Epizoda #38: The turning tide

Postigli smo napokon i to, odigrali smo pred koji dan 100, 101 i 102 partiju igre Through The Ages: A New Story of Civilization. I ne samo to, nakon ne znam koliko uzastopnih poraza napokon se pobjednički niz okrenuo i na moju stranu. Predzadnju partiju sam pobijedio s 254 bodova naspram Slavičinih 209, i zadnju 276 naspram 179. Počeo sam više improvizirati i uključio više mašte u strategiju. Oboje imamo svoje omiljene vođe i čuda koje volimo uzimati i graditi. Kod Slavice to su Aristotel, Ivana Orleanska i Shakespeare od vođa, te Aleksandrijska knjižnica, bazilika Sv. Petra i transkontinentalna željeznica od čuda. Kod mene su pak omiljeni vođe Aleksandar Veliki, Leonardo da Vinci, Isaac Newton, a od čuda Viseći vrtovi, Taj Mahal, Eiffelov toranj. Uzmemo i druge stvari ako nismo u mogućnosti, ali najviše preferiramo kada uspijemo doći do ovih. Toliko sam slijepo bazirao strategiju oko sljedećih čuda i vođa, čak i kada razvoj situacije nije bio povoljan da idem tim smjerom, da nije ni čudo što sam toliko gubio. Odlučio sam stoga ovoga puta reći kvragu i s tradicijama i s omiljenim kartama, hajdmo igrati skroz nepredvidljivo prema onome što se nudi u najpovoljnijem trenutku. Tako sam u zadnjoj partiji, koja mi je ostala u najsvježijem sjećanju, uzeo od vođa Hamurabija, a od čuda Piramide. Prezirem inače Hamurabija jer iako je lijepi benefit što jednu vojnu akciju može koristiti kao civilnu, dugoročno gledano to mi se uvijek činilo kao loša formula kako si čovjek može ograničiti povlačenje vojnih kartica. I mada je i ovoga puta bilo tako, nastojao sam od početka mudro čuvati vojne kartice i ne odigravati ih u političkoj fazi. Osim ako mi ne bi bila višak i ne bi mi se činilo korisnim za odigrati. Vrlo brzo sam izgradio Piramide što mi je dalo još jednu dodatnu civilnu akciju i time stekao lijepu prednost pred Slavicom što se tiče viška akcija. Uspio sam ćopiti čak još jedno čudo iz antičkog doba – Aleksandrijsku knjižnicu.

#389

Slavica je također igrala skroz neuobičajeno nego inače. Za vođu je uzela Homera, te je počela s masovnom izgradnjom vojnih jedinica zanemarujući sve ostalo. Neko vrijeme sam se uspijevao uz jedvite jade opirati agresijama, ali negdje do sredine srednjeg vijeka, kada je imala već zavidne vojne divizije s taktikom legije i pod vodstvom Ivane Orleanske, pomirio sam se da je partija gotova. Sljedećom agresijom mi je porušila dvije zgrade, jednu iz srednjeg vijeka i jednu iz antike, te uzela pripadajući broj rude od njih. Onda su pod mojim političkim akcijama počele pristizati kolonije, i Slavičina vojska se počela sve više osipati odlazeći kolonizirati nove teritorije. Na kraju se uspjela gadno zaribati jer je imala brdo radnika koji su čekali da ih se zaposli, a nedovoljno akcija po potezu da sprovede u naum sve ono što je mislila. Produkcija kulture i znanosti joj je bila praktički nepostojeća, a kako se zbog kolonizacija ponovno praktički izjednačila s mojom vojnom snagom, više nije bila u mogućnosti ni mene napadati. Kako sam producirao puno više znanosti od nje, počeo sam spuštati sve moćnije i jače tehnologije, uključujući i one vojne. Do početka modernog doba, počeo sam tako za promjenu ja nju napadati, a odigrao sam do kraja igre i dvije karte rata koje je izgubila. Tako da nakon brojnih poraza, napokon sam imao barem mali osjećaj zadovoljstva ovom uvjerljivom pobjedom nakon dugo vremena.

Drugo zadovoljstvo koje je valjalo zadovoljiti je bilo revanšom protiv Miljenka u igri Clash of Cultures. U nedjelju 26.05.2019. došao je i taj dan na naplatu. Veljko je također bio ponovno u Zagrebu, tako da smo zaigrali u starom dobrom sastavu. Prva prepreka na koju smo naišli je bila tko će sjediti direktno do Miljenka, ne nasuprot, baš odmah do njega. Usprkos Miljenkovoj reputaciji ratnog huškača, strah je bio i više nego opravdan. Potenciran tim više što je Miljenko za svoju naciju dobio Hune (crveni). Da ne kompliciramo s kompleksnim sustavom odabira rasporeda sjedenja, odlučio sam žrtvovati sebe i svoje Kelte (zeleni) i smjestivši se kraj opasnih nomada. Ako ništa drugo bit će zabavno i dinamično. Nasuprot mene smjestio se Veljko sa svojim Kinezima (žuti), a do njega Slavica s Egipćanima (plava).

Prije nego što počnemo s opisom partije jedna prigodna epska mjuza za štimung [img]http://www.forum.hr/images/smilies/gitara.gif[/img]
[youtube=d2hRTLdvdnk][/youtube]

Početak igre je bio klasičan šahovski gdje smo svi praktički izvodili identične akcije – usrećivanje grada, proizvodnja resursi, razvoj krucijalnih tehnologija, pomicanje naseljenika istražujući nove nepregledne dijelova mape, te osnivanje novih gradova.

Istraživanjem mape vrlo brzo smo otkrili da se između Miljenka i mene nalazi lijepa ravnica, uz srećom planinski bedem s moje strane kao prirodnim sustavom obrane. Slavica i Veljko su bili potpuno odsječeni jedno od drugog velikim jezerom, s time da se Veljkov teritorij sastojao uglavnom od nepreglednih šuma. Što nije išlo u prilog njegovom razvoju rižinih polja.

#391


#392

Kako to obično i biva Miljenko je dosta naglo startao proširivši se u mojem smjeru i porobivši barbarska sela koja su mu se našla na putu. Ovakav razvoj situacije mi je bio nepovoljan iz više razloga, osim zbog direktne ugroze. Naime cijela strategija keltske nacije se svodila oko interakcije s barbarima, bilo kroz trgovinu ili međusobnu vojnu pomoć. Preusmjerio sam brzo sve resurse u hitnu izgradnju vojnih jedinica i pripreme za obranu. Uvidjevši da sam se neočekivano brzo oboružao, Huni su privremeno zaustavili svoj proboj na istok. Zasad… Također su utvrdili svoje položaje i ponudili bratsko barbarsko savezništvo protiv civiliziranih naroda sjevera – Egipćana i Kineza. S figama u džepu, oboje smo prihvatili ovo privremeno savezništvo.

#393

Za to vrijeme sjevernjaci su uživali procvat svoje kulture i znanosti. Osnivali su obilje novih gradova, gradili nove građevine, a Egipćani su pod vodstvom Kleopatre Slavice prvi prihvatili demokraciju kao sustav vladavine. Kinezima je slatke muke zadavalo jedno barbarsko selo na samoj periferiji njihovog carstva, a koje je sve više i više vojno jačalo.

Nije dugo prošlo a da na nesigurnoj granici nisu ponovno počele frcati iskre između Huna i Kelta. Uvidjevši kako neće tako lako vojno uspjeti nadvladati starosjedioce, Huni su odlučili pribjeći perfidnim metodama i kulturno utjecati na njih. Bez imalo problema su tako uspjeli preobratiti čak dvije keltske akademije na svoju kulturu.

#395

Viriatus, jedan od odvažnijih keltskih vojskovođa zaključio je da je ovakvo ponašanje može isprati samo krvna osveta, te je stoga okupio bandu ratnika i iznenada napao snažno utaboreno Hunsko utvrđenje. Ovaj ishitren čin stajao ga je bitke, a i života. Hunski brzi protunapad uspio se ponovno izbjeći zahvaljujući brdovitom alpskom području koje je usporilo njihovo napredovanje, te kada su stigli ponovno su naišli na snažnu obranu odustavši od pohoda.

#397

Jedan od razloga je vjerojatno bio i egipatsko širenje s pustinje sjevera prema plodnim područjima juga. Dvije moćne civilizacije su tako došle u direktni doticaj jedna s drugom.

Kinezi za to vrijeme nisu pokazivali nikakav interes za daljnjim širenjem, već su se utaborili na svojem području daleko od drugih i nastavili s izgradnjom veličanstvenih građevina. Neometani napadima susjeda i barbara izgradili su tako i prvo čudo u igri – Viseće vrtove, ispunivši pritom jednu od svojih tajnih misija. Nedugo nakon toga su i Kelti izgradili Veliku knjižnicu.

Nagnani pat pozicijom s Hunima na zapadnoj granici, Keltski istraživači su odlučili istražiti i preostali neistraženi teritorij na sjeveru. Tako su otkrili dva prijateljska barbarska sela okružena rijekom, koja ih je razdvajala od Kineza. Odmah su uspostavljeni diplomatski odnosi i trgovina.

Iz nekog razloga Egipćanima to nije bilo po volji (imali su jednu od tajnih misija kako su poslije objasnili), pa su poslali četu koja je sravnila sa zemljom jedno od barbarskih naselja. Time su došli i u direktni kontakt s Keltima, koji nisu nimalo prijateljski gledali na ovakav nimalo prihvatljiv susjedski odnos.

No netko tko je također drukčije gledao na ovakav razvoj situacije su bili opaki Huni, koji su uvidjevši priliku rastegnutosti egipatskih snaga, odlučili konačno dovesti u red svoju napetu pograničnu situaciju sa sinovima pustinje. Egipćani su bili brojniji, ali kako će se pokazati nedostajao im je jedan iznimno krucijalni faktor. Naime nisu imali razvijenu tehnologiju željeznog oružja, dok su Huni imali tu važnu tehnološku prednost. Egipatske snage su tako uz minimalističke gubitke nadvladane i uskoro je palo iznimno jako utvrđenje u ruke nomadskih hordi. Uz grad zarobljena je i Egipatska vladarica Kleopatra. No umjesto sramotnog zarobljeništva, radije je prigrlila koliko toliko dostojnu smrt, dopustivši da ju ugrize otrovna kobra koju su vjerne sluškinje kriomice prokrijumčarile u odaje. Bez vladara i vojske put je bio otvoren prema ostalim manjim i slabije branjenim gradovima.

#399

Uvidjevši svoju priliku dok su se Huni bavili svojim novim najvećim neprijateljem, Kelti su se pod novim mudrijim vođom Vercingetorixom, ponovno odlučili okušati u vojnama protiv nomada. Iznenadan i neočekivan napad u kombinaciji s lukavim taktikama odnijeli su pobjedu, pa su tako Huni ostali i bez svojeg velikog utvrđenja. U istom proboju druga vojna grupacija je napala i pokrajnji slabije branjeni gradić. Atila se tako našao u velikim problemima vodeći sukob na dvije fronte. Neki vodeći Huni su mu zamjerali gubitak snažnih utvrđenja na istoku, pa ga je Bleda sa svojim istomišljenicima u puču smijenio, a vrlo brzo nakon toga i smaknuo. Našavši se u istoj strateškoj dilemi kao i pokojni brat koji je sada lovio na vječnim lovištima, Bleda se odlučio na taktiku spaljene zemlje. Tako je nagnao svoje Hunske horde na daljnji proboj prema bogatim egipatskim gradovima sjevera, prepuštajući Keltima male beznačajne seoske gradiće. U svojim pustošenjima uspio je doći do samog središta egipatske kulture, porobivši ili spalivši gotovo sve značajne gradove.

#390

Kinezi su za to vrijeme pod vodstvom Sun Tzua promatrajući sukob iz daljine, razrađivali strategije koje im očito nikad neće trebati. Osim toga su uživali u vatrometu i degustiranju pive od riže.

Pred sam kraj Egipćani su se regrupirali i krenuli u kontraofenzivu uspjevši povratiti dva grada. Huni su stabilizirali frontu utaborivši se u svojim gradovima na granicama, a Kinezi i Kelti su uspjeli izgraditi svaki po još jedno Svjetsko čudo.

Povijest je dala ovakvu konačnu ocjenu:
Veljko – China (Yellow) 50,5
Mislav – Celts (Green) 49,5
Miljenko – Huns (Red) 43
Slavica – Egypt (Blue) 33,5 bodova

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)