Upravo uoči Svih svetih doznao sam da nas je u 2024. godini napustio jedan od najvećih redatelja svih vremena – Roger William Corman (05. travanj 1926. – 09. svibanj 2024.). Velika je šansa da su apsolutno svi na planeti pogledali barem jedan od njegovih filmova, ipak se u 98 godina svojeg života nasnimio i producirao više od impresivnih 500 uradaka. Zbog toga je dobio brojne nadimke poput “Papa Pop Kinematografije”, “Spiritualni Kum Novog Hollywooda”, ili “Kralj Kulta”.
Većina njegovih filmova su bili iznimno niskobudžetni uradci i kopije poznatijih filmova, a po čemu je ostao najviše upamćen. Gotovo svi su sami po sebi stekli kultne statuse. Snimao je i brojne ekranizacije, pogotovo one od Edgar Allan Poea, uz gotovo uvijek prisutnu zvijezdu Vincent Pricea, a cijeli taj niz filmova je postao poznat kao “Poe Ciklus”.
Suosnivač je New World Pictures i osnivač New Concorde filmskih kuća, a bio je i dugogodišnji član Akademije filmske umjetnosti i nauke, te je 2009. godine dobio počasnu nagradu akademije za oplemenjivanje filma i filmske industrije.
Također je zaslužan i za distribuciju brojnih stranih filmova u Americi, od strane Federico Fellinija (Italija), Ingmar Bergmana (Švedska), François Truffaut (Francuska) i Akire Kurosawe (Japan). Mentorirao je i bio odskočna daska za brojne daljnje naraštaje poznatih redatelja, poput Francisa Ford Coppole, Ron Howarda, Martin Scorsesea, Jonathan Demmea, Peter Bodganovicha, Joe Dantea, John Saylesa i James Camerona. Putem njegovih filmova su i brojni mega poznati glumci dobili svoje prilike za glumu – Peter Fonda, Jack Nicholson, Dennis Hopper, Bruce Dern, Diane Ladd i William Shatner.
No tko je uistinu bio Roger Corman?
Rani život i edukacija
Corman se rodio 05. travnja 1926. godine u Detroit Michiganu majci Anne (High) i ocu William Cormanu, koji je bio inženjer rusko-židovskog porijekla. Osim njega tu je bio i mlađi brat Gene, a s kojim će kasnije u kolaboraciji producirati brojne filmove. Oboje su odgajani od strane majke u snažnoj katoličkoj vjeri.
Godine 1940. obitelj se seli u Beverly Hills, Kalifornija, u samoj blizini Hollywooda. Događaj koji će očito sudbonosno obilježiti interes mladog čovjeka za filmsku industriju.
Pohađao je srednju školu na Beverly Hillsu, a zatim studij industrijskog inženjerstva na sveučilištu Stanford. Tijekom boravka na sveučilištu iniciran je u Sigma Alpha Epsilon bratstvo. Šest mjeseci prije kraja studija prijavio se u mornaricu gdje je i odslužio vojni rok od 1944. – 1946. Vrativši se u Sjedinjene Države završio je fakultet i 1947. godine diplomirao.
Kratko je 1948. godine radio za U.S. Electrical Motors u Los Angelesu, no karijera inženjera mu je trajala svega četiri dana. Već u četvrtak je došao šefu dati otkaz uz riječi: “Napravio sam užasnu pogrešku.” Ubrzo nakon toga zaposlio se u 20th Century Foxu kao pismonoša, zarađujući svega $32.50 po tjednu.
1950–1959: Rana filmska karijera
Napornim radom dogurao je do pozicije čitatelja priča. Tijekom rada na filmu “Revolveraš” (1950.) s Gregory Peckom, dao je doprinos filmu ključnim idejama, no na kraju u odjavnoj špici nije bio nigdje spomenut. Napušta protestno stoga Fox i odlučuje raditi sam za sebe.
Zbog službe u vojsci tijekom rata, kroza vojne benefite kreće studirati englesku književnost na sveučilištu Oxford, a neko vrijeme živi i u Parizu.
Vrativši se u Los Angeles nastoji se probiti u filmskoj industriji te preuzima brojna kratkoročna zaposlenja od kojih bi trenutno živio. Neko vrijeme radi i kao književni agent za Dick Hylanda. U slobodno vrijeme uspijeva napisati scenarij koji prodaje William F. Broidyju u Allied Artists za $2.000, ekvivalent današnjih $22.691. Originalnog naziva “Kuća u Moru”, kasnije je preimenovano u “Autocesta Dragnet” (1954.), a u filmu je glumio Richard Conte i Joan Bennet. Corman je u tom periodu radio i neplaćeno kao pomoćnik producentu, čisto da stekne što više iskustva.
Od honorara za scenarij i putem osobnih kontakta uspio je skupiti $12.000 (ekvivalent današnjih $136.149,00), a s pomoću kojih je producirao svoj prvi vlastiti film – “Čudovište s Dna Oceana” (1954.). Film je postigao dovoljan uspjeh da ohrabri Cormana da producira i idući film – triler s auto utrkama nazvan “Brzi i Žestoki” (1955.) s John Ireland i Dorothy Malone u glavnim ulogama. Desetljećima poslije producent Neal H. Moritz i Universal Pictures će kupiti licencu naziva za vlastiti puno poznatiji uradak iz 2001. godine koji je zakotrljao čitavu franšizu od trenutno deset filmova. Nakon snimanja Corman je prodao prava na film American Releasing Company, jer su mu obećali rad na iduća dva filma. Drugi od njih vestern “Petorica na Zapad” (1955.) je bio prvi film kojem je Corman bio redatelj. Budžet je bio $60,000, a scenarij je priskrbio Robert Wright Campbell, koji je surađivao već s Cormanom u nekoliko instanci. Iduće je neakreditiran režirao “Zvijer s Milijun Očiju” (1955.), nakon toga ponovno vestern “Žena Apaš” (1955.) s Lloyd Bridges u glavnoj ulozi, te odmah nakon toga post apokaliptični znanstveno fantastični “Dan Kad se Svijet Okončao” (1955.).
Woolner Brothers su mu financirali snimanje “Žene iz Močvare” (1956.), nakon čega se vratio ARC-u s vestern filmovima “Oklahoma Žena” (1956.) i “Revolveraš” (1956.). Brojni glumci i suradnici na filmovima iz tog perioda uključujući i Beverly Garlanda, prisjećaju se u Cormana kao iznimno radišnog poslovnog čovjeka s enormnom količinom energije, poput neprekinutog dinama.
ARC u tom periodu mijenja ime u American International Pictures (AIP), a Corman se uspostavio za njihovog glavnog redatelja. Idući film koji su financirali da režira je bio znanstveno fantastični film “Ono je Osvojilo Svijet” (1956)., a što je bio zapravo nastavak “Dan Kada se Svijet Okončao”. Bio je veliki hit i postigao jednako veliki uspjeh vinuvši Cormana u sasvim nove visine.
Nimalo posustajući uslijedio je “Nemrtvi” (1957.) i “Nije s Ovoga Svijeta” (1957.), ovoga puta snimljeno za Allied Artist. AIP zatim financira kriminalistički “Goli Raj” (1957.), a usporedo s njim o svom trošku Corman snima i “Ona, Boginja Grebena Morskih Pasa” (1958.). Uslijedio je jedan od najvećih dotadašnjih hitova – “Napad Čudovišnog Raka” (1957.) financiran od strane Allied Artist. Corman je u tom periodu intenzivno surađivao s Griffithom kao scenaristom.
Za vlastitu produkcijsku kuću Corman je snimio dva rock filma – “Karneval Rocka” (1957.), “Rock Cijelu Noć” (1957.). Snimio je i dva filma o tinejdžerkama, jedan za Woolner Brothers – “Tinejdžer Lutka” (1957.), te drugi za AIP – “Sestrinska Djevojka” (1957.). Za AIP je u kolovozu 1957. godine snimio i “Saga o Vikinškim Ženama i Njihovim Putovanjima ka Vodama Velike Morske Zmije”.
Prvu iznimno pozitivnu filmsku kritiku donio je film “Machine-Gun Kelly” (1958.) o poznatom gangsteru, a u kojem je Charles Bronson igrao svoju prvu glavnu ulogu. Drugi za AIP ali s puno manje zapažene kritike je bio “Tinejdžer Pračovjek” (1958.). “Vruća Auto Djevojka” (1958.) je bio prvi film na kojem je Corman radio u suradnji s bratom Geneom, nakon čega je uslijedio “Cmizdravi Ubojica” (1958.) u kojem se po prvi put pojavio Jack Nicholson.
Najveći budžet dotad je dobio od strane 20th Century Fox za film “Ja Gangster” (1958.) koproduciranoj s Edward L. Alpersonom i njegovim bratom Geneom.
S lansiranjem Sputnika u rekordnom roku je snimio “Rat Satelita” (1958.), što je bila ujedno i prva kolaboracija s umjetnikom Daniel Hallerom. Uslijedio je produkcijski rad na “Zasjedi u Ulici Dope” (1958.), “Noć Krvave Zvijeri” (1958.) i “Zločin i Kazna SAD” (1959.) s George Hamiltonom u njegovoj prvoj glavnoj ulozi.
Filmski studio
U siječnju 1959. godine Corman je najavio da će se preseliti i u distribucijske vode. U tu svrhu osnovao je zajedno s bratom Geneom – “The Filmogroup”. Primarni način poslovanja je bio financiranje drugih nisko budžetnih crno-bijelih filmova za prikazivanje u ljetnim i auto kinima. Prvi filmovi koje su financirali su bili “Velika Srednjoškolska Zvjerka” (1959.) i “T-Ptica Banda” (1959.) oba producirana od strane Stanley Bickmana.
Za AIP su Corman i Griffith napravili crnu komediju “Kanta Krvi” (1959.), a mislili su nastaviti sa sličnom komedijom no to se iz nekog razloga nije iskristaliziralo. Umjesto toga je Griffith iskoristio modificirani scenarij za “Mali Dućan Horora” (1960.), za kojeg kruže glasine da je snimljen u svega dva dana i dvije noći.
Za Flimogroup je Corman režirao “Ženu Osu” (1959.), a nakon toga zajedno s bratom u Južnoj Dakoti je radio na snimanju dvaju filmova – ratni film “Napad Skijaških Trupa” (1960.) prema Griffithovu scenariju, te “Zvijer iz Uklete Pećine” (1959) koji je bio prvi režirani film Monte Hellmana.
Corman je nakon toga otišao u Puerto Rico i tu na jednaki način sudjelovao na istodobnom produciranju filmova “Bitka Kod Krvavog Otoka” (1960.) i “Posljednja Žena na Zemlji” (1960.). Za vrijeme boravka u zemlji prema Griffithovu scenariju je snimljeno i “Biće iz Ukletog Mora” (1961.).
1960–1969: Adaptacije
AIP je prišao Cormanu s prijedlogom za snimanje dvaju horor filmova s budžetom ispod $100.000 po filmu i uobičajenom desetodnevnom rasporedu snimanja. Međutim Cormanu je već dojadilo snimanje niskobudžetnih filmova, a tu je bila i briga da je tržište došlo do zasićenja ovakvom vrstom uradaka. Stoga je predložio snimanje u boji za $200.000 koje bi se snimalo 15 dana. Prijedlog je pao na ekranizaciju djela “Pad Kuće Usher” od strane velemajstora američke književnosti Edgar Allan Poea. AIP je pristao na prijedlog i snimanje je započelo u svibnju 1959. godine. Richard Matherson je unajmljen za adaptaciju scenarija, glavna uloga je dodijeljena Vincent Priceu, a Haller je bio umjetnički suradnik. Film je snimljen rane 1960. godine i postigao veliki komercijalni uspjeh.
Cormana je idući projekt čekao u dalekoj Grčkoj, a gdje je u kolovozu 1961. snimio “Atlas”.
Kako se “Pad Kuće Usher” pokazao velikim hitom, AIP su odmah htjeli nastaviti snimanje idućeg filma s istom ekipom – Corman, Haller, Matheson i Price. Dobili smo tako “Jamu i Njihalo” (1961.), još jedan veliki hit koji je zakotrljao tzv. “Poe ciklus” i snimanje narednih ekranizacija. Corman je unajmio Charles Beaumonta za pisanje scenarija za “Masku Crvene Smrti”.
Nakon toga je snimljen “Uljez” (1962.), što je bilo jedno od najranijih filmskih pojavljivanja buduće velike Star Trek zvijezde – William Shatnera. Bazirano prema knjizi Charles Beaumonta film je snimljen u srpnju i kolovozu 1961. Nažalost ovoga puta se radilo o financijskom podbačaju izgubivši više novca nego što je uprihodio.
Corman nezadovoljan s udjelom u zaradi prva dva uratka prema Poeovim djelima, treći film “Preuranjeni Pokop” je adaptirao za druge producente i bio koproduciran od strane Pathe laboratorija, a na koje je AIP vršio pritisak. Ovoga puta je izostala naslovna uloga Vincenta Pricea, kojeg je zamijenio Ray Milland.
Za producenta Edwar Smalla, Corman je snimio povijesni horor o Richardu III – “Londonski Toranj” (1962.), ponovno s Vincent Priceom u naslovnoj ulozi. Sklopljeni posao sa Smallom je inicijalno podrazumijevao snimanje triju filmova, no Corman nije uživao u radu s producentom pa od toga nije bilo ništa.
Za vlastiti studio Filmgroup otkupio je prava na Sovjetski znanstveno fantastični film “Nebo Zovyot” (1959.) , za koji je njegov tadašnji asistent Francis Ford Coppola snimio dodatne scene. Rezultat je bio film “Bitka Ispod Sunca” (1962.). Također je od Sovjeta otkupio i sinkronizirao film “Magično Putovanje Sinbada” (1962.).
Četvrta Poeova ekranizacija je bila antologija “Priče Užasa” (1962.), a koja se sastojala od triju epizoda – “Morella”, “Crna Mačka” i “Činjenice u Slučaju M. Valdemara”. Komični pristup “Crne Mačke” je bila direktna inspiracija za snimanje i filma “Gavran” (1963.) u istoj maniri. Zanimljivo je kako se u filmu pojavljuje veličina poput Boris Karloff, glumca koji je utjelovio prvu i najpoznatiju inačicu Frankenstein čudovišta. Kad ga je već imao na raspolaganju Corman je s Karloffom u dva dana snimio brojne scene, koje je onda iskoristio u svojem idućem filmu “Teror” (1963.), u kojem se ponovno pojavio Jack Nicholson, a koji su režirali Monte Hellman, Coppola i Jack Hill.
Mladi Vozač (1963.) je produciran od strane Cormana u Europi za AIP. Redatelj filma je bio Coppola, kojeg je Corman poslije financirao da snimi i svoj debitantski uradak – “Dementia 13” (1963.).
U Americi se nastavio niz za AIP s još jednim budućim klasikom – “X: Čovjek s Rendgenskim Očima” (1963.), u kojem je glumio Ray Milland. Uslijedio je još jedan uradak za AIP s Vincentom Priceom – “Ukleta Palača” (1963.), koju iako svrstavaju pod Poe ciklus, zapravo je ekranizacija priče H.P.Lovecrafta.
Domaćem pučanstvu bi trebao biti poznat Cormanov ratni film snimljen u Jugoslaviji – “Tajna Invazija” (1964.) prema Campbellovom scenariju i sa Stewart Granger i Mickey Rooneyem u glavnim ulogama.
Dok je još bio u Europi snimio je u Engleskoj i dvije adaptacije Poeovih djela s Vincentom Priceom u glavnim ulogama – dugo odgađanu “Masku Crvene Smrti” (1964.) i “Ligejin Grob” (1965.). Krajem 60-ih AIP je nastavio s adaptacijama ali Corman više nije imao nikakvih udjela u njima.
Idući strani film koji je otkupio je bio ponovno sovjetski znanstveno fantastični “Planet Bur” (1962.), za kojeg je Curtis Harrington snimio neke dodatne scene rezultirajući američkom adaptacijom – “Putovanje na Prahistorijski Planet” (1965.). Harrington je neke scene iskoristio i za svoj idući film financiran od strane Cormana – “Kraljica Krvi” (1966.). U tom periodu su također otkupljena prava za Jugoslavenski špijunski triler film “Operacija Ticijan” (1963.), za koje su Jack Hill i Stephanie Rothman također nasnimili dodatne scene pa je američka adaptacija nosila naslov “Krvava Kupka” (1966.). Corman je također financijski sudjelovao u produkcijama filmova za plažu – “Lopta za Plažu” (1965.) i “Bikini Svijet” (1967.).
Rad za velike filmske studije
Desetogodišnjim snimanjem cijelog niza brzih niskobudžetnih filmova iako financijski veoma isplativih, dovelo je sada iskusnog redatelja do zamora. Odlučio se stoga vinuti prema višim visinama prihvativši ugovore u određenim razdobljima s Columbia i United Artist studijima. Tijekom ugovora nakon dugog izbivanja iz redateljske stolice, prihvatio se snimanja za AIP prvog motorističkog filma “Divlji Anđeli”, s Peter Fondom i Nancy Sinatrom u glavnim ulogama. Peter Bogdanovich je radio na filmu kao asistent. Film je izašao 1966. godine na filmskom festivalu u Veneciji i ostvario respektabilni uspjeh utrživši 6 milijuna dolara na budžetu od svega $350.000.
Želio je snimiti povijesni film o Crvenom Barunu, no nije dobio zeleno svijetlo od Columbia studija. Želio je zatim snimiti gangsterski film o masakru na Dan svetog Valentina, no ni tu nije bilo sreće. Počeo je snimati vestern film “Dugi Povratak Kući” s Glenn Fordom, no napustio je produkciju nakon nekoliko početnih tjedana snimanja. Zamijenjen je lipnju 1966. godine s Phil Karlsonom koji je dovršio film pod novim nazivom – “Vrijeme Ubijanja” (1967.). U filmu se inače po prvi put pojavio i tada dvadeset petogodišnji Harrison Ford. Što se tiče Cormana napokon je dobio priliku za snimanje filma “Masakr na Dan Svetog Valentina” (1967.) od strane 20th Century Fox, s Jason Robards i George Segal u glavnim ulogama. Nije uživao u suradnji i radu na filmu prema striktnim direktivama studija, kao i dugačkim tjednim procesima snimanja s po nekoliko ponavljanja. Usprkos tome film mu se smatra jednim od najboljih režiserskih uradaka.
Trebao je nastaviti niz s dugo željenim povijesnim filmom o generalu Robert E. Leeju za United Artist s impresivnim budžetom od $4.5 milijuna, no to se nažalost nije iskristaliziralo. Nije bilo ni sreće s pričom koju je pokušavao pogurati – “Špijun u Vatikanu”.
Sve u svemu suradnje s velikim studijima se nisu pokazale najsretnijim razdobljem stvaralaštva.
1965.-1971: Povratak nezavisnim filmovima
Povrativši se u nezavisne vode prvi film koji je financirao je bio “Mornarica protiv Noćnog Čudovišta” (1967.). Uslijedila su odmah i dva vestern filma u režiji Monte Hellmana i prema scenariju i koproducentu Jack Nicholsonu – “Pucnjava” (1967.) i “Obuzdaj Vjetar” (1967.). Također je financirao dva filma Dan Hallera – “Đavolji Anđeli” (1967.) koji je bio nastavak “Divljih Anđela” prema Griffithovu scenariju, te film o auto utrkama “Divlji Vozači” (1968.).
Za AIP je režirao “Izlet” prema scenariju Jack Nicholsona i s Peter Fonda, Dennis Hopper i Bruce Dern u glavnim ulogama. Film je bio američki kandidat na filmskom festivalu u Cannesu, a za veću inspiraciju tijekom snimanja Corman je koristio LSD. AIP je napravio neke preinake u post produkciji na veliko redateljevo nezadovoljstvo.
Za American TV je u Europi s bratom kao producentom snimio “Meta: Harry” (1968.). Radio je za AIP i na snimanju povijesnog filma “De Sade” (1969.) kada se prvobitni redatelj Cy Endfield teško razbolio, no za taj uradak nije preuzeo nikakve zasluge. Financirao je Bogdanovichev prvi film “Mete” (1968.), za koje su korištene snimke iz filma “Teror”. S Hallerom u redateljskoj stolici producirao je za AIP i Lovecraftovu adaptaciju “Užas iz Dunwicha” (1970.), a nakon toga i “Paddy” također s Hallerom iza kamere.
U redateljsku stolicu se i sam vratio snimivši za AIP gangsterski film “Krvava Mama” (1970.) sa Shelley Winters i tada mladim Robert de Nirom u glavnim ulogama. Film je postigao veliki financijski uspjeh. Uslijed interferencije rezanjem pojedinih scena od strane AIP studija, manje sreće je međutim bila crna komedija “Gas-s-s-s” (1970.) prema scenariju George Armitagea, a koja je bila veliki podbačaj.
United Artist je napokon pristao na financiranje snimanja povijesnog filma “Crveni Barun”, o njemačkom as pilotu iz I. Svjetskog rata. Međutim zahtijevali su da se veći naglasak dade američkim likovima, tako je u Irskoj snimljen “Von Richthofen and Brown” (1971.). Tijekom filma su imali nekoliko avionskih nesreća te je jedna osoba poginula. Nakon snimanja Corman je bio potpuno iscrpljen od redateljskih poslova pa je odlučio uzeti pauzu od snimanja.
New World Pictures
U svibnju 1970. Corman je osnovao novi mali nezavisni filmski studio – New World Pictures. Prvi film koji je izašao iz radione je bio film o bikerima “Anđeli Umiru Žestoko” (1970.), a nakon njega “Studentice Medicinske Sestre” (1971.). Uslijedilo je snimanje na Filipinima “Velike Kuće Lutaka” (1971.) u režiji Jack Hilla, a koji je postigao veliki financijski uspjeh poguravši i glumačku karijeru Pam Grier.
Uslijedio je niz filmova o bikerima – “Anđeli Teško Dolaze” (1971.), te “Pokopaj Me kao Anđela” (1971.) koji je ujedno i prvi bikerski film kojeg je režirala žena – Barbara Peeters. Corman je financirao i Curtis Hansonov redateljski debi – “Slatko Ubojstvo” (1973.).
Odmah nakon toga uslijedio je ciklus filmova o medicinskim sestrama – “Privatne Medicinske Sestre” u režiji George Armitagea, “Noćne Medicinske Sestre” (1972.) u debitantskoj režiji Jonathan Kaplana, “Mlade Medicinske Sestre” i “Slatko Prugaste Medicinske Sestre” (1975.). Sličnog žanra su bili i filmovi “Studentski Nastavnici” (1973.) i “Učitelji Ljetne Škole” (1974.).
Treći ciklus koji se tematski odnosio na žene u zatvorima, bio je pokrenut filmom “Velika Kuća Lutaka”, pa su tako uslijedili “Žene u Kavezima” (1972.), “Vruća Kutija” (1972.), “Crna Mama, Bijela Mama (1973.), “Arena” (1974., debitantski film Steve Carvera) i “Vrućina u Kavezu” (1974.). Prema Cormanovim tvrdnjama 11 od 12 filmova su bili financijski uspješni.
U tom periodu je bila i još jedna produkcija za AIP – “Opasna Djevojka” (1972.), koja je bila drugi redateljski film Martin Scorsesea i s David Carradine u glavnim ulogama (poznatiji mlađoj generaciji po ulozi Billa u Tarantinovim maestralnim Kill Bill filmovima). Kao izvršni producent Corman je sudjelovao za AIP i u filmu “Prokleti Koturaljkaši” (1972.).
S bratom Geneom radio je na “Pobjegao Sam s Đavoljeg Otoka” (1973.), te sudjelovao u produkciji “Borac Pijetlova” (1974.) pod redateljskom palicom Monte Hellmana. Film je bio nenadani financijski debakl. Srećom pa je idući film s Angie Dickinson – “Velika Opaka Mama” (1974.) nivelirao to postigavši veliki uspjeh. Uslijedio je i nastavak “Luda Mama” (1975.) produciran od strane Cormanove supruge.
Distribucija stranih filmova
I dok su se veliki Hollywoodski studiji tijekom 70-ih počeli odmicati od distribucije stranih umjetničkih filmova, New World Pictures je upravo uplovljavao u te vode. Tako su postali američki distributer švedskog filma “Krici i Šaputanja” (1972.) od strane redatelja Ingmar Bergmana. Corman je otkupio prava na film za $75,000, te je na prikazivanju u Americi zaradio preko dva milijuna dolara. S takvim uspjehom uslijedio je cijeli niz distribucija pa su tako Amerikanci po prvi put imali prilike gledati uratke od François Truffaut (“Priča o Adeli H., “Mala Promjena”), Peter Weir (“Automobili Koji su Pojeli Pariz”), Federico Fellini (“Amarcord”), Joseph Losey (“Romantična Engleskinja”), Volker Schlöndorff (“Izgubljena Čast Katharine Blum”, “Limeni Bubanj”) i Akira Kurosawa (“Dersu Uzala”), René Laloux “Fantastični Planet” (1974.).
U periodu od deset godina New World Pictures su osvojili više nagrada akademije u kategoriji Najbolji Strani Film, u odnosu na sve ostale filmske studije zajedno.
Rad za 20th Century Fox
Corman je sklopio i četvero-filmski ugovor s 20th Century Fox radeći na filmovima Capone (1975.), “Boreći se Ludo” (1976. u režiji Demmea), “Prekršajno Kretanje” (1976.) i “Grmljavina i Munja” (1977.).
Vrhunac Novog Svijeta
“Smrtonosna Utrka 2000” (1975.) prema scenariju Robert Thoma i u režiji Paul Bartela je postigla veliki uspjeh utrživši četiri milijuna dolara inspirirajući brojni niz trkaćih filmova koji su uslijedili. Idući je bio “Topovsko Zrno” (1976.) ponovno u režiji Bartela, zatim “Jedi Moju Prašinu!” (1976.) u režiji Griffitha i s Ron Howardom u glavnoj ulozi. Uslijedio je odmah i nastavak “Grand Theft Auto” (1978.) koji je bio ujedno i prvi Howardov debitantski film. U tom periodu su snimljeni još i “Velika Teksaška Utrka Dinamitom” (1976.), “Smrtonosni Sport” (1978.) i “Smokey Jede Prašinu” (1981.).
Kino najave za New World Pictures su radili Joe Dante i Alan Kursh. Corman je impresioniran njihovim radom odlučio im dati šansu da naprave vlastiti uradak. Tako je nastao “Hollywood Boulevard” (1976.), koji je koristio isječke iz drugih filmova New World Pictures. Postigao je dovoljan uspjeh da im Corman dade priliku da snime vlastite filmske uratke. S velikom popularnošću “Ralja”, Dante je snimio svoju sada jednako kultnu inačicu “Pirana” (1978.), a Kursh je snimio “Srednja Škola Rock ‘n’ Rolla” (1979.). Scenarist “Pirane” je bio John Sayles, koji je kasnije napisao scenarij i za “Damu u Crvenom” pod redateljskom palicom Lewis Teaguea i s prvom glazbenom pozadinom James Hornera.
Ostali popularni filmovi iz tog perioda su bili japanski film “Plimni Val” (1975.) za koji je Corman snimio dodatne scene, te “Okružni Zatvor Jackson” (1976.). Također je financirao “Nikada Ti Nisam Obećao Ružin Vrt”. Potpuni fijasko je doživio film katastrofe “Lavina” (1979.) utrživši svega $87.000 na budžetu od $6.5 milijuna.
Za Universal studio je radio na “Brzi Charlie… Jahač Mjesečeve Zrake” (1979.) pod redateljskom palicom Carvera, te je producirao “Sveti Jack” (1979.) u režiji Bogdanovicha.
Po prvi put Corman je pobrao velike kritike zbog dodatnih scena filmskih silovanja u filmu “Humanoidi iz Dubina” (1980.). Jednako je prošlo i s “Galaksijom Terora”, gdje je Corman obećao investitorima scenu seksa glumice Taaffe O’Connell s odvratnim crvolikim bićem, što je zapravo u konačnici trebao biti prikaz silovanja, na što glumica nije pristala. No uz određena podebljanja honorara ipak je pristala.
S uspjehom “Zvjezdanih Ratova” Corman je također odlučio ukeširati na popularnosti snimivši vlastitu inačicu “Bitka S Onu Stranu Zvijezda” (1981.). S obzirom na prohtjeve velike količine specijalnih efekata, s budžetom od dva milijuna dolara bio je to jedan od Cormanovih skupljih filmova. Istodobno je radio i na snimanju filma za CBS studio – “Breskve iz Georgije”. “Bitka S Onu Stranu Zvijezda” se pokazala toliko uspješnom da je Corman iskoristio pojedine scene i u filmovima “Galaksija Terora” (1981.) i “Zabranjeni Svijet” (1982.).
Corman je otkupio distribucijska prava i za film “Osobni Kontakti” (1983.), a koji je postigao veliki uspjeh.
Millennium Filmovi
Corman je prodao New World Pictures studio u siječnju 1983. konzorciju triju odvjetnika za $16.9 milijuna. U sklopu ugovora pristao je da ostane uz studio kao konzultant te izda barem idućih pet filmova za njih. New World Pictures su pristali na distribuciju svih Cormanovih filmova do ožujka 1984. godine.
U međuvremenu osnovao je novi filmski studio – Millennium, te najavio planove snimanja filmova više komercijalne naravi s budžetom između 2-5 milijuna dolara, dobivenog novcem od prodaje New World Pictures.
Među prvim filmovima novog studija našla se još jedna kopija “Zvjezdanih Ratova” – “Svemirski Pljačkaši” (1983.), koji su koristili određene scene i muziku iz “Bitke S Onu Stranu Zvijezda”; zatim drama redateljice Amy Holden Jones – “Zafrkanti” (1984.); triler drama “Predgrađe” (1984.) redateljice Penelope Speeris; fantastični film mača i magije “Ratnik i Čarobnica”. Drugi film iz istog žanra “Progonitelj Smrti” snimljen je u Argentini za staru kompaniju New World Pictures. Bio je to prvi u nizu filmova mača i magije snimljenih u Argentini, a Corman je u koprodukciji s lokalnom Aries kompanijom sudjelovao u sveukupno devet filmova.
New Horizons studio
Rane 1984. godine Millenium studio je preimenovan u New Horizons studio, iz nevjerojatnog razloga što su ljudi imali poteškoće s izgovaranjem naziva. Corman i novi vlasnici New World Pictures su uslijed međusobnih optužbi kršenja ugovora, u ožujku 1985. završili na sudu. Redatelj je tvrdio da nisu poštovali garancije da će distribuirati njegove filmove uz naknadu od 15%. Također je tvrdio da su odbili distribuirati njegove filmove “Školski Duh” (1985.) i “Vatreni Kotači”, te da su ga prevarili kod distribucije “Svemirskih Pljačkaša”, “Zafrkanta” i “Masakra na Noćnoj Zabavi”. Stoga je potraživao $400 milijuna dolara odštete i povratak kompanije u njegovo vlasništvo. New World Pictures su zauzvrat tvrdili da ih je diskreditirao kod potencijalnih budućih investitora, te da ih je zaobišao za suradnju na filmu “Tvrda Tijela” (1984.).
Concorde Pictures
Slučaj oko tužbe i protutužbe s bivšom kompanijom se okončalo izvansudskim sporazumom. U ožujku 1985. Corman je najavio osnivanje nove distribucijske kooperativne kuće – Concorde Pictures. Prvi uradak izašao iz njihove radionice je bio “Školski Duh”, “Vatreni Kotači” i “Barbarska Kraljica”.
Concorde Pictures se poslije udružio s drugom niskobudžetnom produkcijskom kompanijom – Cinema Group, te su najavili planove za snimanje 15-20 filmova godišnje. Prvi film izašao iz zajedničke suradnje je bila ozbiljna drama “Ulična Šetnja”. Uslijedio je nastavak “Zafrkanta” – “Olabavljeni Živci” (1985.), “Kokainski Ratovi” (1986.), “Vrijeme Atentatora” (1987.), i kopija Gremlina – “Munchies” (1987.).
Nakon toga je prerađen film “Nije S Ovoga Svijeta” (1988.), snimljen je nastavak “Velika Opaka Mama II” (1987.) i komedija “Transilvanija Twist” (1989.). Sva tri filma je režirao Jim Wynorski.
Bilo je to vrijeme prerada jer iduće je snimljena nova verzija “Maska Crvene Smrti” (1989.) od strane redatelja Larry Branda. Slijedila je “Slatka Osveta” (1987.) i “Masakr Na Noćnoj Zabavi II (1988.), “Nevjerojatna Avantura Andy Colyja (1988.), i “Unutarnji Teror” (1989.).
Corman je financirao i rane redateljske pothvate Carl Franklina s njegovim filmom “Bez Izlaza” (1989.); Vargas Llosa i Katt Shea s filmovima “Skinut Za Ubijanje” (1988.) i “Skinut Za Ubijanje II” (1989.); te eksperimentalni film “Sumrak” (1988.).
Nakon filma “Vrijeme Atentatora” snimljen je niz filmova u Peruu uključujući “Zonu Zločina” (1989.) pod redateljskom palicom Luis Llose, i “Punih Pet Proniknuća” (1990.) režiranom od strane Carl Franklina.
Concorde Pictures su najveći uspjeh postigli s filmom “Krvava Šaka” (1989.) u kojem je u glavnoj ulozi glumio Don “Zmaj” Wilson, a koji je utržio preko šest milijuna dolara na budžetu od jednog milijuna. S ostvarenim uspjehom odmah je sklopljen dugogodišnji ugovor s Wilsonom za iduće filmove, pa su ubrzo izašli i “Krvava Šaka II” i “Borba Za Pobjedu”.
Povratak u redateljske vode
Corman se nakon dugog izbivanja vratio redateljskim dužnostima s filmom “Oslobođeni Frankenstein” (1990.). Iste godine Concorde Pictures su tužili MGM studio za šest milijuna dolara.
Dok se to odvijalo nastavili su s nizom filmova – “Preizložen” (1990.), “Nerođeni” (1991.) i “U Žaru Strasti” (1992.). Veliki hit je postignut ekranizacijom knjige “Karnosaur”, brzinski snimljen predosjećajući mega uspjeh nadolazećeg “Jurskog Parka”. Kako je i bilo za očekivati uslijedili su brojni nastavci. Iz tog razdoblja je financiran i film “Vatra Nad Amazonom” (1991.) redatelja Luis Llosa, a u kojem su se u svojim ranim ulogama pojavili Sandra Bullock i Craig Sheffer.
Od sredine 90-ih uslijedilo je teško razdoblje za kompaniju uslijed pada interesa za auto kinima, no i usprkos tome Concorde-New Horizons su i dalje snimali 15-24 filmova godišnje. Među njima se našao i famozni film o superjunacima – “Fantastična Četvorka”. Stan Lee je poslije tvrdio kako je film snimljen čisto za producenta Bernd Eichingera i njegovu produkcijsku kuću Constantin Films, samo kako bi zadržali prava na franšizu.
Roger Corman predstavlja
U 1995. godini Corman je bio izvršni producent specijalnog serijala od 13 filmova s pojedinačnim budžetima od oko $1.5 milijuna dolara, objedinjenih pod nazivom “Roger Corman Predstavlja”. Serijal je kompletiran s drugom sezonom i 11 dodatnih filmova. Uključeni u serijal su bili: “Bram Stokerov Pokop Štakora”, “Paklena Vatra”, “Virtualno Zavođenje”, “Osumnjičeni Uređaj”, “Nepoznato Porijeklo”, “Terminalni Virus”, “Gdje Zlo Počiva”, “Vampirela”, “Sjenka Vriska”, “Sublimalno Zavođenje”, “Kuća Prokletih”, “Ukleto More”, “Tuđinski Osvetnici” i nastavak, “Nehumanoid”, “Kostolomac”, “Ne Poput Nas”, “Zadnji Izlaz na Zemlju”.
Corman je kreirao i svoj osobni serijal stripova – “Crni Škorpion”, koji je kasnije utjelovljen u TV seriju. Također je u ovom periodu bio izvršni producent brojnih obrada svojih starih filmova – “Žena Osa”, “Humanoidi Iz Dubina”, “Kanta Krvi”, “Pirana” i “Nije S Ovoga Svijeta”.
Neke od svojih djelovanja Concorde Pictures su preselili i u Irsku, osnovavši ogranak Concorde Anois i izgradivši studio u Connemara u okrugu Galway. Dobio je određenu podršku i od Irske vlade, što je poslije bilo kritizirano od strane irskih medija s obzirom na tip filmova kakve Corman preferira snimati.
Concorde-New Horizons su 1997. godine izbacili akcijsku avanturu “Viša Brzina”. Corman je također producirao film “Pokretna Meta”, koji je snimljen u okrugu Galway i bio ujedno i posljednji film Concorde-New Horizons produkcije.
Roger Coman’s Cosmic Comics
Uza filmove Corman je sredinom 90-ih razvio i veliki interes za strip. Tako je u periodu između 1995. i 1996. godine razvio kratkotrajni serijal stripova nazvan Roger Corman’s Cosmic Comics. Stripovi su bili bazirani na Cormanovim filmovima, te napisani i nacrtani u tzv. stilu bez ograničenja. Stripovske serijale koje smo tako dobili su bili “Bram Stokerov Pokop Štakora”, “Kavezna Vrućina 3000”, “Smrtonosna Utrka 2020”, “Dobrodošli u Mali Dućan Horora” i “Srednja Škola Rock n Rolla”. Značajni kreatori i izdavači koji su radili na serijalu su bili Trevor Goring, James Kochalka, Jason Lutes, Pat Mills, Shane Oakley, Jerr Prosser i J. R. Williams. Najduži serijal je bio onaj “Smrtonosne Utrke 2020”, potrajavši čak osam brojeva no i dalje ostavši nedovršen kada se kompanija zatvorila.
Syfy kanal
Corman je nastavio s financiranje filmovima o stvorenjima i nakon novog milenija. Tako je sudjelovao u produkciji “Raptor” (2001.) i “Dinocroc” (2004.). Potonji je prikazan na Syfy kanalu i stekavši dovoljno veliku popularnost za snimanje nastavka – “Supergator” i “Dinocroc vs. Supergator” (2010.), kao i alternativnu inačicu “Dinoshark” (2010.). Syfy kanal je odbio “Supergator”, ali Corman ga je svejedno napravio.
S jednakim žarom je nastavio i financiranje akcijskih filmova – “Bijeg Iz Afganistana” (2001.), “Unakrsna Vatra” (2006.), “Unakrsna Vatra 2” (2006.), “Roger Cormanova Operacija Odmetnik” (2014.), “Zmajeva Šaka” (2015.).
Gotovo 60% njegovih filmova iz tog perioda su snimana u stranim zemljama, uz veliku podršku lokalnih vlasti.
“Smrtonosnu Utrku 2000” prodao je 2006. godine Universal filmskom studiju, koji su 2008. snimili svoju inačicu “Smrtonosna Utrka” (2008.) s Jason Stathamom u glavnoj ulozi. Corman je dobio zasluge za film kao izvršni producent. Uslijedila su dva direkt u videoteke prednastavka i dva nastavka.
2009. godine Corman je za Netflix producirao i režirao s redateljem Joe Danteom web serijal “Splatter”. Film prati priču o legendi rock n rolla – Johnny Splatteru.
SyFy kanal je kroza cijeli taj period bio Cormanovo glavno tržište za plasiranje svojih filmova. Za njih je napravio i “Sharktopus” (2010.) i “Piranhaconda” (2012.). Producirao je 2017. godine i “Smrtonosnu Utrku 2050”, što je bio nastavak njegovog kultnog filma iz 1975. Film je nastao u suradnji s Universal studijom, i to je bio njegov prvi rad s velikim filmskim studijem nakon više od dva desetljeća.
Osobni život i smrt
Od 1970. pa sve do smrti Corman je bio u braku s Julie Halloran te su zajedno imali četvero djece. Vodio je pretežno anoniman i samozatajan život ne eksponirajući se u medijima. Umro je 9. svibnja 2024. u 98 godini života u svojem domu u Santa Monici, Kalifornija.
Nagrade i ostavština
Još od 1964. godine Corman je bio najmlađi producent/redatelj koji je imao čast dobiti vlastitu retrospektivu na Cinémathèque Française. Riječ je o neprofitnoj organizaciji koja čuva najveću filmsku arhivu na svijetu. Jednaku čast je dobio i od Britanskog Filmskog Instituta i Muzeja Moderne Umjetnosti u New Yorku. Nagradu za životno djelo dobio je 1990. godine na Stockholm Međunarodnom Filmskom Festivalu. Na filmskom festivalu u Cannesu 1998. godine je dobio i prvu ikad nagrađenu – nagradu za najboljeg producenta. U Americi je 2006. od Udruženja Producenata Amerike dobio nagradu David O. Selznick, a iste godine je i njegov film “Pad Kuće Usher” uvršten u Nacionalni Filmski Registar za trajno očuvanje u sklopu Kongresne Knjižnice. Akademija filmske umjetnosti i nauke nagradila ga je 14. studenog 2009. godine Oscarom za životno djelo.
Bio je temom snimanja brojnih dokumentaraca o njegovim filmovima i načinima snimanja.
Cormanova filmska škola snimanja
Brojni su danas poznati redatelji, producenti, pisci, skladatelji i općenito kinematografi koji su usko surađivali s Cormanom, i koji su zajedničkim radom se oblikovali u postizanju vlastitih veličanstvenih karijera. Neki od njih su bili: Francis Ford Coppola, Martin Scorsese, Ron Howard, Polly Platt, Peter Bogdanovich, Declan O’Brien, Armondo Linus Acosta, Paul Bartel, Jonathan Demme, Donald G. Jackson, Gale Anne Hurd, Carl Colpaert, Joe Dante, James Cameron, John Sayles, Monte Hellman, Carl Franklin, George Armitage, Jonathan Kaplan, George Hickenlooper, Curtis Hanson, Jack Hill, Robert Towne, Menahem Golan, James Horner, i Timur Bekmambetov.
Mnogi od njih se s velikom nostalgijom prisjećaju svojih početaka i rada za Cormana, te bi često isticali veliki utjecaj koji je imao na oblikovanje njihovih daljnjih karijera. Cameron, Coppola, Demme, Hanson, Howard i Scorsese su poslije i sami ostvarili prestižne nagrade filmske akademije. Neki od njih su se odužili svojem mentoru počasno mu dodijelivši određene male uloge u svojim uradcima – “Kum II”, “Kad Jaganjci Utihnu”, “Apollo 13”, “Rachel Se Udaje”.
I brojni glumci su imali proboje svojih glumačkih karijera upravo prvim pojavama u njegovim filmovima – Jack Nicholson, Peter Fonda, Bruce Dern, Charles Bronson, Todd Field, Michael McDonald, Dennis Hopper, Tommy Lee Jones, Talia Shire, Sandra Bullock, Robert De Niro i David Carradine.
