. Jednom kada su svi igrači donijeli odluke simultano se otkrivaju odabrani početni svjetovi. Dodatno za svakog igrača se na sredinu stola polaže 12 VP (victory points) čipova. Pa tako će se u 2 igrača na stolu naći 24 VP čipova, u 3 igrača 36, i u 4 igrača 48. Razlikujemo čipove vrijednosti 1, 5 i 10, te ovisno o prikupljenim bodovima igrači će ih s bankom moći mijenjati prema svojem nahođenju.
Tijek igre
Igra se odigrava kroza niz krugova unutar kojih na njihovim počecima svaki igrač potajno odigrava jednu od akcijskih karata, a koja će najbolje odgovarati njegovoj strategiji u datom trenutku. Caka je u tome što će i svi ostali igrači moći odigrati vašu odabranu akcijsku kartu, ako će htjeti naravno, kao i vi akcijske karte od drugih igrača. No samo vlasnik vlastite odabrane akcijske karte će dobiti još dodatan benefit. Ako je više igrača odabralo istu fazu njezina sprovedba u datom krugu se i dalje izvršava samo jednom. Kada su se svi odlučili oko odabira akcije, karte se simultano otkrivaju te se pristupa njihovoj sprovedbi prema uzlaznoj vrijednosti. Jednom kada se i posljednja odabrana faza izvršila kreće se na idući krug igre i novi odabir akcijskih karata.
Faze su sljedeće:
I. Istraživanje (Explore)
Sastoji se u jednostavnom povlačenju dvije nove karte, odabiru jedne za zadržavanje i druge za odbacivanje. Kako smo prethodno spomenuli razlikujemo dvije vrste akcijske karte za ovu fazu. Jedna kao benefit omogućava povlačenje +5 karata, dok druga omogućava povlačenje +1 karte uz zadržavanje jedne dodatne. Mogli bismo ih lakše razlikovati da jednu koristimo za dublje istraživanje svemira tražeći određeni svijet ili razvoj, dok druga nam koristi za prikupljanje više karata. Jasno u ovisnosti o benefitima na već spuštenim kartama svjetova i razvoja, moguće je povući i zadržati puno veći broj karata.
II. Razvoj (Develop)
U ovoj fazi igrači mogu spuštati u vlastiti tablo ispred sebe karte razvoja. Jednostavno spuste željenu kartu plativši njezinu cijenu s drugim kartama iz ruke, a koje odbacuju na špil odbačenih karata. Igrači koji odaberu ovu fazu putem akcijske karte imaju -1 popust na spuštanje razvoja, dakle plaćaju jednom kartom manje. Jasno ovaj benefit je moguće kombinirati s drugim benefitima navedene faze na već položenim kartama u tablou.
III. Nastanjivanje (Settle)
Slično kao i s kartama razvoja, no u ovoj fazi se polažu karte svjetova. Jednostavno se odabere jedan od svjetova za kolonizaciju i plati drugim kartama iz ruke njegova navedena cijena. Alternativno u ovoj fazi se može i pokoriti vojni svijet ako se posjeduje dovoljno ratne snage. Pritom se ne plaća ništa, već se takav svijet samo položi u tablo ispred sebe. Koloniziranje ili osvajanje praznih svjetova automatski generira jedno dobro na njima, a što se označava nasumičnim polaganjem karte iz špila na nju. Igrači koji su odabrali ovu akcijsku fazu kao benefit na kraju faze povlače jednu kartu i dodaju u ruke.
IV. Konzumiranje / Trgovina (Consume / Trade)
Kao i u fazi istraživanja i ovdje razlikujemo dvije različite karte koje obje potpadaju pod istu fazu. Odabirom konzumiranja igrači koriste sve svoje produkcijske svjetove na kojima imaju dobra – predstavljena licem prema dolje položenom kartom. No kako bi ih uopće koristili moraju imati i karte s benefitima gdje bi ih mogli potrošiti. Kod većine benefita svaka utrošena karta kod konzumiranja donosi jedan bod, eventualno još donosi i dodatnu kartu za dodati u ruke. Odabirom akcije Konzumiranja x2, igrači koji su odabrali takvu akciju dobivaju duple bodove za sva tako utrošena dobra. Svi ostali igrači normalno troše dobra za bodove u omjeru 1:1.
Druga vrsta akcijske karte u IV fazi je ona Trgovine. Kod ove akcije igrači koji su je odabrali mogu prodati dobro s jednog svog svijeta za pripadajući broj karata. Dodatno na drugim spuštenim kartama mogu trošiti dobra za bodove, ali bez duplanja naravno. Tako prodaja dobra s plavog svijeta donosi svega dvije karte, sa smeđeg tri, sa zelenog četiri, dok sa žutog i najvrjednijeg svijeta pet karata. Svi ostali igrači normalno troše dobra za bodove u omjeru 1:1.
V. Produkcija (Production)
Odabirom ove akcije svi igrači produciraju dobra na svojim punim svjetovima. Za to se povlače naslijepo karte iz špila i polažu licem prema dolje po jedna na svaki takav svijet. Tako položena karta predstavlja specifično dobro tog svijeta ovisno o njegovoj boji. Niti jedan svijet ne može imati više od jednog dobra na sebi. Igrači koju su odabrali odigravanje ove akcijske faze kao bonus mogu producirati dobro i na jednom praznom svijetu.
Na kraju kruga igrači ne smiju imati više od 10 karata u ruci, te sav višak moraju odbaciti na špil odbačenih karata.
Kraj igre
Igra završava u jednoj od sljedeće dvije instance:
- jedan od igrača je spustio 12 ili više karata u svoj tablo
- iz banke bodova je podijeljen i posljednji VP čip
Po okončanju svih preostalih faza kruga pristupa se finalnom bodovanju. Igrači broje bodove na svim svojim položenim kartama (broj unutar heksagona u gornjem desnom kutu), svim prikupljenim VP čipovima, te zbroje sve dodatne bodove na kartama razvoja vrijednosti 6.
Igrač s najvećim brojem bodova je pobjednik. Kod izjednačenja gleda se broj preostalih karata u rukama i dobara na položenim produkcijskim svjetovima. U slučaju daljnjeg izjednačenja igrači dijele pobjedu.
Varijanta za dva igrača
Iako i dva igrača mogu normalno igrati odigravajući svaki po jednu akcijsku kartu, radi veće dinamike osmišljena je i inačica gdje svaki igrač odigrava po dvije akcije, koristeći naravno benefite od svake odabrane za vezanu fazu. Također u ovoj varijanti svaki igrač ima dvije akcijske karte razvoja i naseljavanja, umjesto uobičajene jedne. Pa tako ako npr. jedan igrač odabere dvije akcije razvoja, a drugi dvije akcije naseljavanja, svih četiri faza će se odigrati. U situaciji kada jedan igrač odabere obje karte Konzumiranja i Trgovine, prvo će jedno dobro morati koristiti za trgovinu, a nakon toga kreće konzumiranje preostalih za bodove.
Dojam
S obzirom na spomenutu činjenicu kako nam je navedena igra cijeli niz godina bila jedna od najomiljenijih i najigranijih, teško je za očekivati da će nam i mišljenja biti išta drugo osim lovorika. No zaista objektivno govoreći Tom Lehmann je napravio vrstan posao oko dizajna igre, i sama visoka ocjena na Boardgame Geeku ide u prilog tome. Oni zagriženiji u svijetu društvenih igara bi mu mogli jedino zamjeriti da je primarnu ideju s odabirom i istodobnim odigravanjem faza posudio od Puerto Rica, koji je izašao pet godina ranije. Ali dok je Puerto Rico djelovao nekako suhonjavo i tromo, Tom Lemmann je uveo veću dinamiku i brzinu u svoj proizvod. Odigrati igru ovoliko impresivne kompleksnosti i sažeti ju u do otprilike pola sata igre je sve samo ne lagan zadatak. Iz toga proizlazi čar da se po završetku jedne partije odmah ima želja zaigrati iduću, pa opet iduću, i iduću… Najbolje od svega zbog istodobnog odigravanja faza praktički nema nikakvog pretjeranog čekanja da bi se došlo na potez. Ono malo čekanja što može i otići na nečije promišljanje oko odabira faze, se lako može potratiti diveći se prelijepo oslikanim ilustracijama na kartama, a prema kojima igrači lako mogu osmisliti vlastite priče napretka svojih civilizacija. Ako bi se i mogla pronaći ijedna zamjerka igri, onda bi to bilo zbog kompleksnosti. Pritom ne mislimo na pravila, već na razumijevanje i savladavanje bita igre. Nekima će to sigurno predstavljati određenu čar kada nakon i preko 100 ili 200 partija otkriju neku novu kombinaciju karata ili ludu taktiku, no većinu prosječnih igrača će takav pristup lako odbiti. Također kako u igri ne postoji nikakav tekst za razumijevanje karata, već se sve svodi na odlično razrađenu simboliku, dok će neki iznimno cijeniti ovu dizajnersku eleganciju i rado prihrliti učenju novog znakovnog jezika, drugima će to predstavljati dodatnu nepremostivu stepenicu u savladavanju igre. Mi spadamo više u ovaj prvi tabor, ali moramo priznati kako je čak i nama to bio popriličan izazov u samim počecima. No jednom kada su se sve prepreke prevazišle, igra nam se otvorila u svoj svojoj ljepoti, te smo ju zbog toga toliko i zavoljeli.
#1 ekspanzija “Nadolazeća Oluja” (Gathering Storm)
Iako je radnja originalne igre bila praktički nepostojeća, u ekspanziji Nadolazeća Oluja po prvi put imamo blage naznake nekakve priče. Sve se više zahuktavaju tenzije između nezavisnih sustava i sve brže širećeg Imperija. U takvom okruženju sve više plaćeničkih vojski pronalaze svoje mjesto na obje strane. Istodobno potraga za drevnim artefaktima minulih Tuđinskih Gospodara je u punom jeku. Tko će uspjeti izgraditi prosperitetno i moćno galaktičko carstvo u galaksiji na rubu rata?
Inicijalno Tom Lemann je zamislio igru s dvije ukomponirane ekspanzije, no Rio Grande nije imao previše povjerenja u uspjeh igre te nisu htjeli riskirati nepotrebni trošak s dodatnim kartama i komponentama, stoga su neke segmente izostavili. Srećom s velikim uspjehom i tako osakaćene originalne igre, svijetlo dana su ugledale i iduće dvije ekspanzije, a prva od njih je upravo bila Nadolazeća Oluja s kojom smo dobili zaista pregršt novina.
Za početak igra je proširena s 4 na 5 igrača, a mogla se sada igrati i samostalno protiv posebno dizajniranog robota. Dobili smo i četiri nova početna matična planeta, te 18 novih igraćih karata za dodati u igru. Prilikom postavljanja igre igrači sada dobivaju dva početna svijeta na odabir s inicijalnih šest karata, jedan miroljubivi i jedan vojni. Odabrani zadržavaju, dok drugi odbacuju s dvije preostale karte na špil odbačenih karata.
Kao da već i to nije bilo sasvim dovoljno dobili smo i novu mehaniku igre – ciljeve. Riječ je o dvije vrste pločica, jednim manjim i drugim većim. Na početku kod samog postavljanja igre miješaju se sve veće pločice tzv. “Većine” te se nasumično odabiru dvije. Na kraju igre tko god od igrača će imati najviše zadovoljenih uvjeta na pojedinoj pločici dobiti će 5 bodova (npr. najviše produkcijskih punih planeta, najveću ratnu snagu, najviše karata razvoja u svojem tablou itd.). Ako nekim slučajem oba igrača na kraju igre zadovoljavaju iste brojčane uvjete, tada nitko ne dobiva dodatne bodove. Druga vrsta manjih pločica su tzv. “Prvi” ciljevi. Ovi se također miješaju na početku igre i nasumično ih se odabire četiri. Tko god od igrača prvi zadovolji uvjet neke ove pločice (npr. prvi skupi 5 VP čipova, prvi položi kartu razvoja vrijednosti 6 itd.) uzima ju kao nagradu te mu na kraju igre donosi 3 boda. Ako nekim slučajem oba igrača u isto vrijeme zadovolje uvjet neke ove pločice, tada jedan uzima tu pločicu a drugi uzima posebnu oznaku s 3 boda. Drugim riječima u ovom slučaju obojica dobivaju bodove.
Solo igra protiv robota je lijep dodatak, ali iziskuje previše rukovanja i pažnje oko njegovog pravilnog funkcioniranja da bi bilo uistinu djelotvorno i zabavno. Za njegovo funkcioniranje se koristi specijalna pločica modificirana dodatnim parametrima zavisno o početnom svijetu koji koristi, i posebno dizajnirana kocka koja se baca svaki krug. Kao tako preporučili bismo samo zagriženim igračima koji zaista nemaju nikakvih drugih opcija.
Dojam
S obzirom na sve navedeno Nadolazeća Oluja je dodatak koji se apsolutno mora posjedovati i priključiti baznoj igri. Iako bismo savjetovali da se prvo dobro uhodate samo s baznom igrom.
#2 ekspanzija “Pobunjenik protiv Imperija (Rebel Vs. Imperium)
I dok Imperij ovladava jednim vanjskim sustavom za drugim, Buntovnički svjetovi počinju sklapati vojna i politička savezništva. U međuvremenu genetski kod koji sadrži genom bivše služavske rase Tuđinskih Gospodara je u procesu sekvenciranja. Tko će uspjeti izgraditi prosperitetno i moćno galaktičko carstvo u galaksiji gdje bijesne pogranični sukobi?
Druga ekspanzija nam ponovno proširuje broj igrača, koji je sad podignut do impresivnih 6. Dobili smo još tri nova početna svijeta, čak 41 igraćih karata, te nove ciljeve.
I dok u prijašnjim iteracijama nismo imali direktne sukobe između igrača, od ove ekspanzije imamo opcionalni modul koji nam i to omogućava – tzv. preuzimanja. Tako je sad pod određenim uvjetima moguće da igrači jedni od drugih pod određenim uvjetima osvajaju i preuzimaju vojne svjetove drugih igrača. Svaki igrač na početku igre dodatno dobiva vojnu traku i četiri male kockice za praćenje (crvenu, ljubičastu i dvije svijetlo crvene). Crvena se koristi za praćenje ukupne ratne snage, svijetlo crvena i ljubičasta jednom kada se postavi Pobunjenička odnosno Imperijska karta u tablo, dok se druga svijetlo crvena kockica koristi za praćenje specijalizirane ratne snage. Preuzimanje se izvršava kao akcija tijekom faze Naseljavanja te se može izvršiti samo ako agresor ima spuštenu kartu koja mu to omogućava, a meta napada je svijet koji je podložan takvom napadu. Igrač je tako podložan napadu karte Carskog Sjedišta (Imperium Seat) ako u svoje tablou posjeduje barem jedan Pobunjenički svijet. Alternativno igrač je podložan napadu karte Pobunjenički Savez (Rebel Alliance) ako u svojem tablou posjeduje barem jednu kartu Imperija. Igrač je podložan napadu karte Imperijska Tehnologija Prikrivanja ako posjeduje barem jednu ratnu snagu. Pritom se specijalizirana ili privremena ratna snaga ne računaju. Igrač nije podložan napadima ako ne posjeduje ratnu snagu osim specijalizirane, nema vojnih niti Pobunjeničkih svjetova kao niti Imperijskih karata.
Procedura je sljedeća. Preuzimanje se naglašava tijekom izvršavanja faze Naseljavanja i nakon što su svi igrači položili nove svjetove, osim igrača koji se odlučio na preuzimanje. Igrač naznačuje koju moć preuzimanja koristi te svijet koji mu je meta, kao i dodatne kratkoročnu ratnu snagu koju misli koristiti ako takve ima. Meta napada ne može biti svijet koji je tek spušten unutar same faze Naseljavanja unutar koje se izvršava preuzimanje. Jednako tako kod branjenika novi svjetovi ne mogu utjecati svojim benefitima na ishod napada. Kako bi naznačili novopostavljene svjetove preporučuje se da se karte polažu pod blagim nagibom. Preuzimanje će biti uspješno ako je ukupna ratna snaga osvajača veća ili jednaka ukupnoj ratnoj snazi branjenika plus obrani samog planeta (njezina vrijednost). Pojedini svijet može biti metom napada i od strane nekoliko igrača unutar jedne faze Naseljavanja. U takvim slučajevima redoslijed preuzimanja se određuje idući u smjeru kazaljke na satu počevši od igrača s najmanjom numeričkom vrijednošću početnog matičnog planeta. Idući igrač može pokušati preuzimanje tek ako je onaj prije njega bio neuspješan. Kod razrješenja procesa preuzimanja branjenik može također koristiti sve alate koji su mu na raspolaganju putem prethodno spuštenih karata iz prijašnjih krugova, a koji mu mogu pomoći da podigne razinu ratne snage i odbije napad. Ako je preuzimanje bilo uspješno branjenik mora transferirati napadnuti svijet i potencijalno dobro na njemu u protivnički tablo. U slučaju da je meta napada bio prazni svijet bez dobra na sebi, ne producira dobro prilikom transfera u drugi tablo.
Dojam
Iako oskudniji u novitetima dodavši tek mehaniku preuzimanja, koji uzgred rečeno neće toliko često dolaziti do izražaja, Pobunjenik Protiv Imperija to nadomješćuje dodavši puno veći broj karata, što znači pregršt novih taktika i kombinacija. Ekspanzija također veći naglasak stavlja na vojna rješenja izjednačivši ih tako s mirnodopskim koji su dosad imali premoć. Kada se sve doda i oduzme rekli bismo da se mora posjedovati čisto zbog tog balansa.
#3 ekspanzija “Na Rubu Rata” (Brink of War)
Dok se sukob između Pobunjenika i Imperija širi, galaktički prestiž postaje sve značajniji u iznuđivanju koncesija i kao sredstvo odbijanja napadača. U međuvremenu je otkrivena drevna tuđinska točka polaska. Tko će uspjeti izgraditi prosperitetno i moćno galaktičko carstvo u galaksiji na rubu totalnog rata?
Treća i ujedno posljednja ekspanzija iz prvog ciklusa donosi nam četiri nova početna svijeta i 44 nove igrače karte, dva Većinska cilja i tri Prva.
Velika i glavna novina ekspanzije je Prestiž resurs i karte. Neke karte s ovim posebnim ljubičastim oznakama oblika zvijezda smo dobili još u drugom dodatku, no tamo još nisu imali nikakvog značaja. Spuštanje određenih karata s ovim simbolima kao i konzumiranje dobara na određenim kartama s takvim benefitima donosi Prestiž. Slično kao i s bodovima koliko se Prestiža zaradi na ovaj način toliko se njihovih navedenih oznaka prikupi. Igrač koji prikupi najviše prestiža na kraju kruga dobiva kao bonus 1 VP bod i vuče jednu kartu u ruke. U slučaju izjednačenja svi izjednačeni igrači dobivaju po jedan bod. Dokle god je jedan igrač vodeći u broju prestiža (ima ih najveći skupljeni broj), čak i ako u datom krugu nije skupio nove, svejedno će na kraju kruga dobiti jedan bod. Stoga niti ostali igrači ne bi smjeli zanemariti ovu novu bitnu novitetu. Ako ni zbog čega drugoga onda što se prestiž jednako tako može trošiti za aktiviranje moćne nove akcijske karte se fenomenalnim benefitima koji lako mogu preokrenuti tijek igre u igračevu korist. Tu su također i brojne druge igrače karte s benefitima trošenja Prestiža za dodatne bodove, karte, podizanje ratne snage itd. Svaki prestiž na kraju igre vrijedi jedan bod.
Prilikom pripreme igre neovisno o broju igraču odsad se uvijek dodaje dodatnih 5 VP-a u banku dostupnih bodova. Novi način završetka igre je ako jedan igrač u jednom trenutku uspije skupiti 15 ili više Prestiža.
S ekspanzijom svaki igrač dobiva po jednu novu akcijsku kartu Prestiž Bonus / Potragu, a može se iskoristiti ili za jednu ili drugu opciju, ali ne i obje. Ova moćna karta se može koristiti samo jedanput po igri. Kod korištenja za Prestiž Bonus igrač odabire uza nju i akcijsku fazu na koju će se odnositi, te kod otkrivanja plaća jedan Prestiž za njezino korištenje.
U fazi Istraživanja tako je moguće povući šest dodatnih karata, zadržati jednu dodatnu i kombinirati odbacivanje viška s kartama u rukama.
U fazi Razvoja dobiva se dodatni popust od -2 na spuštanje karte razvoja.
U fazi Nastanjivanja dobiva se dodatni popust od -3 na koloniziranje miroljubivog svijeta ili privremene +2 ratne snage na osvajanje vojnog svijeta.
U fazi Konzumiranja / Trgovine odabirom opcije konzumiranja, dobra se mogu mijenjati za bodove s modifikatorom od x3 umjesto x2, dok kod trgovine se neko dobro može prodati za dodatne +3 karte plus do dvije se mogu odbaciti za po jedan bod.
U fazi Produkcije moguće je producirati neko dobro na jednom dodatnom praznom svijetu, te se po okončanju produkcije povlače tri dodatne karte u ruke.
Alternativno nova akcijska karta se jedanput po igri može iskoristiti i za Potragu za nekom određenom kartom. Za to se ne plaća prestiž te se ova faza odigrava prije svih ostalih u datom krugu. Igrač po otkrivanju akcije jednostavno objavljuje koju vrstu karte traži s liste ponuđenih izbora, nakon čega okreće karte igraćeg špila jednu za drugom dok ne pronađe kartu koja odgovara kriteriju potrage. Prvu na koju naiđe ne mora zadržati, te može nastaviti s potragom, no drugu mora zadržati.
Kriteriji potrage su sljedeći:
- Razvojna karta koja daje +1 ili +2 vojne snage
- Prazni miroljubivi ili vojni svijet vrijednosti 1 ili 2
- Uplift svijet s oznakom X
- Tuđinski puni ili prazni svijet
- Karta s benefitom konzumacije dvaju dobara
- Vojni svijet snage 5 ili više
- Razvojna karta vrijednosti 6
- Karta s moći preuzimanja
Dojam
S trećom ekspanzijom je počelo dolaziti već do popriličnog pretjerivanja sa sadržajem i brojem igraćih karata. Brza i elegantna igra s početaka je tako postala prenapuhana i bolno usporena sa svim dodanim mehanikama. Dok će neki s radošću prigrliti dodatnu kompleksnost, mi smatramo da je pogotovo sa zadnjom ekspanzijom sve skupa postalo zaista teško i zamorno za pratiti. Svega je putem povratnih informacija od igrača postao svjestan i dizajner Tom Lehmann, pa je tako iduća ekspanzija – “Tuđinski Artefakti” započela novi ciklus gdje prethodne ekspanzije nisu bile kompatibilne s njom. A jednako je nastavila i ekspanzija “Xeno Invasion” poslije nje započevši i treći ciklus. Na Rubu Rata bismo preporučili samo zagriženim fanovima igre kojima ne smeta da im mozak zakuha do razine pregrijavanja.
Sada kada smo svi dobro upućeni u igru napokon se možemo vratiti na samu partiju. Zaigrali smo dakle s prve tri ekspanzije prvog ciklusa, a imali smo uključene i promo karte – Novi Svjetovi, koji kao što i ime govori dodaju nove početne svjetove. Od svih mehanika nismo jedino igrali s opcijom preuzimanja. Iznenađujuće ili ne prvu partiju sam ja uvjerljivo pobijedio s Terraforming Colonists svijetom (46) protiv Slavičinog Gateway Stationa (38).
Imali smo namjeru odmah još jednu ali nam je Elena poremetila planove ranijim buđenjem. Predvečer smo još otišli u obilazak i šetnju Krapinom pronalazeći zabavu na najnevjerojatnijim mjestima.
Odmah ujutro idući dan smo ponovno bili u Krapini na dozi ledene kave sa sladoledom i šlagom u slastičarnici Relax. Nakon toga smo prilikom šetnje do dječjeg igrališta naišli na najmazniju macu koju smo ikad susreli, a koja je po izgledu bila poput sestre blizanke našoj maci Lilly na selu kod Slavice u Koritinji. Sličnost je bila zapanjujuća, toliko da smo morali nazvati baku i djeda da provjerimo je li maca Lilly i dalje s njima.
24.06. nam se pružila iduća prilika za igrom tijekom Eleninog spavanca. Ovoga puta smo uspjeli zaigrati čak tri partije zaredom. Prvu tog dana mi je Slavica vratila milo za drago pobijedivši s Galactic Scavengers (53) protiv mojeg Earth’s Lost Colony (48). Pobjednički niz joj se nastavio i u drugoj partiji s Abandoned Mine Squatters (65) protiv moje Separatist Colony (46). U trećoj sam se ipak uspio povratiti pobijedivši sa Star Nomad Raiders (67) protiv njezinog Imperium Warlorda (58).
25.06. nije ostao ni po čemu vrijedno upamćen osim po kasno popodnevnom posjetu restoranu Preša i još jednom gastronomskom užitku. Naručila se juha od štrukli i porcija zagrebačkog odreska s kroketima. Porcija je bila klasično iznimno obilata pa smo imali što za jesti i idući dan.
26.06. je bio tmuran i kišovit dan, što znači da je bio kao stvoren za igru tijekom Eleninog spavanca. Uspjeli smo odigrati dvije partije, od koje je svatko pobijedio u jednoj. Prvo je Slavica apsolutno rasturila u prvoj s Earth’s Lost Colony skupivši 80 bodova naspram mojih mizernih 26. Druga je bila iznimno napeta no ipak sam ja pobijedio s Alien Research Team protiv Terraforming Colonists, i to sa svega jednim bodom razlike – 40 naspram 39.
Odmah 27.06. smo imali idući okršaj s ponovno dvije odigrane partije, i ovoga puta sam ja slavio u obje. U prvoj s Galactic Trade Emissaries s 94 boda naspram Slavičinog Uplift Mercenary Force i 83 boda. U drugoj s Galactic Scavengers s 56 boda protiv Slavičinog Gateway Stationa i 42 boda.
Kasnije popodne da malo promijenimo gastronomski ambijent, odlučio sam cure iznenaditi posjetom drugom restoranu u našoj blizini – Stara škola. Više puta smo prolazili kraj njega protekle dvije godine, i svaki put sam naumio da ga posjetimo i vidimo kakva se ponuda i okus za nepce nudi, i svaki put sam zaboravio. Riječ je kako mu i ime govori o zgradi koja je zaista nekad bila stara škola, a koja je preuređena u prekrasan unikatni restoran koji može poslužiti i kao muzej. U svojoj baroknoj raskošnosti unutrašnjost je zaista prekrasna, a u jednakoj mjeri se time može pohvaliti i vanjski dio s voćnjakom, dječjim igralištem, malim umjetnim jezercem i velikim nogometnim igralištem.
Sa stražnje strane se nalazi bazen za kupanje s ležaljkama za sunčanje, a upravo najsvježije četiri dana prije našeg posjeta nabavljena su i postavljena dva bazenčića na napuhavanje s raznim sadržajem za najmlađe, kao i dvije kućice s malim tobogančićima. Tako da uza toliki sadržaj nismo trebali Elenu zabavljati do dolaska hrane.
A kad smo se već dotakli hrane cure su naručile špagete bolonjez, a ja specijalitet kuće – puretinu paniranu u kukuruznim pahuljicama (cornflakes) punjene sirom i šljivama, te ričetom s povrćem kao prilogom. Hrana je fenomenalna iako značajno manja u porcijama u odnosu na ono što smo navikli u restoranu Preša. Cijene su također isto značajno veće i bliže vrhunskim restoranima poput Bobana u centru Zagreba.
Usprkos višim cijenama bili smo toliko oduševljeni ambijentom da smo restoran posjetili i idući dan. Ovoga puta smo naručili za predjelo i izvrsnu juhu od buče, a za glavno jelo smo Slavica i ja uzeli lignje na žaru s krumpirom i blitvom. Kasnije smo se poigrali s Elenom oko bazena.
Inspirirani viđenim kupili smo za dvorište mali dječji bazenčić na napuhavanje za Elenu, koji smo odmah i postavili u dvorištu na njezino veliko oduševljenje.
29.06. smo se ponovno provodili isključivo u kući i oko kuće, uključujući za promjenu čak i pripremom ručka, ali ne i prije nego što smo uspjeli odigrati jednu partiju Race For The Galaxyja. S Doomed World svijetom sam pobijedio s 81 bodom Slavičin Separatist Colony i njenih 63 skupljenih bodova.
Ostatak dana smo uživali u Eleninom brčkanju u bazenčiću.
30.06. smo odlučili posjetiti muzej krapinskog pračovjeka u Krapini. Ulaznice su bile nemalih 20 € (10 po osobi). Da stvar bude gora na kraju smo brzinom munje proletjeli kroza unutarnji postav jer je Eleni cijeli doživljaj bio u potpunosti nezanimljiv. Kod suvenirnice pred izlazom smo bili već za 10-12 minuta.
Vanjski postav skulptura raznih životinja su joj bili puno zanimljiviji pa smo se tu ipak nešto dulje zadržali.
Oko 19:30 su me cure odvezle na vlak u Zabok, budući da sam idući imao prvi radni dan u novoj firmi. Nije imalo smisla da se svi patimo u užarenom Zagrebu kada se u Zagorju nudio toliko ljepši i temperaturno podnošljiviji ambijent.
Na okupu smo ponovno bili 06.07. kada smo premjestili Elenin bazenčić na bolju poziciju ispod kuće, a gdje je bio bolji hlad. Čak smo se i nas dvoje malo brčnuli i pravili joj društvo.
07.07. je slijedio novi posjet restoranu Stara Škola uz Elenine nove brojne zgode na brojnim dječjim zanimacijama.
Pri mojem idućem dolasku 12.07. smo otišli na večeru u restoran Preša, gdje nas je prilikom čekanja narudžbe Elena oduševila svojim dječjim plesom na domaću zagorsku muziku. Prava mala zagorska puca.
14.07. smo imali jutarnji provod u slastičarnici Relax popraćen posjetom dječjem igralištu, dok smo iduća dva dana imali provode oko kuće ili na obližnjem igralištu Donje Šemnice.
Za idući vikend su nam baka i deda odlučili uskočiti s čuvanjem Elene pa smo se nas dvoje za promjenu sami zaputili u Zagorje. Tek sad sam pri lagodnoj šetnji Krapinom primijetio brojne zanimljive sadržaje koje tako manji grad nudi. Pogotovo programom za najmlađe kao što je zajedničko čitanje u parku obližnje knjižnice u sumrak, ili večernje gledanje starih animiranih klasika u ljetnom kinu. Ipak najviše me oduševio plakat s kino najavom nadolazećeg filma Alien: Romulus, kao i spoznaja da će izaći za svega mjesec dana.
20.07. smo bili počašćeni tradicionalnom ljetnom posjetom od strane Tompe i Marijana. Osim dobrog društva ponijeli su i par igara, od kojih smo na kraju zaigrali svega jednu ali vrijednu. Odlučili smo se na Ticket To Ride: Rails & Sails koji smo igrali već više puta, ali ga se još nijedanput nismo dotakli u nekoj našoj objavi. Pa red je da ispravimo tu nepravdu.
Karta Za Vožnju: Tračnice i Jedra (Ticket To Ride: Rails & Sails)
Dok je klasična inačica serijala Ticket To Ride bila isključivo vezana za izgradnju željezničkih linija postavljanjem raznobojnih plastičnih minijatura vlakića na prazna polja između gradova, u Rails & Sails su odlučili to proširiti dodavši i prekomorske. Mapa navedene inačice je što je najbolje dvostrana. Na jednoj strani je mapa cijelog svijeta, a na drugoj su Velika jezera Sjeverne Amerike. Obje inačice su ispresijecane raznobojnim linijama polja koje povezuju razne gradove. Svaka linija se može graditi isključivo jednom bojom željeznica ili brodova.
Postavljanje igre
Špil karata željeznica i brodova se zasebno miješaju nakon čega svaki igrač dobiva tri karte željeznica i sedam brodova. Nakon toga se s vrha špila povlače i otkrivaju tri karte željeznica i tri broda. Ovo predstavlja tržnicu s koje će igrači povlačiti nove karte za gradnju svojih linija.
Nakon toga svaki igrač dobiva pet voznih karata, što su zapravo misije koje vam određuju koje gradove morate povezati, te koliko ćete dobiti bodova za to. Potrebno je zadržati minimalno tri od pet dobivenih misija.
2-5 igrača potom dobivaju 25 minijatura vlakića i 50 brodića u vlastitoj boji. Od njih na igraču je da na temelju zadržanih misija odluči u kojem omjeru njih sveukupno 60 želi zadržati. Početnicima se preporučuje da odaberu 20 vlakića i 40 brodića. Svaki igrač također dobiva i tri minijature pomorske luke u vlastitoj boji.
Tijek igre
Igrač koji je posljednji putovao u drugi grad kreće prvi, a igra se dalje nastavlja u smjeru kazaljke na satu.
Na svojem potezu igrači mogu poduzeti jednu od pet ponuđenih akcija:
1. Uzimanje karti putovanja – igrač povlači dvije karte s kupa otvorenih šest karata vlakova i brodova, ili samo jednu ako uzima džoker kartu. Također može povlačiti naslijepo karte s vrha špilova. Špilovi su podijeljeni zasebno u jedan za vlakove i drugi za brodove, te se svaki zasebno sastoji od ljubičaste, žute, zelene, crvene, crne i bijele boje. Iste boje odgovaraju i rutama na mapi. Uzimanje jedne od otvorenih karata automatski se nadomještava novom, a na igraču na potezu je na odabir iz kojeg špila će se otkriti nova karta. Iako na početku igra započinje s tri otvorene karte vlaka i tri broda, kroza igru se može dogoditi bilo koja kombinacija otvorenih karata, uključujući i da su sve samo vlakovi ili samo brodovi. Ako se kod otkrivanja novih karata u bilo kojem trenutku nađu i tri otvorene džoker karte, tada se svih šest odbacuje i nove otkrivaju. Kada se jedan špil karata istroši kreira se novi miješanjem prethodno odigranih. Nema limita na broj karata koji igrači mogu imati u rukama. U rijetkim situacijama da se isprazni jedan špil a među odbačenima nema niti jedne karte njene vrste, tada igrač ne povlači tu vrstu već se mora odlučiti za drugu, ili jednostavno odabrati neku drugu akciju za odigrati.
Džoker karte su specijalne vrste karata koje mogu zamijeniti bilo koju vrstu karte (vlak ili brod) u bilo kojoj željenoj boji. Odigravaju se zajedno s normalnim kartama prilikom polaganja prava na rutu.
2. Polaganje prava na rutu – igrač polaže pravo na određenu slobodnu rutu na mapi tako da otvoreno položi na stol set karata vlakova ili brodova u određenoj boji, a koji odgovaraju broju polja i boji koje sačinjavaju rutu. Potom polaže po jednu minijaturu vlakića ili brodića u svojoj boji na svako slobodno polje, te adekvatno duljini rute odmah dobiva odgovarajući broj bodova. Generalno jedna karta putovanja predstavlja jedan vlakić ili brodić koji se polaže na mapu, no neke karte brodova su ilustrirane s dva broda te se kod takvih slučajeva polažu dva brodića. Sve odigrane karte se odbacuju na špil odbačenih karata. Pravokutna polja predstavljaju željezničke rute, a ovalna brodske. Moguće je položiti pravo na bilo koju slobodnu rutu na mapi i to svega jednu rutu po potezu. Neke željezničke rute su iznimno teško prohodne te će biti adekvatno i naznačene na mapi. Pa tako za po jednu poziciju izgradnje takvih ruta trebat će odigravati parove karata iste boje. Neki gradovi će biti povezani s dvije paralelne rute te jedan igrač ne može polagati pravo na obje. U 2 i 3 igrača se mogu koristiti samo jedne od ovih ruta.
3. Povlačenje putnih karti (misija) – igrač s pripadajućeg špila povlači četiri nove putne karte od čega mora zadržati barem jednu. Sve odbačene se stavljaju na dno špila. Ako je u špilu preostalo manje od četiri karte igrač povlači koliko ih je ostalo dostupnih. Na putnim kartama se nalazi mala mapa s odredišnim gradovima koje je potrebno povezati za dobivanje određenog broja bodova na kraju igre. Neuspjeh u ostvarivanju ovih zadataka znači navedeni broj negativnih bodova na kraju igre. Ove karte valja držati tajno skrivenima od ostalih igrača, kako ne bi dobili ideju gdje i kako bi vas mogli blokirati. Nema limita broja putnih karata koje se mogu držati u posjedstvu.
Postoje posebne karte turneja koje prikazuju više od dva grada. Ovakve gradove valja povezati točno određenim redoslijedom kako bi se dobio maksimalni broj bodova. Ako nisu povezani po navedenom redoslijedu dobiva se manji naznačeni broj bodova. Ako se uopće ne uspiju povezati rute ovih gradova dobiva se broj negativnih bodova naveden u donjem desnom uglu karte.
4. Gradnja luke – igrač gradi luku u jednom od obalnih gradova označen sidrom, a koji je povezao svojom rutom. Svaki obalni grad može imati izgrađenu samo jednu luku. Za izgradnju luke igrač mora odigrati dvije karte željeznice i dvije karte broda, te sve četiri moraju biti iste boje. Na kraju igre igrači dobivaju dodatne bodove za svaku izgrađenu luku u njihovom vlasništvu prema sljedećim omjerima:
- 20 bodova ako se grad s izgrađenom lukom nalazi na jednoj putnoj karti
- 30 bodova ako se grad s izgrađenom lukom nalazi na dvije putne karte
- 40 bodova ako se grad s izgrađenom lukom nalazi na tri ili više putne karte
Za svaku neizgrađenu luku na kraju igre igrač gubi četiri boda.
5. Razmjena figurica – igrač mijenja određen broj minijatura vlakića i brodića iz zaliha s onima koje je izbacio izvan igre na samom početku. Igrač na ovaj način može izmijeniti bilo koji broj vlakića i brodića, no za svaki izmijenjeni gubi po jedan bod.
Kraj igre
Kada ukupni broj minijatura vlakića i brodića u zalihama nekog igrača spadne na šest ili manje primjeraka, okida se proces kraja igre. Svaki igrač još ima dva poteza na raspolaganju, na kraju čega se igra i službeno okončala.
Igrači kreću s javnim bodovanjima izvršenih ili neizvršenih putnih karata i izgrađenih luka s pripadajućim gradovima na putnim kartama. Za razliku od prijašnjih iteracija i verzija Ticket To Ride serijala, u ovoj nema dodatnog bodovanja najdulje rute kao ni bodovanja najvećeg broja izvršenih putnih karata.
Kada se sve zbroji i oduzme igrač s najvećim brojem bodova je pobjednik.
Dojam
Zaigrali smo razne inačice Ticket To Ride igara, od klasične Europe, SAD-a, Njemačke, Francuske, Švicarske do daleke Indije, no moramo priznati da nam je ova postala i ostala zasad najomiljenijom. Pronalaženje najboljih ruta dok se balansira sa strategijama i planovima ostalih igrača kao i limitiranošću minijatura, nikad još nije bilo toliko napeto ni zabavno. Ako se nećkate koju od mnogobrojnih verzija Ticket To Ridea uzeti, Rails & Sails je apsolutna preporuka.
——————————————————————————————————————————————
U našoj partiji Tompa je odnio tijesnu pobjedu s 218 bodova, slijedio je Marijan sa svega jednim bodom manje, zatim ja sa 188 i na kraju Slavica sa 154.
Još smo se kratko podružili uz priču prije nego što je došlo vrijeme za rastanak.
Od 26.07. smo ponovno bili u Zagorju u punom sastavu s Elenom.
27.07. je bio promjenjivo oblačan dan, pa smo većinu vremena sve do predvečer proveli u kući. Elena je ovoga puta otkrila čar prema stripovima naišavši na tatine stare stripove na tavanu. Tatino srce sve je ispunjenije. Predvečer smo tek otišli malo u šetnju po okolici i završili druženjem na igralištu Donje Šemnice.
28.07. nam je mama Slavica naumila napraviti domaću štrudlu sa sirom za rani ručak, pa smo Elena i ja otišli u parkić u Zabok. Kada smo se pošteno izigrali otišli smo i do tatinog prijatelja i Lego fanatika koji se nalazio u samoj blizini grada. Bilo je teško reći tko je bio više opčaran radionom ispunjenom brojnim Legićima – tata ili kćer.
I idući produženi vikend smo se provodili u Zagorju. U subotu 03.08. smo odlučili posjetiti terme Jezerčica, a za koje smo čuli da su imali veliko friško preuređenje. Očekivali smo minorno kozmetičko preuređenje, a dočekao nas je izgrađen cijeli dodatni veliki vodeni kompleks s vijugavim vodenim toboganom, a najmlađi su dobili svoj suhi gumirani park sa skulpturama raznih simpatičnih životinja i kukaca. Elena osjećala kao da je otkrila raj na Zemlji.
Po pitanju vode je bila ispočetka oprezna jer ne voli nagla prskanja, ali jedanput kada je mama uzela stvari u svoje ruke i prisjetila ju na čari tople vode, brzo se opustila. Na kraju smo ju jedva dobili da idemo doma.
Ostali smo jedino razočarani gastronomskim umijećem i opcijama restorana u sklopu toplica. I dok smo prije tri godine u epizodi #57 pisali lovorike o bogatoj ponudi i kulinarskim izvrsnostima, tri godine poslije sve se promijenilo i na našu veliku žalost na gore. Prvo nam je zapela za oko iznimna skromna ponuda. Nema više izvrsnih juha od rajčice koja je bila naprosto fenomenalna, a i za odabir glavnog jela ima se opcija između svega dvaju jela, ne računajući pizze. I dok smo prije s fenomenalnim bogatstvom okusa i vizualnim aranžmanom mislili kako im u kuhinji radi neki vrhunski kuhar doveden iz Francuske, sada sam imao osjećaj da im je u kuhinji netko poput mene, skoro pa totalni laik. Naručili smo dvije porcije teletine u umaku s pečenim njokima. Bilo je OK i jestivo, ali ništa posebno. Cijene su ostale koliko toliko iste, ali za to hrana nije više ni izbliza na istoj razini kakva je bila.
04.08. se Slavica nije osjećala baš najbolje pa smo u jutarnji posjet Krapini otišli samo Elena i ja. Neizostavno je bilo svraćanje u slastičarnicu Relax na tatinu dozu šećera u obliku ledene kave s dvije kugle sladoleda i šlagom s čokoladnim mrvicama. Jednom kada je ta potreba bila namirena ostatak vremena smo proveli na dječjem igralištu.
Kada je došlo vrijeme povratka Elena se odbijala vratiti doma, komično se ljuteći što mama nije pošla s nama. Tata se morao jako potruditi raznim obećanjima da ju pridobije na pristanak.
05.08. smo imali dogovoreno druženje s prijateljima i Eleninim kumovima – Miljenkom i Andrejom. Dogovor je pao da se prvo nađemo u Krapini kod Eleninog omiljenog dječjeg igrališta, no prije toga uspjeli smo ponovno svratiti u slastičarnicu Relax, ovoga puta i s mamom. Kasnije kada su nam stigli kumovi podružili smo se u parkiću dok je Elena obilazila razne dječje sprave.
Kada je došlo vrijeme za spavanac svi smo se zaputili prema našoj vikendici u Švaljkovcu. Jednom kada smo malenu uspješno uspavali došlo je vrijeme za druženje odraslih.
U tu svrhu Miljenko je ponio svoju posljednju akviziciju – Mille Fiori. Prošlo je poprilično vremena otkad smo posljednji put učili nešto novo, no Miljenko se kunuo kako je igra intuitivna i nema previše pravila pa smo dali priliku.
Igra je to iz 2021. godine nastala od strane proslavljenog Reiner Knizie, a u kojoj 2-4 igrača preuzimaju uloge proizvođača i trgovca stakla u Mletačkoj Republici.
Glavnina igre se odigrava na prekrasnoj šarenoj mapi s ilustracijom grada prošaranog raznim poljima i područjima vezanim za ciklus proizvodnje stakla – radionica za izradu, građanskih rezidencija, velikana koji podupiru vaš rad, trgovina gdje se prodaju, te pomorskih luka gdje se otpremaju dalje. Generalno je dobro imati prisustvo na svim od navedenih područja kako bi se maksimizirala zarada. Sveukupno na mapi se nalazi 109 polja, a svaka od igraćih karata predstavljaju jedno od tih polja.
Svaka karta je prikazana u boji za koje područje se odigrava, a za dodatno snalaženje tu je i veliki pripadajući simbol na samoj sredini. U gornjem dijelu se nalaze dva kormila s određenim brojem unutar sebe, a što predstavlja udaljenost koja se može prevaliti ako se karta iskoristi za brodsko putovanje. Neke karte omogućuju bodovanja i drugih igrača tijekom odigravanja, a ovo je prikazano simbolima pijunaca odmah ispod glavne ikone područja. U donjem dijelu karte se nalaze informacije bodovanja odigravanjem karte na specificiranim poljima.
Priprema
Igrači odabiru svoju boju te uzimaju pripadajućih 27 plastičnih oznaka u odabranoj boji.
Također u odabranoj boji svi igrači postavljaju minijaturu svojeg brodića na početnu lokaciju na mapi, te oznaku pijunca na poziciju 100 na traci bodovanja.
110 igraćih karata se dobro promiješa te svaki igrač u ruke dobiva pet početnih karata.
Iznad igrače ploče se u ovisnosti o broju igrača otkriva određeni broj karata. U 2-4 se otkriva devet karata, a u 3 igrača četiri.
Igrač s najviše ispunjenom čašom kreće prvi.
Tijek igre
Igra se odigrava kroza serije krugova. Na početku kruga aktivni igrač dijeli pet karata iz špila svim igračima. Nakon toga svi igrači istodobno i potajno odaberu jednu kartu za odigravanje, dok preostale četiri karte prosljeđuju licem prema dolje igraču s lijeva. Jednom kada su svi završili s ovim procesom odabrane karte se otkrivaju, te idući od aktivnog igrača u smjeru kazaljke na satu i odigravaju. U većini slučajeva to će podrazumijevati spuštanje oznake u vlasnikovoj boji na jednu od slobodnih polja na mapi, a za što se odmah dobiva pripadajući broj bodova. U početku će bodovanja biti iznimno skromna, no kasnije tijekom igre će se, u ovisnosti o već postavljenim oznakama, bodovanja znatno pojačavati. Nakon odigravanja karta se odbacuje na špil odbačenih karata i na red dolazi idući igrač.
Nakon toga se proces na isti način ponavlja s preostalim proslijeđenim kartama. Ciklus se tako nastavlja sve dok igrači ne ostanu s dvjema kartama u rukama. Jedna se odabire za odigravanje, a druga se nakon što su svi odigrali polaže licem prema gore na vrh igrače ploče pokraj već otkrivenih.
Krug se tako okončao. Oznaka aktivnog igrača se prosljeđuje idućem igraču u smjeru kazaljke na satu, te tako novi aktivni igrač dijeli novih pet igraćih karata svakom igraču, i cijeli opisani proces kreće ispočetka.
U 2 igrača se odigravaju svega tri karte po krugu, a zadnje dvije se polažu otkrivene iznad igrače ploče.
Bodovanja
Na području radionice igrači dobivaju 1 bod za svaku oznaku u povezanoj grupi. Ovo bodovanje se duplicira ako se oznaka postavi na pigmentno polje. Kada igrač tijekom igre postavi oznaku na sva četiri različita simbola sirovine, drugom oznakom iz zaliha označi prvu slobodnu poziciju s najvećim prikazom bodova. Dakle što prije netko to ostvari to će veći broj bodova dobiti. Kad god se popuni i zadnje polje oko simbola zvjezdice, igrač koji je zadnji položio oznaku može odigrati bonus kartu. Za to odabire jednu od otkrivenih karata iznad igrače ploče, nakon čega se iskorištena karta odbacuje.
Na području rezidencija igrači dobivaju navedeni broj bodova za sve žetone u nizu koji su njegove boje. Tako se dobivaju bodovi za sve prethodno odigrane igračeve oznake. Čim igrač stavi svoje oznake na polja s četiri različite vrijednosti (bile povezane ili ne) s drugom oznakom iz zaliha označi najveću bodovnu poziciju za to područje. Čim igrač svojim oznakama zauzme polja četiriju različitih vrijednosti automatski može odigrati bonus kartu. Za to koristi jednu od otkrivenih karata na vrhu igrače ploče, koja se po odigravanju odbacuje.
Na području velikana dobiva se 1, 3 ili 6 bodova ovisno o visini postavljene oznake na piramidalnoj strukturi. Na više pozicije se može postavljati samo ako su sve one niže popunjene. Bodove je moguće udvostručiti ako simbol odigrane karte odgovara simbolu polja koje se upravo zauzelo. Podržavajuće oznake ponovno boduju kako se postavljaju oznake više razine. Čim igrač postavi svoje oznake na tri različita simbola na piramidama, s drugom oznakom iz zaliha zauzima polje za bodovanje s najvećim slobodnim brojem. Čim igrač postavi svoju oznaku na sam vrh piramide automatski može odigrati jednu bonus kartu od ponuđenih s vrha iznad igrače ploče. Iskorištena karta se po odigravanju odbacuje.
Na području trgovine prisutno je četiri vrsta dobara. Kada se postavi oznaka na neko dobro, dobiva se broj bodova u ovisnosti o broju već postavljenih oznaka koje pokrivaju odabrano dobro. Čim igrač postavi svoje oznake na četiri različita dobra, drugu oznaku iz zaliha postavlja na polje bodovanja s najvećim slobodnim prikazanim brojem. Kada igrač postavi oznaku na poziciju koja pogoduje drugom igraču (jer ima u tom redu više oznaka od njega), kao nagradu može odigrati jednu bonus kartu od raspoloživih na vrhu igrače ploče. Nakon odigravanja karta se odbacuje.
Na području pomorskih luka moguće je pomicati vlastiti brod u ovisnosti o broju navedenom na kormilu odigrane karte. Nova pozicija do koje brod doplovi donosi prikazani broj bodova. Zatim se polaže oznaka u jedan od pet redova. Kada se jedan od redova popuni s tri oznake, svaka od njih donosi 1/3/6/10 bodova, ovisno o broju dobara u tom redu. Alternativno ako se ne želi, moguće je odigrati kartu za pomicanje broda bez postavljanja oznake u jedan od pet redova. Kada igračev brod završi na poziciju s prikazom bonusa, tada može odigrati jednu dodatnu kartu od raspoloživih s vrha igrače ploče. Po odigravanju karta se odbacuje.
Kraj igre
Igra završava na jedan od dva načina. Ako se na kraju kruga potroši špil igraćih karata, ili ako jedan igrač postavi na mapu i posljednji od svojih 27 oznaka.
U konačnom bodovanju igrači dobivaju dodatne bodove za određene bonuse koje su prikupili. Nakon toga igrač s najvećim brojem bodova je okrunjen pobjednikom. U slučaju izjednačenja gleda se kojem je igraču preostalo najmanje oznaka u zalihama.
Dojam
Riječ je o još jednom klasičnom Knizienom matematičkom uratku gdje se sve vrti oko maksimiziranja situacije. Dok u nekim drugim njegovim igrama to djeluje dosta suhoparno i bolno za mozak od silnih jednadžbi, ova specifična djeluje poprilično laganija i time zabavnija za prosječne igrače. Iako je tema potpuno sporedna i u ulozi igre, sve skupa ipak ostavlja simpatičan dojam kako uistinu vodite tako razgranat biznis izrade i prodaje stakla. Fanovi ovakve vrste igara ne bi smjeli imati problema oko odluke kupovine, pogotovo ako su fanovi spomenutog dizajnera, a i svi ostali ležerniji igrači bi trebali doći na svoje.
Nakon objašnjavanja pravila i prije prianjanja na samu igru bilo je potrebno zadovoljiti želučane potrebe, pa smo Miljenko i ja svratili po pizzu do obližnje zalogajnice “Kod Turčina”.
Tijekom partije smo imali i malu dekoncentraciju u obliku prekrasnog žućkastog psa iznimno simpatične naravi, a koji se stvorio niotkuda i opčarao nas iznimnom druželjubivošću. Morali smo ga normalno svi odreda pošteno izmaziti i ostaviti mu zdjelicu hrane i vode prije nego što smo se ponovno posvetili igri.
Krenuo sam od područja rezidencija, koja je iz nekog razloga drugima bila najmanje zanimljiva, tako da sam tu poprilično nanizao oznake bez da me itko sprječavao i poveo s bodovima. Slavica i Miljenko su se držali balansirano, a Andreja je značajno zaostajala za svima, sve dok u jednom trenutku nije počela raditi kojekakve kombinacije i rapidno se penjati s bodovima. Do kraja igre mi je poprilično zagustilo i bilo je iznimno napeto hoće li me uspjeti dostići i prestići. Nažalost nedostajala su joj dva boda pa sam tako pobjedu ipak ja (zeleni) odnio s 282 boda, zatim Andreja (žuta) s 280, Miljenko (crveni) s 217 i Slavica (ljubičasta) s 213.
Taman po završetku partije se i Elena probudila, a kumovima je došlo vrijeme povratka u Zagreb, pa smo se s njima morali oprostiti. Kasnije predvečer smo imali još doživljaje na igralištu Donje Šemnice, gdje smo ponovno imali susret ovoga puta s malim crnim štencem.
I idući vikend smo boravili u Zagorju. Započeli smo u petak 09.08. večerom u restoranu Preša u Tkalcima. Izbor je pao na pečenu puretinu punjenu šunkom i sirom te kroketima kao prilogom. Mama i tata su više bili posvećeni mesu, a Elena kroketima.
Ujutro 10.08. smo imali još jedno uobičajeno druženje u Krapini, a popodne smo Elena i ja otišli u terme Aquae Vivae u Krapinskim Toplicama, budući da je Slavici trebalo malo više odmora taj dan. Kada smo se vratili puni doživljaja i priča, mama nije mogla vjerovati na što smo se odvažili bez nje.
11.08. smo imali uobičajeno zajedničko druženje u Krapini, a kasnije popodne smo okončali ljetni boravak u Zagorju vrativši se svi u Zagreb.
Provod u Splitu
No dok su kontinentalne ljetne avanture bile iza nas, one morske su tek prethodile. Naime na poziv našeg dobrog praujka barba Joška, odlučili smo za produženi vikend u sklopu Velike Gospe otići na nekoliko dana do Splita. Već smo se bili pomirili kako s obzirom na sulude domaće cijene ove godine si nećemo moći priuštiti more, tako da nas je iznenadni poziv baš obradovao i rado smo se odazvali.
Na daleki put dug 409 kilometara zaputili smo se odmah po mojem završetku posla u srijedu 14.08. Prvo sam ja krenuo na put iz Zagreba po Slavicu i Elenu do malog seoca Koritinje, a gdje su bile s bakom i djedom. Nakon toga smo svi zajedno nastavili put lokalnom cestom prema Karlovcu, gdje smo se priključili na autocestu i dalje nastavili ravno prema Splitu. Prvu etapu puta je Slavica vozila, no već nekih četrdesetak kilometara po autocesti smo se morali zamijeniti na obližnjoj crpki kako bismo dotočili gorivo, a onda je Elena iskoristila priliku izraziti želju da se na stražnjem sjedištu radije druži s mamom. Ostatak puta sve do Splita i točne adrese je vozio tata, većinom na tempomatu iliti cruise controlu. Putovanje nas je zaista poslužilo te nismo naišli na nikakve zastoje niti gužve. Usprkos tome na adresu smo pristigli kasnije navečer oko 21:30, gdje nas je dočekao barba Joško i sproveo u kratki obilazak kuće i pokazivanja gdje je što. Svi osim Slavice smo spavali ko bebe tu večer, koja je imala noćne borbe s komarcima.
Već odmah ujutro 15.08. smo nakon brzinskog doručka svratili na obližnju plažu u Stobreč, u čijoj smo se samoj blizini nalazili. More je bilo prava milina, ali čak i toliko dobro ugrijano za Elenu je bilo malo prehladno, budući da je bila naučena na tople kućne kupke i toplice. A tu su bili i valovi čija neprestana zapljuskivanja su ju non stop uznemiravala.
Oko 13h smo imali dogovoreno druženje na Čiovu s pratetom Marijom, rođakom Gordanom i suprugom Rozitom. Prošle godine smo na samom kraju svibnja i početkom lipnja upravo ovdje ljetovali, a o kojim dogodovštinama možete čitati u epizodi #71. Kao i prošle godine tako su nas i ove srdačno primili, a i pripremili izvrstan raznoliki ručak. Bilo je svega od goveđe juhe, teletine u umaku, ričeta, pire krumpira, tikvica, a sve skupa smo na kraju nazdravili čašom crnog vina. U prekrasnom ambijentu prostrane terase s pogledom na more i uz obilje super hrane, bilo je pravi gušt kroz razgovore razmijeniti novosti od posljednjeg susreta.
Elena je dok smo mi nastavili s odraslim druženjima bila pospremljena na popodnevno spavanje u jednu od sobica. Sat i pol poslije kada se probudila, svi smo se osim tete Marije otišli i okupati. Ovoga puta je kupanje začuđujuće prošlo u puno boljem ozračju, te je Elena zaista uživala u moru. Pitali smo se je li to do nekakvog prisjećanja tada još bebinog mozga na prijašnju godinu, ili zato što nije bilo valova.
Oko 18h smo se pozdravili sa svima i vratili doma u Split, ali ne i prije nego što smo dobili od rođaka Gordana 10 litara odličnog domaćeg crnog vina u kojem smo uživali nakon ručka.
16.08. smo pak nakon jutarnjeg kupanca i nakon toga spavanca, imali dogovoreno popodnevno druženje s Veljkom. Nevjerojatno je za povjerovati kako je prošlo već četiri godine od našeg zadnjeg susreta u Zagrebu – Epizoda #33: The Turning Tide. Tako da smo imali poprilično toga za nadoknaditi što se sve izdogađalo u našim životima. Unaprijed smo jedino upozorili Veljka na prinovu u obitelji, kako šok od iznenađenja prilikom susreta ipak ne bi bio prevelik. Pa i usprkos tome Veljko se nije mogao načuditi našem novom malom životnom suputniku, a koji je ostavio izniman dojam na njega. U Eleninom slučaju nas je bilo pomalo strah da će se preplašiti velikog stričeka od dva metra i dvadeset centimetara, ali njegov šašavi duh i simpatični način govora je razbio sve potencijalne strahove.
Za mjesto susreta smo prošavši kroz nekoliko opcija dogovorili plažu Kašjuni kao najboljom. Riječ je o izrazito prekrasnoj šljunčanoj plaži koja se nalazi na zapadnoj strani parka šume Marjan, i koja je zbog udaljenosti od grada teško dostupna bez prijevoznog sredstva. Kada se tome pridodaju ljetne gužve ubrzo se iskristalizira potencijalna problematika. Prilazu do same plaže vodi mala cestica na dvije razine. Na prvoj se nalaze prelijepa mjesta u debeloj hladovini pod okriljem borove šume, upravo stvorena za parking. U smjeru mora se nalaze visoke litice. Stoga se treba spustiti još jednu razinu do same plaže s kafićima i barovima i igralištima za odbojku na pijesku. Problematika počinje već kod samog skretanja prema plaži na prvoj razini. Ista uska cestica uza brdo je dvosmjerna, a tu su još i nesmotreni pješaci koji se također u oba smjera guraju između autiju, a zbog čega je prolaz često zakrčen ili teće puževim korakom. Veljko nas je dočekao na glavnoj cesti kako ne bismo fulali ulaz, te nas sproveo sve do prve razine gdje nam je našao prelijepo mjesto u hladovini. Za doći do njega trebalo je proći zemljano izrezbarenim kanalima nastalima usred obilnih kiša. Neki su bili gotovo rovovski duboki pa je bilo potrebno iznimno paziti kako se ne bi zapelo autom u njima, a zbog čega taj predio očito nije bio primamljiv turistima za sprovesti limenog ljubimca. No uz Veljkove navigacije vještine i moje spretnosti za volanom, uspješno smo odradili i taj zadatak.
Jednom kada smo se sparkirali uspjeli smo se napokon dostojno srdačno i pozdraviti i izgrliti, te razmijeniti par riječi oko novosti u životima. Sve skupa smo dostojno ovjekovječili i s nekoliko zajedničkih i panoramskih slika.
Nakon toga smo se zaputili prema najdonjoj razini i samoj plaži. Neki pretjerani optimisti su naumili i u neposrednoj blizini plaže pronaći parkirno mjesto, što je jedino doprinijelo još većem prometnom gužvancu. S obzirom na popularnost plaže ovdje je bilo i stajalište taksija, a čije cifre smo samo mogli nagađati u koje nebeske visove se penju. Ono što smo sa sigurnošću znali budući da smo pitali, jest da se ležaljke iznajmljuju za po 35 €, a polukreveti koji se mogu zatvoriti zavjesama 100 €.
Čak i usprkos kasno popodnevnim satima sve je još uvijek vrvjelo ljudima, a Sunce je još uvijek nevjerojatno jako peklo čak i nakon 18h. Tako da smo se oko potrage za dostojnim prostorom pod hladom morali pošteno našetati sve dok nešto dalje nismo pronašli lokaciju. Čim smo se smjestili nismo ni trenutka tratili, već smo se odmah svo četvero bacili u more. Bilo je blago valovito pa je Elena ponovno negodovala. Dok su se ona i Slavica igrale u plićaku, Veljko i ja smo pošteno zaveslali prema pučini. Tu sam bio žrtvom klasične splitske dobrodošlice kacanja, iliti gnjurenja pod morem. Upoznat s običajem nisam mu niti ja ostao dužnim. Poslije smo se Slavica i ja zamijenili pa sam se ja družio s Elenom u plićaku, a ona je otišla malo otplivati s Veljkom.
Ostali smo na plaži sve do oko 20h, kada se brzo približavalo Elenino vrijeme za noćno spavanje, tako da smo se morali oprostiti i pozdraviti s Veljkom.
Idući dan 17.08. smo ujutro imali druženje s pratetom Gordanom na Žnjanu, a gdje teta u Beverly Hills stilu nad liticom ima prekrasnu kuću i hotel s pogledom na plažu i more.
Nešto smo kasnili jer smo se tek na pola puta sjetili da smo zaboravili ponijeti dar za tetu, a koja nas je sirota sva zabrinuta dočekala ispred kuće. No svi nelagodni osjećaji su brzo predviđeni jednom kada smo se i uživo vidjeli, pa nas je teta prvo sprovela u razgledavanje hotela koji se uskoro otvara. Najviše od svih je u tome uživala Elena, koja je veselo cupkala za nama iz jedne prostorije u drugu. Mora se priznati kako mi se obitelj bacila u prave poslovne vode jer je manji hotel zaista impresivno uređen.
Nakon svega smo se smjestili u apartman u kojem je boravila teta, a gdje smo upoznali i njezinog iznimno simpatičnog psića. Opet najoduševljenija je ponovno bila Elena koja se s njim najviše i igrala dok smo se mi ostali zasjeli oko stola i prionuli na odrasle razgovore. Odlični čokoladni kolači s orasima koje nam je teta ponudila su pravo pasali uza ćakulanja o brojnim novostima.
Iduće nas je teta povela u podrum, a gdje je pripremila cijelu vojsku plišanaca sada odrasle unuke, a koje je naumila pokloniti Caritasu no dosjetila se da bi Elena mogla uzeti kojega. Pomnim probiranjem odabrala ih je pet – dva psića, konjića, pingvina i kita, a koje je nakon toga sve zajedno nespretno nosila u zagrljaju. Čak si je i mama uzela slatku plišanu macu koja joj se jako svidjela.
Zadnja lokacija na koju nas je teta odvela je bila ujedno i najljepša – prostrani lijepo uređeni apartman s prekrasnim pogledom na more i plažu. Tu smo upoznali tetinog supruga barbu Juru. Proboravili smo u tako lijepom okružju još pola sata prije nego što je došlo vrijeme za rastanak, ali ne i prije nego što smo okinuli nekoliko fotki za lijepu uspomenu.
I dok smo se s jednim dijelom obitelji pozdravili i rastali, odmah smo se išli naći s drugima. Naime naslonjen na tetin hotel se nalazio i pratetkov (tetinim i bakinim bratom), a koji je bio u punom pogonu. U sklopu hotela je kao voditelj radio i rođak Domagoj, a kojeg smo i susreli kod recepcije pri ispraćaju gostiju. Pritom sam mu izveo malu nepodopštinu glumeći novog stranog turista koji pokušava doći do apartmana za obitelj. Kako me već dugo nije vidio na prvu je potpuno nasjeo na moju spačku, no kako se razgovor protezao tako mu se i osmijeh na licu sve više širio dok nije brzo prokužio s kime razgovara. Uspjeli smo razmijeniti svega nekoliko srdačnih riječi i upoznati se sa Slavicom Elenom, kada nam je naišao i pratetak barba Tonči. Posljednji put sam ga vidio za vrijeme obiteljskog druženja u Splitu kod prabake, prije trideset godina, dakle kad sam imao 4 ili 5 godina. Tako da mi je bio potpuno u magli i dobro da je Domagoj uskočio i predstavio nas. Inače bih ga zamijenio za opakog talijanskog mafijaša u stilu Don Corleona.
Smjestili smo se potom za stolić kod samog ulaza u hotel i tu svi zajedno podružili. Pritom smo dobili i koju staru mudru pouku od tetka. Okinuli smo nekoliko fotki pred kraj druženja da ovjekovječimo događaj.
Spustili smo se potom pažljivo cijelim nizom strmih stepenica do plaže. Imali smo sreće što su neki stranci taman odlazili pa su nam ponudili svoje mjesto pod velikim suncobranom od trstike. Tu smo se još pošteno okupali, a nakon toga zaputili doma na popodnevni spavanac.
Predvečer smo imali dogovoreno druženje s našim domaćinom barba Joškom i rođacima Rašeljkom i Porinom. No prije toga smo nakon buđenja odlučili iskoristiti vrijeme za posljednje kasno popodnevno kupanje na plaži u Stobreču. Jednom kada Sunce malo više zađe i nema više onih paklenih ljetnih vrućina, boravak na plaži je prava uživancija.
Oko 20:30 smo se vratili doma gdje su nas zapuhnuli vrsni miomirisi čim smo zakročili izvan auta. Barba Joško je već bio u poštenoj akciji pripreme mesa od sabljarke i oslića na roštilju. Začinjeno meso je spretno okretao i dodatno premazivao ružmarinovim grančicama umočenim u domaće maslinovo ulje. Nešto malo prije 21h kako je bilo spremno, taman nam je pristigla i Rašeljka, tako da smo odmah prionuli na obiteljsku gozbu.
Meso je bilo jedno od najboljih ako ne i najbolje koje sam ikad jeo u životu, a isto je potvrdila i Slavica. Zbog toga salatu praktički nismo niti takli. Kada smo svi zgotovili glavno jelo Rašeljka nas je iznenadila i oduševila raznim kolačima impresivnog izgleda koje je donijela. Vizualne impresije su još brže bile zamijenjene okusnima. Na kraju smo još nazdravili čašom crnog vina.
Podružili smo se još do 22h kada je došlo vrijeme rastanka. Okinuli smo nekoliko zajedničkih obiteljskih fotki uza želje da do idućeg susreta prođe i puno manje vremena.
Nedjelja 18.08. je bio dan polaska natrag za Zagreb, no prije toga smo imali nekoliko planova koje smo mislili sprovesti. Za početak naumio sam da ujutro posjetimo grob moje prabake na groblju Lovrinac, koje nam se nalazilo u neposrednoj blizini. U cvjećarnici Elena je osobno pomogla oko odabira dostojnog cvjetnog aranžmana za svoju šukunbaku.
Zahvaljujući pomoći od strane barba Jure s uputama i satelitskim prikazima na tabletu, nismo imali nikakvih problema oko pronalaska obiteljske grobnice. Posljednji put sam tu bio s bakom, djedom, majkom i bratom kada sam imao deset godina. Slavica je dala svoj stilski udio kako smisleno smjestiti cvjetni aranžman s nadgrobnim svijećama. Imali smo malih poteškoća s paljenjem istih zbog konstantnog vjetra, ali na koncu smo ipak uspjeli u tom zadatku.
Pomolili smo se nakon čega je Slavica s Elenom pošla prema autu dok sam ja još kratko ostao sam sa svojim mislima.
Nakon toga smo odlučili još neko vrijeme provesti na plaži Stobreča. Ipak će proći godinu dana do idućeg morskog kupanja pa smo željeli iskoristiti. Tu nam se pridružio i Veljko, a kojem sam zaboravio spomenuti da ćemo se i kupati pa nije ponio kupače. Pa je jadan bio zakinut od potraživanja osvježenja u moru u od neumoljivih temperatura. Na rastanku smo razmijenili poklone za rođendane koje smo si bili naumili dati u vremenima prije pandemije Corone, a kada smo se posljednji put vidjeli.
Vrativši se doma proveli smo još daljnja dva i pol sata u spremanju i pospremanju kuće, te smo na put krenuli tek nešto prije 16h.
Predviđanja prometne situacije nam nisu bila naklona, pa ipak smo na pravi prometni zastoj na autocesti naišli tek nešto poslije Zadra. Tu smo zbog prometne nesreće proveli oko sat vremena u stajanju ili laganom klizanju kotača puževom brzinom.
Na početku Karlovačke županije Google karta nam je najavljivala novi veliki zastoj pa smo kod Josipdola sišli na državnu cestu i tako se dovezli do bake i djeda u Koritinju. Tu sam cure ostavio i produžio dalje za Zagreb na sutrašnji ranojutarnji posao.
U spomen na malenog Nevena Mihaela Vukić Goluba. Zauvijek ćeš nam ostati u srcima i mislima.
