Oh čovječe. A mislio sam da je Aniara bio depresivni i težak film za gledanje. Što je vrijedilo točno do prekjučer, dok na video savjet YouTube filmskog kritičara Critical Drinkera, nisam naletio na film Threads ili po naški Niti. Na prvi pogled potpuno nezanimljiv niskobudžetni film BBC produkcije iz 1984. godine, koji u dokumentarističkom pristupu imitira direktan povod i posljedice nuklearnog rata. Bojazan koja nam nažalost ponovno svima leti nad glavama nakon ruske invazije na Ukrajinu i zveckanja nuklearnim oružjem.
Film Niti su u tom pogledu savršen primjerak koliko je malo potrebno da se kamen samouništenja čitave planete zakotrlja niz padinu, te koje su posljedice koje nas čekaju. Zbog dobrog materijalnog istraživanja od strane redatelja Mick Jacksona i scenarista Barry Hinesa, dobili smo jedan od najuvjerljivijih a time i najstrašnijih pogleda na što nas čeka ako uslijedi ono najgore. Jer kako bi ubrzo svi ustanovili – u nuklearnom ratu nema pobjednika, samo gubitnika. “Niti” nam stoga tu nude iznimno devastirajući scenarij iz kojeg se ljudski rod više neće moći nikad povratiti. Iznimno depresivan ali i realan je to prikaz svijeta u kojem vlada bezakonje; gdje ljudi vode borbe za goli opstanak uslijed manjka hrane i vode borbe među samim sobom za jednu zdjelicu žita; gdje su institucije propale uslijed nedostatka električne struje, goriva i potrošnog materijala; gdje se preživjeli moraju nositi s iznimnim hladnoćama, nedostatkom sunčeve svjetlosti i najgorem od svega radioaktivnim česticama koje su posvuda – hrani, vodi i zemlji. Film je to koji će vas izdeprimirati, šokirati, zabrinuti, prestrašiti i pošteno zamisliti i nad sitnim stvarima u životu koje uzimamo zdravo za gotovo.
Jasno poput dana zapitat ćete se, zaboga pa tko bi uopće želio pogledati i preporučiti takav film, koji je u stanju prouzrokovati toliko negativnih emocija? Kao odgovor na to ću Vam reći da ne samo da ga preporučujem, nego svakoga i prinuđujem da to učini. Istina proći ćete kroz sve negativne navedene emocije, no na kraju tunela ćete vidjeti svu ljepotu života koji trenutno vodimo. Sve brige koje vodimo oko niskih plaća, bujanja visokih cijena, frustracija na poslu ili životnog partnera, prometom, sve blijedi u trenucima kada uđete u topli dom, pa bilo to i od nekoliko kvadrata, i u kupaoni upalite topli tuš.
Radnja
Film se otvara prirodnim okruženjem u kojem pauk plete svoju mrežu, a pripovjedač (Paul Vaughan) nam tumači kako upravo poput paukove mreže, tako i ljudska civilizacija ponekad ovisi svega o jednoj niti opstojnosti.
U engleskom gradu Sheffieldu na sjeveru zemlje, mladić Jimmy Kemp i djevojka Ruth Beckett razgovaraju u autu na osami o svojoj budućnosti, dok im razgovor u jednom navratu prekida nadlijetanje vojnih aviona. Ruth je zatrudnjela s Jimmyjem, te zajedno planiraju skorašnje vjenčanje i zajednički život.
U sjeni svega nalazi se zaoštravanje odnosa između SAD-a i Sovjetskog Saveza, nakon što je potonji izvršio invaziju na Iran kao odgovor na američki državni udar u zemlji. Kao i brojni drugi žitelji tako i naši likovi ispočetka ne obraćaju pozornost na zbivanja u svijetu. No kako se situacija sve više zaoštrava, tako se to počinje sve više i njih ticati.
Ubrzo i Amerikanci šalju s juga svoje snage u Iran, te nakon početnih nekoliko manjih incidenata sve eskalira neobjašnjivim nestankom američke podmornice sa 150 članova posade, a za što su okrivljeni Sovjeti. Kako nijedna strana ne odstupa od svojih stavova i potražnji, ubrzo dolazi i do prvih oružanih sukoba između Amerikanaca i Sovjeta. U početku konvencionalnim oružjem, no ubrzo se pribjegava i korištenju nuklearnih bojnih glava na vojne snage.
U takvom ozračju u civilnom pučanstvu dolazi do panike, čega nije pošteđen niti Sheffield. Svi hrle u trgovine i velike trgovačke centre opskrbiti se zalihama za crne dane, a vlade na radiju i televiziji daju upute kako postupati u uvjetima zračnog napada. Dolazi i do polariziranja društva gdje jedni staju jasno uz svoje NATO saveznike i zagovaraju uništenje neprijatelja, dok drugi pacifistički prosvjeduju protiv rata. Vlade daju ovlaštene ruke lokalnim dužnosnicima da se organiziraju u vođenju poslijeratnog svijeta. Jimmy i Ruth u takvom okružju rade na uređenju svojeg novokupljenog stana.
Rano ujutro Sovjeti lansiraju prve nuklearne glave prema Engleskoj, prvo pogađajući sustave komunikacije, zatim NATO vojne baze, nakon čega civilna ekonomska i industrijska središta. Među pogođenima je i Sheffield s okruženjem, uzrokujući potpuno uništenje grada s tisućama mrtvih i devastiranom okolicom.
Jimmy kojeg je napad zatekao dok je nešto obavljao u gradu, hita nakon inicijalne devastacije prema Ruth i njezinoj obitelji. Njegov brat i sestra su poginuli u napadu, a roditelji iako preživjeli budu žrtvama trovanja radijacijom. Daljnja Jimmyjeva sudbina ostaje nepoznatom, no nikad ne uspijeva doći do Ruth, koja također s obitelji preživljava inicijalni napad u podrumu kuće.
Kroza nekoliko prvih dana gledamo postepeno rušenje bilo kakvog civiliziranog društvenog poretka i potonuće u bezakonje. Vatrogasne službe su devastirane, bolnice su preopterećene i nedovoljno opremljene za nošenje s masovnim brojem ozlijeđenih. Gradski vijećnici ostaju zarobljenima pod ruševinama u svojem bunkeru, u kojemu se uguše nakon mjesec dana iščekivanja spasitelja. Lokalna vlast se tako raspada, a nacionalnu vladu nitko ne doživljava, te je pučanstvo prepušteno samo sebi.
Nakon smrti bake, Ruth napušta sigurnost obiteljskog skloništa te kreće u potragu za Jimmyjem. Pronalazi njegov obiteljski dom i tijelo majke. Kasnije kad se vraća doma, nailazi na vlastite mrtve roditelje ubijene od strane pljačkaša u potrazi za zalihama hrane koje biva sve manje. Tako da su malobrojni preživjeli ubrzo primorani hvatati i jesti i štakore.
Vojska okuplja preživjele i nastoji organizirati u nekakve komune koje će raditi na plantažama žita. Rad se isplaćuje u zdjelicama žita, a bilo kakve kazne se sprovode uskraćivanjem hrane. Bilo kakvi teži prijestupi se rješavaju smaknućima bez suda. Radnike se nastoji prisilno useliti obližnjim mještanima, što samo rezultira njihovim izbacivanjem jednom kada snaga reda više nema u blizini.
Našavši se ponovno na ulici Ruth susreće Jimmyjevog starog prijatelja Boba, te zajedno provode neko vrijeme preživljavajući od lešina ovaca. Ruth se ubrzo približava termin te rađa zdravu djevojčicu u obližnjem štaglju, nadjenuvši joj ime Jane.
Deset godina poslije eksplozija Velika Britanija je svedena na srednjovjekovnu populaciju od 4 do 11 milijuna žitelja, koji preživljavaju od ručnog kultiviranja usjeva. Usprkos trudu pojedinaca, zbog nedostatka školstva i uprirođene mutavosti odraslih uslijed životnih šokova, većina djece rođena nakon rata komunicira na jednostavnom i iskrivljenom engleskom jeziku. Ruth zajedno s kćeri radi na jednoj od plantaža, sve dok jednog dana ne umire u krevetu teško bolesna i slijepa od uznapredovale sive mrene na očima.
Dalje pratimo život njezine sada tinejdžerske kćeri, koja svjedoči polaganom vraćanju oblika industrije i električne energije pogonjene parnim strojevima. Na svojem životnom putu upoznaje i sprijateljuje se s dvojicom dječaka, od kojih jedan ubrzo biva ubijenim zbog krađe hrane. Jane i drugi preživjeli dječak se u svojem skloništu sukobljavaju oko podjele hrane, što na kraju rezultira njenim silovanjem.
Mjesecima poslije Jane rađa dijete u improviziranoj bolnici te u općem užasu gleda bebu zamotanu u zakrvavljenu posteljinu.
Produkcija
Impresioniran odgledanom pseudo-dokumentarnom dramom Ratne Igre iz 1966. godine, tadašnji glavni direktor BBC-a Alasdair Milne pokreće ideju oko snimanja sličnog filma u modernijem vremenu. Za naslov projekta je odabran “Nakon Armagedona”, te je Mick Jackson unajmljen za redatelja. Jackson je već imao iskustva s filmovima nuklearne katastrofe producirajući dokumentarac za BBC Q.E.D. naziva “Priručnik za Armagedon”.
Ozbiljno se primio svojeg zadatka putujući po Velikoj Britaniji i SAD-u i razgovarajući i konzultirajući se s vodećim znanstvenicima, psiholozima, doktorima i obrambenim i strateškim stručnjacima, a sve u svrhu kako bi snimio što je moguće realniji film o nuklearnom ratu. Također je proučavao i brojne časopise i knjige koje su se bavile ovom tematikom. Jedna od najvećih pripomoći mogućeg scenarija nakon nuklearnog rata, bila mu je i knjiga “Sudnji Dan, Britanija Nakon Nuklearnog Rata” (1983.), te knjiga Magnus Clarka “Nuklearno Uništenje Britanije”. Razgovarao je i s brojnim preživjelima Hiroshime i Nagasaki.
Sheffield je odabran kao grad primarne radnje zbog simpatija gradske vlasti za snimanjem anti ratnog filma, kao i realne činjenice da bi se industrijski grad takve veličine i u samom središtu zemlje, vrlo vjerojatno našao kao jednom od meta napada.
Za pomoć Jackson je unajmio Barry Hinesa za scenarista, zbog njegove političke osviještenosti. Zajedno su proveli tjedan dana među brojnim službama za spašavanje, gdje su se mogli prvom prilikom uvjeriti kakav kaos bi nastao kod uništenja tolike magnitude. Kasnije je njihov odnos bio poprilično napet budući da je Hines provodio jako puno vremena na setu, a nije podnosio Jacksona zbog njegova srednjestaležnog odgoja. Nisu se slagali niti oko uključivanja povremene naracije od strane Paul Vaughana, za koju je Hines držao da izbacuje iz dramatičnog takta filma.
Na audicijama statista za stanovnike Sheffielda, pojavilo se preko 1100 kandidata. Svi su probrani prema određenoj visini i dobi. Za šminku pojedinih statista s prikazima opeklina trećeg stupnja korištene su rižine pahuljice i kečap. Budžet je bio svega ondašnjih £400,000, što je ekvivalent današnjih £1,290,611. Tako da je valjalo uštedjeti gdje god se moglo. Scene šest tjedana nakon napada su snimljene u nacionalnom parku Peak District, no kako su vremenske prilike bile iznimno povoljne s prekrasnim sunčanim danima, umjetni snijeg je morao biti položen na neke stijene a preko kamere za snimanje je stavljen poseban filter koji je umanjivao svijetlo.
Za glavne uloge su odabrani sve odreda anonimni glumci, kako velika i poznata imena ne bi smela i dekoncentrirala gledatelje. Pritom su tražili ljude uobičajenog izgleda koji bi mogli proći kao sasvim uobičajeni ljudi kakve se može sresti na ulici, a i kako bi se gledateljstvo tako više povezalo s njima.
Neke scene su ostale namjerno nedorečenima kako bi imale veći utjecaj na gledatelje. Nekada mašta onime što se ne vidi na ekranu jače djeluje na iskustvo gledanja od onoga što vidimo.
Zanimljivo je kako nakon prikazivanja filma, nitko od kolega s BBC-a nije nazvao Jacksona kako bi mu čestitao, što je generalno bila uobičajena praksa. Poslije se ustanovilo da se to dogodilo zato što su ljudi poslije gledanja još danima bili pod jakim dojmom filma.
Prikazivanje
Prije javnog prikazivanja film je imao pretpremijeru za šestotinjak statista sa područja Sheffielda koji su sudjelovali u filmu.
Film je javnosti prvi put prikazan 23. rujna 1984. godine na BBC Two programu i postigao najveću zabilježenu gledanost, preko 6.9 milijuna u svega tjedan dana. Ponovno je prikazan na BBC One 01. kolovoza 1985. godine na 40 godišnjicu bacanja nuklearnih bombi na Hiroshimu i Nagasaki.
U Americi se film prikazao na Superstation TBS 13. siječnja 1985. godine, a Ted Turner je prezentirao uvod u film. Nakon prikazivanja je uslijedio panel s diskusijom opasnosti nuklearnog rata. Uslijedili su brojni drugi prikazi diljem cijelog svijeta, a zanimljivo je kako većina njih niti u jednom trenutku nisu prekidali film reklamnim isječcima.
Kućni mediji
Za široku upotrebu film je prvi put izdan 1987. godine u VHS formatu od strane BBC Video. Zbog problema s licencom, snimka Johnny B. Goode od Chuck Berryja je zamijenjena alternativnom pjesmom. Iduće izdanje je uslijedilo početkom novog milenija, kada je izašla i VHS i DVD verzija, te 2005. godine kada je izašla nova DVD inačica. U svim instancama iz istog razloga problema s licencama, u odnosu na originalnu kino verziju izostala je uvodna simfonija Richard Straussa u izvedbi Dresden Državne Orkestralne Opere.
Blu-ray inačica je izdana prvi put u SAD-u od strane Severin Filmova 13. veljače 2018. godine. Riječ je o 2K skeniranoj verziji filma prikazanog na televiziji, a ovoga puta su uključeni dodaci poput audio komentara od strane redatelja Mick Jacksona i intervju s glumicom Karen Meagher, redateljem fotografije Andrew Dunn, produkcijskim dizajnerom Christopher Robilliard i filmskim piscem Stephen Throwerom. Ovo je bila i prva inačica za kućnu uporabu s uključenom uvodnom izvedbom Richard Straussa.
Simple Media su u Ujedinjenom Kraljevstvu 09. travnja 2018. izdali specijalno DVD izdanje restaurirane i poboljšane originalne BBC-jeve 16mm filmske trake. Kompletna originalna muzika je u filmu bila prikazana u cijelosti, a izdanje je uključivalo komentare filmske ekipe, kao i pripadajući dokumentarac.
Recepcija i ostavština
Film je nimalo iznenađujuće osvojio kritiku.
Peter Bradshaw iz Guardiana nazvao je film remek djelom uz komentar: “Tek kad sam odgledao Threads, sam otkrio da nešto prikazano na ekranu može u meni izazvati stanje da me oblije hladni znoj i drži u drhtavom stanju narednih dvadeset minuta, uz popratno stanje depresije i anksioznosti.”
Sam Toy iz časopisa Empire dao je filmu odličnu ocjenu uz komentar kako nas uči važnoj životnoj lekciji što je to pravi horor. Također je pohvalio nevjerojatnu razinu postignute atmosfere s mizernim sredstvima za snimanje.
I Jonathan Hatfull iz magazina SciFiNow nije zaostajao za odličnim ocjenama i hvalisavim recenzijama, ističući kako gledanje filma je iskustvo koje se pamti za cijeli život.
Film je dodatno dobio na popularnosti u Velikoj Britaniji nakon Brexita i popratnog drastičnog pada ekonomije, a i sveprisutnog osjećaja izolacije.
Nominiran je 1985. godine za sedam BAFTA nagrada, od čega je osvojio za najbolju dramu, najbolji dizajn, najbolju kameru i najbolje editiranje.
