Epizoda #57: Povratak godišnjeg odmora u doba pandemije

Još jedan pandemijski godišnji odmor je iza nas, nadamo se i posljednji. Pandemiji naravno, ne godišnjem odmoru. Godišnjeg odmora nikad dovoljno. No i usprkos ovim nezgodnim vremenima, ne možemo se požaliti da smo niti na koji način bili zakinuti u dostojnim uživanjima. Za mjesto tih uživanja ponovno smo odabrali naše dobro staro Zagorje. Nije da imamo išta protiv mora, ali ipak preferiramo mirniji odmor, daleko od turističke ludnice i gužve.

Sve je započelo 01.08. nedjeljnim kasno popodnevnim putovanjem odmah po završetku moje jutarnje smjene. Po dolasku ostatak dana smo proveli u čišćenju i pospremanju kuće. S obzirom kako navraćamo svakih godinu dana uvijek imamo čast dočeka s masom paučine.

Iduće jutro smo u planu imali obavljanje generalne nabavke. Već u samom startu bili smo skroz smeteni srcedrapajućim mijaukanjem koje je dopiralo sa susjedove zemlje i uredno poslaganih cjepanica. Već idući trenutak imali smo priliku i ugledati vlasnika tog medenog glasića – malog sivkastog mačića od dva mjeseca. Čim ga je Slavica podigla počeo je presti poput malog traktorčića. Iznimna umiljatost je išla u paru s velikom zaigranošću, pa je ubrzo krenula po Slavici i igra skrivača. Mada smo znali da se ubrzo ponovno vidimo, teška srca smo se privremeno rastali od novog prijatelja.

Novi mali prijatelj

Nakon obavljanja nabavke čekala nas je i posjeta veterinara u Zaboku. Kunica Bonga nam je još u Zagrebu sam Bog kako navukla nekakvu bakterijsku prehladu, pa smo nastavak tretmana odlučili nastaviti u Zagorju. Kod veterinarske ambulante smo imali još jedan susret s mačetom, ovoga puta toliko malim i sitnim da vjerojatno nije imao više od mjesec dana. Prilikom odlaska mače se ostavilo hrane, kojim je bilo ponuđeno, i zavuklo pod motor jednog od parkiranih auti. Pokušali smo pomoći djevojci koja je radila u ambulanti kako bismo ga izvukli, ali svi troje smo se pokazali bezuspješni. A onda se dovezao mali kombi s još jednim zaposlenikom veterinarske stanice – pomalo krupnim muškarcem prijetećeg izraza lica i sa šakama nalik drobilicama za orahe.

„U čemu je problem?“ – pristupio nam je srljajući pogledima na svo troje.

Djevojka je objasnila što se dogodilo, a muškarac je bacio pogled na unutrašnjost motora, zagnjurio ruku među užarene cijevi i s lakoćom izvukao mače. Nisam mogao ne primijetiti da se pritom lijepo ofurio na dijelu dlana, jedan od razloga zbog kojeg je naše izvlačenje i bilo toliko bezuspješno. A onda se odvilo nešto što ni u ludilu nisam očekivao. Muškarac je sjeo na jednu od stolica koje su bile izvan ambulante, i krenuo polagano maziti i dragati malo mače istodobno mu milo tepajući. Ne sudi knjigu prema koricama bila je misao koja mi je odmah sijevnula.

Čovjek nam je objasnio kako je na mališana naišao vozeći uz cestu, te ga je poveo sa sobom spasivši ga od sigurne smrti.

Vrativši se doma prionuli smo nastavku čišćenja i dotjerivanja kuće. Slavica je pritom svako malo radila pauze igrajući se s sivim mačetom u dvorištu, te ga u jednom trenutku i nahranila.

Kasnije popodne susreli smo se s prvim susjedima Mladenom i Petrom, malom kćerkicom Iris, i prinovom od prošle godine Tenom. Tom prigodom smo doznali kako je upravo Mladen naišao sivo mače kako baulja uz cestu, te se zaustavio i poveo ga sa sobom. Već druga identična priča u istom danu. Da nije malobrojnih dobrih ljudi na svijetu mislim da bi nas već odavno neka viša sila izbrisala s lica zemlje.

Uživali smo u pivi i ugodnom društvu naših domaćina, a onda nam je otkriven i novi/stari zarazni oblik zabave – trampolin. Dobili su ga na dar od Mladenove majke, te je otad neizostavna dnevna aktivnost. Koliko zarazna uvjerili smo se i sami.

Luda zabava na trampolinu

03.08. smo cijeli dan proveli u opuštajućim čarima toplica Aqua Vive. Ostali smo jedino neugodno iznenađeni ponovnim povećanjem cijena, pa tako sad cjelodnevni boravak za odraslu osobu iznosi 95kn. Prošle godine je cijena bila 85kn. Kad se samo sjetim da sam se žalio na nemalih 70kn prilikom prvog ljetovanja u Zagorju 2017. (vidi stranicu 18. Epizoda #22: Dogodovštine ljeta Gospodnjeg 2017: Bicikliranje, dvorci, špilje, restorani, toplice, i naravno društvene igre).

Ali kad je čovjek na odmoru ni visoke cijene mu ne mogu pokvariti raspoloženje. Pogotovo kada ga omami ugodna topla voda i razni vodeni masažeri koji mu stoje na raspolaganju.

04.08. smo bili u prvom ovogodišnjem obilasku jezera oko Trakošćana. Šetnje oko jezera u raznovrsnoj prekrasnoj šumi imaju zaista meditirajući učinak na dušu. Po završetku namirili smo i želučane potrebe posjetom restoranu Preša u Tkalcima iznad Krapine. Prijašnjih godina nas niti jedanput nisu razočarali po pitanju ugošćivanja i hrane, a možemo potvrditi da je tako ostalo i ove godine. Ponovno nas je primio dobri stari konobar sa svojim neobično simpatičnim starinskim manirama odnošenja i oslovljavanja sviju s gospođama i gospodama. Naručili smo dvije porcije liganja na pariški, te dvije porcije pomfrita za prilog. Naš dobri konobar nas je upozorio da uzmemo radije samo jednu porciju pomfrita. Bili smo pomalo sumnjičavi prema prijedlogu, ali prihvatili smo savjet. I sva sreća da jesmo, jer smo porcije na jedvite jade ugurali u sebe. To je jedna od stvari koje obožavam u Zagorju, hrana ne samo što je odlična, već je i iznimno obilna.

Lignje na pariški

Nakon ručka smo još malo prošetali po Krapini, a koja se nalazi u velikim radovima zbog preuređenja jednog od glavnih mostova grada.

Došavši doma odlučili smo napokon zaigrati jednu od igara koja nam nepravedno stoji već pet godina neigrana na policama. Riječ je o slabo poznatoj igri Myrmes iz 2012. godine. Kupio sam ju prije 5 godina Slavici za rođendan, ali iz razloga kojih se ne mogu sjetiti odonda nam osamljeno stoji na policama pomalo zaboravljena. Jedan od razloga vjerojatno leži u tome što je riječ o teškoj Euro igri s nezgodno pisanim pravilima. Zarekao sam se da tako mi svega ovaj godišnji će biti taj kada ćemo napokon igri dati priliku, pa je tako i bilo. Doduše Slavica je bila ta koja se uhvatila u koštac s pravilima.

Proučavanje pravila za Myrmes

Tema igre je iznimno zanimljiva i originalna, 2-4 igrača upravljaju s vlastitim kolonijama mrava, te se kroz tri godine bore u dokazivanju tko će najuspješnije voditi svoju koloniju. Svaka godina se sastoji od četiri sezone, od koje se u tri odigravaju akcije (proljeće, ljeto, jesen), a u zimi je potrebno prehraniti koloniju. Na početku svake godine bacaju se kocke događaja koje vam donose dodatne benefite na pojedinu akciju unutar određene sezone (npr. odabirom akcije izgradnje ratnika dobivate jednog dodatnog, ili izgradnjom radnika dodatnog radnika, ili uzgajanjem larvi više larvi itd.). Iste kocke možete modificirati trošeći larvu, kako bi dodatni benefit više odgovarao vašim trenutnim planovima.

Igra se sastoji od velike igraće ploče s prikazom livade prekrivene heksagonalnim pozicijama različitih terena. Svoje vrijedne mraviće ćete kada dođe vrijeme slati izvan kolonije da šire feromone i skupljaju resurse s različitih heksova obuhvaćenih teritorijem vaših feromona. Postoje tako travnate pozicije s kojih možete skupljati hranu, zemljane s kojih skupljate zemlju, kamene s kojih skupljate kamen, te pozicije prekrivene gljivama koje vam ne donose ništa. Na određenim pozicijama nailazit ćete i na određene druge kukce, a koje možete loviti za hranu i bodove (bubamare donose dvije hrane, termiti jednu hranu i dva boda, a pauci jednu hranu i četiri boda).

Ostatak igre će se odigravati na manjim igraćim pločicama mravljih kolonija koje će dobiti svaki igrač. Tu ćete imati priliku uzgajati larvu, graditi ratnike koje ćete slati u lov na druge kukce, te radnike pomoću kojih ćete graditi određene stvari. Tu će biti i vaše primalje koje ćete slati na izvršavanje raznih zadataka unutar kolonije, te tu ćete u određenoj sekciji moći i prikupljati resurse do određenog kapaciteta.

Myrmes u svoj svojoj ljepoti

Svaki krug, to jest sezona, se odigrava po određenom redoslijedu faza. Svaki igrač zasebno odigrava pojedinu fazu prije prelaska na iduću. Faze su:

1. Modifikacija događaja – ako niste zadovoljni s benefitom kocke određene sezone, u ovoj fazi to možete modificirati trošeći larvu.
2. Angažiranje primalja – u ovoj fazi svaki igrač raspoređuje svoje dostupne primalje na neke od dostupnih pozicija (uzgajanje larve, rađanje radnika ili ratnika, te angažiranje u radionici na posebnim zadacima).
3. Angažiranje radnika – u ovoj fazi imate mogućnost poslati svoje radnike izvan kolonije kako biste feromonima prisvojili određeni teritorij s resursima. Ako idete u lov na druge kukce morat ćete angažirati i svoje ratnike. Alternativno možete angažirati radnike na nekim od poslova dostupnim unutar same kolonije. Na početku igre ste zaključani samo na prvu poziciju zadataka, no kasnije možete otključati i bolje pozicije.
4. Žetva – u ovoj fazi prikupljate po jedan resurs s teritorija na kojem ste proširili svoje feromone, te ih pohranjujete na slobodne pozicije unutar kolonije. Sav višak će na kraju sezone propasti.
5. Radionica – u ovoj fazi primalje angažirane na ovoj lokaciji imaju mogućnost vršenja posebnih zadataka, kao npr. izgradnja još jednog izlaza na površinu za vašu koloniju, rađanje nove primalje, otključavanje nove razine kolonije što vam nudi nove pozicije i dodatne mogućnosti za radnike, te izvršavanje bodovnih misija ako ste zadovoljili njihove kriterije. Misije su raspoređene po određenim razinama, pa tako npr. ne možete ispuniti II misiju iz jednog reda ako niste iz I. Postoji još dodatna caka da ako ispunite misiju koju je prije vas ispunio drugi igrač, tada i on dobiva 3 boda.
6. Kraj kruga – u ovoj fazi odbacujete sav višak resursa koje niste bili u mogućnosti pohraniti, te vraćate sve radnike i primalje koji su radili u koloniji na svoje pozicije. Primalje koje ste koristili za izvršavanje zadataka se ne vraćaju, kao i svi radnici koje ste poslali izvan kolonije.

U slučaju da je kraj godine odigrava se još i sedma faza zime, a u njoj ovisno o godini morate prehraniti svoju koloniju (4 hrane za prvu godinu, 5 za drugu i 6 za treću). Svaki ratnik kojeg posjedujete umanjuje vam ovu vrijednost za 1.

Na kraju treće godine igrač s najvećim brojem bodova je pobjednik.

Myrmes u pogonu

Igra je baš teški euro u smislu da treba jako dobro i jako pažljivo planirati poteze. Tim više što zbog malog broja akcija igra ne prašta greške. Prvu partiju te večeri morali smo naprasno prekinuti na 1/3 jer smo oboje napravili identičnu grešku prerano poslavši jednu od tri dostupne primalje na izvršavanje zadatka, smetnuvši s uma da nam se iste više ne vraćaju. Tako da daljnja igra sa svega dvije primalje nam je uvelike otežavalo stvari. Ako bi se netko toliko zablokirao da ostane i sa svega jednom primaljom, ne vidim načina kako bi se više lako povratio u igru. Jer za npr. rađanje radnika i ratnika potrebne su vam dvije primalje na akcijskoj poziciji kako biste dobili jednog radnika ili ratnika. Tako da smo odložili iduću partiju dok nam mozgovi malo ne probave koncept i način igre.

05.08. smo imali posjetu od strane dragih prijatelja Ivane Patricije i Igora. Vrijeme samo tako proleti a da se ne vidiš s nekim dragim ljudima, pa smo odlučili to ispraviti. Tako da smo definirali višednevno druženje. Vrijeme je bilo iznimno nestabilno i kišovito, ali nama to nije nimalo smetalo u prelijepoj ostakljenoj verandi. Za to su se dodatno pobrinule i igre koje smo naumili zaigrati. Prvi na repertoaru se našao Pulsar 2849. Riječ je o euro SF igri dizajnera Vladimír Suchýa, yep upravo nadaleko poznatim dizajnerom megauspješnog Underwater Citiesa. Igru smo dobili između ostalog i kao svadbeni dar upravo od Ivane Patricije i Igora, no u moru drugih igara, pogotovo od dolaska Underwater Citiesa, nismo imali priliku previše igrati Pulsar. A to je zaista nezasluženo budući da je riječ o zaista odličnoj igri. Puno toga se može zahvaliti i zaista interesantnoj mehanici i širokom spektru mogućnosti koje igra nudi. No krenimo nekim redom.

Godine 2849. čovječanstvo je uspjelo ovladati moćima pulsara te ljudi ko ljudi odlučili su to iskoristiti kako bi se proširili svemirom. Osim svemirskih letova po neistraženom svemiru, otkrivanju novih planeta, koloniziranju naseljivih, tu je još i zaposjedanje pulsara i gradnje svemirskih prolaza kroza njih (što donosi bodove, ovisno o jačini – 1, 2 ili 3), otkrivanje novih zanimljivih tehnologija, te gradnja odašiljača koji vam također mogu donijeti razne nove mogućnosti i benefite. Ali kako se sve to odigrava? Pa u naravi vrlo jednostavno, pomoću kocaka. Čekaj samo malo, pa bilo je rečeno da je ovo odlična euro igra. Kakve đavolje kocke onda? Polako, polako, dozvolite da objasnim.

Svaki krug u ovisnosti o broju igrača, aktivni igrač baca određeni broj kocaka. Dobiveni rezultati se raspoređuju na za to predviđenoj traci, šestice idu na poziciju predviđene za šestice, petice za petice, itd. Jedanput kada se sve kocke rasporede stavlja se određena oznaka točno na sredinu dobivenih rezultata na kockama. Iznad svega toga je i traka redoslijeda igranja, i traka s dodatnim benefitima u odnosu na redoslijed igrača na toj traci. I dobro kakve veze i u kakvom odnosu su sad sve te tri trake? U nadasve zanimljivom u najblažem slučaju rečeno. Na početku svakog kruga po redoslijedu igranja svaki igrač bira po jednu od dostupnih kocaka. Zadnji igrač odabire dvije za redom, te redoslijed se vraća u obrnutom smjeru do prvog igrača. Rezultati na kockama vam omogućuju igranje i aktiviranje određenih akcija. Generalno su veći brojevi bolji, ali ponekad ćete htjeti i manje. Jasno postoje određeni modifikatori kojima ćete moći dodatno utjecati na rezultate na kockama, ovisno o vašim potrebama. Za svaku kocku koju uzmete gledate gdje se nalazi oznaka zlatne sredine u odnosu na vaš izbor. U ovisnosti o tome pomaknete se za toliko pozicija prema naprijed, ili unatrag, na traci redoslijeda igrača ili traci benefita. Generalno će vam veći brojevi davati bolje benefite, ali će vas pomicati unatrag na ovim trakama, ali sve zavisi o rezultatima na kockama. Što ako aktivni igrač dobije samo šestice na svim kockama, pa sad mi recite gdje je tu zlatna sredina svih dobivenih rezultata 😀 .

Igraća ploča svemira

Jednom kada svaki igrač odabere po dvije kocke i pravilno se preraspodjeli na trakama, i može se prionuti odigravanju akcija. Svi igrači odigravaju sve svoje kocke akcija prije prelaska na idućeg igrača. Određene akcije i benefiti će vam omogućavati da odigrate po krugu i treću posebnu crvenu kocku, ali to možete uraditi samo jedanput po krugu.

Glavnina igre se odigrava na velikoj okrugloj ploči neistraženog svemira. Svaki igrač polaže jedan svoj svemirski brodić na jednu od početnih rubnih pozicija. Pomoću rezultata na kockama pomičete svoj brodić na za to predviđenim linijama. Morate se kretati točno onoliko koliko vam iznosi rezultat na kocki kojom odigravate kretanje. U slučaju da imate razvijene tehnologije, kretanje po određenim linijama vam može donijeti i lijep broj bodova. Pri prijelazu galaksija otkrivate njihove pločice i imate na uvid kakvi se planeti u njima nalaze. Ako stajete na poziciji galaksije imate mogućnost istraživanja neistraženih planeta, stavljate svoju oznaku na planet i dobivate određeni benefit. Pri dolasku na poziciju pulsara na isti stavljate svoju oznaku da je prisvojen od vaše strane. Kasnije možete izgraditi svemirska vrata kroz njih, što će vam po krugu donositi određeni broj bodova.

Osim glavne ploče s pozicijama svemira, iznad nje ćete nasumično poslagati i po krugovima svima dostupne tehnologije, počevši od početnih iz I doba, pa do sve boljih i jačih iz III doba. U prvom krugu će vam biti dostupan samo prvi red, pa zatim drugi, pa treći itd. Nakon osmog kruga igra završava, dakle redovi javnih tehnologija ujedno označavaju i trajanje igre. Od početka su sve vidljive tako da si igrači mogu unaprijed planirati strategije. Prema gore napreduje jedino oznaka kruga, i dostupnosti tehnologija iz tog reda i svih ispod oznake.

Osim javnih tehnologija svaki igrač će ispred sebe imati i vlastite unikatne tehnologije u obliku piramide. Da bi otključao one s viših pozicija prvo je potrebno razviti one koje se nalaze direktno ispod njih.

I na koncu tu su odašiljači koje možete graditi, i koji jednom potpuno izgrađeni vam mogu donijeti određeni broj bodova, generirati po krugu određene bodove, ili donositi određene druge benefite.

Pulsar 2849

Nakon 8 kruga kreće konačno bodovanje u kojem se gleda tko je i u kojoj mjeri ispunio neke od tri dostupnih misija (na početku igre se nasumično odabiru tri), zatim određene tehnologije koje donose bodove na kraju igre, bodovanje redoslijeda igrača na kraju igre, broj planeta koji se otkrio i kolonizirao, broj nedovršenih svemirskih vrata. Igrač s najvećim brojem bodova je pogađate pobjednik.

U igri postoji još mnoštvo sitnih detalja za koje bih potrošio previše vremena da u sve ulazim, ali ovo bi vam ugrubo bio prikaz igre Pulsar 2849.

Pogledali smo brzinski video tutorial koji bismo definitivno svima preporučili jer se zaista odlično objasne ama baš sve sitnice.

I nakon toga smo prionuli na igru. Zanimljivo je bilo što gotovo do polovice igre niti Slavica niti ja uopće nismo istraživali svemir, orijentirajući se uglavnom na tehnologije i odašiljače. Ivana i Igor su za to vrijeme naveliko otkrivali nove galaksije i kolonizirali planete. Živo nas je zanimalo kako će se to odraziti na sam kraj igre. A konačni rezultati su rekli sljedeće.
1. Igor – Crveni (195)
2. Ivana Patricija – Žuta (172)
3. Slavica – Plava (165)
4. Mislav – Zeleni (160)

Mada ne bih rekao da smo bili nešto značajno lošiji, definitivno ne valja previše zanemarivati niti jedan segment igre.

Napravili smo pauzu od sat vremena i pozabavili se igrom pripreme ručka. Kada smo nastavili odlučili smo to učiniti u Suchý stilu, što je značilo da smo zaigrali i drugu njegovu odličnu igru – Underwater Cities.

Slavica se ovoga puta latila objašnjavanja pravila, i tu je odradila toliko dobar posao da je Igor s prvom partijom (140 bodova) pobijedio stare iskusnjare – Slavica (122) i Mislav (97). Ivana je bila svega 5 bodova iza mene, što je isto respektabilno s obzirom na prvu partiju. Igra im se naravno iznimno svidjela.

Underwater Cities

Večer smo zaključili u ugodnim pričama prije nego smo se svi povukli na počinak.

Iduće jutro smo se nakon doručka odmah bacili na teškaša – Terra Mysticu. Nekad smo ovaj Euro biser igrali svako malo, a sad je već prošlo već gotovo dvije godine od zadnje partije. Niti Ivana niti Igor nisu imali velik broj partija iza sebe, tako da smo svi bili tu negdje po vještinama. Usprkos dugom neigranju, već nakon par poteza smo se prisjetili praktički svih starih trikova. Od rasa zaigrali su Chaos Magicians (Slavica), Swarmlings (Ivana Patricija), Auren (Igor) i Engineers (ja).

Već na samom početku se Igor našao poprilično teritorijalno zablokiran sa svih strana. Do samog kraja igre vodio je sa Slavicom perfidne borbe oko svakog teritorija. Ivana se širila na sve strane, a ja sam gradio svoje mostiće koji su mi donosili bodove. Nakon dva i pol sata to mi je donijelo i pobjedu sa 101 bodom, slijedio je Igor sa 97, Ivana Patricija sa 87, i Slavica s 84.

Napravili smo potom pauzu i odlučili Ivanu i Igora upoznati s odličnom gastronomskom ponudom Zagorja. To je naravno značilo posjetu restoranu Preša u Tkalcima iznad Krapine. Ivana i Igor su naručili specijalitet kuće – Gajev odrezak s njokima, Slavica je uzela kuhane štrukle s prezlima, a ja lignje na pariški s pole krumpirom. Uz zajedničke snage uspjeli smo sve fino potamaniti, a ostalo je čak nešto mjesta i za palačinke s Nutellom. Smiješna priča, prilikom naručivanja palačinki došla je jedna starija gospođa kao naša nova konobarica. Dok je odnosila tanjure i pladnjeve od ručka, ne razmišljajući o mogućim krivim konotacijama priupitao sam malo prenaglašeno ostatak ekipe što ćemo se iduće igrati kad se vratimo doma. Nisam uspio osobno posvjedočiti jer je u trenutku gospođa stajala iza mene, ali po svjedočenju ostalih napravila je poprilično zgražajuću facu, a navodno se i prekrižila pri ulasku u restoran. Možda sam se trebao objasniti prilikom donošenja palačinki, ali zaključili smo da će ovako nedorečeno ostati zanimljivije za daljnje prepričavanje. Ionako ne vjerujem da bi nam ikad povjerovala o čemu je uistinu riječ 😀 .

Odličan ručak u odličnom društvu

Po dolasku doma zaigrali smo i jedan Stone Age. Ova lagana Euro igra je savršena ulazna igra za sve one koji se misle jednog dana baciti na neke teškaše. Igra je dovoljno lagana da ju i novi igrači mogu bez problema svladati, a ima i dovoljno „mesa“ da uvijek bude zanimljiva i iskusnijim igračima. Budući da je Slavica praktički napisala doktorat o igri zbog nebrojenih odigranih partija na Boardgame Areni, znali smo da nemamo šanse. Usprkos tome svejedno smo se lijepo i dobro zabavili. Slavica je očekivano pobijedila sa 185 bodova, slijedio sam ju ja sa 180, zatim Igor sa 163, te Ivana sa 156.

Stone Age

Ivana i Igor su nas morali nažalost napustiti zbog jutarnjih obaveza u Zagrebu, no obećali su se vratiti čim to obave.

Navečer smo se Slavica i ja ponovno okušali u Myrmes, ovoga puta odigravši igru do kraja. Slavio sam pobjedu sa 63 boda, naspram Slavice i njenih 47. Nažalost nismo ostali preoduševljeni. Usprkos lijepoj i zanimljivoj temi, igra ni po čemu drugom posebno ne odudara od mnoštva drugih manje znanih Euro igara. Zbog ograničenosti trajanja i mogućnosti koje se mogu izvesti, čitava igra nam je djelovala kao čisto držanje glave iznad vode kako bismo samo nekako preživjeli kraj godine i uspijemo prehraniti koloniju. No trebati će definitivno još partija i u više igrača za konačni sud.

Idući dan do podneva su Ivana i Igor već bili ponovno kod nas, pa smo mogli nastaviti s igraćim maratonom. Sa sobom su ovoga puta ponijeli i jedan od svojih nadražih worker placement igara – Russian Railroads. O igri smo čuli samo najbolje već iz nekoliko izvora, ali sve dosad nismo imali prilike isprobati. U igri 2-4 igrača se natječu tko će izgraditi najveću i najnapredniju željezničku dionicu do gradova Vladivostok, Sankt Peterburga i Kijeva.

Moj projekt izgradnje željezničkog sustava

Na velikoj igraćoj ploči slat ćete svoje radnike na određene pozicije u izvršavanje zadataka, a na pojedinačnim pločicama koje će svaki igrač dobiti ćete vidjeti vidljive plodove vašeg rada. Većinom će se to odnositi na izgradnju željezničke trase s nekom od ponuđenih tračnica. Što kvalitetnije tračnice koristite prilikom gradnje, to ćete dobivati više bodova. Također što dalje napredujete na određenim trasama, to će vam se više novih mogućnosti otključavati i otvarati. Za korištenje benefita određene trase trebat će vam i lokomotiva određene snage. Ne valja zanemarivati niti stupanj industrijalizacije, a čiji napredak će vam također donositi nove pogodnosti. A tu su još i inženjeri koji vam otvaraju razne nove strateške mogućnosti. Ukratko igra obiluje opcijama, na vama je da ih što bolje iskoristite.

Kao i kod većine ovakvih igara sve se odigrava kroz krugove. Po redoslijedu igranja svi igrači polažu na slobodne pozicije svoje radnike i dobivaju ili aktiviraju određene benefite tih pozicija. Jednom kada su svi odigrali sve svoje radnike, svaki igrač boduje trenutnu situaciju nekoliko određenih segmenata sa svojih igraćih pločica (željezničku trasu, razinu industrijalizacije, poredak igrača…).

Nakon 7 krugova ide finalno bodovanje gdje se još dodatno boduju bonus kartice, te primat u broju inženjera koje ste unajmljivali tijekom igre. Igrač s najvećim brojem inženjera osvaja dodatnih 40 bodova, dok drugi igrač 20. Sveukupni zbroj svega daje pobjednika.

Taman pred početak igre pridružila nam se i mala siva maca. Igra je vrlo lagana za ući u nju, ali opet iskusniji igrači će imati veću prednost u poznavanju koje stvari su isplativije na početku, te kojim redoslijedom bi optimalno što trebalo napraviti. Rekao bih da smo se za prvu partiju dosta dobro držali, možda da nismo toliko zanemarivali inženjere bi i pobijedili. Ovako je očekivano pobijedio Igor s 356 bodova, slijedili smo Slavica i ja s identičnih 325, te Ivana s 292. Ivana je tijekom igre nekako više bila orijentirana na savjete i pomaganja nama, da je na koncu zanemarivala svoje ciljeve za pobjedu.

Russian Railroads

Nakon toga odlučili smo uzvratiti uslugu i naučiti Ivanu i Igora neku našu novu igru. Odlučili smo se okušati u širenju zaraze Innovationom. Nažalost igra se ipak nije pokazala kao njihova vrsta čaja. No i usprkos tome odigrali smo da kraja i Igor je slavio s pobjedom, ali samo zato što sam cijelu igru kad god sam mogao ja bio posvećen sabotiranju Slavice.

Innovation

Ugodno druženje uz dobru zabavu nažalost brzo prođe, pa je tako došlo vrijeme i za rastanak i nove dogovore jednom kada se ponovno vratimo u Zagreb.

U nedjelju 08.08. odlučili smo se za planinarenje na Ravnu goru iznad Trakošćana. Parkirali smo se na parkirnim mjestima uz cestu u neposrednoj blizini jezera, te pješice odpješačili do hotela Trakošćan. Vikendom se masno naplaćuje parking u blizini samog dvorca i hotela, a zbog kojih par sto metara pješačenja više-manje nećemo poginuti. Nakon što smo preživjeli avanturu posjeta Milengradu mislim da bismo preživjeli i pješačenje kroz Saharu.

Iznad hotela Trakošćan nalazi se lijepi puteljak kroza gustu šumu koji vodi blagim usponom do seoca. Društvo na putu nam je pravila simpatična obitelj iz Huma na Sutli, a s kojima smo uživali u ugodnim razgovorima i razmjeni planinarskog iskustva. Rastali smo se na početku seoca budući da su oni odlučili napraviti veću pauzu, a mi smo naumili održati tempo dok nas je držao unutarnji naboj.

Koji kilometar dalje i obližnji izvor nas je ipak ponukao na kratki predah i obnovu zaliha vode. Bistra i hladna izvorska voda djelovala je pravo okrepljujuće na dušu i tijelo. Temperatura zraka je bila oko 30 stupnjeva i ugodan osvježavajući vjetrić tjerao je bilo kakvu vrućinu.

Prošli smo još nekih kilometar i pol kroz seoce, a onda smo ponovno zašli u duboku šumu i udarili po lijepoj kosini uza brijeg. Na jednom dijelu je bilo i poštenih veranja po stijenama, ali blizina destinacije nam je dalO dodatnu snagu da prebrodimo i posljednje napore.

Filićev dom je bio lijepo popunjen, ali srećom ne i prekrcat. No i usprkos tome stigavši oko 14h zakasnili smo na glavnu deliciju dana – gulaš od veprovine. Zadovoljili smo se porcijama štrukli, koji su količinski jednako dobro umirili naše želuce.

Kratko smo još predahnuli nakon obroka, a onda smo se zaputili na sam vrh, koji se nalazio na nekih desetak minuta od planinarskog doma. Tek pred dolazak na sam vrh smo primijetili koliko se vrijeme pogoršalo brzim nailaskom sivo-crnih oblaka. No bili smo odlučni u namjeri da dosegnemo vrh i obavimo foto seansu, pa što bilo da bilo. Tvrdoglavost nas je brzo napustila kad su krenule padati krupne kapi kiše. Bacili smo se u luđačku trku natrag prema domu, ali već na pola puta je jednako brzo prošlo kako je i došlo. Još neko vrijeme su držali sivi oblaci, a onda se ponovno ukazalo Sunce. Sretni što smo izbjegli neplanirano kupanje vratili smo se do vrha i obavili snimanja, a hrabriji član družine se na najvišoj točci uspeo po ljestvama i na osmatračnicu.

Za ružnog vremena


Za lijepog vremena

https://www.facebook.com/100001139673934/videos/a.4205196179528330/555274195912563


Behold the great green land


Malo nas dvoje


Na vrhu osmatračnice

Kada sam bio zadovoljan sa svim ispucanim slikama vratili smo se natrag do planinarskog doma. Ponijeli smo sa sobom malu igru [url= https://boardgamegeek.com/boardgame/301030/ming-voyages ]The Ming Voyages[/url], koju sam osvojio na jednoj od mnogobrojnih nagradnih igara Boardgame Geeka, i nisam se mogao sjetiti dostojnijeg mjesta za prvo isprobavanje igre nego na 694 metara visine Ravne gore. Najkraći opis igre koji mogu dati dobrim poznavateljima društvenih igara jest mini Twilight Struggle. Riječ je dakle o asimetričnoj igri za 1-2 igrača u kojoj jedan preuzima ulogu aktualnog cara Ming dinastije, dok drugi igrač preuzima ulogu triju barbarskih frakcija. Ming igrač nastoji izvršiti 7 velikih putovanja, dok brani granice carstva od upada stranih sila, dok igrač koji igra s barbarskim frakcijama nastoji ovladati s pet pokrajinskih provincija na sjeveru (Yunnan, Sichuan, Gansu, Shanxi, Liaodong).

Ming Voyages

Inače povijesno riječ je o stvarnim putovanjima koje je kinesko carstvo poduzelo između 1405.-1433. godine, a sve u svrhu širenja svojih spoznaja svijeta, ali i širenja kineskog utjecaja. Putovanja su uistinu dosegla do Calicuta u Indiji, Hormuza u Perzijskom zaljevu, te obale Arabije i istočne Afrike.

Igra se odigrava pomoću karata iz zajedničkog špila kojeg dijele obje strane. Caka je da jednako poput i u Twilight Strugleu, većina karata ima benefite za oba igrača. Pa tako ako jedna strana odigra kartu za događaj ili utjecaj a karta sadrži i protivnički događaj, i njegov benefit će se aktivirati. Aktivni igrač koji odigrava dotičnu kartu ima opciju odabira redoslijeda što će se prvo dogoditi. Karte se mogu odigravati za navedeni događaj koji je naveden na karti, ili iskorištavanjem brojke utjecaja za neku od akcija. Neki događaji na karti se neće moći odigrati sve dok nisu zadovoljeni određeni uvjeti karte, npr. nije uspješno izvršeno putovanje do neke od lokacija (East Africa, Persian Gulf, Arabia, Ceylon, India, Sumatra, Siam).

Kod odigravanja karte za utjecaj (1-3) imate opciju izgradnje jedinica, pomicanja istih između teritorija koji kontrolirate, napad na protivnički teritorij, ili u slučaju Ming igrača izgradnje brodovlja i slanje na putovanja, te izgradnje naseobina i njihovo postavljanje u kineske provincije u slučaju barbarskog igrača.

Ming igrač započinje igru s 3 karte, barbarski igrač s 4. Igra se odigrava tako da Ming igrač uvijek igra prvi povlačeći 2 nove karte, te nakon toga odigrava jednu iz ruke. Zatim barbarski igrač odigrava jednu kartu. Nakon toga se igrači zamijene za karte, te proces kreće ispočetka. Alternativno igrači umjesto odigravanja karata mogu skriveno polagati u rezervu. Karte iz rezervi se koriste za ponovno bacanje kocaka u borbama.

Igraća ploča

Što se tiče samih borbi one će se voditi za kineske provincije i osmišljene su uistinu unikatno. Kada se dvije suprotstavljene strane nađu na lokaciji jedne od provincija, dolazi do borbe. Prvo napadač baca svoje tri kocke, te odlučuje hoće li neke ponovno bacati ovisno o kartama koje ima u rezervi. Nakon toga branitelj baca kocke i odlučuje hoće li i koje kocke ponovno bacati ovisno o kartama u rezervi. Generalno postoje 3 glavne vrste rezultata na kockama. Ako na sve 3 kocke uspijete dobiti sva ista broja, to se smatra najjačom kombinacijom, zatim dva ista rezultata je srednja kombinacija, dok su svi različiti rezultati loša kombinacija. U slučaju da oba igrača završe s jednakom kombinacijom, onda se gledaju veći rezultati na kockama, npr. rezultat tri kocke s peticama će potući tri kocke s četvorkama, duple šestice će potući duple petice itd. Mogući su naravno i neriješeni ishodi, u kojem slučaju igrači ponovno kreću u novi krug bacanja. Borbe traju dok god jedna strana ne izgubi sve svoje jedinice. Nema povlačenja.

Kada se špil karata iz kojeg se povlače karte istroši, to označava kraj jedne ere. Sve odbačene karte se dobro promiješaju i kreira se novi špil karata. Igra završava kada se špil i po drugi put istroši. Igrači odigravaju svoje preostale karte iz ruke, i ako nitko ne uspije ostvariti svoj uvjet pobjede, tada se zbrajaju bodovi. Ming igrač zbroji sva putovanja koja je obavio te sve provincije koje ima pod kontrolom. Barbarski igrač zbroji sva putovanja koje Ming igrač nije uspio ostvariti te to pribroji provincijama koje on drži pod kontrolom. Igrač s većim zbrojem pobjeđuje.

Partija u tijeku

Imali smo najbolju namjeru zaigrati dvije partije za redom, tako da oboje dobijemo najbolji dojam kako je igrati s kojom stranom, ali kako nam se već prva partija odužila na sat i pol, na kraju smo od tog morali odustati. U jednoj partiji koju jesmo odigrali u cijeloj njenoj punini, Slavica je zaigrala s miroljubivom Ming dinastijom, a ja s ratobornim i nasilnim barbarima. Iako je igra iznimno lagana za pohvatati, donošenje odluka je sve samo ne lagano. Ne samo da morate dobro promisliti koju kartu ćete odigrati, potencijalno omogućivši i protivniku da reagira sa svojim dijelom karte, već dobro želite promisliti što ćete ne-odigravanjem proslijediti protivniku.

Slavica se odmah bacila na putovanja, dok sam ja potratio i previše vremena na okupljanje divljih hordi, prije nego sam se okomio na kineske provincije. Partija je bila iznimno napeta sve do nekih petnaestak minuta prije završnice, a kada je postajalo sve očitije da nemam baš neke šanse za pobjedu. Jednom kada Ming igrač uspije ispuniti više od polovice potrebnih putovanja, barbarskom igraču se znatno otežavaju opcije koje ima na raspolaganju. Budući da se izvršavanjem putovanja otključavaju na kartama puno moćniji događaji Ming igrača. Igrač koji igra s barbarima stoga treba odmah na početku agresivno krenuti s pritiskom, ne dopuštajući Ming igraču predah da pronalazi vremena i resurse za putovanja. Slavica je ostvarila pobjedu u samoj završnici kada smo preostali s posljednjim kartama u rukama, i to tako da je uspješno izvršila i posljednje sedmo putovanje. Igra nam se na prvu podosta svidjela, no trebat će još puno veći broj partija dok se ne stvore finalni dojmovi.

Prošlo je 18h i bili smo praktički jedini koji su ostali. Brzo smo sve pospremili i još bržim koracima krenuli na spust u niže krajeve. Kod dvorca Trakošćan smo stigli točno u sumrak, a na putu do auta smo već oprezno koračali u poštenoj tmini.

Trakošćan u suton

09.08. je bio red za rekuperaciju od fizičkih aktivnosti prijašnjeg dana. Ovoga puta smo se odlučili za terme Jezerčica u Donjoj Stubici, a gdje je cijena bila puno prihvatljivijih 60kn po odrasloj osobi za cjelodnevni boravak. Poput Tuheljskih toplica imaju lijepu vanjsku livadu i vanjski sadržaj, mada ni izbliza po raznolikosti poput Tuheljskih. Imaju jedan veliki vanjski bazen, jedan manji za najmlađe, trampoline, tri manja dječja tobogana sa zasebnim bazenom, te zasebne vanjske prostore za igranje stolnog tenisa, stolnog nogometa, pikada i biljara. Unutarnji prostori se sastoje od velikog olimpijskog bazena, pored njega je jednak po veličini bazen za opuštanje s raznim vodenim masažerima i umjetnom kišicom koja povremeno pada na jednom dijelu. I unutra se nalazi jedan dječji bazen od svega par centimetara dubine sa skroz malim dječjim toboganima, te još jedan manji bazen s dva tobogana za nešto veću djecu i odrasle. U ravnini s njim nalaze se i dva jacuzzija, a na samom kraju je još jedan veći bazen s jednako vrućom vodom. U tom bazenu su se većinom zadržavali umirovljenici i stariji ljudi.

Za početak smo se držali vanjskih prostora zauzevši s ručnicima dvije ležaljke i prostrvši ispred dekicu. Malo smo se smočili za početak, onda kratko osunčali, a nakon toga prionuli na partiju omiljenog Underwater Citiesa sa New Discoveries ekspanzijom. U dva sata igre Slavica (Builder) uspjela je ostvariti pobjedu nada mnon (Tunnel Builder) sa svega bodom razlike, 135 naspram 134. Da stvar bude gora da sam bio više skoncentriran mogao sam lako ja biti taj koji bi slavio s bodom/dva prednosti. Imao sam spuštenu kartu ispred sebe da jedanput po potezu mogu mijenjati jednu plastiku za algu i obrnuto. A kako sam od karata za finalno bodovanje uzeo da mi svaka kombinacija plastike i znanosti donosi 3 boda, nedostajala mi je upravo jedna plastika . Ali eto kad si gladan, nisi svoj. A bio sam tad već poprilično gladan.

Za razliku od prijašnje godine kada smo se zadovoljavali pizzama, odlučili smo ovoga puta dati priliku glavnom restoranu terma. Uh što li smo bili ljuti na sebe što nismo dali priliku i prethodne godine, jer porcije osim što su obilne, su i zaista fenomenalne. Ne sjećamo se kad smo posljednji put uživali u tako odličnoj i ukusnoj hrani. I ne samo to, porcije dolaze servirane u aranžmanu da pomišljate da se nalazite u nekom otmjenom restoranu usred Pariza, a ne toplicama usred Zagorja. Od bogatog izbora raznih specijaliteta Slavica se odlučila za pileće medaljone u zlatnom umaku (bučin sos u kombinaciji s topljenim sirom) i krumpir lađicama kao prilogom. Ja sam se pak odlučio za rižoto sa šparogama i komadićima puretine. Slasno smo se najeli poput kraljeva, jedino što zbog obilnosti porcija imali smo poteškoća u dovršavanju serviranih porcija. Čak i uz pomoć jedne mace kojoj je Slavica kriomice prosljeđivala komadiće mesa.

Rižoto sa šparogama i komadićima puretine, te pileći odresci u zlatnom umaku s krumpir lađicama

Idućih sat i pol smo bili primorani na odmaranje na ležaljkama u finoj hladovini, teško nam palo. Kada se hrana slegla ostatak vremena smo proveli prvo na vanjskom bazenu gdje smo se lijepo isplivali, a do samog kraja smo se ležerno odmarali na vodenim masažerima unutarnjeg dijela.

Mislili smo da nas iduće doma čeka dobar spavanac, ali smo se tu grdo prevarili. Bilo je oko 22h kad smo se vratili, a na brijegu nas je dočekalo mnoštvo ljudi s upaljenim svjetiljkama na mobitelima. Hodali su okolo naokolo na sve strane, neki već zalazeći u šumu. Iskreno ću reći da mi je prvo palo na pamet da je riječ o nekakvoj igri potrage za blagom. Bože moj profesionalna deformacija. No detaljnom inspekcijom, koliko se to moglo uopće po mraku, zamijetio sam da su sva lica mrtvački ozbiljna, neka zabrinuta, a neka i preplašena. Sva sreća pa je među ljudima bio i susjed Mladen, a od kojeg sam uspio doznati da se radi o jednoj sasvim drugoj vrsti igre. Naime već drugu noć za redom neki od susjeda su zamijetili na brijegu iznad naše kuće visokog čovjeka u crnom. Stajao bi ispod ulične lampe i motrio okolinu, a čim bi skužio da je primijećen il bi ga netko izdaleka dozvao, odmah bi se bacio u bijeg natrag u šumu. Također jednom od susjeda ispod nas je večer prije auto bio iznutra skroz pretumban, kao da je vihor prošao kroz njega. Na stranu što je u Zagorju tradicija aute ostavljati otključanima. Uglavnom kako ga je vidjelo više ljudi, no nitko nije vidio lice, javio se strah zbog sumnjičavog i neobičnog ponašanja stranca. I tako se nedugo nakon najnovijeg viđenja ovoga puta okupila rulja, s ciljem da se pretraži bliža okolica. Slavici sam dao instrukcije da se zaključa u kuću na sigurno, a ja sam se pridružio ostalima u potrazi za odgovorima.

Prvo smo detaljno pretražili sve okolne vikendice. Jednu iznad nas, odmah uz šumu, smo pronašli otključanu. No unutra nismo pronašli nikoga. Zatim smo se okrenuli potrazi u šumi. Tu smo nedaleko od otključane vikendice naišli na svježe polegnutu visoku travu koja je vodila u šumu, stoga smo krenuli tim tragom. Jednom kada smo se našli u šumi izgubili smo svaki daljnji trag. Neko vrijeme smo lunjali na sve strane, ali sve bez ikakvih rezultata.

Poraženo smo izašli iz šume i okupili se ispred Mladenove kuće formirajući krug. Svatko je imao svoje mišljenje, moje je bilo da je riječ o bezopasnom imigrantu koji je vjerojatno u potrazi za hranom i mjestom gdje će prespavati. Druge teorije su bile u rangu da je riječ lopovu, psihopatu ili luđaku. Tko je bio u pravu nije nam znala reći niti policija koja je ubrzo došla. Još smo malo s njima pregledali okolicu, ali ni ovoga puta očekivano nije bilo nikakvih rezultata. Ono što nas nije nimalo umirilo je bila spoznaja od strane pripadnika reda i sigurnosti, da već mjesec dana skupljaju pozive od ljudi iz okolice o neobičnom čovjeku koji se čim padne noć mota po šumi i oko napuštenih kuća.

Ne znam za ostale, ali mi smo tu večer zabarikadirali cijelu kuću. Obično smo znali ostaviti neke prozore otvorenima da se kuća provjetruje ugodnim šumskim zrakom. No odonda smo zatvarali sve grilje i prozore, te smo se čak zaključali i u sobe. Izvukao sam iz ostave motiku te ju držao blizu kreveta, a Slavica je pak na dohvatu ruke držala veliki kuhinjski nož. Čak i usprkos takvom osiguranju tu noć smo jako malo i jako slabo spavali, cijelo vrijeme osluškujući i budeći se i na najmanji neobični zvuk. Eto umjesto potrage za blagom na kraju smo dobili scenarij iz igre Betrayal at House on the Hill.

Kako smo imali isprekidan i slab san idući dan smo si dali oduška da nešto dulje odspavamo. Doručkovali smo nešto malo i lagano, a onda se zaputili do sela Gusakovec i restorana Lojzekova hiža.

Posljednji put smo bili prošle godine u nedjelju, kada je mjesto bilo prepuno. Uza još jedan bračni par čekali smo tada u redu da se oslobodi stol. Tako da smo odonda odlučili kako ćemo ubuduće tamo odlaziti samo u tjednu. I nismo se prevarili, osim nas u restoranu su još svega dva stola bila popunjena s dvoje i četvero ljudi. No od prošle godine su proširili kapacitete, izgradivši preko puta glavne kuće restorana otvorenu pečenjaru s dodatnim stolovima. Nismo se usudili provjeriti da li bi se i usprkos tome tražio stol više za vikend.

Naručili smo goveđu juhu za predjelo, a za glavno jelo se odlučili za zapečene zagorske štrukle u keramičkim posudicama. Naravno kao što smo i zapamtili hrana je bila odlična.

Zagorske štrukle u restoranu Lojzekova hiža

Nakon toga smo se sjeli za jedan od vanjskih stolova i zaigrali Innovation s Echoes of the Past ekspanzijom. Društvo nam je pravila mala gusjenica vanzemaljskog izgleda.

Vanzemaljac

Odigrali smo dvije partije, sveukupno proboravivši vani oko tri sata. Baš i nije bio Slavičin dan, budući da sam u obje pobijedio sa 7 postignuća naspram Slavičinih 1 i 5. Kod zadnje partije su nam društvo pravila i dvojica simpatičnih domaćih muževa, a koji su se sjeli za stol do nas i davali si oduška od napornog posla uz dobru hladnu pivu. Kada smo završili zadnju partiju i krenuli se spremati, priupitali su nas tko je pobijedio, budući da se nije čuo ničiji sretni pobjednički usklik. Odgovorio sam im da sam ja pobijedio, ali da se moram jako pripaziti s veselim nabijanjem na nos, budući da je supruga izgubila dvije igre za redom. Nasmijali su se od srca pa smo se nakratko lijepo pospominali 🙂 .

Innovation okršaj u Gusakovcu

Doma smo došli oko 18h, taman da kunicu Bongu pustimo u dvorište da malo odskakuće. Bila je toliko vesela zbog toga da se u određenim trenucima baš jako zatrčavala s jednog kraja na drugi, pritom visoko skačući i radeći svakakve piruete u letu. Na njihovom jeziku to je znak velike radosti.

Bonga u svom prirodnom okruženju

Kad se smračilo povukli smo se u kuću i ponovno se pošteno zakračunali. Prije spavanja smo odigrali još jednu partiju Innovationa, ali ni ovoga puta igraća sudbina nije htjela Slavicu. Predložio sam joj da si na Boardgame Geeku prouči priručnik za novajlije, a ona mi je poručila da si pročitam priručnik za muževe, sekciju kako ne razjariti ženu prije spavanja i proći nekažnjeno.

11.08. smo ponovno obišli jezero oko Trakošćana, prije nego smo se smjestili za našim dobrim starim stolom odmah do velike stajaće vode.

Slijedio je revanš u Innovationu i prvu partiju sam uistinu izgubio. Netko je sinoć do kasno u noć izgleda ipak bio marljiv. Ali ne dovoljno. Drugu partiju sam pobijedio s kartom Empiricism ostvarivši 23 vidljive žaruljice (znanosti).

Innovation kraj jezera

Od puno razmišljanja čovjek brzo ogladni, pa smo idući ogled morali odgoditi za neki drugi put. U našoj gladujućoj potrebi ponovno nas je zadovoljio posjet restoranu Preša. Uz juhu od rajčice Slavica je ponovno naručila zapečene zagorske štrukle, kako bi mogla napraviti usporedbu s onima iz Lojzekove hiže. Zgoditak je bio neriješen, obje priprave su joj bile jednako dobre. Ja sam se zadovoljio lignjama na pariški s pole krumpirom.

Kako nam se nije dalo doma nakon objeda, sve do predvečer smo se proveli u šetnji po Krapini. U tih par stotinjak metara imali smo toliko simpatičnih susreta i doživljaja da smo počeli otvoreno razgovarati kakav bi bio život u Zagorju. Osim mnogobrojnih dobro uhranjenih i zbrinutih uličnih mačaka, koje je Slavica sve trebala dobro izmaziti, uspjeli smo naići i na djevojku koja po cesti hodala s kunićem u naručju. Kao veliki ljubitelji ovih malih dvojezubaca morali smo se naravno upoznati. Nešto poslije nije nam promakao ni susret s nekim štenetom nalik malom medvjediću. I od njega smo se jedva odvojili.

Daljnjom šetnjom uz rijeku Krapinčicu došli smo do lijepo uređenog i održavanog parkića, te kulturnog centra gdje su se održavale predstave, priredbe, i iznenađujuće kino projekcije. Tako je, Krapina ima svoje vlastito gradsko kino. Slavica se sa sjetom se prisjetila karlovačkih gradskih kina prije zatvaranja, a bogme sam se i ja prisjetio svojih posjeta kinu Europa, starom dobrom kinu Zagreb na Cvjetnom trgu, Kinoteci u Kordunskoj, te kinu čije ime se ne mogu sjetiti ali znam da se nalazilo s lijeve strane Britanskog trga. U ovom zadnjem ću vijek pamtiti kako su se tamo s prijateljima gledali dugo iščekivani Ratovi Zvijezda Epizoda I: Fantomska prijetnja. Ali bolje da ne ulazim u nostalgična sjećanja jer bih tu mogao ispisati i previše stranica.

Nešto dalje, kod srednje škole, izašli smo na glavnu ulicu koja nas je dovela do Konzuma, što nas je podsjetilo da bismo trebali kupiti nešto voća i osnovnih namirnica. Slavici su pred blagajnom zapele za oko flis dekice koje su stajale u košari s velikim natpisom 50%. No kako nigdje nije bila navedena cijena dekice su bile pošteno ispremetane po rukama, prije nego je djevojka za blagajnom primijetila i rekla ovu relevantnu informaciju. Slavica je sva sretna brzo nadodala zadnje dvije na pomičnu traku za blagajnu, a ja sam uz uzdah na glas konstatirao da sva sreća da su samo dvije ostale. Blagajnica me iz ženske solidarnosti prekorila da flis dekica nikad dosta, te da ona doma svoje mijenja svaka dva dana. Iz nekog razloga dobili smo dodatnih 15% popusta na cjelokupnu kupovinu. Mjerilo za selidbu u Zagorje sve se više naginje na tu stranu. Ne radi se samo zbog lokalnih blagajnica u Konzumu koje dijele popuste u ovisnosti i simpatičnosti, već su ljudi tamo generalno puno pristupačniji, vedriji i otvoreniji za pomoć.

12.08. je ponovno bio dan za toplice, a kako smo posljednji put bili iznimno oduševljeni hranom u termama Jezerčica, odlučili smo ako ni zbog čega drugoga, onda zbog toga ponoviti iskustvo. Na koncu kako je i sama Slavica konstatirala, platila bih upad i u toplice samo da mogu jesti tamo 😀 .

Bio je to samo uobičajen četvrtak, ali i usprkos tome taj dan je baš bila ludnica. Nakon dvadeset minutnog kruženja po parkiralištu, jedva jedvice sam pronašao mjesto na livadi uz kompleks. Pri odlasku od auta pomolio sam svecu zaštitniku vozila da ta livada nije u posjedu nekog ludog domaćeg koji je alergičan na parkiranje na njegovoj zemlji.

Pred ulaz smo stigli u posljednji trenutak prije nego što se hrpa starijih građana uspjela iskrcati iz autobusa. Usprkos tome na vanjskom dijelu je već bilo toliko ljudi da smo jedva jedvice uz samu ogradu pronašli posljednji lijepi komadić hlada. Jedini nedostatak je bio što smo bili za lijepu udaljenost daleko od svega, ali kako će se svi idući posjetitelji peći na Suncu poput purica, nismo se mogli žaliti.

Nakon što smo se smočili u vanjskom bazenu i malo rashladili, došlo je vrijeme za naše vječne okršaje u Innovationu. Statistika se ovoga puta nešto popravila za Slavicu. Pobijedila je u obje odigrane partije. Vratila mi je čak milo za drago pobijedivši me Empiricism kartom u drugoj partiji.

Ponovno smo se rashladili u vanjskom bazenu, a onda je došao na red glavni događaj dana – kratka šetnja do terase restorana. Ovoga puta smo odlučili biti pametniji i uza juhu od rajčice naručiti samo jedno glavno jelo. Odluka je ovoga puta pala na teletinu u umaku od voća i povrća s kroketima. Rezultat je ponovno bio božanstven, ako je moguće čak i bolji od prošlog puta, uz bitnu razliku što nismo imali osjećaj u trbusima kao da ćemo se raspuknuti.

Teletina s voćem i povrćem i kroketima

Kratko smo se odmorili, a onda smo do kraja radnog vremena uživali u različitim bazenima i sadržaju. Auto nas je dočekao osamljen, ali netaknut.

13.08. je došlo vrijeme za ponovno malo jače fizičke aktivnosti. Koliko jake i intenzivne ponovno ćemo uspjeti sami sebe zadiviti. Plan je bio ponovno posjetiti Ivanščicu, ali ovoga puta smo imali namjeru doći do vrha s druge, teže strane. Marko nas je prošli puta plašio tom stazom, pa smo odlučili provjeriti koliko je uistinu teška.

Parkirali smo na velikom parkiralištu Prigorec. S obzirom da je bio petak samo dva auta su se nalazila na parkiralištu uz naš. Sunce je taj dan poprilično peklo, ali nije nas bilo briga budući da smo odmah zašli u gustu šumu. Nije nam dugo trebalo da svako malo počnemo nailaziti na vjeverice, a u jednom trenutku smo prošli kraj zeca koji je očito spavao u grmlju u našoj neposrednoj blizini. Kažem spavao jer čim je postao svjestan naše prisutnosti dao se u sumanutu trku. Ne znam jel više njega umalo ušlagiralo ili nas kad je tako luđački skočio i potrčao kraj nas.

Nastavili smo dalje po blagom usponu sve dok nismo došli do velikog brijega i račvanja s tri staze. Jedna je zakretala u desno od brijega, druga ulijevo, a treća je vodila ravno uza brijeg. U nedoumici uvijek biraj sredinu, bio je naš moto. Doduše navedena stazica je bila najmanja od svih, jedva da se i mogla nazvati stazicom, a kako smo ubrzo otkrili kod uspona nismo nailazili ni na kakve markacije. Ali kocka je već bila bačena i nismo imali namjeru vratiti se ni za pedalj prijeđenog puta. Ubrzo je postajalo sve napornije, kako je brdo postajalo sve strmije. Stazica je sad vijugala poput sklupčane zmije u cik-cak maniri. Sve brže smo se umarali, te smo praktički svaka 4 zavoja bili primorani raditi predahe. Neki nisu bili samo oslanjanje na veća debla, već i izležavanje na oblijim stijenama ili kraj oborenih stabala i panjeva. Voda se tijekom tih odmora samo slijevala niz grlo, a znoj niz tijelo. Smatrali smo da smo se dobro snabdjeli tekućinom, ponijevši svaki po litru i pol. Ovim tempom ćemo vrlo vjerojatno sve potrošiti i prije vrha, a ako neće biti makar otvorene pipe kod planinarskog doma Pasarićeva kuća, neće biti dobro.

No nismo se dali obeshrabriti te smo tvrdoglavo stupali dalje. Pokretanje kod dužih odmora je bilo iznimno teško, te smo odlučili da se više nećemo odmarati dulje od kratkog stajanja i par dubokih udisaja.

Svaki put kad bi došli do vrha vidljivog horizonta, nadajući se da je to ujedno i kraj napora, ostajali smo razočarani novim velikim udaljenostima za prijeći, to jest uspeti se. Nakon četvrtog razočaranja prestali smo se više nadati. Prilikom idućeg posjeta Ivanščici izrezbarit ćemo na stablu s početka ove staze: „Ostavite svaku nadu, svi vi koji ulazite.“

I tako su se razočaranja nastavila još neko vrijeme, sve dok nismo počeli primjećivati sve više svjetlosti na štetu šumske tame. Jel moguće da nas je Vergilije ipak izveo iz jednog od krugova pakla? Pohrlili smo prema sve većoj svjetlosti poput namjernika kroz pustinju koji hrle prema oazi. Fatamorgane srećom ipak nije bilo, ali novog razočaranja ipak jest. Izbili smo na manji proplanak obrastao visokom polu-sasušenom travom. Dobra stvar je bila što je dalje sve bilo ravno, loša što je ona stazica naprasno završila na izlasku iz šume. U nedoumici samo šibaj ravno, bilo je iduće naše pravilo. S obzirom kako nas je poslužilo prijašnje nisam bio nimalo optimističan. Bit će poput pogotka na lotu ako iz te travurine izađemo na neko normalno mjesto i bez da nagazimo na zmiju ili poberemo tonu krpelja.

S tom mišlju koračali smo naprijed korak po korak, razgrćući visoku travu ispred sebe. Noge nažalost nisu imale taj luksuz pa su bile primorane trpjeti šibanje zeljastih stabljičica. Srećom po njih što je ova muka kratko potrajala, budući da nam je slijedio novi ulazak u šumu.

Kada smo ponovno izbili iz šume ugledali smo prostranu ograđenu čistinu unutar koje se nalazila masivna građevina sa 60 metara visokim televizijskim odašiljačem. Nevjerojatno ali ipak smo stigli na odredište. Nešto dalje se nalazio planinarski dom Pasarićeva kuća. Osim jedne grupice od četvero, sve je bilo praktički pusto. Srećom po nas planinarski dom je radio. Uzeli smo dvije hladne boce radlera od grejpa i zamolili dobre ljude da nam dotoče zalihe vode. Potom smo se smjestili za jedne od klupica u dubokom hladu i polako dolazili k sebi ispijajući osvježavajuće piće.

Innovation uz jedan od najljepših pogleda

Povrativši svu snagu odšetali smo do samog vrha i zauzeli jedini stol. Slijedio je obračun u Innovationu pri jednom od najljepših pogleda. Čekajući na Slavicu da dovrši svoje akcije, imao sam barem dostojnu zanimaciju. Odigrali smo jednu, ali mega uzbudljivu i iznimno napetu partiju. Prvo je Slavica povela, pa sam ju uspio sustići i prestići u broju izvršenih postignuća, pa je opet Slavica povela. Tako smo došli do 6 ostvarenih postignuća za nju i 5 za mene. I onda u samoj završnici kada se i Slavica spremala zadati majstorski udarac, preduhitrio sam ju ispunivši na svojem potezu i posljednja dva postignuća, ukravši joj pobjedu pred nosom. Slijedilo je nečije deset minutno buljenje u prazno. Moram priznati kako sam ovoga puta šokirao i samog sebe.

Započeli smo i drugu partiju, ali vrijeme se počelo vrlo brzo i vrlo naglo naoblačivati. Najezda mušica koje su nas u većoj količini intenzivno opsjedale posljednjih pola sata odjednom su dobile na značaju. Dodatan značaj nam se ukazao kad smo se uspeli na 10 metara visoki vidikovac i bacili pogled na stranu odakle je dolazilo pogoršanje vremena. Ono što smo vidjeli su bili sivi oblaci dokle god je pogled sezao.

Put prema dolje uz pokoji lijepi vidikovac

U par skokova smo se našli ponovno na tlu, brže bolje pospremili stvari i ubrzanim koracima krenuli prema dolje istim putem kojim smo i došli. U cijeloj brzini u jednom trenutku smo krivo skrenuli i prešli na jednu od drugih staza. Poslije smo doznali od Marka da se ta staza zvala Pionir. Bila je definitivno puno ljepša i za hodanje lakša od one kojom smo se mi uspinjali. Na dijelovima nudila je i svakojake živopisne prekrasne poglede na okolicu. Pri jednom od tih dijelova postali smo bolno svjesni da nas ono nevrijeme ipak zaobilazi. Pri samom kraju smo ipak imali susret i sa zmijom, mada srećom s pristojne udaljenosti i koju nikad ne bi ni zamijetili da se nisam baš zagledao u tom smjeru. Je li bila riječ o otrovnici ili ne teško je bilo reći, ali definitivno opomena da valja pripaziti prilikom posjeta prirodi.

Došavši do auta u razmjeni poruka s Markom, dokučili smo da nismo išli niti jednom od predloženih staza, već nekom totalno sporednom koja je vodila direktno ravno uza brijeg bez ikakvih zavijanja. Nije ni čudo što smo dušu ostavili na stazi. Imali smo utjehu što smo barem zaradili respekt s Markove strane, koji je navikao malo žešće planinariti u Alpama.

14.08. smo imali dogovoreno druženje sa Sanjom i Sinišom u Tuheljskim toplicama. Mi smo prvi pristigli oko 09:00 sati, kako bismo zauzeli ključne pozicije, a ostatak ekipe nam se pridružio sat vremena poslije.

Zauzimanje strateških mjesta

Sve do podneva je bilo relativno slabo popunjeno, tako da smo uspjeli u miru proći kroz sve raspoložive tobogane. Uhvaćeni adrenalinskom manijom niz neke smo se spustili i više desetaka puta. Kada smo se napokon ipak zasitili, a i zbog sve većih gužva koje su se počele stvarati, slijedilo je ležerno plutanje na luftićima niz umjetnu rječicu glavnog vanjskog bazena.

Nakon toga je uslijedio ručak u lokalnom restoranu u sklopu toplica, čijom hranom nažalost nismo ostali nimalo pretjerano oduševljeni. Poslije toga smo se malo odmarali na ležaljkama u lijepoj hladovini.

Kada smo se zasitili dosadnog izležavanja odlučili smo rasprostrti dekicu i zaigrati Lords of Waterdeep sa Scoundrels of Skullport ekspanzijom. Nekad nam je ova igra bila jedna od najvećih favorita, ali kako su se vremena mijenjala i sve bolje igre nam ulazile u kolekciju, sve manje smo pronalazili vremena za dobre stare Lordse. Tako da ih je Slavica prije dvije godine odlučila darovati Sanji za rođendan, kako bi barem nekoga češće uveseljavali. Siniša je relativno nov u igri, a nas ostalo troje smo već stari maheri.

Od tajnih uloga prema redoslijedu igranja igrali su sljedeći likovi i frakcije:
Siniša – Danilo Thann (Harpes)
Mislav – The Xanathar (City Guard)
Sanja – Durnan The Wanderer (Red Sashes)
Slavica – Nymra Scheiron (Gray Hands)

Sa Xanatharom i Danilom rekao bih da je iznimno izazovno za igrati. Kod prvog treba jako dobro znati balansirati s isplativošću korupcije, budući da mu svaka korupcija koju posjeduje nosi bodove, ali u ovisnosti o popunjenosti trake korumpiranosti mu može kao i drugim igračima oduzimati. Prednost je što će ga to puno manje boljeti u odnosu na ostale igrače. Dobra strategija za igranje s njim bi trebala biti ispunjavanje što vrjednijih bodovnih misija, kako bi se stekla što veća bodovna prednost pred ostalim igračima, koji bi ga onda imali prilike sustići i prestići kod bodovanja ispunjenih misija. Danilo pak donosi svega 3 boda po ostvarenoj misiji, ali mu se zato boduje apsolutno svaka ispunjena misija. Igrajući s njim došli smo do zaključka upravo obrnutog pravila od igre sa Xanatharom, tako da bi trebao ispunjavati što više manjih i jednostavnijih misija.

Slavica i Sanja su u početku značajno bodovno napredovala, što je za rezultat imalo da su jedna drugoj podmetala razne smicalice. Sinišu se malo više štedjelo jer je noviji igrač, a mene se nije doživljavalo kao prijetnju zbog veće količine korupcije koje sam se nabrao već u samom početku. Mada je Sanja dobro naslutila da bih mogao biti okorjeli Xanathar, ali Slavica ju je uvjerljivo razuvjerila da se nikad ne bih usudio odabrati tako nezgodnog lika. Srećom pa sam tijekom godina igara blefiranja, naučio razviti dobro pokeraško lice. Do finalnog bodovanja uspio sam lijepo preskočiti sve ostale ispunivši dvije misije po 40 i neke po 15, 20 i 25. No ispostavilo se da nije niti Siniša bio nimalo loš s lijepom hrpicom ispunjenih manjih misija. Konačni rezultat je izgledao sljedeće:
1. Siniša – 150 (3)
2. Mislav – 150 (1)
3. Sanja – 146
4. Slavica – 125

Bilo je izjednačeno između Siniše i mene, presudio je veći broj novčića. Izgubio sam za razliku od dva novčića. Cure su bile očekivano lošije budući da su se međusobno napadale, mada Sanja nije bila toliko daleko od pobjede. Da joj Slavica nije konstantno dosađivala podvalama, i ja jednom preoteo neke kockice, sigurno bi pobijedila.

Još smo se malo okupali na vanjskim bazenima, a onda su nas oko 20h Sanja i Siniša morali napustiti, a nas dvoje smo se preselili u unutarnje bazene gdje smo još uživali do 22h.

Zadnji dan godišnjeg smo bili u opraštajućoj šetnji oko jezera Trakošćan. Pritom smo na putu susreli mojeg kolegu iz srednje škole pri njegovim obilascima jezera iz suprotnog smjera i fotografiranju lijepe prirode. Kako smo se posljednji put vidjeli nedugo nakon završetka školovanja prije 13 godina, imali smo za štošta toga za proći u narednih pola sata razgovora.

Trakošćan

Produžili smo potom do našeg igraćeg stola kraj jezera s namjerom igranja Innovationa. Iako se već tada počelo polako naoblačivati, nismo se dali smesti. Na koncu imali smo primjer od prekjučer kada su sivi oblaci samo došli i prošli. Čak niti kad smo osjetili koju kap kiše i dalje nismo ni trepnuli. Bili smo na 2/3 igre kada se nenajavljeno podigao snažan vjetar razletjevši nam sa stola skoro polovicu karata Innovationa i Echoes of The Past ekspanzije. Preostali dio za stolom smo brzo zaogrnuli dekicom i ubacili u ruksak, te se odmah potom bacili u mahnito trčanje i hvatanje lepršajućih karata. Neke smo uspjeli uhvatiti na samom rubu početka jezera, za drugima smo trebali potrčati lijepu udaljenost. Kada se sve okončalo mogli smo se samo nadati da smo ih uspjeli sve pohvatati, jer s obzirom na lagano pojačavanje kišice nismo imali vremena za daljnje i detaljnije pretrage. Uslijedila je mahnita trka do auta, a do kojeg smo uspjeli stići doslovno par sekundi prije nego se na zemlju sručio prolom oblaka. Još uvijek zadihani uživali smo u destruktivnom ambijentu u sigurnosti i toplini limenog ljubimca.

Čim se malo smirilo zaputili smo se prema restoranu Preša na posljednju večeru. Nismo prošli niti kilometar kada je ponovno pojačalo, ovoga puta solidnom tučom. Uz značajno sporiju vožnju i na dijelovima puta gotovo potpuno zaslijepljeni usprkos najbržem radu brisača, nekako smo se ipak uspjeli dovući do restorana. Parkirali smo na doslovno dva metra od ulaza u restoran, no zbog toliko jake kiše bili bismo skroz mokri čim bismo otvorili vrata. Iskoristili smo vrijeme čekanja na popuštanje vremenskih prilika, tako što smo izbrojali sve karte Innovationa i Echoes of The Past ekspanzije. Odahnuli smo ustanovivši kako nevjerojatno, ali nije nam nedostajala niti jedna jedina karta. Ubrzo su i padaline popustile pa smo uspjeli utrčati u restoran.

Za oproštajni obrok naručili smo juhu od rajčica, a za glavno jelo „Gajev odrezak“ s kroketima. Inače je predviđeno da uz odrezak u umaku od šampinjona dolaze njoki, ali kako smo se pokazali redovitim i vjernim mušterijama, izašli su nam ususret oko ove sitnice.

Doma smo uspjeli ipak odigrati dvije partije Innovationa i ekspanzije. Slavica je ovoga puta Slavila u pobjedom u obje partije. Nakon toga smo se sa žalošću u srcima spremili svu prtljagu oprostivši se od kuće i zaputivši natrag u Zagreb okončavši još jedan godišnji odmor.

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)