I dalje smo tu i živi i zdravi, hvala na privatnim zabrinutim porukama. Kao što možete zamisliti imanje bebice nosi svakojake nove izazove i avanture, a zbog čega su neke druge stvari na neko vrijeme stavljene po strani. Dogodovština je bilo svakojakih, od prvih kotrljanja, prvih riječi do prvog posjedanja, a negdje u međuvremenu smo uspjeli i Miljenku uvaliti obvezu kumstva 07. siječnja 2023.
Pa ipak najveći izazov dosad se predstavio za vrijeme korištenja mojeg starog godišnjeg u periodu od 28.05.2023. do 09.06.2023. Naime pružila se prilika da odemo izvan sezone na more, kako bi Elena po prvi put iskusila i ovo veliko novo iskustvo. Odlučili smo se odazvati na poziv tete Marije, bakine sestre, te otići na par dana do Slatine na Čiovu u lijepo gostoprimstvo obitelji. Imaju nekoliko apartmana u sklopu vile “Tiha”, a koje iznajmljuju za ljetovanje. No prije samog velikog puta, imali smo par sitnica za obaviti u Zagrebu i Zagorju. Između ostalog to je podrazumijevalo nabavku nekolicine neizbježnih asortimana za plažu, poput spužvastih ležaljki, šatora i malog bazenčića; ali valjalo je i prenijeti par stvari iz Zagreba u Zagorje. Ta zadaća je spala na 29.05. kada smo se na tmurni i blago kišoviti dan zaputili u West Gate. Elena se tom prilikom nije pokazala baš susretljivom, pa su mama i beba ostale u ugodnosti auta dok sam se ja zaletio obaviti nabavku rekvizita za plažu. Srećom većinu toga sam uspio pronaći po zbilja niskim cijenama u Maxi Konzumu unutar centra, a tek nešto malo dalje u Baby Centru i mali bazenčić.
Malo sam se pogubio kod povratka do auta, zamijenivši ulaz i stranu na kojoj smo parkirali, no uz malo frustracija ipak se uspostavila prava orijentacija. Do auta sam se vratio taman nešto prije je Slavica uspjela uspavati Elenu za popodnevni spavanac. Improvizirano postavljena dekica na stražnjim bočnim prozorima je nešto pripomogla sa svojim zatamnjenim ambijentom.
Duboki spavanac
U takvom blaženom stanju produžili smo do naše kuće u Švaljkovcu putem D1 ceste. Niti drndavi uspon po šljunčanom putu nije uspio razbiti Elenin blaženi san. Tako da smo u miru uspjeli istovariti sav višak stvari koji nam se pokazao nepotrebnim u stanu, te produžiti dalje za Tkalce i naš već ovdje nadaleko poznati restoran Preša. Elena je naravno svojom razigranošću i vedrinom bila glavna zvijezda među osobljem, s kojim smo ionako već tijekom godina uspostavili prijateljski odnos. A i ona sama se oduševljavala svime što bi vidjela, ipak joj je to bio prvi posjet nekom restoranu.
Naručili smo odličnu juhu sa štruklima, a za glavno jelo porciju lignji na pariški s pomfritom, te kuhano ne-zasoljeno povrće za Elenu. Po dolasku hrane krenula je igra mame i tate s nasumičnim hranjenjem i zabavljanjem Elene, balansirajući s našim pokojim zalogajem. U takvom zabavnom okružju malena je bila i više nego raspoloživa za papanje. Za kraj je dobila i domaću koricu kruha kao desert. Nakon početne sumnjičavosti korica je brzo pronašla svoj put do malenih ustašca.
Dok neki pokušavaju hraniti, drugima interes leti na sve drugo osim hrane
30. svibnja je bio dan za odmor, a 31. je napokon došao sudbonosan dan. No prije puta valjalo je obaviti redovni pregled kod pedijatrice. Srećom pa se Dom zdravlja Siget nalazi na svega tristotinjak metara od naše zgrade. Nesreća je bila u tome što je posjeta poremetila Eleninu uobičajenu rutinu spavanja. Tako da između posljednjih priprema i Slavičinog umirivanja i uspavljivanja bebe, vrijeme polaska nam se pošteno oduljilo. Iz potpuno zamračenog stana prenijeli smo ju polako s dekicom preko glave do polu zamračenog auta. Srećom pa je i vrijeme ponovno bilo tmurno i oblačno, što je dodatno pripomoglo zadatku. Smješteni i osigurani svatko u svojem sjedištu, napokon smo bili spremni krenuti oko 15 sati.
Slavica je preuzela prvu rutu vožnje dok sam ja straga bio s Elenom. Kunicu Bongu smo nažalost bili primorani ostaviti u Zagrebu, budući ju nismo htjeli preopteretiti toliko dugačkim putem u malom prijenosniku. Ostavili smo ju zato u dobrim rukama Slavičine sestrične Sanje, a koja se privremeno na tih par dana uselila u naš stan, kako bi bar dio vremena provodila s dragom druželjubivom životinjicom.
Putovanje nas je dobro poslužilo. Promet po autocesti je bio poprilično protočan s ne odviše autiju na cesti, te je vožnja bila prava meditacija. Možda smo se zbog svega malo i previše opustili, jer sam negdje usred Like primijetio da nam je gorivo na zadnjoj crtici. Uslijedila je mala panika jer smo u tom trenutku bili usred ničega, a Google Maps je najbližu Crodux benzinsku postaju locirao na 33 kilometra kod Janjča. Ta udaljenost se prešla u nikad većoj napetosti, čas pogledavajući mobitel i udaljenost, čas prema pokazatelju očitanja goriva na komandnoj ploči. Pa ipak na 2 kilometra kada se već ukazala i tabla s oznakom, uslijedilo je veliko olakšanje. Čini se da je otpuštanje toliko psihički nagomilane napetosti i Elena osjetila, jer se krenula meškoljiti ispod šeširića nataknutog na glavici.
Odlučili smo tako iskoristiti priliku pa osim obnavljanja rezervi goriva, obnoviti i vlastite snage i potrebe za hranom. Dobro za nas što je u sklopu benzinske postaje bilo i odmorište s kuhinjom dostojnom našeg nepca, a imali su i sjedalice za bebe pa je Elena mogla dostojno sjediti za stolom u našoj visini. Uzeli smo dvije porcije miješane salate s piletinom, te jednu štrudlu od jabuke i drugu od višnje. Elena je imala prilike uživati u svojoj omiljenoj papici što smo spremili za nju prije puta – zblendanom ciklom. Dok smo svi sve zgotovili i predahnuli, utrošili smo lijepih sat vremena.
Zblendana cikla je ipak najomiljenija hrana
Drugi dio puta sam ja preuzeo, što mi je donijelo posebno oduševljenje jer sam naumio napokon testirati tempomat iliti cruise control. Za to je bilo dovoljno svega pritisnuti jednu tipku za volanom, dostići željenu brzinu, prebaciti jednu malu ručicu u donju poziciju i voila – auto se sam vozio. Dobro ne baš na način poput Tesla autiju, ali moglo se spustiti nogu s papučice za gas i automat bi samostalno držao zadanu brzinu. Kod nekih sasvim ravnih dionica gotovo da nije trebalo držati niti volan, što je zaista davalo prividni osjećaj da se auto sam vozi. Dok sam ja imao svoju zabavu s tempomatom, curke su čitale razne priče za djecu koje smo ponijeli. Doduše jedna je zapravo čitala, a druga samo slušala. Kada je popustila zainteresiranost za to, krenula je zabava s raznim plišancima. A kada je popustila zainteresiranost i za to, nešto poslije Šibenika smo se zamijenili na jednom odmaralištu, pa je tata preuzeo zadaću glupiranja i zabavljanja.
Do već zabrinute tete na Čiovo smo stigli s posljednjim zrakama Sunca, nešto prije 21 sat. Loše misli su brzo izblijedile pri prvom susretu s Elenom, te ju je teta Marija odmah uzela k sebi, dok smo se mi pozabavili s premještanjem putne prtljage iz auta do našeg apartmana.
Kuća je bila velika trokatnica s garažom i nekoliko natkrivenih parkirnih mjesta. Iznad garaže se nalazila velika terasa i prizemlje. U prvom apartmanu do kojeg se dolazi stepenicama je bila smještena teta Marija, dok je nama bio dodijeljen malo uvučeni mirniji apartman s lijeve strane kuće. Okolo cijele kuće je bio prekrasan vrt s raznoraznim biljkama, od većih stabljiki poput maslina i palmi, do ružmarina, ljubičica, raznoraznih ruža i drugog brojnog cvijeća.
Naš apartman se sastojao od spavaće sobe u koju se ulazilo s terase, a u kojoj se nalazio veliki bračni krevet i okomito o njega dodatni pomoćni krevet. Bila su tu i dva noćna ormarića, te jedan nešto malo veći do ravnine struka na kojem se nalazio televizor. Pomična vrata su vodila u okomitu kuhinju i blagovaonicu, na čijem kraju su se nalazila dva masivna ormara za stvari. Daljnji hodnik u luku oblika slova L je vodio prema malom stražnjem izlazu i kupaonice.
Iako je već bilo poprilično kasno, teta Marija nam je svejedno donijela raznih mesnih narezaka, pršuta, domaćeg sira i maslina, a za kraj smo se zasladili i s izvrsnom baklavom po kojoj je dobra teta nadaleko poznata. Tako da smo na počinak legli siti i zadovoljni, pa čak je i Elena odmah zaspala bez ikakvih problema.
01.06. je bilo nekakvo prolazno nevrijeme pa smo se provodili u sigurnosti apartmana. Teta Marija nas je iznenadila donijevši nam teletinu i pečeni krumpir za ručak. Ostavila nam je čak i jedan veliki sirovi komad da skuhamo juhicu za Elenu, da i ona omasti mali brk.
Nešto prije 18h se čak i Sunce promolilo iza oblaka, pa smo izašli u šetnju i vidjeti more. Susret s tolikom količinom tekućine je ostavio malu bebicu bez mrmljajućeg teksta, ostalo je samo hipnotizirajuće gledanje.
Iduće jutro 02.06. je još uvijek bilo poprilično svježe zbog nevremena od prethodnog dana, ali oko 13h je Sunce ipak počelo lijepo grijati. Iskoristili smo tako napokon priliku da izađemo na plažu. Do izražaja je tako napokon došao i otvoreni šator za plažu koji smo nabavili, a koji nam je lijepo poslužio za zaštitu od Sunca. Dok smo se Slavica i ja naizmjenično rasplivavali u moru, Elena se brčkala sa svojom kanticom napunjenom vodom i pripadajućim dječjim grabljicama i lopaticama. Temperatura mora je bila lijepo osvježavajuća i savršena za plivanje, ali ipak malo prehladna za bebu.
Nakon nekog vremena se okolno kamenje lijepo usijalo privlačeći toplinu, pa smo se ipak povukli na odmor u apartman i Elena na svoj popodnevni spavanac. Od igara sam ponio male i lako prenosive igre – Space Hulk: Death Angel The Card Game, Tiny Epic Zombies, Innovation i Cold War: CIA vs KGB. Od svih smo na kraju uspjeli odigrati niti jednu. Čak i tijekom svojih popodnevnih spavanaca, Elena zahtjeva apsolutnu tminu za lagodno spavanje. Dodatno je tu još i potreba za osjećajem blizine, ponajviše mamice, što je sve skupa igranje činilo nemogućim. Barem ono fizičke naravi. Moj vjenčani kum Marko me sredinom 12. mjeseca 2022. zarazio online igranjem digitalne inačice Through The Ages: A New Story of Civilization, a onda sam u travnju 2023. ja uspio uvući i Slavicu u cijelu priču. O istoj smo već pisali i detaljno recenzirali davne 2017. – Zaigrali smo digitalnu verziju Through The Ages: A New Story of Civilization. Međutim tadašnje iskustvo nam je bilo bazirano čisto prema 1 na 1 iskustvu lokalnog igranja. Online igra je neka sasvim druga priča. Za početak nudi jedinstveno iskustvo igranja s igračima iz cijelog svijeta, i iskušavanju još nikad viđenih različitih stilova igranja. Kao drugo tu je velik broj raznoraznih turnira koji se često pokreću. Niti jedno nije toliko spektakularno po broju prijavljenih igrača kao Svjetsko Prvenstvo. Imao sam tako po prvi put priliku sudjelovati na 2. Svjetskom Prvenstvu pokrenutom 15. siječnja 2023. Nažalost iako sam dobro startao unutar svoje grupe od 4 igrača, na kraju sam neslavno završio na trećem mjestu te nisam prošao u drugi krug. Misliš da si dobar u nekoj igri dok ne vidiš koliko ima boljih igrača. Čak me i vlastiti kum kojeg sam zajedno sa Slavicom uveo u igru, počeo sve više i više rasturati. Godine očito čine svoje. Uglavnom ovako jednostavan način pripreme običnim paljenjem aplikacije na mobitelu, te zbog mogućnosti da se može odabrati opcija gdje se ima po nekoliko sati ili čak dana za odigrati potez, je trenutno bio jedini oblik zabave koji nam se nudio.
Po Eleninom buđenju izašli smo u nešto malo dužu šetnju kroz mjestašce, a kako je teta Marija taj dan izbivala iz apartmana, bila je dobra prilika i za istražiti gdje ima nešto fino za pojesti. Cestica na otoku je poprilično uska zbog čega nema praktički gotovo uopće mjesta za pješake. Pješačenje uz plažu je stoga poželjnija, a i ljepša alternativa. Samo što hodanje po šljunčanom kamenju vrlo brzo postane naporno po noge.
Dosta restorana je još uvijek bilo zatvoreno u pred sezoni, ali prijatelj Google se tu ponovno pokazao susretljivim sudrugom pa smo tako brzo otkrili konobu “Dida Moj” na niti kilometar udaljenosti od našeg apartmana. Konoba se nalazi malo uvučena u unutrašnjosti, i stoga nudi prelijepi mir dok se objeduje. Još ljepše čari za oči nudi prekrasni ambijent s brojnim statuama vrtnih patuljaka, gljiva i likova iz bajki. Posluga je zaista susretljiva i uvijek nasmijana. Elena je čak dobila slamčicu za grickanje od jedne simpatične konobarice.
Naručili smo dvije porcije lignji s tartarom i dvoje pomfrita, bez pića. Iako je hrana bila zaista izvrsna, a porcija obilna, platili smo sve skupa na kraju nemalih 43€. Lignje su bile po 19€ porcija, a zasebno pomfrit po 2,5€ porcija. Nažalost definitivno dosta izvan budžeta prosječne hrvatske obitelji. Situacija nije ništa drukčija niti u drugim restoranima, dapače u drugima su cijene čak još i veće. Tako da smo ostatak boravka otužno većinom bili na kruhu, paštetama, namazima, narescima i kupovnom siru.
Svi smo spremni za večeru
Pred kraj dana je napokon pala i prva riječ. Usprkos mojem trudu i ponavljanju riječi “tata” poput papagaj, prva riječ je ipak bila mama, iliti ma ma mmm mama mmm ma mama 🙂 .
03.06. smo imali još jedno uobičajeno prijepodnevno kupanje i Elenino brčkanje u bazenčiću u hladu na plaži. Mila draga curica je baš uživala veselo lamatajući rukicama po vodi i isipavanjem iste iz malene kantice. Kad je Sunce malo više ugrijalo povukli smo se u apartman i na popodnevni odmor i spavanac.
Nakon zabave popodnevni spavanac
——————————————————————————————————————————————————————————–
No odmor kako za koga. Odlučio sam se u polumraku na drugom kraju apartmana napokon uhvatiti u koštac s pravilima za Cold War: CIA vs KGB. Igru posjedujem još iz davne 2013. godine, dakle prije ravno 10 godina, i još uvijek ju nisam našao priliku zaigrati. Riječ je o ekstra maloj kartaškoj igri u izdanju Fantasy Flighta. Format kutije je poput kod nas lokalizirane igre Maske. U igri 2 igrača će se naći u ulogama dviju moćnih suprotstavljenih tajnih agencija u vremenu hladnog rata, američke CIA i Sovjetskog KGB-a. Igrači će slati vlastite špijune u nastojanjima da pridobe određene zemlje svijeta na svoju stranu, ili kako bi stekli određenu tehnološku, gospodarsku i političku prednost pred protivnikom. Uza to bit će u prilici ući i u direktne konflikte sa suprotstavljenim agentima. Kroza svaki krug koji će predstavljati jednu godinu sukoba, cilj borbe će biti određena zemlja ili događaj. Svaki igrač će tajno poslati jednog od svojih raspoloživih agenata kako bi infiltrirao, izmanipulirao i na koncu pridobio lokalno stanovništvo na “pravu” stranu. Uspiju li u tom naumu u odnosu na protivničke pokušaje, svaka tako pridobivena zemlja ili događaj nosi određen broj bodova. Prvi igrač koji na ovaj način uspije doći do 100 bodova pobjeđuje.
Komponente
Igra se sastoji pretežno od karata, iznimka su tri velike oznake dominacije, jedna za CIA, jedna za KGB, te jedna neutralna oznaka balansa. Karte dijelimo na one špijuna (po 6 za CIA i 6 za KGB igrača), 2 karte bodovanja (za svakog igrača po jedna), 21 ciljeva (15 zemalja i 6 događaja), te 24 grupu karata (6 vojnih, 6 ekonomskih, 6 političkih i 6 medija).
Priprema
- Kreiranje špila ciljeva – miješanje svih 21 karata ciljeva i polaganje na sredinu stola.
- Kreiranje špila grupa – miješanje svih 24 karata grupa i polaganje na stol do špila ciljeva.
- Svaki igrač odabire stranu s kojom će igrati te uzima svih pripadajućih 6 karata agenata. Ako se igrači ne mogu dogovoriti, strane se određuju tako da jedan igrač uzme oznake dominacije za obje agencije, skriveno ih promiješa iza leđa, te potom ispruži skupljene šake i dade drugom igraču da odabere jednu.
- Igrači uzimaju svoje pripadajuće oznake dominacije i karte bodovanja.
Tijek igre
Svaki krug je podijeljen u 6 faza koje se razrješuje po točno određenom redoslijedu. Svaki igrač u potpunosti izvršava određenu fazu prije prelaska na iduću.
I. Faza Brifinga
U fazi brifinga postavljaju se ciljevi sukoba za tu godinu pri čemu slijedimo tri koraka:
1. Određivanje ciljeva
Okretanje prve karte špila ciljeva i polaganje na njen vrh. Ova karta predstavlja predmet sukoba za taj krug. Svaki cilj vrijedi između 5 i 20 bodova. Većinom će to biti zemlje, no naći će se tu i poneki važni događaj. Osvojene karte događaja nudit će igračima mogućnost da se iskoristi njihova specijalna sposobnost.
Osim broja bodova s donje desne strane, i očito naziva s gornje lijeve strane, svaka karta cilja se sastoji i od ikonica pristranosti koje se nalaze s gornje desne strane karte. Tu su još i oznaka broja populacije, stabilnost dotičnog cilja, te samo u slučaju karata događaja i specijalni tekst.
2. Dodjeljivanje oznake balansa
U prvom krugu oznaka balansa se nasumično dodjeljuje jednom igraču. Tko god posjeduje ovu oznaku može određivati tko će prvi zaigrati u fazi Borbe za utjecaj. Od idućeg kruga igrač s najmanjim brojem bodova uzima oznaku balansa. U slučaju izjednačenja uzima igrač koji je u prijašnjem krugu izgubio fazu Primirja. Ako su oba igrača dovela do građanskih nemira oznaka balansa nije u ničijem vlasništvu.
3. Miješanje špila grupa
U prvom krugu se ovaj korak preskače. Od svakog idućeg kruga u ovom koraku se ponovno miješaju sve odbačene karte grupa natrag u pripadajući špil.
II. Faza Planiranja
U ovoj fazi svaki igrač potajno izabire jednog od svojih raspoloživih agenata kojeg će poslati na teren kako bi se borio za cilj u tom krugu. Agent kojeg igrači odaberu postaje njihov Agent X do kraja dotičnog kruga. Igrači polažu svoje tako odabrane agente licem prema dolje ispred svojeg zapovjedništva (vlastite karte bodovanja). Sve ostale karte agenata stoje licem prema dolje iza zapovjedništva. Igrači za slanje mogu odabrati bilo kojeg, osim onoga koji je na dopustu jer je već sudjelovao na misiji u prethodnom krugu. Također očito nije moguće odabrati agente koji su eliminirani, te one koji su prouzročili građanske nemire. Nakon odabira agenti koji su na dopustu se vraćaju natrag u agenciju.
Svaka karta agenta se sastoji od svojeg imena, inicijative i agende.
III. Faza Borbe za utjecaj
Tijekom ove faze svaki igrač će idući u krug vući po jednu kartu grupe iz pripadajućeg špila, te ih akumulirati ispred sebe. Cilj je dostići dovoljan utjecaj kako bi se što je bliže moguće približio brojci stabilnosti karte cilja, ali ne premašivši ga. Kroz način igranja također će valjati raditi i na odgonetavanju identiteta protivničkog agenta. Nalazi li se sa suprotstavljene strane Majstor špijun koji pokušava namjerno izgubiti samo kako bi u posljednjem trenutku preokrenuo situaciju u svoju korist? Ili vas protivnik samo pokušava nasamariti nagnavši vas da to pomislite? Puno je tu otvorenih pitanja i stvari za interpretaciju, stoga uvijek valja oči držati širom otvorene.
Svaka karta grupe se sastoji od naziva, vrijednosnog utjecaja, frakcije kojoj pripada, te teksta sa specijalnom moći.
Igrač koji posjeduje oznaku balansa bira tko će prvi djelovati. Na svojem potezu svaki će igrač imati jednu od tri opcije na raspolaganju.
- regrutiranje grupe povlačeći kartu s vrha špila i polažući licem prema dolje ispred sebe. Svaka karta grupe ispred igrača može biti u jednom od dva stanja – pripravna (okomita) i mobilizirana (vodoravna). Kada se specijalna moć određene grupe koristi, tada se pripadajuća karta zarotira u vodoravnu poziciju. Oba stanja karte doprinose svojim utjecajem kod određivanja koji igrač pretendira osvojiti cilj. Nije moguće regrutiranje novih karata ako bi se time premašio broj populacije trenutne karte cilja.
- aktiviranje grupe već položene ispred sebe koristeći njezinu specijalnu moć. Po korištenju karta se okreće vodoravno, te se nakon toga ispunjava tekst naveden na njoj. Sve karte koje pripadaju određenoj frakciji imaju jednaku specijalnu moć.
Vojne karte mogu uništavati druge karte grupa na bilo kojoj strani (protivničkoj i vlastitoj), no ne mogu uništiti same sebe. Uništene karte se stavljaju u poseban špil odbačenih karata. Igrači ne mogu gledati sastav ovog špila.
Političke karte imaju moć da mogu zamijeniti odanost neke karte grupe tako da prijeđe od sa strane jednog igrača ka drugom. Međutim ovakva moć se ne može koristiti ako bi time broj protivničkih grupa premašio dozvoljenu populaciju karte cilja. Također se ne može koristiti tako da se protivniku uvali karta kojom bi ukupni utjecaj premašio stabilnost cilja. No moguće je na ovaj način prebaciti kartu na vlastitu stranu, čak i ako bi se time riskantno prešla linija stabilnosti. Karte koje se prebacuju s jedne strane na drugu zadržavaju svoje stanje u kojem su okrenute – pripravne ili mobilizirane.
Ekonomske karte mogu mijenjati stanje neke druge grupe karata u igri. Pa tako mogu mobilizirane karte ponovno dovesti u stanje pripravnosti, ili pripravne karte mobilizirati. Iznimka je da jedna ekonomska karta svojom moći ne može afektirati drugu.
Karte medija omogućavaju igračima da pogledaju gornju kartu špila grupe, te odluče hoće li ju odbaciti na špil odbačenih karata, ili će ju položiti ispred sebe, ili će ju pak ostaviti na vrhu špila.
- propuštanje poteza. Igrač koji ne želi ništa odigrati u datom trenutku može propustiti potez. Iznimka je ako nema niti jednu kartu grupe ispred sebe, tada uvijek prvo mora odabrati regrutiranje grupe. Generalno će igrači propuštati potez kada će smatrati da su u pobjedničkoj poziciji. Međutim propuštanje odigravanja poteza ne znači da se ne može nešto odigrati na idućem, pod uvjetom da faza borbe za utjecaj nije završila, to jest da obadva igrača nisu uzastopce odabrala propuštanje poteza. Inače igrači mogu odigravati poteze čak i kada premaše stabilnost nekog cilja, i dalje mogu najnormalnije regrutirati i aktivirati grupe. Također na taj način imaju priliku smanjiti svoj utjecaj kako bi bio manji ili jednak stabilnosti cilja. Tek u fazi primirja se gleda tko je premašio ovu brojku.
IV. Faza primirja
U ovoj fazi se određuju rezultati sukoba za utjecaj nad pojedinim ciljem. Igrač s najvećim utjecajem koji ne prelazi stabilnost, polaže oznaku dominacije na zadani cilj. Međutim u slučaju da oba igrača imaju identični ukupni utjecaj i ne prelaze stabilnost, tada se gleda poredak ikona pristranosti cilja borbe. Kako smo već naveli svaki cilj ima određeni poredak ikona pristranosti prema određenom redoslijedu koji ima određeno značenje za taj cilj. Svaka ikona predstavlja jednu od četiri različite frakcije karata grupa. Pa se tako kod izjednačenja gleda koja frakcija je prva po redoslijedu prioriteta, te igrači uspoređuju zbroj utjecaja svih svojih odigranih karata grupa koje pripadaju toj frakciji. Ako i dalje postoji izjednačenje, gleda se druga po redu frakcija prema redoslijedu prioriteta na karti cilja itd. dok se ne razbije izjednačenje.
Nakon toga se gleda je li ijedan od igrača vrijednostima svojeg utjecaja premašio dopuštenu vrijednost stabilnosti zadanog cilja. U slučaju da se to dogodilo doći će do građanskih nemira. Starješine agencije će se odreći Agenta X koji je poslan na misiju kako bi izbrisali ikakve tragove upletenosti. Za posljedicu identitet tog agenta je razotkriven te je eliminiran iz daljnje igre. Iznimka je tu jedino agent Zamjenik direktora, koji se umjesto eliminacije vraća odmah u sjedište. Nadalje protivnička strana automatski polaže pravo na cilj, nezavisno o identitetu kompromitiranog agenta. Međutim u slučaju da su oba igrača prouzročila građanske nemire, oba Agenta X su razotkriveni i eliminirani, osim kod slučajeva Zamjenika direktora. Kod takvih situacija cilj sukoba se licem prema dolje vraća na dno pripadajućeg špila ciljeva.
V. Faza Izvještavanja
U fazi Izvještavanja razrješuju se specijalne moći (agende) preživjelih agenata. Igrači razotkrivaju svoje Agente X i prema poretku inicijative od najmanje prema najvećoj, razrješuju tekst na svojim kartama agenta. Šest različitih vrsta špijuna i njihovih agenda su:
Glavni špijun (inicijativa 1) – je majstor za blefiranja i navođenja na krivi trag. Preotima ciljeve na koje suprotna strana polaže oznaku dominacije ostvarivši dovoljno utjecaja za osvajanje, okrečući time situaciju u svoju korist. Ovaj efekt nema nikakvog utjecaja ako igrač koji je poslao Glavnog špijuna ujedno i polaže dominaciju na cilj.
Zamjenik direktora (inicijativa 2) – je anonimni birokrat koji preuzima nepredviđeni rizik na sebe. On je jedini agent koji preživljava pokušaje atentata i građanske nemire prouzrokovane s njegove strane. Također nikad ne odlazi na dopust te je uvijek raspoloživ agenciji.
Dvostruki agent (inicijativa 3) – se anonimno skriva u redovima neprijateljske hijerarhije spremno čekajući ključni trenutak kada će stupiti u akciju. Može instantno poslati protivničkog agenta na dopust, ili može pogledati identitet protivničkog agenta u idućoj fazi planiranja, te tako dati vlastitoj agenciji prednost u odlučivanju izbora najboljeg agenta za sljedeću misiju. Ovo vrijedi čak i ako je Dvostruki agent eliminiran u datom krugu igranja. U slučaju da su oba igrača odabrala vlastite inačice Dvostrukog agenta, aktivirat će se specijalna moć samo onoga čija strana polaže dominaciju na cilj toga kruga.
Analitičar (inicijativa 4) – iznalazi rješenja budućih kriza proučavanjem povjerljivih izvješća. Omogućuje da se u idućem krugu faze Brifinga pogledaju tri karte s vrha špila grupa, te da se poredaju po redoslijedu koji odgovara igraču. U slučaju da su oba igrača u istom krugu igrala s Analitičarom, tada njegovu moć koristi samo ona strana koja NE polaže oznaku dominacije na cilj tog kruga.
Atentator (inicijativa 5) – čeka pravi trenutak kada će eliminirati protivničkog agenta ignorirajući sve ostalo. Strana koja polaže dominaciju na cilj u datom krugu aktivirat će svojeg Atentatora i eliminirati suparničkog agenta. Međutim cilj na koji se položila dominacija se ne osvaja, već se vraća na dno pripadajućeg špila ciljeva.
Direktor (inicijativa 6) – je glavni veliki vođa iz sjene koji je najviše zaslužan za uspjeh ili neuspjeh agencije. Igrač koji ga izabere i uspije ostvariti pravo dominacije, ne samo da osvaja taj cilj već i jedan dodatni.
Nakon što su razriješene sposobnosti Agenta X, ako niti jedan igrač već nije preuzeo cilj sukoba u tom krugu, tada igrač koji je položio vlastitu oznaku dominacije na njega ga i osvaja.
VI. Detanta
Detanta dolazi od francuske riječi détente i znači opuštanje, a specifično u kontekstu hladnog rata označava razdoblje balansiranja odnosa između supersila, a u svrhu smirivanja tenzija i očuvanja svjetskog mira.
U igri ova faza služi čisto za praćenje stanja bodovanja. Prvo svaki preživjeli agent koji je sudjelovao na misiji odlazi na dopust (izuzev Zamjenika direktora), te se polaže licem prema gore pokraj igračevog sjedišta (karte bodovanja). Kako smo već napomenuli ovaj agent se neće moći izabrati za odlazak na iduću misiju. Potom igrači sve karte grupa koje su igrali polažu na jednu zajedničku hrpu odbačenih karata. Na kraju igrači modificiraju eventualno novonastalo bodovno stanje na svojim kartama bodovanja, te gledaju je li netko ostvario uvjet za pobjedu skupivši 100 bodova. U rijetkom slučaju da oba igrača na kraju faze završe s istim brojem bodova, igrač s više osvojenih ciljeva pobjeđuje. U rijetkom slučaju da je i dalje izjednačenje, igrači igraju dodatne krugove dok jedan ne skupi više bodova.
Karte događaja
Kako smo već spomenuli, određeni ciljevi koje je moguće prisvojiti na svoju stranu nisu zemlje već specifični događaji sa specijalnim sposobnostima. Igrač koji posjeduje ovakvu kartu može tijekom igre iskoristiti tekst na njoj tijekom određene navedene faze. Igrač jednostavno najavi korištenje takve karte nakon čega sprovede efekt teksta. Nakon korištenja karta se odbacuje na špil odbačenih karata ciljeva, te si igrač umanjuje broj bodova koliko mu je dotad nosio taj cilj.
Mišljenje
Ovoga puta će izostati ocjena igre i nešto detaljnije mišljenje utemeljeno na iskustvu igranja. Ali već i iz opisa igre svakome će biti jasno kako je igra mješavina blackjacka s dodanom mehanikom blefiranja. Za tako mali format igre ima podosta toga za ponuditi, a zbog malih dimenzija će vjerujem biti omiljeni odabir za ponijeti na izlet ili putovanje. Ne kažem da će biti idealna zamjena za Twilight Struggle, ali dovoljno blizu.
Nakon proučavanja pravila taman sam stigao riješiti još jednu križaljku prije nego su se prvo Elena a zatim i Slavica krenule buditi. Taman u pravo vrijeme. Stigli su nas posjetiti rođak Gordan, sin od tete Marije, te njegova supruga Rozita. Tom prilikom nam je Gordan poput pravog kulinarskog meštra spekao na roštilju zaista ogromne primjerke orada. Teta Marija se pak pobrinula za različit prilog poput pečenog krumpira, kuhane blitve i razne salate. Kada smo svemu dodali još i koju čašicu crnog vina, i može se reći da smo imali pravu gozbu dostojnu rimskih careva. Od svega ipak je riba ukrala najviše čari. Gordan je u utrobu svakog primjerka lijepo nasadio ružmarin, te u kombinaciji s domaćim maslinovim uljem to nam je bilo jedno od najukusnijih jela što smo ikad objedovali. Zbog količine same ribe, jedva da smo imali mjesta i za jednako odličan prilog. Za kraj nas je iznenadila i obiteljska prijateljica iz Slovenije, koja je donijela kutiju Quattro Ledo sladoleda.
Baš mi je super s tetom Rozitom
Poslije objeda smo se lijepo još podružili, a glavna zvijezda je ponovno bila malena Elena koja je samo išla od jednih ruku do drugih. Malena je naravno jednako uživala i smiješila se kome god bi dospjela.
Navečer smo imali lijepu šetnjicu uz obalu i more. Temperature su se sa zalaskom Sunca pošteno spustile, tako da smo se poprilično dobrano zabundali za tako ljetni dio godine. Tom prilikom smo posvjedočili jednoj od najljepših zalazaka Sunca i izlaska Mjeseca da je to trebalo dostojno zabilježiti dobrom fotkom.
Večernja panorama
04.06. je začudo lijepo upeklo već nešto prije podneva, tako da smo radosti u bazenčiću ovoga puta zamijenili na terasi u lijepom debelom hladu. Elena je ovom prilikom napokon isprobala i svoj prvi badić.
Poslije brčkanja i igranja, curke su otišle na svoj popodnevni spavanac, a ja sam ovoga puta dosadu ubio druženjem s tetom Marijom i razgledavanjem ostatka velike kuće i drugih apartmana. Pritom smo se prisjećali obilja lijepih uspomena iz prošlosti.
05.06. je gotovo cijeli dan bilo ružno i tmurno hladnjikavo vrijeme, a većinu vremena je padala i kiša sad jačim sad nešto slabijim intenzitetom. Glavninu dana smo tako proveli u apartmanu. Predvečer smo se svi zajedno podružili s tetom Marijom, a za zaključak dana smo malo prošetali uz plažu.
06.06. je i dalje bilo tmurno uz pokoju kap kiše. Teta Marija nas je iznenadila ogromnim domaćim burekom sa sirom što nam je napravila, a koji smo u slast gotovo u cijelosti odmah smazali. Pred kraj dana se počelo razvedravati, pa smo ovoga puta isplanirali da odemo napokon malo vidjeti obližnji Trogir.
Prilaz starom gradu
Parkirali smo na velikom gradskom parkiralištu Travarica u neposrednoj blizini mosta koji je vodio prema starom dijelu grada. Do njega smo ipak morali proći kroz obilje štandova s razno raznim suvenirima, igračkama i svakojakim drugim raznoraznim tričarijama. Iskoristili smo priliku i kupili novi ukrasni magnet s panoramom grada za naš frižider. Elena je pritom koristila svaku dostupnu sekundu da joj hipnotiziran pogled leti sad u jednom, sad u drugom smjeru. Prošavši štandove dospjeli smo na tržnicu, gdje smo mogli samo zadivljeno gledati svo to prelijepo domaće voće i povrće. Jer čim nam je pogled pao na cijenu sve je i ostajalo samo na pogledima. Prošli smo dalje do glavnog prilaza prema starom gradu, te se uskoro pronašli unutar labirintskog spleta kamenih ulica i kućica.
Jedan od ulaza u stari grad
Grad su osnovali još grčki kolonisti s otoka Visa u III. st. pr. Krista. U srednjoj Europi smatran je najbolje sačuvanim romaničko-gotičkim gradom. Dvorac i kula okruženi zidinama sačinjavaju jezgru Trogira. Najznačajniji kulturni spomenik je trogirska katedrala, čiji je portal zapadnih vrata izradio majstor Radovan. Povijesna jezgra Trogira smještena je na obali Kaštelanskog zaljeva, na otočiću Trogiru između Čiova i kopna, spojena kamenim mostom s kopnom. Malo je poznato da je u Trogiru 1271. otvorena prva ljekarna u Europi. Nalazila se u sklopu kuća u blizini katedrale i gradske lože. Izvorni dokument koji to potvrđuje je u privatnoj zbirci, a kopija u trogirskom muzeju. Stari dio grada Trogira uvršten je na UNESCO-ov popis Spomenika svjetske kulturne baštine.
Ulice starog grada
Oduvijek mi je neku neopisivu čar donosila šetnja starim dalmatinskim jezgrama, vjerojatno stoga što je svaki kutak odisao obiljem povijesti i stoga određenom starinskom romantikom. Na par dijelova smo naišli na nekolicinu slastičarnica koje su prodavale sladoled, no opet cijene su nas brzo na veliku žalost otrijeznile od bilo kakve pomisli za uživanjem. Kuglice su uistinu kako glasine kruže bile u rasponu između 2,50 i 3€.
Kroza vijugave uličice uspjeli smo s vremenom izbiti na suprotnu stranu s rivom. Tu su nas dočekali brojni restorani uza same zidine s jedne strane, te usidrene moderne mega jahte i starinski turistički jedrenjaci s druge strane. Sva silina finih miomirisa koji su dopirali od restorana su pokrenuli lančanu reakciju komešanja u našim želucima. Ohrabrili smo se škicnuti meni jednog od najbližih restorana u nadi da su barem pizze po koliko toliko normalnim cijenama. Možemo barem podijeliti jednu i to bez pića. Naravno da smo ostali razočarani, najjeftinija opcija je bila 14,5€ iliti oko 109 kuna. Na veliku neugodnost prišao nam je nasmiješeni konobar u tom trenutku nastojeći nas privući da sjednemo. Iako je bio iskreno simpatičan, te nam čak ponudio i 20% popusta jer smo domaći ljudi, i dalje nam je to bilo malo previše.
Glavna riva
Snagom volje potisnuli smo bazične potrebe u stranu i produžili dalje. Put nas je dalje doveo do jugozapadnog ruba grada i tvrđave Kamerlengo. Građena je u razdoblju od 1420. do 1437. godine pod budnim okom protomagistra Marina Radoje, a uz konzultacije državnog inženjera Lorenza Picina. Tvrđava je za namjenu imala obranu morskog kanala i prilaza luci. Utvrda je trapeznog tlocrta s monumentalnom poligonalnom kulom prema moru. Oko utvrde nalazio se ophod s potpornim zidom, a prema gradu sa sjeverne i istočne strane široki obrambeni opkop. Glavna vrata kaštela s lunetom i pomičnim mostom su na sjevernoj strani kaštela. Na sredini kurtine s južne, zapadne i sjeverne strane je berteska s visećim lukom na konzolama. U unutrašnjem dvorištu bile su stambene zgrade za kaštelana i posadu te kapela sv. Marka.
Tvrđava Kamerlengo
Nešto malo dalje nalazi se i okrugla kula Sv. Marka izgrađena tijekom XV. stoljeća u doba turskih nasrtaja. Kula je izložena prema kopnu, a izvorno je bila spojena gradskim zidinama s tvrđavom Kamerlengo. Nedaleko od kule, točnije na šetnici između tvrđave Kamerlenga i same kule stoji Glorijet – klasicistički paviljon. Sagrađen je 1808. god. za vrijeme kratkotrajne francuske vlasti, a u čast maršala Marmonta. U doba izgradnje Glorijet je sa svih strana bio okružen morem, a s obalom je bio spojen mostićem. Riječ je o jednom od rijetkih spomenika francuske vlasti u Dalmaciji.
Tu se krenulo već polako mračiti, pa smo završili s razgledavanjem grada i krenuli se polagano vraćati prema autu. Mislili smo kako ćemo preko drvenog mosta preko Foše doći instantno na parkiralište koje smo gledali s druge strane kanala. Međutim most je kako smo otkrili zatvoren još od 24.11.2020. zbog utvrđenih značajnih oštećenja u konstrukciji. Tako da smo se na koncu morali ponovno napraviti cijeli krug prema starom trogirskom mostu, te ponovno proći cijeli dio tržnice i štandova, koji su svi ovoga puta već bili djelomično ili u potpunosti zatvoreni.
07.07. smo imali već uobičajeni dnevni raspored aktivnosti. Jutarnji kupanac i Elenino uživanje u bazenčiću, popodnevni spavanac, te po buđenju izlazak u šetnju.
08.07. nam je bio zadnji dan boravka. U tu svrhu došli su nas ponovno posjetiti Gordan i Rozita, kako bismo se dostojno oprostili i pozdravili. Ugodno druženje smo zaključili setovima obiteljskih fotografija za lijepe uspomene.
Zajednička s obitelji: teta Marija, Rozita i Gordan
Elena je potom imala svoje posljednje brčkanje u bazenčiću na terasi, prije nego što smo ju pospremili za popodnevno spavanje kako bismo nas dvoje pospremili stvari, te sredili apartman prije odlaska. Na kraju se to odužilo sve do 15:35 sati, kada smo s velikom sjetom u srcima krenuli natrag za Zagreb.
Kako je Elena još uvijek spavala, u takvom blaženom stanju smo ju polagano i prenijeli u auto. Slavica je preuzela prvu smjenu vožnje. Usprkos tome što je bio veliki blagdan Tijelovo, na autocesti gotovo da nije bilo žive duše. Barem u smjeru u kojem smo se mi kretali.
Povratak u Zagreb
Nešto prije neuobičajenog osamljenog brda u Lici poznatog pod imenom Zir, Elena se počela polako razbuđivati. Pristali smo stoga na obližnjoj benzinskoj postaji INE kako bismo dotočili gorivo, te i mi sami nešto prigrizli i obnovili snage. Nažalost ponuda hrane je tu bila značajno slabija u odnosu na Crodux pumpu kod Janjča. Također nisu imali niti jednu sjedalicu za bebu, tako da se s Elenom balansiralo u naručju dok ju se hranilo. Začudo imali su u sklopu WC-a prostoriju za prematanje beba, no ovim prostorijama se pristupalo samo preko automata s blokadom koji je naplaćivao ulaz. U teoriji se moglo ući skeniranjem računa ako se nešto i kupilo, međutim automat iz nekog razloga nije registrirao kod. Tako da smo morali pribjeći drastičnoj snalažljivoj metodi provlačenja ispod blokade.
Put smo nastavili već za dvadesetak minuta, ovoga puta sa mnom za volanom. Doduše točnije bi bilo reći sa mnom i kopilotom tempomatom.
U Zagreb smo se vratili oko 20h gdje nas je već na parkiralištu dočekala Slavičina sestrična Sanja, koja nam je pomogla sa stvarima. Bonga praktički nije ni doživjela naš povratak budući da se već pošteno umilila novoj gazdarici.
I tako se okončala Elenina prva velika avantura. Usprkos značajno manjem obujmu doživljaja nego na što smo navikli, svejedno nam je bilo jednako lijepo, ako ne još i ljepše kada smo mogli vidjeti svaku veselu reakciju na Eleninom ličeku.
Deset dana poslije riječi mama, 12.06.2023. je po prvi put izgovoreno i tata, i to čak u mojoj odsutnosti 🙂 .
