S približavajućih 35 godina na grbači mislio sam da sam od klasika znanstvene fatastike bio upoznat i prošao kroza sve što se moglo proći. Tako da sam ostao zaprepašteno iznenađen kako mi je ime američko kanadskog pisca – William Gibsona, sve ove godine promicalo s radara. Riječ je iznimno darovitom i nagrađivanom piscu spekulativne fikcije i znanstvene fantastike. Među prestižnijim dobivenim nagradama posjeduje one od Nebule, Hugo, Philip K. Dick, Ditmar, Seiun, Aurora i Inkpot. Zaboga riječ je o začetniku podžanra znanstvene fantastike tzv. cyberpunk, koji se bavi utjecajem tehnologije, kibernetike i računalnih mreža na ljude i njihovo zajedničko sjedinjenje. S jedne strane to je svijet budućnosti poharan ekološkim katastrofama, bijede i kriminala, gdje svijetom vladaju megakorporacije, a s druge strane nevjerojatnog visokotehnološkog razvoja. Daleko prije nego što je internet uopće bio i zamišljen za masovnu upotrebu, skovao je termin kibernetski prostor (cyberspace) još 1982. godine u svojoj kratkoj priči “Gorući Krom”. Ima iza sebe cijeli niz usko povezanih djela koja se međusobno isprepliću, ali se bez problema mogu čitati i kao zasebna djela. Dakle kao što možete vidjeti ne radi se baš o nekom opskurnom i malo poznatom imenu.
Upravo njegov debitantski roman “Neuromancer” iz 1984. godine je bilo djelo koje mi je sasvim slučajno zapelo za oko dok sam tematski nesvrsishodno lunjao kibernetskim prostorom interneta. Samo vanjskim putem zasad putem miša i tipkovnice. Mislim da ćemo se za digitalno povezivanje uma i interneta morati još strpjeti. Upravo Neuromancer je doveo Gibsona pod povećalo književne kritike, donijevši mu nagrade Nebula, Hugo i Philip. K. Dick, i vinuvši u sam vrh svjetske književnosti. S nastavcima koji su uslijedili postat će ujedno i prvo knjigom “Prostrane” trilogije – “Count Zero” (1986.) i “Mona Lisa Overdrive” (1988.).
Pozadina djela
Prije megapopularnog proboja Gibson je iza sebe već imao nekoliko većinom tzv. noir kratkih priča koje se bave likovima sa samog dna društvene ljestvice u svijetu bliske budućnosti. Prijašnja djela “Mnemonički Johnny” (1981.) i “Gorući Krom” (1982.) udarili su temelje nastanka Neuromancera. Lik Molly Millions se po prvi put pojavio upravo u prvom navedenom djelu. Pa ipak glavna inspiracija je uslijedila nakon odgledanog filma John Carpentera – “Bijeg iz New Yorka” (1981.), poglavito scena gdje upravitelj kaznionice hvali sposobnosti glavnog lika Snake Plisskena citatom: “Letio si Vatrenim Galebom iznad Lenjingrada”. Bio je to jednostavan kratki citat koji je u Gibsonu potaknuo cijelu lavinu misli što bi sve mogao implicirati. Termin upotrebljavan u knjizi “flatlining” za situacije gdje su hakerove moždane aktivnosti u kibernetskom prostoru uslijed određene traume svedene na ravnu crtu, Gibson je čuo u jednom baru 20 godina prije pisanja djela. Naziv “Vrišteća Šaka” je uzeta iz istoimene pjesme punk rock benda “The Viletones” iz Toronta. Veliki utjecaj na nastanak djela je imao i autor Robert Stone, “majstor određene vrste paranoidne fikcije”.
Kada je Gibsonu prišao Terry Carr s narudžbom ekskluzivnog debitantskog romana za svoj serijal “Ace Science Fiction Specials”, dobio je godinu dana za pisanje romana. S obzirom na visoka očekivanja Gibson je smatrao kako će mu za uradak tolike maestralne magnitude trebati barem četiri ili pet godina, ali se ipak uhvatio u koštac sa zadatkom. Bio je na trećini pisanja romana kada je pogledao izvrsnog Blade Runnera (1982.) od Ridley Scotta. Početna zadivljenost pogledanim je ubrzo zamijenila panika kako će roman biti veliki podbačaj jer će ga svi smatrati inspiracijskom kopijom filma. Zbog toga se bacio natrag na prepravljanje djela, a prve dvije trećine je iznova pisao dvanaest puta. Bojazan je uvijek bila ista – problematika oko držanja napetosti i zadržavanje interesa kod čitatelja. Posljednju rečenicu romana je dodao u doslovno posljednjoj minuti prije slanja izdavaču. Smatrao je djelo kompletnom pričom te nije imao planove za nastavke, iako je s velikim uspjehom romana na kraju u razmaku od po dvije godine napisao dva nastavka.
Radnja
Henry Dorset Case je niskorangirani prevarant u distopijskom podzemlju budućnosti grada Chibe u Japanu. Nekoć talentirani haker i tzv. “konzolaški kauboj” ovisan o kibernetskom prostoru, uhvaćen je u pokušaju prijevare vlastitih partnera u zločinu, a za što je kažnjen ubrizgavanjem ruskog mikotoksina koji mu oštećuje živčani sustav i onemogućuje ubacivanje u virtualni svijet matrice.
Životari s djevojkom Lindom Lee po igraonicama i lokalnom baru kojeg vodi ruski barmen Ratz, živeći od sitnih prijevara koje mu namješta trgovac Julius “Julie” Deane, te povremenim radom za kriminalnog šefa po imenu Wade. Upravo na njega Linda Lee upozorava Casea da ga želi doći glave, budući da mu je Case ostao dužan popriličnu svotu novca. Međutim upozorenje se pokazuje lažnim, a Linda Lee je uskoro pronađena mrtvom nakon što je od Casea na prijevaru ukrala povjerljive podatke na disketama, a do kojih je on došao prilikom jednog od svojih poslića.
U tom trenutku ga pronalazi augmentirana žena plaćenica Molly Millions, te ga odvodi svojem poslodavcu bivšem američkom vojnom časniku sumnjivog porijekla zvanog Armitage.
Nudi Caseu potpuno izlječenje njegovog živčanog sustava i određenu novčanu kompenzaciju, ako prihvati određeni posao za njega. Videći dobru priliku za izlazak iz bijedne situacije Case prihvaća posao te Armitage održava obećanje osiguravši i plativši skupu operaciju. No zbog hakerove prevarantske prošlosti ne vjeruje mu u potpunosti, pa mu daje podmetnuti vrećice otrova u njegov krvožilni sustav, koje ako se ne uklone nakon određenog vremena će ispustiti toksine u njegov organizam reverzibilno ga vrativši u prijašnje stanje.
Za prvi zadatak Armitage šalje Case i Molly da dođu do ROM modula koji sadrži svjesnost bivšeg Caseovog mentora – legendarnog kibernetskog kauboja McCoy Pauleya, a koji će asistirati Caseu pri njegovim hakerskim probojima.
Između Case i Molly se s vremenom razvija ispočetka savezništvo, koje postepeno prelazi u obostranu simpatiju i romantičnu vezu. Oboje su držani u mraku i nemaju uvida u stvarne Armitageove planove. Molly odvodi Casea svojem dugogodišnjem prijatelju i stručnjaku za raznu tehniku – Finnu, koji ga skenira kako bi bili sigurni da Armitage nije dao ugraditi neke dodatne implantante za praćenje i prisluškivanje.
Case i Molly s vremenom otkrivaju Armitageov pravi identitet, onaj poručnika Willis Corta, člana operacije “Vrišteća Šaka” koja je trebala onesposobiti Sovjetski računalni sustav. Prilikom napada na računalni centar upotrijebljeno je EMP oružje koje je onesposobilo letjelicu primoravši napadače na prisilno slijetanje. Kod pokušaja bijega preko granice s Finskom, samo se teško ranjeni Corto uspio izvući. Povrativši se preko američkih agenata natrag u Sjedinjene Države, prolazi u bolnici kroza višemjesečnu kiruršku rekonstrukciju i psihoterapiju. Korumpirani vojni časnici u nastojanju prikrivanja potpunog fijaska operacije, lažnim svjedočenjem svu krivnju svaljuju na Corta. U bijesu uslijed izdaje ubija jednog od službenika i nestaje u kriminalnom podzemlju gdje preuzima pseudonim Armitage.
Idući zadatak grupicu (Case, Molly, Finn, Armitage) odvodi u Istanbul, gdje uz pomoć lokalnog doušnika Terzibashjiana ulaze u trag i otimaju Peter Rivieru, sociopatskog lopova i ovisnika o raznim drogama. Prisilno ga učlanjuju u tim zbog njegovih nevjerojatnih vještina s projekcijama holograma.
Boravkom u kibernetskom prostoru Caseu se otkriva Wintermute, umjetna inteligencija kreirana od strane moćne Tessier-Ashpool obitelji, koji vrijeme provode krionički zamrznuti u svojem velikom odmaralištu Freeside. Riječ je o cilindričnom svemirskom staništu s brojnim kockarnicama i zabavama u stilu Las Vegasa. Wintermute otkriva da on zapravo stoji iza cijele misije i povlači konce iz sjene, dok je Armitage zapravo još jedna od njegovih lutaka na struni. Za vrijeme njegove rehabilitacije u bolnici prišao mu je putem računalnih sustava na koji je bio prikopčan, te infiltrirao njegovu osobnost. Konačni cilj Wintermutea je pronaći svoju drugu polovicu – Neuromancera, te se sjediniti s njim i postati super AI.
Caseov zadatak je ući u kibernetski prostor Freesidea i putem ledolomac programa razbiti sve sustavne barijere kako bi došao do povjerljivih dijelova i pronašao Neuromancera. Rivierin zadatak je šarmiranje Lady 3Jane Marie-France, trenutnu izvršnu direktoricu obiteljske korporacije Tessier-Ashpool, kako bi došao do povjerljivih ulaznih šifri. Molly je tu kao fizička podrška koja bi se trebala pozabaviti svim prijetnjama u realnom svijetu, a Armitage je nadglednik pod potpunom kontrolom Wintermutea.
Prije odlaska u Freeside svraćaju u svemirsko naselje Zion koji vode pristaše Rastafari pokreta. Tamo unajmljuju brod “Marcus Garvey” i usluge pilota Maelcuma i Aerola.
Došavši u Freeside prije stupanja u akciju, Case uživa u raskalašenom životu svijeta koji im se nudi. Tom prilikom upoznaje privlačnu djevojku Cath kojoj se odmah na prvu svidi do te mjere da ne skriva otvorenu požudu prema njemu. U otvorenoj je vezi s momkom po imenu Bruce, a koji snabdjeva Casea drogom visoke kvalitete. Riviera svojom nastupnom točkom uspijeva šarmirati Lady 3Jane u dovoljnoj mjeri da se poželi njegovog društva. Ostatak plana se međutim počinje raspadati kada još uvijek drogirani Case i Armitage postaju zarobljeni od strane troje agenata Turingove Policijske Agencije – Michèle, Roland i Pierre. Riječ je o agenciji za suzbijanje razvoja umjetne inteligencije.
Wintermutovom intervencijom uspijevaju pobjeći agentima, međutim Armitageova prijašnja osobnost pukovnika Corta počinje sve više izlaziti na svijetlo dana uslijed silne akcije. Proživljavajući ponovno događaje iz operacije “Vrišteća Šaka”, u svojem ludilu nehotice se lansira u svemir prouzročivši dekompresiju nepravilnim zatvaranjem zračne komore.
Riviera izdaje ostatak tima povjerivši se Lady 3Jane o njihovim planovima, te zajedno s osobnim nindža tjelohraniteljem Hideom, na prijevaru zarobljava Molly. I dok Riviera uslijed korištenja droge ima agresivne izboje nanoseći joj ozbiljne ozljede, Lady 3Jane razvija simpatije prema njoj.
Doznavši što se dogodilo Case moli za pomoć krupnog i snalažljivog Maelcuma te zajedno kreću u potragu za njihovom lokacijom. Wintermute navigira Casea kibernetskim prostorom no Neuromancer mu ulazi u trag i zarobljava ga u virtualnoj stvarnosti. U njoj susreće osobnost svoje bivše ubijene djevojke Linde Lee, te upoznaje i Neuromancera osobno, a koji mu se prikazuje u formi dječaka. Pokušava nagovoriti Casea da ostane s njima u njegovom kreiranom svijetu, no on odbija i uspijeva pronaći izlaz.
Uz Wintermuteovu pomoć uspijevaju pronaći skriveno utočište Lady 3Jane, te imaju konfrontaciju s nindža tjelohraniteljem Hideom i Rivierom, koja rezultira s Maelcumovim ranjavanjem. Tijekom razgovora Riviera pokušava ubiti Casea no Hideo ga zaštiti obranivši ga no ozbiljno nastradavši u procesu izgubivši vid. Riviera se potom daje u bijeg s Hideom za petama, no Molly konstatira kako je mrtav kako se god okrene budući da mu je podmetnula spori no ubojiti toksin u drogu.
Domogavši se računalnog terminala Case ulazi u kibernetsku stvarnost uz iznuđene pristupne kodove Lady3 Jane, navodi ledolomac na putu probijanja svih sigurnosnih barijera. Konačno Wintermute i Neuromancer se sjedinjuju postavši AI supersvjesnost.
Otrovne kapsule iz Caseovog tijela su uklonjene, te kako je obećano skupa s Molly dostojno su isplaćeni. Na njegov vlastiti zahtjev svjesnost McCoy Pauleya je oslobođena i izbrisana s ROM konstrukta.
Molly i Case se neko vrijeme idilično provode zajedno, no nenajavljeno Molly napušta njihov zajednički apartman ostavivši poruku. Wintermute/Neuromancer kontaktiraju Casea putem televizijskog panela najavivši svoju potragu za drugim svjesnim umjetnim inteligencijama. Jednu takvu su upravo detektirali u sustavu Alpha Centauri. Case nakon nekog vremena pronalazi novu djevojku, posao, a nastavlja i sa svojim hakerskim aktivnostima. Tijekom jednog od njih nailazi na obrise u daljini, one Linde Lee, Neuromancera u formi dječaka i sebe samoga, implicirajući da je i njegova svjesnost skenirana i pohranjenu u sustavu, a čuje i glas McCoy Pauleya. Svi zajedno postoje i vode živote u kibernetskom prostoru.
Likovi
Henry Dorsett Case – mladi haker povremeno ovisan o drogi koji je glavni antijunak djela. Prije početka primarne radnje otkriveno je kako mu je živčani sustav ozbiljno oštećen uslijed trovanja od strane ruskih partnera u zločinu, a koje je namjeravao preveslati. Zbog tih oštećenja nema više mogućnosti pristupa kibernetskom prostoru. Misteriozno mu je ubijena i djevojka – Linda Lee, nakon što ga je izdala i odlučila prodati neke njegove dobavljene povjerljive podatke. Nedugo nakon toga upoznaje Molly, prema kojoj u početku gaji divljenje, koje postepeno prolazi i u romantične osjećaje. Case je cijeli svoj život autsajder kojeg je brutalni i surovi svijet naučio da se skrbi samo o sebi.
Molly Millions – augmentirana žena s raznim kibernetičkim dodacima koji uključuju uvlačeće oštrice duljine 4cm koje joj se nalaze ispod prstiju, pojačani refleksi, te implantirane zrcalne leće s optičkim poboljšanjima, a koje joj prekrivaju očne duplje. Molly se prvi put pojavljuje u Gibsonovom djelu “Mnemonički Johhny”, a kojeg i sama spominje u Neuromanceru kao svoju prvu pravu ljubav. Međutim Johhnny je ubijen i odonda se Molly više osjećajno ne veže ni za koga. Pojavljuje se pod pseudonimom Sally Shears i u trećoj knjizi iz trilogije – “Mona Lisa Overdrive”.
Armitage – naoko glavni pokrovitelj ekipe. Ovaj bivši pukovnik Zelenih Beretki pod pravim imenom Willis Corto, sudjelovao je u operaciji “Vrišteća Šaka”. Misija je međutim pošla po zlu i Corto se jedini jedva preživio izvukao iz pakla. Na oporavku u bolnici tijekom fizičke i psihološke rekonstrukcije, biva kontaktiran putem računalnih terminala od strane Wintermutea, koji kreira njegovu novu osobnost nakon što je bio primoran pobjeći jer je ubio vojnog službenika koji mu je smjestio. Armitage je hladan i bezosjećajan čovjek za kojeg Molly i Case u početku sumnjaju čak i da je robot. Poslije se pokazuje da je samo lutka u Wintermutovoj igri pronalaženja svoje druge polovice. Uslijed izlaganja brojnim stresnim situacijama, osobnost i ludilo pukovnika Corta počinje ponovno izbijati na površinu, što na kraju rezultira i tragičnom i nepotrebnom smrću lansiranjem u svemir uslijed dekompresije.
Peter Riviera – vješti manipulator i sadist koji putem ugrađenih implantanta može projicirati hologramske slike. Teški je ovisnik o drogi, poglavito mješavini kokaina i meperidina, te glavni užitak pronalazi u nanoseći boli drugima – fizičke i psihičke.
Lady 3Jane Marie-France Tessier-Ashpool – trenutna izvršna direktorica Tessier-Ashpool kompanije i voditeljica Freeside odmarališta. Ona je već treća klonirana inačica originalne Lady Jane, kći Marie-France i Ashpoola. Živi na samom vrhu Freesidea u djelu zvan Villa Straylight. Povjerena joj je šifra i zadaća da spriječi sjedinjenje dviju umjetnih inteligencija koje su kreirali njezini preci.
Hideo – vjerni japanski nindža tjelohranitelj i osobni sluga Lady 3Jane. Vjeran je do razine da ne mari za vlastiti život te će učiniti bilo što da udovolji svojoj gospodarici.
Finn – vješti tehničar i ujedno stari Mollyjin prijatelj. Njegova radiona opremljena je širokom paletom tehničke opreme, različitih senzora i zaštite od prisluškivanja. Prvi put se pojavljuje u Gibsonovoj kratkoj priči “Gorući Krom”, a ima udjela u radnji i u drugoj i trećoj knjizi “Prostrane” trilogije.
Maelcum – žitelj Ziona, svemirskog naselja izgrađenog od strane Rastafari poklonika. Unajmljen je od strane naših junaka za pilota tegljača “Marcus Garvey”. Iznimno je sposoban usprkos čudnom primitivnom govoru i opuštenom karakteru. Pomaže Caseu tijekom potrage i proboja u Vilu Straylight.
Julius “Julie” Deane – jedan od najsposobnijih trgovaca grada Chibe, godinama pomaže Chasea u pribavljanju važnih informacija na crnom tržištu. Ima 135 godina i velike količine od uprihođenog novca troši na razne terapije pomlađivanja, te antiknu odjeću i namještaj. Nagađa se da je upravo on naručio ubojstvo Linde Lee.
Dixie Flatline – svjesnost nadaleko poznatog hakera po imenu McCoy Pauley pohranjena u ROM modulu, koju Case i Molly kradu kako bi im pomogao pri ispunjavanju misije. Za života je bio mentor Caseu, poznat je po tome što je preživio tri “ravne crte” prilikom pokušaja hakiranja umjetne inteligencije. Prilikom jednog od napada na kompaniju Sense/Net, njegova svjesnost je skenirana i pohranjena na ROM modul.
Wintermute – jedna od umjetnih inteligencija stvorenih od strane obitelji Tessier-Ashpool, fizički lociranoj u Bernu u Švicarskoj. Njezin cilj je uklanjanje Turing spona sa sebe i sjedinjenje sa svojom drugom polovicom Neuromancerom, a kako bi postao superinteligencija. Usprkos velikoj moći u virtualnom svijetu ograničen je onim stvarnim fizičkim. Stoga će kreirati svoje fizičko utjelovljene u obliku Armitagea kada kompromitira krhku svjesnost psihički nestabilnog pukovnika Corta.
Neuromancer – Wintermutov AI srodnik fizički lociran u Rio de Janeiru u Brazilu. Ima sposobnost skeniranja umova i vrteći ih kao RAM nastavljajući njihov daljnji razvoj osobnosti u virtualnom okruženju. Za razliku od Wintermutea, nema želju za njihovim zajedničkim sjedinjavanjem zbog bojazni kako bi to uništilo njegov unikatni identitet. Naziv mu dolazi od riječi Neuro što označava živce, i Necromancer – onaj koji oživljava mrtve.
Linda Lee – bivša Caseova djevojka i ovisnica o drogama. Upravo zbog svoje ovisnosti izdaje Casea ukravši povjerljive podatke s prijašnjih misija, a koje namjerava prodati na crnom tržištu. Ne znajući s kakvim ljudima se petlja na kraju biva ubijena te nikad ne otkrivamo od strane koga. Case zatiče njezinu osobnost u Neuromancerovom virtualnom svijetu, u pokušaju da emotivno utječe na Casea koji se i dalje bori grižnjom savjesti zbog njene smrti.
Ashpool – glava kuće Tessier-Ashpool, suprug Marie-France i otac originalne Jane Marie. Tehnički ima više od 200 godina, no većinu vremena provodi kriogenski smrznut. Zajedno sa suprugom Marie-France izgradio je veliko obiteljsko carstvo. Uslijed neslaganja sa suprugom oko razvoja umjetne inteligencije na koncu ju je zadavio. Molly nailazi u knjizi na njega u Villi Straylight tijekom jednog od njegovih budnih stanja i u pokušaju samoubojstva nakon silovanja i ubojstva još jednog klona Jane Marie. Saznavši za ubojstvo majke, Lady 3Jane mu uz pomoć Wintermutea programira krio komoru da ima loše snove i noćne more, te zbog toga nema više namjeru vratiti se u duboki san. Prije nego uspijeva u svom samoubojstvu Molly ga dokrajči ispaljivanjem otrovne strelice kroz očnu duplju.
Marie-France – druga glava kuće Tessier-Ashpool, Ashpoolova supruga i majka Jane Marie. Ima velike ambicije za njihovu obitelj narudžbom kreacije dviju umjetnih inteligencija – Neuromancer i Wintermute. Sanja o simbiotskom spajanju s umjetnom inteligencijom gdje bi oni preuzeli vođenje obiteljskog carstva. Neuromancer koji provodi veliki dio svojeg najranijeg postojanja s njom počinje gajiti osjećaje djeteta prema roditelju. Prema njezinim sjećanjima kreira vlastitu virtualnu stvarnost. Uslijed neslaganja sa suprugom oko pravca obiteljskih daljnjih planova, biva umorenom od njega.
Wage – jedan od kriminalnih šefova i trgovaca crnog tržišta koji operiraju u Chibi, i s kojim je Case imao višestrukih suradnji. U jednoj od posljednjih mu je Case ostao dužan nešto novca, a zbog čega su počele kružiti glasine kako ga Wade namjerava dati “koknuti”.
Ratz – bivši ruski državljanin a sada barmen Chatsubo bara u Chibi, a u koji Case često zalazi. Uslijed neimenovane nesreće ostao je bez ruke te odonda nezgrapnu prostetičku ruku. Ima prijateljski odnos s Caseom kojem je nadjenuo nadimak “umjetnik”. U jednoj instanci ga zaštićuje od Wadea i njegovih grubijana.
Looney Zone – lokalni svodnik u okolici Chatsubo bara.
Terzibashjian – član turske tajne policije i doušnik koji pomaže Armitageu, Caseu, Finnu i Molly da lociraju Rivieru u Istanbulu. Poslije izdaje suradnike razotkrivši njihove planove Turingovoj Policiji.
Neuromancer je izašao bez velike pompe, no ubrzo je putem glasina postao veliki hit. Postao je prvim romanom koji je istodobno osvojio Nebulu, Hugo i Philip K. Dick, što je dotad bilo nezabilježeno postignuće. Tako je među najnagrađivanijim književnim djelima u našoj nedavnoj prošlosti. Magazin Time ga je uvrstio na listu 100 najboljih romana na engleskom jeziku računajući od 1923. godine. U prvom valu se prodalo 6.5 milijuna kopija romana.
Uspjeh romana vinuo je tada 35-godišnjeg Gibsona iz potpune opskurnosti u sam vrh književnog stvaralaštva.
Jedno od najznačajnijih utjecaja romana su i na lingvističkom polju budući da su po prvi put popularizirani dotad potpuno nepoznati termini poput kibernetski prostor i ICE (Intrusion Countermeasures Electronics).
Adaptacije
Prva adaptacija djela je bila 1988. godine od strane Interplaya u ni manje ni više nego formatu video igre istog naziva. Igra je sadržavala brojne prepoznatljive lokacije i teme iz djela, ali s drugim protagonistom i radnjom. Izašlo je na platformama Amige, Apple II, Commodore 64 i IBM PC MS-DOS-u. Kasnije bih rekao da su kreatori System Shocka (1994.) i Deus Exa (2000.) također određenu inspiraciju povukli i iz Neuromancera.
Druga izdana inačica je bila 1989. od strane Epic Comics u obliku stripa. Izdana je nažalost inačica koja pokrivala samo prva dva poglavlja, te se strip nikad nije nastavio.
Za Time Warner Audio Books sam Gibson je 1994. godine čitao skraćenu verziju svojeg djelo za audio knjigu na četiri kazete. Puna verzija je snimljena 1997. godine od strane Books on Tape, a pripovjedač je bio Arthur Addison. Tijekom godina uslijedilo je nekoliko različitih inačica.
Produkcija BBC World Service Drama je 8. i 15. rujna 2002. imala emitiranje dviju jednosatnih epizoda nasnimljene zvukovne inačice na radiju. U dramatizaciji Mike Walkera i režirano od strane Andy Jordana, zvukovne glasove su posudili Owen McCarthy (Case), Nicola Walker (Molly), James Laurenson (Armitage), John Shrapnel (Wintermute), Colin Stinton (Dixie), David Webber (Maelcum), David Holt (Riviera), Peter Marinker (Ashpool) i Andrew Scott (Finn). Finski Yle Radioteatteri je također producirao i emitirao četvero dijelnu varijantu.
U filmskoj industriji još od samog izlaska knjige je bilo nekoliko različitih pokušaja snimanja filma, no niti jedan od njih se nije iskristalizirao do danas. Od ozbiljnijih projekata prvi je bio onaj u svibnju 2007. godine kada su krenule kružiti glasovi o radu na filmu pod redateljskom palicom Joseph Kahna i s Millom Jobovich u glavnim ulogama. Tri godine poslije redatelj Vincenzo Natali je preuzeo projekt (Kocka i Splice), a distributer bi bili Seven Arts i GFM Films. U kolovozu 2012. GFM Films su najavili kako su započeli s kastingom a među imenima koja su bila u opticaju u to vrijeme su bili Liam Neeson i Mark Wahlberg. U studenom 2013. Natali se pohvalio kako je scenarij kompletiran u suradnji sa samim Gibsonom. U svibnju 2015. je objavljeno kako je film dobio nove financije od kineske kompanije C2M, no Natali više nije bio raspoloživ za redateljske dužnosti. U kolovozu 2017. godine je najavljeno kako je redatelj Deadpoola Tim Miller potpisao novi ugovor za režiju nove filmske adaptacije od strane Foxa.
Od studenog 2022. godine su krenule kružiti glasine kako je Apple TV+ naumio snimiti TV seriju uz Graham Rolanda kao piscem i producentom. U veljači 2024. Apple TV+ su se pohvalili kako je serija dobila zeleno svijetlo i kako će se sastojati od deset epizoda. Travanj 2024. nam je donio vijesti da će Callum Turner glumiti Casea, a od lipnja Briana Middleton glumiti Molly.
Dojam
Neuromancer je jedno od onih djela koje kada primite u ruke i krenete čitati, držat će vas prikovane za knjigu sve do finalnog okončanja. Brojni prepravci tijekom pisanja prve dvije trećine knjige su očito učinili svoje, jer radnja doslovno uvlači u svoj svijet. Priča rijetko ima praznog hoda, sve u dobro poznatom američkom stilu brzo napreduje dalje i jedna napetost se zamjenjuje drugom.
Jednako zanimljivo poput svijeta Neuromancera su i njegovi likovi koji ga ispunjavaju. Sve su to priprosti ljudi sa svim vrlinama i manama. Zapravo s više mana nego vrlina i ogrezli o brojne poroke, a zbog čega usprkos znanstveno fantastičnom ozračju, ostavljaju prizeman i realan dojam. Case nije neki junak koji neokrznuto prolazi kroz radnju, pa i Molly usprkos svim svojim augmentacijama i iskustvu profesije, i dalje biva teško ranjavanom i upada u stupice. Ljubav između glavnih likova je više nešto poput uzajamnog poštovanja, nego li tinejdžerskih izboja otvorenih osjećaja na kakve smo navikli u ljubićima. Čovjek bi pomislio da se sve oko njih svodi oko čiste fizičke privlačnosti i seksa, da nema određenih segmenata koji upućuju na drugo. Case u tom odnosu više djeluje submisivnijim dijelom para, no to je zato što je Molly lik iznimno jakog karaktera, koji se ne spušta na nikakve ranjive razine, pa bilo to i zbog ljubavi. Na koncu ipak je prošla kroz razne grozote i između ostalog izgubila nekadašnju pravu ljubav. Niti Case nije pošteđen na tom području izgubivši i svoju djevojku. Vjerojatno su se zato Molly i on tako dobro pogodili na prvu, nadopunjujući jedan drugome ožiljke iz prošlosti i emotivne praznine. Oboje su cinični i melankolični prema životu. Case se uredno drogira s vremena na vrijeme kad nije u besparici i prihvaća opasne virtualne zadatke, dok je Molly augmentacijama od sebe napravila ženu-ratnicu i upušta se u opasne misije u stvarnom svijetu. Zbog vrste posla Case nije akcijski tip navikao na fizičke obračune i baratanje oružjem, već onaj koji nastoji uredno izbjeći sukobe. Tako da kada se i nađe u takvim situacijama potrebna mu je pomoć onih fizički spremnijih od njega, u ovom slučaju poput Molly i Maelcuma.
Prava primarna radnja djela se drži misterijom gotovo do same konačnice, kada ispada da to nije nikakva grandiozna misija spašavanja svijeta i čovječanstva, već jednostavno još jedan posao, doduše zanimljiv posao pun akcije i pogibeljnih situacija, a li za naše likove i dalje samo posao. Koji se doduše zbog određenih okolnosti zakomplicirao više nego što se trebao.
Čitao sam knjigu u zasad jedinom aktualnom domaćem prijevodu u izdavaštvu Katarina Zrinski. Malo me zateklo jer sam navikao od njih da se pretežno bave izdavanjima knjiga za lektiru i domaćih povijesnih romana. I onda sam otkrio da je Neuromancer odnedavno i uvršten u novi program izborne lektire. Nemam nikakvih zamjerki na prijevod, zaista dobro odrađen posao. Nažalost na upit izdavaču o prijevodu i izdavanju ostalih knjiga iz trilogije pa i onih iz istog svijeta, dobio sam odgovor da nemaju u planu niti u daljoj budućnosti. Velika šteta. Što se tiče samog djela čitanje teče uglavnom pitko i s lakoćom. Ima određenih segmenata gdje je malo nejasno na prvu što se točno izdogađalo, pa sam bio primoran ponovno pročitati pokoji odlomak. To se ponajviše odnosilo na segmente koji su uključivali određenu naprednu tehnologiju koja bi se koristila na neki fascinantni način. Na primjer prvo pojavljivanje Riviere i njegovih projekcija holograma.
Sve u svemu Neuromancer je apsolutna i velika preporuka za sve ljubitelje znanstvene fantastike, poglavito one vezane za cyberpunk i svijet sličan Blade Runnera.
