Teško je povjerovati da je prošlo ravno 25 godina od izlaska prve Half-Life igre 09.11.1998. Nekima od nas stare garde je to još samo jedan u nizu podsjetnika koliko smo već ostarjeli.
Tim povodom Valve je izdao razne nove značajke upravo za originalnu verziju, a koje možete besplatno skinuti s njihove stranice.
https://half-life.com/en/halflife25
Za sve one koje zanima kako je sve krenulo i teklo, mogu pogledati novi dokumentarac.
Za sve one koji nisu upoznati riječ je o sada već legendarnoj avanturi i pucačini iz prvog lica, iz radinosti Valvea i izdan od strane Sierre. Zbog raznih inovativnosti u žanru, pogotovo u području konzistentne i odlične radnje, igra je pobrala preko 50 nagrada “Igre godine”, te stekla kultni status. Velika zanimljivost igre je bila što izuzev jednog kratkog segmenta, tijekom cijele igre igrači imaju potpunu kontrolu nad glavnim protagonistom. Pa je tako na samom početku s uvodnom vožnjom tramvajem, igračima trebao koji trenutak dok su uopće skužili da ne gledaju uvodnu sekvencu, već da je igra odmah krenula.
Black Mesa
Sva zbivanja igre odvijaju se u i oko Black Mesa istraživačkog instituta, enormnog iznimno tajnog postrojenja skrivenog duboko ispod površine Novog Meksika. Izgrađeno je na temeljima dekomisioniranih ICBM silosa za lansiranje i testiranje konstruiranih inicijalno tijekom 1950-ih. Postrojenje je samodostatno te sadržava vlastitu ventilaciju, sustav hladne i tople vode, centralno grijanje, kanalizaciju, odvodnju i sustave za proizvodnju električne energije preko hidroelektrane s impresivnom branom i cijelog niza generatora i reaktora, od kojih neki koriste i nuklearnu tehnologiju. Također tu je i postrojenje za reciklažu i kemijsku preradu, a kako se Black Mesa nalazi usred velike pustinje imaju i postrojenje za recikliranje i obradu otpadne vode.
Kompleksom dominiraju brojni podzemni laboratoriji i područja za testiranje s tehnološki iznimno naprednom opremom, administrativni uredi, pa čak imaju i vlastitu raketnu lansirnu rampu. Kako se od zaposlenika očekuje da žive i rade u samom kompleksu, Black Mesa i mnogo objekata za osoblje poput praonica, rekreacijskih i sportskih prostora, košarkaških igrališta, bazena, salona, knjižnica, lokala brze hrane i prostora za objed, kafeterija, a snabdjena je i brojnim automatima hrane i pića. Na svakom kutu se mogu pronaći i stanice za prvu pomoć, ali i punionice baterija. Čak izdaju i vlastite novine – The Black Mesa Times. Većina spavaonica se nalazi na površini, no neke se nalaze i pod zemljom.
Kompleks je primarno podijeljen na sektore označene početnim slovima abecede i nazivom.
Sektor A: Centar za obuku – sastoji se od poligona za obučavanje i upoznavanje novopridošlih znanstvenika sa specijalnim HEV odijelima. Trening sprovodi hologramni prikaz doktorice Cross. Poseban poligon je pak predviđen za obuku članova osiguranja.
Sektor B: Rashladne rezerve – uskladištuje industrijska hladila za održavanje tisuća računala i uređaja diljem kompleksa. U sklopu sektora se nalazi i veliki sustav odvodnih kanala i kanalizacije.
Sektor C: Laboratoriji za testiranje – najpoznatiji po Anomalnim Materijalima Laboratorijima i njihovom glavnom zvijezdom – Anti-težinskom spektrometru. Glavnina sektora je podijeljena na tri razine, svaka obuhvačajući funkcionalnost određenog dijela spektometra. U ovom sektoru radi naš glavni protagonist.
Sektor D: Administracija – sadrži primarno administrativne urede gdje se odvijaju većinom birokratski poslovi vezani za funkcioniranje kompleksa, ali i limitirana teorijska istraživanja. Posjeduju i veliku kafeteriju, kao i enormni zamrzivač za pohranu potrepština.
Sektor E: Kompleks Biosfere i Transport Materijala – sastoji se od dva primarna segmenta, od kojeg jedan nosi naziv po gigantskoj kupoli, ali i brojnim drugim manjim opservacijskim prostorijama koje su ispunjene florom i faunom iz drugih dimenzija. Primarno se rade proučavanja funkcioniranja tuđinskih oblika života u njihovom prirodnom okružju, ali s vremena na vrijeme se vrše i obdukcije određenih primjeraka. Drugi segment čini veliki željeznički transportni sustav putem automatskih drezina, u sklopu kojega se nalazi i aeronautički centar za lansiranje raketa u svemir.
Sektor F: Lambda kompleks – utaboren na najvećoj dubini kompleksa ovaj strogo tajni sektor sadrži brojne laboratorije za testiranje teleportacija. U njemu je smještena i cilindrična Jezgra Lamba Reaktora, enormni Sustav za Hlađenje Lamba Reaktora, kao i ogromni uređaj za teleportiranje. Navedeni sustavi su podijeljeni po A, B, C i D razinama s time da se ekstremno moćni interdimenzionalni portal nalazi na A razini. Preko njega znanstvenici u Xen šalju brojne istraživačke timove obučene u korištenjima HEV odijela. Jedna strana sektora F je povezana s ostatkom postrojenja kroz centar za centralnu komandu i komunikaciju putem Područja za Preradu Otpada 3, dok je druga strana povezana putem Lambda sektor transporta, a koji se nalazi na razini B sektora E: Transport Materijala.
Sektor G: Hidroelektrana – primarno zaslužna za snabdjevanje cijelog kompleksa električnom energijom. Sastoji se od same hidroelektrane, velike brane, te kanala za odvod.
Određena područja su toliko tajna da niti ne pripadaju nijednom od primarnih sektora već su jedinice same za sebe. U to se ubrajaju Napredni Biološko Istraživački Laboratoriji koji se smješteni pokraj sektora G i tvornice za procesuiranje biološkog otpada, te Karantenski Laboratoriji za Tuđinska Ispitivanja smješteni ispod Gamma laboratorija.
Žitelji postrojenja se dijele na dvije primarne grupe – znanstvenike i članove osiguranja. Tu su još i razni drugi stanovnicima poput administrativnog osoblja, radnika na održavanju, servisnog osoblja, a neki su sa sobom čak poveli i obitelji.
Sve prostorije su održavane putem sustava ventilacije na iznimno ugodnih 20°C. Svi primarni sektori su iznimno dobro povezani tramvajskim tranzitnim sustavom, a kojima je isprepleteno cijelo postrojenje. Sustav se sastoji od 32 tramvaja koji operiraju na četiri primarne linije – crvene, plave, žute i zelene, kao i nizom njihovih pod linija. Tramvaji su potpuno automatizirani te se sastoje od nekoliko sjedećih i stojećih mjesta, ali i prostora za invalide. Preko razglasa može se čuti ugodan ženski glas koji služi kao turistički vodič novopridošlicama, ili najavljuje nazive pojedinih nadolazećih stanica.
Black Mesa je od iznimno visokog značaja za vladu stoga je razina sigurnosti na iznimno visokim razinama. Svaki zaposlenik mora proći niz rigoroznih sigurnosnih provjera za pristup većini sektora. Provjere se vrše primarno preko uređaja za skeniranje zjenica, a u nekim područjima i ruku. Za dodatnu sigurnost brine se cijela vojska specijalnih zaštitara postrojenja, od kojih su svi u bilo kojem trenutku oboružani Glock 17 pištoljima, a imaju pristup i moćnijem naoružanju.
U slučaju opasnosti cijeli kompleks se može zakračunati od vanjskog napada putem sustava enormnih protuprovalnih vratiju. Određene prostorije su dodatno zaštićene i sustavom automatskih strojnica koje se u iznimnim slučajevima spuštaju sa stropova. U iznimnim slučajevima opasnosti po ustanovu i zaposlenike, specijalne HECU vojne jedinice imaju pravo pristupa lokaciji.
Opskrba tako izoliranog mjesta se vrši putem zraka budući da Black Mesa posjeduje i aerodrom sa sletnim pistama i helidromima.
Radnja
Primarna radnja prati dvadeset sedmogodišnjeg nedavno diplomiranog MIT teorijskog fizičara Gordon Freemana, koji uobičajeno kasni na posao. Gordon radi opasne poslove u zaštitnom “Odijelu za opasne okoliše” oznake IV (Hazardous EnVironment suit) u sklopu sektora C podsekciji “Anomalni Materijali”. Odijelo je specijalno dizajnirano upravo od strane znanstvenika Black Mesa u svrhu zaštite od radijacije, električnih udara te čiste fizičke sile uslijed rada s opasnim materijalima. U sklopu odijela dolazi svjetiljka, Geigerov brojač radijacije, te ugrađeno računalno sučelje koje prati korisnikovo zdravlje i vitalne funkcije, upozoravajući digitaliziranim ženskim glasom ako neki od statusa postane kritičan. Cijelo odijelo je dodatno ojačano energetskim štitom koje po cijenu trošenja, štiti od bilo kakvih vanjskih trauma.
U slučaju ozljeda rane se previjaju na automatiziranim stanicama prve pomoći, a specijalna odijela se pune na napajajućim stanicama. Postoje i male prijenosne jedinice s puno manjim učincima.
Jednog nespecificiranog dana određenog za značajni ali riskantni test izvanzemaljskog kristala u svrhu daljnjih teleportacijskih istraživanja, Gordon u 08:47 uobičajeno kasni na posao. Upravo tu počinje naša radnja, još jedan uobičajeni dan na poslu popraćen interakcijama s drugim kolegama znanstvenicima i članovima osiguranja. Da pritisak po znanstveni tim bude veći, u nadgledanje eksperimenta je došao i vladin čovjek u plavom odijelu i prodornog pogleda. Gordonov zadatak tijekom eksperimenta je nadgledanje cijelog procesa iz prve ruke u svojem H.E.V. odijelu, te ubacivanje stranog kristala u anti-težinski spektrometar radi daljnje analize.
Na nesreću po sve zaposlenike Black Mesa kao i žitelje Zemlje, tijekom testiranja stranog kristala dolazi do pogreške u proračunu. Pogreške koja uzrokuje eksploziju anti-težinskog spektrometra stvarajući rezonancijsku kaskadu, koja oštećuje većinu postrojenja i otvara portal u drugu dimenziju zvanu Xen, a iz koje mnoga nevjerojatna i fantastična bića dospijevaju na Zemlju. U početku su to slučajni primjerci flore i faune iz neke druge dimenzije, no ubrzo portal otkriva moćni entitet zvan Nihilanth, koji svojim sposobnostima drži višedimenzijski procjep otvoren kako bi vršio invaziju na Zemlju.
Zahvaćen zrakama kaskade Gordon preživljava inicijalnu eksploziju nulte točke incidenta, bivajući teleportiran od jednog vanzemaljskog svijeta do drugog, sve dok se ne vraća na ishodišno mjesto i budi iz kome. Masivna prostorija gdje se odvijao test je potpuno razrušena, kao i većina ostatka postrojenja kroza koje naš protagonist putuje nailazeći na malobrojne preživjele. Jedan od njih je doktor Eli Vance koji upućuje da se valja domoći površine i kontaktirati vanjski svijet.
Kroza razne prepreke i blokade na putu, Gordon ipak nekako uspijeva pronaći put iz sektora C, te kroza sektor B dokopati se sektora D i administrativnih ureda. Tu susreće veći broj preživjelih koji se dijele u dvije grupe – oni koji su potražili sigurnost zabarikadiravši se u određenim prostorijama, i one koji se pokušavaju domoći površine kako bi ih vojska spasila koja je upućena prema postrojenju.
Dospjevši do Sigurnosnih Skladišnih Prostorija na gornjoj razini, ubrzo dolazi u kontakt s prvim HECU vojnicima, a koji se ne pokazuju nimalo prijateljski nastrojenima kako se očekivalo. Upravo suprotno isti su poslani kako bi suzbili incident i prikrili na čemu se radilo, što uključuje i eliminaciju malobrojnih preživjelih znanstvenika i članova Black Mesa osiguranja. Balansirajući između Xen žitelja i vojske, Gordon se na koncu dokopava površine… samo kako bi ustanovio kako je svaki daljnji bijeg nemoguć budući da je sve pod totalnom kontrolom vojske. Da stvar bude gora u tijeku su zračna bombardiranja, a zbog čega je Gordon primoran ponovno se vratiti pod zemlju.
Tu nailazi na znanstvenika koji ga upućuje prema sektoru F Lamba Kompleksu na drugom kraju postrojenja, a gdje vjeruju postoji mogućnost i način zatvaranje portala i okončanjem katastrofe. Gordon se tu zbog svojeg odijela i iznimne volje za preživljavanjem pronašao kao pravi čovjek na krivom mjestu, na nesreću brojnih Xen žitelja i vojnika koji su imali nesreću naći se na tom putu i upoznati njegov pajser. Dokle god će portal biti otvoren, dotle će na Zemlju pristizati razna strana bića. U početku se sve svodilo oko golog preživljavanja, no u tom trenutku to postaje misija kako zatvoriti portal.
Starim i dekomisioniranim željezničkim sustavom dolazi do Silos Kompleksa, gdje nailazi na pravu živuću noćnu moru. U enormnom primarnom silosu za testiranje raketnih motora nailazi na tri gigantska iznimno agresivna zelena crva. Slijepi su no iznimno osjetljivi na zvuk te imuni na bilo kakvo konvencionalno oružje. Ipak smjelošću i inteligencijom naš junak pronalazi način kako ponovno upogoniti rakete za testiranje aktiviranjem na različitim razinama kisik, rezerve gorica i električni generator. Jednom upogonjeni aktivira u kontrolnoj sobi sustav za testiranje rakete, a koja sprži nesretne crve.
Kroza pukotinu na njihovom nedavnom mjestu pronalazi daljnji put za sektor E: Materijalni Transport. Tu nailazi već na iduću noćnu moru – velikog tuđinskog gorostata koji dvjema kliještima na rukama izbacuje veliku toplinsku energiju koja ima mogućnost otapanja i kostiju. Kao i s prethodnim crvima i ovaj protivnik je imun na konvencionalno oružje, izuzev jako velikih količina eksploziva. Pa ipak i njemu staje na kraj aktiviravši ponovno električne generatore te zarobivši ga između dva kraja transformatora i uništivši električnim izbojem.
Cijelim putem Gordona u stopu prati misteriozni vladin čovjek u plavom odijelu tzv. G-Man, a koji se uvijek nalazi na teško dostupnim ili potpuno nedostupnim mjestima.
Starim i napuštenim željezničkim sustavom dospijeva do lansirne stanice gdje lansira raketu koja bi trebala zatvoriti portal, međutim to samo zaustavlja nasumične teleportacije.
Uslijed toga vojska polako gubit bitku s opasnim osvajačima, te vlada odlučuje dodatno poslati specijalne jedinice Black-Ops, koje imaju za zadaću eliminirati apsolutno sve svjedoke, uključujući i vojsku. U jednom od hangara upravo nakon sukoba s Black-Ops jedinicom, Gordon neočekivano upada u stupicu i biva zarobljen od strane HECU marinaca. Umjesto da ga odmah ubiju na licu mjesta, odlučuju se njegovu smrt učiniti sadistički zabavnom tako što ga ubacuju u veliki sabijač smeća.
Osvijestivši se u posljednji tren, Gordon se srećom uspijeva izvući prije što su se masivne metalne stranice sklopile oko njega. Put ga ponovno potpuno nenaoružanog dalje navodi kroza sekciju postrojenja za preradu biološkog otpada, gdje je primoran preskakivati brojne strojeve za sabijanje, provlačiti se kroza industrijske cijevi i peći, te voziti se na pokretnim trakama pritom pazeći da ga neki od uređaja ne poklope.
Prošavši uspješno kroza sve to, dospijeva do super tajnog sektora. Tu pronalazi prostorije za razno eksperimentiranje sa zatočenim brojnim primjercima Xen rase od vremena prije incidenta. Čini se da je ova sekcija znala za postojanje drugih dimenzija puno prije nego što je došlo do incidenta. Tu po prvi put dolazi u kontakt s Alien bojišnicima, ali dolazi i do moćnog eksperimentalno oružja – Tau Topa.
Domogavši se ponovno površine otkriva kako se u međuvremenu sukob vojske, specijalnih jedinica i Xen rase intenzivirao uslijed sve masivnije invazije. Gordon tako mora navigirati bojištem i pronalaziti nove puteve za prolaz dalje.
S vremenom situacija potpuno izmiče kontroli, te postaje bolno očito da zemaljske snage vode gubeći rat. Donesena je stoga odluka o njihovom povlačenju do pronalaženja nekog drugog rješenja. U tu svrhu kreću masivna bombardiranja artiljerijom i iz zraka, a Gordon je primoran ponovno potražiti utočište pod zemljom.
Kroza cijeli taj metež Gordon uspijeva napokon doći do Lamba sektora, gdje ga preživjeli znanstvenici upoznaju s činjenicom da jedini način da se trajno zatvori portal, taj da se eliminira moćno biće Nihilanth koji ga drži otvorenim. To znači i odlazak u Xen dimenziju, uz nikakve šanse vraćanja na Zemlju. Usprkos pogibeljnom ishodu, Gordon prihvaća zadatak te naoružavši se do zuba odlazi u Xen.
Putujući od jednog fascinantnog svijeta do drugog, sačinjenih od lebdećih otoka ispunjenih nevjerojatnom florom i faunom, na putu nailazi na ostatke nekadašnjih članova tima koji su bivali slani u Xen za prikupljanje uzoraka.
Daljnjim prolaskom put našeg sad već legendarnog junaka navodi do brloga velikog paukolikog stvorenja naziva Gonarch, koja je zapravo majka svih glavatih rakova. Iz teške borbe potrošivši enormnu količinu streljiva, Gordon ipak uspijeva izaći pobjednikom nastavivši svoju misiju.
Došavši do industrijske tvornice za kloniranje Xen udarnih jurišnika, Gordon mukotrpno napreduje prema gornjim razinama. Xen snage bacaju mu pred put sve rapoložive snage kako bi ga osujetile u daljnjem napretku. Na najvišem vrhu ga čeka teleport koji ga odvodi direktno u enormnu špilju gdje se napokon suočava s Nihilanthom.
Na najvišem vrhu ga čeka teleport koji ga odvodi direktno u enormnu špilju gdje se napokon suočava s Nihilanthom. U epskom iscrpljujućom sukobu Gordon uspijeva uništiti moćni entitet raznijevši mu mozak.
Iduće što ugleda kada otvara oči je vladin čovjek koji ih teleportira od jedne lokacije do druge, pritom objašnjavajući što se dogodilo nakon uništenja Nihilantha, kao i kakva je situacija na Zemlji. Na kraju cijelog monologa nudi Gordonu opciju zaposlenja za svoje neimenovane poslodavce. Prihvaćanje ponude uskakanjem u još jedan od portala vodi ka zamrzavanju u krio stazi do nekog nedefiniranog trenutka kada bi njegove usluge ponovno bile tražene. Odbijanje vodi ka teleportiranju na jedan od Xen svjetova gdje se goloruk suočava s mnoštvom alien bojišnika željnih osvete. Koju god opciju odabrali kreće odjavna špica.
Protivnici
Protivnike u igri možemo podijeliti prema frakcijama kojima pripadaju.
Xen flora
Glavati rakovi (headcrab) – vrste parazita veličine kunića, te prvi protivnici koje susrećemo u igri. Po igrača poprilično benigna prijetnja s obzirom na sporost i malu štetu koju rade kada vas i dohvate. Najveća prijetnja leži u tome ako se na jednom mjestu naleti na više primjeraka, što je najčešće slučaj. Najjače oružje im je visoki skok pri čemu najčešće ciljaju žrtvinu glavu. Jednom kada ju dohvate kreće prava agonija.
Bebe glavati rakovi – prozirne manje inačice odraslih jedinki, za razliku od kojih su iznimno brži no u napadima čine puno manje štete.
Zombiji – su rezultat spoja glavatog raka sa žrtvom. Kada uspije dohvatiti žrtvinu glavu čvrsto se prihvaća s pomoću snažnih izduženih ticala. Zatim dubi lubanju doprijevši do mozga, te tako preuzima nadzor nad žrtvom. Također pritom izlučuje određene biološke supstance koje mutiraju žrtvino tijelo izdužujući ruke i nokte u opasne kandže koje mogu kidati čak i metal. Da stvar bude užasnija žrtva je polusvjesna svega što joj se događa. Iznimno opasan protivnik ako mu se uspije doći nadomak kandži, no srećom i dalje poprilično spor zbog sporog i nezgrapnog hoda.
Psećooki (houndeye) – ova naizgled bezopasna i umiljata bića psećeg izgleda koja umjesto glave na torzu imaju brojne oči, zapravo mogu biti iznimno opasni kod izbacivanja harmonijskog zvučnog vala iz procijepa na leđima. Ovaj udar osim nanošenja štete također ima mogućnost odbacivanja žrtve, što može biti poglavito nezgodno ako se ne pazi gdje se stoji. Riječ je o socijalnim bićima koje se najčešće mogu pronaći u čoporima od nekoliko jedinki. Što može biti posebno opasno jer nekoliko zaredanih zvučnih udara vrlo lako i brzo mogurezultirati sigurnom smrću.
Krakati bikovi (bullsquid) – su dvonožna bića krokodilskog oblika tijela čija glava završava krakovima nalik onima poput u lignji, a unutar kojih se skrivaju snažni zubi. Iznimno su agresivni i ratoborno raspoloženi prema svim drugim živim bićima, osim onima svoje vrste. Najčešće obitavaju na radioaktivnim i toksičnim mjestima, vjerojatno zato što i sami proizvode toksine koje mogu pljuvati na daljinu. Iz blizine su još opasniji utilizirajući snažne krakate čeljusti i moćni rep.
Barnakuli – su statične viseće vreće s ogromnim nazubljenim čeljustima, često pozicionirani na visokim stropovima. Iz ustiju imaju isplaženi dugački ljepljivi jezik koji može dosezati do nekoliko metara duljine, a koji poput lijane visi vrebajući nenamjerne prolaznike. Svatko dovoljno nesretan da bude uhvaćen jezikom će biti brzo povlačen prema čeljustima gdje će biti proždrijen.
Krakovi – su enormni zeleni crvi s oštrim nazubljenim završetkom nalik kljunu, a koji koriste kao primarno oružje kod izvijanja i silovitog udaranja. Nešto prije kljuna nalaze usta s dvjema ticalima za hvatanje. Usprkos vidljivom crvenom oku na vrhu glave, bića su potpuno slijepa, no zato su iznimno osjetljiva i na najmanji zvučni podražaj. Imuni su na sve oblike konvencionalnog ručnog naoružanja koje igrač ima na raspolaganju.
Pijavice – kao što i ime govori su mesojedna vodozemna bića koja agresivno napadaju apsolutno sve što dospije u vodu. Tijelo je sivo-bjelkastog crvolikog oblika koje kod glave završava velikim nazubljenim ustima. Ova bića su više smetnja nego li prava opasnost.
Snarkovi – su skvičavi sitni kukcolika jednooka bića izgledom nalik žoharu i veličine šake, ali s kliještima na ustima kojima itekako mogu nanijeti ozbiljne ozljede. Obično se drže za sebe u svojim gnijezdima, osim ako ih se ne uznemiri. U tom slučaju zbog velikog broja i iznimne brzine mogu postati prava opasnost. Jednom kada napuste sigurnost gnijezda imaju svega dvadesetak sekundi života, prije nego što eksplodiraju zaprskavanjem zelene kiseline svega oko sebe. Stoga je najbolje oružje u borbi s ovom napasti bijeg dok svi ne pocrkaju. Kasnije tijekom igre bit će moguće pokupiti neka neaktivna gnijezda i koristiti male cvrčavce kao granate koje se ispuštaju prema protivnicima.
Ichthyosaur – službenog naziva Xenotherus icthycanthus je vodozemno biće veličine velike bijele psine, a s kojima dijeli istu predatorsku narav. Po izgledu nalikuje poput dubokooceanske udičarke s dvjema prednjim perajama koje završavaju oštrim koštanim nastavkom koji se mogu saviti poput udice, a čime se služi za hvatanje i proždiranje plijena ogromnim nazubljenim čeljustima. Prilikom munjevitog napada može ga se čuti kako ispušta intenzivne zvukove režanja. Biće je iznimno opasno te se ne preporučuje ulaženje u vodu s njim, osim ako se zaista nema drugih opcija. U tom slučaju valja se obavezno oboružati samostrijelom iliti barem pištoljem koji ima mogućnost pucanja pod vodom.
Gonarch – je posljednji stadij i majka svim glavatim rakovima. Biće izgleda poput četveronogog člankonošca s kojeg visi velika želatinasta jajasta vrećetina, a iz kojih se izliježu bebe glavatih rakova. Riječ je o iznimno moćnom biću koje u igri služi kao mini boss. Izuzev jajaste vreće ostatak bića je potpuno imun na bilo koji oblik napada konvencionalnim ručnim oružjem. Osim izbacivanja velikih količina iritantnih malih beba glavatih rakova koji instantno napadaju, biće za napad također koristi opasne kemikalije koje izbacuje na daljinu. A svatko tko mu se nađe dovoljno blizu će spoznati i svu silinu udarca jednim od članaka, koji osim velike štete ujedno i odbacuju unesrećenog enormnom silom.
Xen vojska
Alien robovi – također prozvani od strane ljudi i Vortigaunti, su humanoidna smećkasta dvonožna bića. Na rukama imaju svega po dva prsta koji završavaju oštrim noktima, dok na nogama imaju nešto poput kopita. U predjelu prsišta im se nalazi i treća puno manja ruka. Iz pogrbljenih leđa pružaju se vrat i glava, na kojoj se u samoj sredini nalazi veliko crveno oko ispod kojeg su usta. Sa svake strane glave se pružaju pretpostavlja se kratka cjevasta uha, dok se oko velikog oko nalaze još četiri manja. Riječ je o zapravo inicijalno miroljubivoj rasi koju je Nihilanth porobio da mu služe u tvornicama i kao lako pješaštvo. Za primarni napad koriste električni izboj koji umiju generirati određenim položajem ruku, a ako im se protivnik približi brzo će spoznati da ni izbliza nisu bezopasni zbog dugačkih pandži. Iznimno su inteligentni te ih se česta zna pronaći u grupicama gdje nastoje opkoliti i taktički izmanevrirati protivnike. Kod ranjavanja se povlače od prijetnje u potrazi za skloništem.
Alien bojišnici – su primarna udarna snaga Xen vojske. Riječ je o dvonožnim iznimno krupnim, mišićavim i snažnim bićima koja su još dodatno oklopljena stranim metalnim kovinama u predjelu glave, prsa, struka i nogu. Izuzev dvije primarne ruke koje završavaju kliještima, slično poput Vortigaunta u predjelu prsišta imaju i treću manju ruku s trima prstima. Na širokoj glavi se nalaze tri malena crvena oka, te velika čeljust s nazubljenim zubima, a koja se rastvara okomito poput alien antagonista iz Predator filmova. Na jednoj ruci nose umetnuto u ruku biološko oružje prozvano među ljudima kao stršljen pucaljka. Razlog tome je što ispucava zujeće projektile koji pronalaze svoje metu. Kasnije tijekom igre će i Gordon doći do svojeg nekorištenog primjerka oružja. Ono što je zanimljivo jest da oružje sadrži do 8 projektila koji se s vremenom nakon ispucavanja automatski obnavljaju.
Gargantua – je dvadeset stopa visoko moćno biće plavo sivkaste boje. Kratke mišićave noge podržavaju trup s ogromnom glavom i dvjema dugačkim rukama s kliještima na krajevima, a koja kada se rastvore imaju mogućnost izbacivanja energije iznimne vrućine koja otapa meso i kosti. S donje strane glave se nalazi ravna narančasta crta koja predstavlja oko, a koje mijenja boju u crvenu kada je u agresivnom napadačkom raspoloženju. U predjelu trbuha nalaze se još dvije manje ruke. Biće je gotovo neuništivo na većinu konvencionalnog oružja. Iznimka je jedino velika količina eksploziva, ili snažni električni udar. Osim već navedenog druga dva načina napada je snažno stupanje nogom koje izbacuje energetski izboj koji putuje u upućenom smjeru, te udarci dvjema velikim rukama kada se netko nađe u neposrednoj blizini.
Alien kontrolori – poznati još i kao Xen gospodari,su lebdeća humanoidna bića malenog tijela i enormne glave. Osim dvije normalne troprste ruke, imaju u predjelu prsišta i jednu manju. Direktno su podređeni Nihilanthu i provode njegovu volju na sve preostale rase. U napadu rukama generiraju niz malenih energetskih kugli kojima gađaju protivnike iz daljine. U rijetkim situacijama kada im se netko nekako uspije približiti, rastvore gornji dio glave i izbace veliku energetsku kuglu. Iznimno su velika napast za eliminirati zbog brzine kretanja po zraku i velike udaljenosti prilikom napada.
Alien ražolik letjelica – zmajolikog oblika ove lebdeće letjelice su zapravo živa organska bića koja služe kao glavno prijevozno sredstvo Xen vojske. Ni sama nisu nimalo bezopasna budući da imaju mogućnost generiranja snažnog energetskog stupa s donje strane tijela, a kojim uništavaju sve i svakoga ispod sebe.
Energetski top – za razliku od većine drugih Xen naoružanja, ovo djeluje kompletno izrađeno od neke metalne legure. Sastoji se od četiri izdužene cijevi položene na stacionarnom pomičnom postolju. Prilikom detektiranja prijetnje munjevitom brzinom ispucava veliku količinu plavkastih energetskih projektila.
Nihilanth – je vođa Xen vojske i primarni antagonist prve igre. Riječ je o masivnom humanoidnom biću fetusnog izgleda s ogromnom glavom i malim tijelom. Poput većine Xen humanoida posjeduje i treću umanjenu ruku u području prsišta. Zakržljale noge su stopljene s antenastom sondom na kojoj lebdi. Najčešći oblik napada mu je bujica ljubičastih energetskih izboja koje kreira rukama. Druga sposobnost koju posjeduje je kreiranje zelenkastih sferoidnih portala kojem prijetnju teleportira daleko od sebe.
Borbene jedinice za opasna okruženja (H.E.C.U.)
Automatska lančana strojnica – kako joj i ime govori riječ je o snažnoj strojnici namještenoj na fiksni tripod stativ. U položaju mirovanja strojnica je spuštena unutar kućišta stativa. Pri detekciji neprijateljskih pokreta kupola se automatski rastvara otkrivajuću strojnicu, koja se može rotirati oko stativa za 360 stupnjeva. Svaka detektirana prijetnja bit će sasuta bujicom metaka.
Marinci – posebna postrojba sjedinjenih američkih država kreirana i posebno trenirana za borbu u posebnim i iznimno opasnim okruženjima. Razlikujemo ih nekoliko različitih vrsta, pa tako imamo one najučestalije s gas maskama, zatim s beretkama, kamuflažnim maskama ili onih golih lica. Ono što im je svima zajedničko jest što svi imaju identične odore i opremu. Hlače i majice su u kamuflažnoj crno-sivoj boji, na prsima nose specijalno napajani zaštitni prsluk, a na leđima veliki maslinasto zeleni ruksak. Od naoružanja primarno oružje koje koriste je modificirana MP5A3 strojnica s dodanim bacačem granata ispod primarne cijevi. Neki će umjesto strojnice imati ubojitu SPAS-12 sačmaricu. Svi će kod bliske borbe se koristiti snažnim udarcima noge, kojima će dovoljno udaljiti protivnika da ponovno koriste vatreno oružje. S obzirom na izniman trening, od marinaca se mogu očekivati svakojaka iznenađenja i neugodnosti. Najčešća taktika im je opkoljavanje protivnika i istodobni napadi sa svih strana. Ako je protivnik ukopan na defenzivnoj poziciji za očekivati je da će ga pokušati istjerati salvom ručnih granata. Ako se nađu u pogibeljnoj situaciji ili budu ranjeni uslijed borbe, redovito će se povlačiti prema suborcima ili određenog skrovitog mjesta.
V-22 Bukoč heliplan – je primarno transportno sredstvo vojnog osoblja. Riječ je o zračnom višenamjenskom vojnom zrakoplovu vertikalnog uzgona, avionskog izgleda no helikopterskih karakteristika. Ima dvije velike elise, svaku s jedne strane avionskog krila. Elise su rotacione, te se mogu tijekom leta postaviti u vertikalnu poziciju pretvarajući vozilo u avion. Mada ih u igri nikad nemamo priliku vidjeti u bilo kojem osim helikopterskom modulu. Dizajn je utemeljen na stvarnom zrakoplovu V22-Bukoč. Primjerci u igri će biti obojeni u kaki maskirne boje kakve se koriste u pustinjama.
AH-64 Apači – primarni borbeni helikopter vojske. Oboružan raketama i rotirajućom visokokalibarskom strojnicom, ova leteća prijetnja je jedan od najopasnijih i najubojitijih protivnika u igri. Na samom početku igre tijekom putovanja po Black Mesa objektu, igrači imaju prilike vidjeti jednog na heliodromu ispod sebe u procesu priprema za uzlijetanje, davajući nam uvida u činjenicu da su neki u posjedstvu i same korporacije. Svi ostali će kasnije doći s vojskom iz obližnje Santego vojne baze, i bit će puno manje prijateljski nastrojeni. Svi viđeni primjerci će biti u klasičnoj tamno zelenoj vojnoj boji.
M2A3 Bradley – je lako oklopno vozilo za brza terenska djelovanja i prijevoz manje grupe marinaca. Primarno naoružanje sačinjava 7,62mm visokokalibarska strojnica i 25mm top. Poput bukoč heliplana i Bradley oklopnici će svi biti u kaki maskirnoj boji.Tijekom igre imat ćemo nekoliko ne previše zahtjevnih susreta s ovim protivnikom.
Tenk – po izgledu specifično moćni A1 Abrams tenk. Primarno naoružanje je moćni 105mm top i 7-62mm visokokalibarska strojnica. Iznenađujuće svi viđeni primjerci će biti u tamno zelenoj vojnoj boji. Iznimno opasan protivnik kojem će biti dovoljan svega jedan dobro odmjereni pucanj iz moćnog topa da vas preseli na drugi svijet. S druge strane za njegovo uništenje će biti potrebna poprilična doza eksploziva, raketa i granata.
Borbeni lovac – iako nikad direktno konfrontacijski suočeni s ovim vojnim zrakoplovom, svejedno smo uvrstili na listu s obzirom na nekoliko kratkih viđenja tijekom igre. Prema izgledu riječ je o F-16 borbenom sokolu, jednom od najpoznatijih lovaca presretača.
Specijalne jedinice (Black-Ops)
Plaćeni atentatori – specijalne komandos postrojbe američke vlade zadužene za prikrivanje po vladu opasnih dokaza i eliminiranje nepoželjnih svjedoka. Svi susreti u originalnoj igri su ekskluzivno samo sa ženskom postrojbom. Sve članice su odjevene u specijalno dizajnirani crni pripijeni kombinezon s crnim maskama na licima. Kombinezon ima mogućnost prikrivanja, čineći nositelja gotovo nevidljivim tijekom mirovanja. Od ostale opreme na glavi još nose i naočale za noćno gledanje i slušalice s mikrofonom za međusobnu komunikaciju. Što se tiče naoružanja oboružane su 9mm pištoljem s prigušivačem i ručnim granatama koje nose oko pasa. No najveće oružje im je iznimna brzina kretanja, kao i akrobatski skokovi i piruete koje izvode po zraku izbjegavajući protivničke napade. Pri bliskim susretima možete očekivati karate udarce.
Black Mesa
Iako inicijalno prijateljsko okruženje, nakon upada vojske i hakiranja sustava, brojne automatske teške i lake strojnice su reprogramirane da pucaju i na osoblje Black Mesa institucije.
Vladin čovjek (G-Man) – malo toga znamo o ovom misterioznom blijedom čovjeku u plavom odijelu i s crnom aktovkom koju stalno nosi uza sebe, pa tako niti bismo li ga svrstali u saveznike ili protivnike. Ono što znamo jest da se pojavljuje u Black Mesa postrojenju upravo na sudbonosni dan testiranja u sektoru C podsekciji Anomalni Materijali. Nakon incidenta možemo ga vidjeti bezbrižnog na pojedinim mjestima diljem cijelog kompleksa, gotovo kao da nas prati. Većinom to bude na udaljenim i teško dostupnim mjestima pa niti ne možemo doći u direktni kontakt s njime sve do samog kraja igre. Pa čak ni tada ne doznamo išta više od toga osim da radi za jednako tajanstvene poslodavce, te da ima sposobnost teleportiranja s jedne lokacije na drugu i iz jedne dimenzije u drugu.
Saveznici
Tijekom igre imat ćete susrete s brojnim preživjelim poznatim i nepoznatim kolegama znanstvenicima i članovima osiguranja.
Znanstvenici – sačinjavaju većinu populacije Black Mesa institucije. Svi su odjeveni u identične odore koje se sastoje od smeđih cipela, bijelih hlača, plave košulje s crvenom prugastom kravatom, te ponad svega bijelom kutom koja seže do ispod koljena. Svaki član znanstvenog tima ima određeni sigurnosni prolaz za svoj pripadajući sektor i odjel. Ova odobrenja se provjeravaju skeniranjem mrežnice oka na uređajima kod određenih vrata, koja razdvajaju sektore ili prostorije od iznimnog značenja. S obzirom na visoku inteligenciju većina ih je iznimno osorna i bahata prema svom drugom osoblju, kao i kolegama znanstvenicima koji su im direktno podređeni. Jednom kada je dođe do incidenta pokazuju svoju bojažljivu stranu i fizičku nespremnost za nositi se s događajima oko sebe, zbog čega mnogi loše završavaju. Kao saveznici tijekom igre mogu otvarati dotad nedostupne sigurnosne prostorije, koje donose razne benefite u obliku dodatnog naoružanja i sredstva za liječenje. Također u slučaju iznimno niske razine zdravlja mogu vas liječiti davanjem injekcija sa supstancama za zacjeljivanje rana. U Xen dijelu igre nailazimo na pokojna tijela znanstvenika i u HEV odjelima kakav nosi i Gordon.
Članovi osiguranja – sačinjeni od zaštitara koji se brinu za sigurnost svih žitelja Black Mesa institucije. Od ostalih zaduženja bave se i sitnim popravcima vezanim za male kvarove koji tu i tamo znaju nastati. Odjeću im sačinjavaju visoke crne vojne čizme, tamnoplave hlače, te svijetlo plava košulja s crnom kravatom. Od regularne zaštitne opreme nose kacigu i pancirni prsluk. Od naoružanja svi u futroli oko noge nose Glock17 pištolj kao primarno oružje. Brojne oružarnice institucije kao regularni postav imaju i brojno drugo naoružanje, poput SPAS 12 sačmarica, MP5A3 strojnica i ručnih granata. S jednim od članova po imenu Barney, Gordon posebno razvija prijateljstvo, nikad na kraju uspjevši otići na tu pivu koja se dugovala. Nakon incidenta pokazuju se sposobnima nositi sa situacijom koja je totalno izvan njihovih mogućnosti. Često riskiraju vlastite živote u nastojanjima čuvanja i spašavanja znanstvenog i ostalog Black Mesa osoblja. Jednako tako pomažu i Gordonu tijekom njegova napretka kroza poharanu instituciju, nudeći puščanu asistenciju i otvaranjem šifriranih vrata.
MTM-8 Robotski Utovarivač – ovaj žuti masivni rakoliki robot putem moćnih hidrauličkih spojeva i s dvjema hvataljkama nalik kliještima prenosi sanduke i druge teške predmeta duž postrojenja. Može ga se vidjeti i prilikom asistencija na područjima pogođenim iznimno opasnim i toksičkim uvjetima. Robot je svojom priprostom umjetnom inteligencijom u potpunosti autonoman pri obavljanju svojih zadataka. Imamo ih prilike vidjeti samo na početku igre tijekom uvodne vožnje tramvajem preko sektoru C.
Ostalo Black mesa osoblje – iako smo prije incidenta iz daljine imali prilike vidjeti skladišne radnike dok operiraju viličarima u velikim hangarima, nakon incidenta ne vidimo i ne susrećemo niti jednog člana. Usprkos tome očito je kako institucija veličine Black Mesa zapošljava i veliki broj raznih pomoćnih radnika koji pripomažu funkcioniranju ustanove.
Naoružanje
Kroza igru imat ćemo priliku rukovati cijelom plejadom raznoraznog naoružanja, što utemeljenog u stvarnosti a što potpuno fiktivnog.
Pajser – jedno od najprepoznatljivijih zaštitnih znakova franšize. Pajser je prvo oružje na koje nailazimo, te iako je daleko od djelotvornog oružja, dovoljno je korisno za razbijanje svih prepreka i kutija u potrazi za municijom i kutijama s prvom pomoću. Jednako djelotvoran će se naći i u bliskoj borbi protiv nešto slabijih protivnika poput glavatih rakova, zombija, psećookih, barnakula i Vortigaunta.
Glock 17 – standardno naoružanje Black Mesa zaštitara te prvo vatreno oružje u čije posjedstvo dolazimo. Riječ je naravno o pištolju 9mm kalibra sa 17 metaka u spremniku. Ima dva načina korištenja od kojih je primarni polagano ali precizno gađanje, a sekundarni rapidna ali neprecizna pucnjava. Ima mogućnost pucanja i pod vodom. Djelotvoran je samo protiv slabijih protivnika, dok će kod snažnijih trebati potrošiti više spremnika prije nego ih se obori.
SPAS-12 sačmarica – još jedan od dostupnog naoružanja Blacke Mesa zaštitara i HECU marinaca. Riječ je o moćnom oružju za blizinsku borbu koje koristi čahure veličine 12, i ima mogućnost istodobnog pohranjivanja njih 8 u samom oružju. Ima dva načina uporabe. Primarni većom brzinom korištenja ispucava po jednu čahuru, dok sekundardni pumo moćniji no zato sporiji izbacuje dvije čahure. Iznimno djelotvorno i protiv jačih protivnika, ali samo na kraćim udaljenostima.
MP5A3 strojnica – je primarno naoružanje većine HECU marinaca, a u čije posjedstvo i mi dolazimo pri susretu s njima. Riječ je o klasičnoj kratkocijevnoj strojnici koju upotrebljava većina specijalnih jedinica u svijetu. Dijeli standardni 9mm kalibar kao i Glock 17, pa će municije za oružje uvijek biti u izobilju. S donje strane puščane cijevi namontiran je i bacač granata, što mu daje dvojaku korisnost. Savršeno oružje na srednjim udaljenostima.
MK2 fragmentacijske granate – prvo eksplozivno oružje do kojeg dolazimo. Dizajn je iznimni prepoznatljiv oblik ananasa tamnozelene vojne boje. Koristi se klasičnim izvlačenjem sigurnosnog pina, nakon čega se ima nekoliko sekundi za odbaciti prije eksplozije. U posjedstvu ih u bilo kojem trenutku možemo nositi svega desetak, no zato se mogu pokazati iznimno korisnim kod većeg broja protivnika, kao i kod obračunavanja s jakim protivnicima poput Gargantua. Iznimno djelotvorno i često ih koriste i HECU marinci prilikom nastojanja da vas izvuku iz skloništa na čistinu.
Laserske mine – su druga vrsta eksploziva do kojeg dolazimo, ovoga puta potpuno statičnog. Koriste se tako da se prikvače za neku stabilnu površinu, nakon čega po aktivaciji emitiraju modro plavu lasersku zraku prema suprotnoj strani zida. Ako se ova zraka ikad prekine rezultat je snažna eksplozija. Najbolje se koriste za postavljanje klopki na pregibima hodnika, ili na ulascima u prostorije.
.357 Magnum – riječ je o iznimno moćnom revolveru klasičnog dizajna s bubnjem, a koji koristi snažne .357 patrone. U spremnik stane svega šest metaka i punjenje je iznimno spor proces, ali zato je za većinu protivnika potreban svega jedan pogodak da ih se obori. Čak i snažniji protivnici poput alien bojišnika padaju već s dva do tri dobro odmjerena pogotka.
Eksplozivni ranci – kako im i ime govori riječ je o manjim rancima punjenim snažnim C-4 eksplozivom. Zbog težine nije ih moguće bacati na velike udaljenosti, no zato im je snaga mnogostruko veća u odnosu na uobičajene fragmentacijske granate. Funkcioniraju tako da se ranac odbaci na neku manju udaljenost, nakon čega se u pravom trenutku eksploziv detonira s daljinskim upravljačem. Zbog iznimne snage kao stvoren je za obračunavanje s većom količinom protivnika, ili onim snažnijim primjercima.
Samostrijel – moderni samostrijel od stakloplastike sadržava u spremniku pet strijela koje imaju mogućnost ispucavanja na impresivne udaljenosti. Kako dolazi s namontiranim optičkim ciljnikom ponajviše će se koristiti da obaranje protivnika na većim udaljenostima. Budući da funkcionira i pod vodom odlično je i moćno oružje u borbi s opasnim Ichthyosaurom. Zbog gotovo nikakvog proizvedenog zvuka prilikom ispucavanja strijela, može služiti i kao savršeno prigušeno oružje. Jedina manjkavost je što je municija za oružje jako rijetka i raštrkana, tako da će dobro trebati promisliti kada i u kojem trenutku upotrijebiti ovo odlično oružje.
Raketni bacač granata – je kako mu i ime govori prijenosni bacač raketa designacije GAM14B, a koji se koristi oslanjanjem o rame, preferabilno desnog zbog položaja ciljnika (moje saučešće ljevaci). Osim manualnog navođenja projektila bacač sadrži i integrirani laser za navođenje, kojim jedanput kada se uspije označiti željena meta, ispucani projektil sam slijedi putanju do nje. Najbolju uporabu će pronaći protiv brojnih vojnih oklopljenih vozila i helikoptera, te otpornijih izvanzemaljskih napadača poput Gargantua.
Tau top – također poznat i kao Gauss puška, je eksperimentalni akcelerator čestica. Razvijen je u naprednom biološkom istraživačkom laboratoriju Black Mesa postrojenja, a gdje Gordon dolazi u njegovo posjedstvo nakon nespretnog rukovanja prijašnjeg korisnika, koje rezultira s više nesretnih smrti. Za municiju koristi osiromašeni Uranij-235, kojeg kako možete pretpostaviti ne nailazite u obilnim količinama na svojem putu. Primarni način korištenja ispucava narančaste zrake Tau čestica, dok kod sekundarne uporabe se oružja napaja na nekoliko sekundi, kada dosegnuvši maksimum ispucava puno jaču zraku koja može jednim pogotkom uništiti oklopno vozilo ili helikopter. Međutim ako se oružje prenapaja rezultat će biti snažni energetski izboj Tau čestica, koji može prouzročiti ozbiljne rane za nekoga tko koristi specijalno zaštitno odijelo poput Gordona, ili smrt za sve one bez takve zaštite.
Stršljen pucaljka – je izvanzemaljsko bio inženjeringom stvoreno oružje koje je u primarnoj uporabi od strane alien bojišnika. Organske strukture i kukcolikog oblika s tri nastavka na samom kraju otvora, a zbog čega više liči na kliješta, ovo neobično oružje ispucava žive insektne strelice koje pri letu do mete zuje poput stršljena. U bilo kojem trenutku oružje pohranjuje 8 ovakvih strelica, s time da se nakon ispucavanja s vremenom municija automatski obnavlja. Primarni način korištenja ispucava sporim tempom jednu po jednu strelicu koje automatski slijede metu sve do pogotka, čime je oružje idealno za pucanje na protivnike skriven iza uglova. Sekundarni način korištenja ispucava rapidnom brzinom svih 8 strelica odjedanput, međutim u ovom obliku ne slijede metu. Savršeno oružje za eliminiranje slabijih protivnika zbog nepresušnog izvora strelica, te kako bi se uštedjelo na klasičnoj municiji.
Snark – već smo ih naveli kao jedne od protivnika u igri, međutim ovi mali iritantni kukci se mogu koristiti i kao oružje ako ih se uspije pokupiti iz neaktivnog gnijezda. Koriste se tako da se poput granate bacaju i ispuštaju prema željenim metama, a oni ih automatski slijede i napadaju. Valja jedino paziti da se još uvijek preživjeli primjerci ne vrate obračunati i s vlasnikom, jednom kada eliminiraju sve druge živuće mete.
Gluon top – riječ je o još jednom eksperimentalnom energetskom oružju, kreaciji Lambda sektora Black Mesa postrojenja. Pri ispucavanju oružje emitira konstantni spiralni vrtlog plavkaste energije, koji usmjeren na metu u potpunosti ju dezintegrira. Oružje je iznimno moćno i u kratkom roku uništava gotovo sve protivnike izuzev Gargantue i Krakova. Jedina manjkavost je što izrazito brzo troši osiromašeni uranij-235, a koji koristi za napajanje. Gluon top je ujedno i posljednje oružje do kojeg igrač dolazi neposredno pred odlazak u Xen.
Muzika
Muzika u igri je praktički nepostojeća izuzev nekoliko kratkih skriptiranih segmenata. No daleko od toga da je to loše, dapače, igra dobiva na dodatnoj uvjerljivosti kada su jedini zvukovi vanjski podražaji. Ono malo glazbenih isječaka što imamo su djelo sada već legendarnog Kelly Baileya, i fenomenalni su.
Dojmovi
Wooow. Koji je to bio doživljaj za 1998. godinu. Sjećam se kao da je bilo jučer kada je otac po prvi put donio krekiranu verziju u kuću. Ne osuđujte, tada su bila takva vremena. Taman sam bio uvučen u razne dinamične masakre koje je nudio Blood II: The Chosen One, i nisam bio previše zainteresiran za nešto novo. Pogotovo kada je to nešto započinjalo sporom uvodnom špicom dosadne vožnje električnim tramvajem, a što se nikako nije moglo zaobići. Tek kada sam zapeo na nekoj kasnijoj razini Blooda, sam odlučio dati drugu priliku Half-Lifeu, i oh čovječe koji je to bio šok jedanput kada se radnja zakotrljala. Sjećam se da komp nisam ispuštao i da sam koristio svaki slobodan trenutak na igranje i dovršavanje igre. Sve od priče, atmosfere, zabavne igrivosti, konstantnih noviteta, je preokupiralo interes. Čak i tijekom noći dok sam spavao, pa i u školi gdje sam sanjario otvorenih očiju, sve misli su mi samo bile usmjerene prema igri. Bilo je to poput nečeg nikad viđenog i iskušanog dotad. Što je realno zapravo i bilo. Pa tako PC igraću povijest možemo podijeliti na vrijeme prije izlaska igre i poslije, gdje smo prije imali razne klonove Dooma, a poslije pak Half-Lifea. Prvi je nudio čistu sumanutu pucačku makljažu gdje je radnja bila tek sporedna misao, dok je drugi osim toga stavio primarni naglasak i na radnju. Također Half-Life je među prvima na određenim segmentima uveo i brojne slagalice i zagonetke koje je trebalo razriješiti za daljnji napredak.
Između ostalih revolucionarnih inovativnosti, jedan od najvećih je zasigurno bio u umjetna inteligencija brojnih likova i protivnika koje bismo susreli tijekom igre, kao i njihova inteligentna interakcija jednih s drugima. AI je bio na zaista impresivnoj razini, pogotovo u vremenu kada smo svi bili navikli na jednostavne protivnike koji bi samo bezglavo jurišali u igračevom smjeru bez ikakve smislene inteligencije. Također zamjetna je nevjerojatna razina interakcije između samih neigrivih tzv. NPC likova, što je evidentno od samog početka kada u većim grupama imamo prilike čuti raznorazne konverzacije između likova. Igrač ima i zavidnu slobodu interakcije s prijateljskim NPC likovima kada stupa u komunikaciju s njima, također će i oni sami izražavati svoje želje, zabrinutosti ili volju za suradnjom. Svi će nakon incidenta također moći i slijediti igrača na njihovom putu kroz devastirani kompleks, te na neki način doprinijeti i pomoći pri napredovanju. Zaštitari će se tu najviše isticati pomažući i puščanom podrškom. Također ako slučajno igrač sam upuca ili na neki drugi način ozlijedi nekog prijateljskog NPC lika, zanimljive su i njihove povratne reakcije. Znanstvenici će se od tada bojati i bježati od vas, dok će zaštitari uzvratiti jednakom mjerom i progoniti i pucati u vas. Naravno brat i ja djeca kakvi smo bili, bile su nam iznimno zabavne i komične njihove reakcije. Znali smo stoga okupiti veći broj preživjelih na jednom mjestu, i onda imati makljaže gdje bismo bacali granate među njih, ili otvorili paljbu smijući se metežu koji bi nastao. Otkrili smo da najviše preživjelih možemo okupiti na jednom mjestu u poglavlju “Uredski kompleks”, čak desetak znanstvenika i četiri zaštitara. Djeca su uistinu pseudo-psihopati dok su još mali 😀 .
Half-Life je postavio letvicu kvalitete toliko visoku da čak i današnje igre nastoje kopirati formulu, većinom neuspješno. Cijela ta fama oko igre je čak uspjela zaraziti i godinu i pol mlađeg brata – Berislava, koji je redovito volio pratiti moja napredovanja, a poslije se i sam upuštao u igru. Kasnije smo na igralištima, na Jarunu i u dvorištu stambene zgrade kroza dječju igru rekreirali upečatljive scene iz igre, ali i izmišljavali neke naše koje bi se nadovezivale na primarnu radnju. Kad se samo prisjetim kakva je to morala biti scena vidjeti klince s plastičnim pištoljima i strojnicama, kako jurcaju od nevidljivih sila i na glas urliču polu-engleske polu-hrvatske rečenice. Berislav se obično uživljavao u ulogu znanstvenika, a ja zaštitara. Gordon Freeman nam je bio previše epska ličnost da se itko od nas osjeća dostojnim stupiti u njegovu kožu. U kućnom ambijentu Lego kocke su nam služile kao izvrstan bijeg u svijet Half-Lifea, gdje smo nastojali vjerno izgraditi određene segmente Black Mesa postrojenja. Kako je Berislav još od najranije dobi bio iznimno talentiran i darovit za crtanje, bili smo počašćeni njegovim impresivnim crtežima likova i sekvenci iz igre. Moglo bi se reći kako se kod nekih ova dječja razigranost i dalje nastavila u određenom obliku.
Nakon svega navedenog bude nimalo iznenađujuće da sam igru finiširao u ekspresnom roku, čak i usprkos zapinjanju na nekim dijelovima gdje je valjalo riješiti određene zagonetke za daljnji napredak. U današnje vrijeme će se većini igrača činiti iznimno jednostavnim, ali za to vrijeme kada nismo bili navikli na naprezanje glava, barem ne u žanru pucačina, i imajući u vidu da sam bio klinac od 9 godina s još slabim poznavanjem engleskog jezika, iznimno sam ponosan na sebe kako sam uspio pronaći rješenja. Igra je podijeljena na 20 poglavlja i prosječnom igraču će trebati otprilike 8-10 sati za finiširanje igre. Doduše u mojem prvom prolazu to je sigurno potrajalo značajno dulje, kao što rekoh bio sam još klinac. Kada se razriješila finalna sekvenca igre i odvrtjela odjavna špica s imenima svih koji su nas zadužili njenim nastankom, igra nas je vratila na početnu stranicu. Par trenutaka sam bio u određenom hipnotiziranom zen stanju nijemo zureći u opcije i prebirući po mislima. Kada sam se pribrao morao sam još dva puta pokrenuti posljednji snimljeni zapis i proći kroz sva zbivanja završnice, čisto da se uvjerim da je zaista gotovo. Pogotovo da provjerim razvoj događaja ako odbijemo ponudu vladinog čovjeka za suradnjom, možda se tako igra malo dulje nastavi. Nažalost jedino što smo time dobili je nepotrebno depresivna završnica. Kako god se okrenulo bilo je gotovo, uistinu je bilo gotovo. S jedne strane je uslijedio veliki osjećaj zadovoljstva i sreće postignutim, no već idući dan je krenula sjeta i tuga. I iako ću igru odigrati još nebrojeno puta, ništa se nikad neće moći usporediti s onim prvim iskustvom. Zaista je bila prava revolucija u svoje vrijeme. Stoga niti ne čudi što je pobrala brojne nagrade “Igre godine”.
Slično poput originala i redizajn igre od strane Crowbar Collective, koji je 6. ožujka 2020. godine ugledao svijetlo dana pod nazivom Black Mesa, je ponovno probudio staru ljubav. Riječ je o odličnoj inačici dizajniranoj u novijem modificiranom source engineu, a koji nam je ponudio novi odličan svježi pogled na stari biser. O istom smo već imali prilike pisati – Out of the threshold #2: Black Mesa.
Na oduševljenje sviju za prvu ekspanziju nije trebalo dugo čekati, ali prije toga smo na sveopće iznenađenje dobili nešto drugo.
Half-Life: Uplink
Izašao 12. veljače 1999. godine, Uplink je zapravo demo verzija koja je trebala poslužiti za daljnju promociju prave igre. Iako su svi u prvu ruku mislili kako se radi o neiskorištenim segmentima originalne igre, koji iz određenih razloga nisu bili uključeni u finalnoj inačici, demo je zapravo naknadno napravljen upravo u svrhu prezentacije i promocije punokrvne igre.
Radnja
Gordon se budi 48 sati nakon incidenta u segmentu Lambda Reaktor Kompleksa. Čitavo postrojenje je pod konstantnim teškim bombardiranjem od strane vojske, vjerojatno uslijed gubljenja rata protiv Xen snaga. Odmah na početku nailazimo na znanstvenika i zaštitara koji potražuje od njega da otvori velika blindirana vrata, kako bi sigurnost potražili dublje unutar instalacije. Međutim kako biva informiran od strane znanstvenika to je nemoguće jer su automatski zakračunata. Za dobivanje pristupa kontrolama moraju poslati signal prema USNRC-u. Problem je u tome što su uslijed bombardiranja kablovi prekinuti te nemaju pristup obližnjoj anteni kako bi podesili koordinate. Što znači da bi netko morao otići na površinu, probiti se između sukobljenih marinaca i izvanzemaljskih snaga, kako bi ručno podesio antenu. Da stvar bude još i gora, u kupoli s antenom su detektirane visoke koncentracije radijacije. Srećom tu se našao Gordon kao idealni kandidat za zadatak.
Zaštitar otvara sigurnosna vrata te se penjemo dizalom prema površini. Osim još jednog preživjelog člana osiguranja koji nam asistira na putu, ostatak gornjeg kompleksa je u potpunosti infestiran tuđincima, te se uza asistenciju zaštitara probijamo kroza glavate rakove i zombije do izlaza na površinu. No tu je situacija još gora jer sve izlaze kontroliraju HECU marinci. Kroza njihov kamp postavljen uslijed brojnih masivnih kontejnera, uz teške borbe nekako se probijamo do kupole te podešavamo koordinate, no marinci su nam i dalje za petama detonirajući krov kupole i spuštajući se konopcima iz heliplana. Sigurnost brzo pronalazimo u odvodnom sustavu ispod postrojenja domogavši se jedne većih probijenih cijevi. Tu nailazimo na ranjenog znanstvenika koji ubrzo po susretu umire od zadobivenih rana, ali i na brojne druge već umrle znanstvenike i zaštitare kojih su se domogli glavati rakovi i zombiji.
Našavši se nakon podzemnog horor iskustva ponovno na površini, svjedoci smo intenzivne borbe marinaca s nadolazećim Vortigauntima. Probijajući se kroza njihove sukobe očigledno je da vojska gubi bitku i u ovom sektoru. Ni u unutrašnjosti postrojenja nije ništa bolja situacija. Vortigaunti se teleportiraju na sve strane i nadvladavaju onog zaštitara kojeg smo susreli na prvoj razini. Probivši se i kroza njih spuštamo se natrag do znanstvenika i zaštitara s donje razine, a koji nas vjerno čekaju pored sada otvorenog ulaza u Lamba Reaktor Kompleks. Zajedno nastavljamo put boreći se s brojnim glavatim rakovima, zombijima i psećookima. Uslijed meteža dio stropa se urušava zbog bombardiranja, srećom ne ozlijedivši nikoga, ali izoliravši Gordona od ostatka tima.
Nastavivši dalje sam, uspije se domoći kroza ventilaciju velike kontrolne prostorije kojom hara masivni Gargantua. Obračunava se s trojicom znanstvenika i jednim zaštitarom koji pruže uzaludan otpor. Vladin čovjek promatra razvoj situacije sa sigurne udaljenosti. Eliminiravši znanstvenike i zaštitara, tuđinski gorostas usmjerava svu pozornost na Gordona oborivši dio mosta skupa s njim te prijeteće mu se približavajući dok uništava sve na putu. Taman kada se čini da će ga dohvatiti možemo čuti zvukove teleportacije umješavanjem vladinog čovjeka u sukob i izvlačeći Gordona iz pogibeljne situacije. Tama pada nad vidno polje nakon čega se na ekranu pojavljuje informacija “Uplink izvršen. Potrebna daljnja analiza.”
Protivnici
Kako je riječ o svega kratkom segmentu u igri nailazimo na svega nekolicinu osnovnih protivnika poput glavatih rakova, zombija, marinaca, barnakula, psećookih i Gargantue.
Naoružanje
Identična priča kao i s protivnicima. Od oružja imamo priliku koristiti pajser, Glock 17, MP5A3 strojnicu, MK2 fragmentacijske granate i SPAS-12 sačmaricu.
Muzika
Muzika je nepostojeća u ovom kratkom isječku.
Dojmovi
Pri prvom susretu s demom prvotno smo pomislili (brat i ja), to jest zapravo se ponadali, da je riječ demonstraciji punokrvnog nastavka koji uskoro možemo očekivati. Naravno takve iluzije su bile razbijene s izlaskom Opposing Force ekspanzije 19. studenog 1999. godine. Demo sam po sebi je kratak i ubrzan pregled velike većine toga što možemo očekivati od punokrvne igre. Imali smo tako kompletnu radnju s jasnim ciljem, horor elemente, brze akcijske segmente, zagonetke i interakcije između likova. Teško da se kao jedinu manu može uzeti iznimna kratkoća s obzirom na to da se radi samo o prezentaciji. No i s time rečeno većina iskusnih igrača će kroz demo preletjeti već u desetak do petnaestak minuta.
S obzirom na glad za serijalom prihvaćali smo otvorenih ruku apsolutno sve što smo mogli dobiti od serijala, pa bilo to i 15-20 minuta. Bilo je to kratko ali slatko malo iskustvo. Kako je demo naprasno završavao velikom skriptiranom akcijskom sekvencom, dugo smo mislili kako to zapravo i nije kraj, već kako smo nešto pogrešno napravili čime se igra nepovoljno završila. Koliko god se trudili i štogod pokušavali, igra je jednako naprasno završavala polaganim zatamnjivanjem ekrana. Tek puno kasnije u osvit YouTubea sam uvidio na primjeru drugih da je taj dio igre uistinu bio kraj.
Opposing Force
Na krilima velikog uspjeha originalne igre, nije trebalo dugo čekati na izlazak prve ekspanzije (19.11.1999.), koja je dodatno produbila priču ovoga puta nas ubacivši u čizme jednog od HECU marinaca poslanih obuzdati incident. Valve je ovu veliku zadaću povjerio Gearbox Software programerskoj tvrtki. Veliki rizik za tada još nedokazanu tvrtku, no srećom pokazalo se da je palica proslijeđena u prave ruke, jer se Opposing Force pokazao svime onime što su igrači priželjkivali. Bio je tu dobri poznati duh originalne igre vješto umotan u odlične novitete koji su dali upečatljivo i drugačije iskustvo igranja. Osim manjih sitnica poput znanja korištenja užeta i vojne opreme, uza par poznatih oružja iz originalne igre dobili smo cijeli niz novih moćnih vojnih oružja i jednak broj Xen. Umjesto H.E.V. odijela kao primarne zaštite, sada imamo priliku koristiti napajano borbeno odijelo tzv. Powered Combat Vest, iliti skraćeno P.C.V. Za napajanje ovih odijela koristimo iste baterijske stanice kao što i Gordon. U sklopu odijela dolaze i noćne naočale za borbe u mračnim i zatamnjenim prostorijama.
Dodatan naglasak je dan i na suradnju s neigrivim tzv. NPC likovima, a koji su ovdje pretežno sadržani u ratnim drugovima kojima se izdaju razne naredbe. Ipak igramo u ulozi vodnika pa imamo pravo zapovijedanja običnim prašinarima. Od suboraca susrest ćemo se tako s tehničarima koji će imati mogućnosti otvarati zakračunate prostorije, medicinare koji će liječiti suborce i vas, te pozornike oboružane jakim strojnicama.
Budući da ovdje igramo u ulozi jednog od glavnih protivnika prve igre, koji su sačinjavali dobru polovicu, valjalo je osmisliti novu prijetnju koja će nadomjestiti tu prazninu. Tako smo vješto dobili produbljenje značaja i utjecaja specijalnih jedinica (Black-Ops), a koje smo u originalnoj verziji susreli samo jednu vrstu protivnika u svega par instanci. Sada ćemo se osim par individua boriti i s čitavim vodovima ove branše, a koja će osim poznatih ženskih atentatora sada u svojim redovima imati i muške članove. Osim novih ljudskih protivnika naći će se i novi tuđinski protivnici tzv. “Rase X”.
Radnja
Kao što smo već naveli ovoga puta radnja prati vodnika Adrian Shepharda, koji po još jednom redovitom ranojutarnjem buđenju u kampu za obuku, biva informiran od strane instruktora vježbi kako je upravo njegovo ime misteriozno proslijeđeno na preporuku za uvrštavanje u elitnu borbenu jedinicu za opasna djelovanja.
Nakon temeljitog treninga dolazi i taj sudbonosan dan kada jedinica dobiva poziv za obuzdavanje incidenta u Black Mesa postrojenju. Još na putu do postrojenja jedinica koja putuje u bukoč heliplanima, biva napadnuta od strane tuđinske letjelice. I Shephardova letjelica je jedna od žrtva napada, te pogođena jakom energetskom zrakom biva nasilno prizemljena negdje na ulazu u Black Mesa postrojenje.
Po prolascima isječaka svjesnosti i gubljenja svijesti, Shephard se u konačnici napokon budi u bolničkoj prostoriji kraj jednog od znanstvenika, koji nažalost ne uspijeva spasiti našeg ratnog sudruga. Posvećivanjem potpune pozornosti na nas informira ukratko o zbivanjima kao i situaciji u kojoj se nalazimo svi skupa. Vojska u ovom trenutku već vodi gubeći rat protiv tuđinskih sila te je u procesu povlačenja. Shephardova jedinica je u napadu izgubila kontakt s ostalim snagama, zbog čega nemaju saznanja da se prema Black Mesa osoblju ponašaju neprijateljski i eliminiraju sve svjedoke incidenta. Pribravši se i domogavši se funkcionalnog specijalno napajanog zaštitnog prsluka.
Vodnik dalje putuje kroza opustošeno postrojenje u nastojanju da se domogne jedne od lokacija za izvlačenje. Na putu susreće i pripadnike “Rase X”, još jedne tuđinske rase koja je iskoristila situacija s otvorenim portalima kako bi izvršila vlastitu lokaliziranu invaziju. Pritom neselektivno napadajući ljude ali i pripadnike Xena.
Tu je i desetkovano osoblje Black Mesa postrojenja koje pomaže vodniku Shephardu na njegovom opasnom putu.
Domogavši se napokon lokacije s bukoč heliplanom i ujedinivši se ostatkom marinaca. Na svega nekoliko koraka do letjelice biva osujećen u spašavanju od strane vladinog čovjeka, koji pred nosom zatvara velika vrata hangara. Preostaje dalje samome sačuvati glavu i pronaći put ka spasenju.
Prolazi kroz razne tuđinskim rasama infestirane razine devastirane Black Mese, od kojih su neke lokacije poprimile potpuno nezemaljski izgled.
Čak susreće i druge zaboravljene pripadnike vojske, s kojima se grupira u vodove kako bi imali veće šanse za preživljavanjem.
Na daljnjem putu dolazi u doticaj i sukob s protivničkom grupom specijalnih jedinica (Black-Ops), a koji su poslani kako bi eliminirali sve ključne dokaze incidenta, uključujući i apsolutno sve uključene svjedoke.
Probijanjem kroza njihove barikade Shephard dolazi do Lambda sektora i velike prostorije s uređajem za teleportiranje, te svjedoči trenutku u kojem doktor Gordon Freeman uskače u teleport za Xen. Slijedeći doktorov primjer i vodnik uskače u jedan od otvorenih portala odvevši ga nakratko u drugu dimenziju.
Vrativši se na Zemlju biva teleportiran u podvodne laboratorije gdje su se vršila testiranja raznih podvodnih stvorenja. Zbog iznimno lošeg stanja ove sekcije, primoran je u nekoliko navrata se teleportirati sa Zemlje u Xen te opet natrag na Zemlju.
Tako dospijeva na potpuno drugi kraj postrojenja u sektor E, gdje su se izvodili tajni eksperimenti na tuđinskim rasama. Tu se nalaze brojne opservacijske prostorije ispunjene tuđinskom florom i faunom, a kruna svega je gigantska kupola. Ovdje dolazi do novih tuđinskih oblika naoružanja, prije nego što kroz jednu od pukotina u zidu pronalazi put dalje u stari industrijski sektor.
Dolazi tako u Područje 3 za Procesuiranje Opasnog Otpada, gdje mu daljnje napredovanje blokira jednooki monstruozni Crv Jamičar. Crv je iznimno opasan, te što je još gore potpuno imun na bilo kakvo konvencionalno oružje. Srećom marinčeva snalažljivost pronalazi način kako aktivirati određene sustave industrijskog pogona, a putem kojih u stanište u kojem prebiva crv izbacuje veliku količinu toksičnog otpada time ga živog skuhavši.
Domogavši se ponovno površine susreće i druge napuštene suborce, s kojima se pokušava kroza sve intenzivniju borbu “Rase X” i specijalnih jedinica, domoći bilo kakvog izlaza iz tog pakla.
Zbog sve učestalijih bombardiranja ubrzo je ponovno primoran potražiti sigurnost ispod zemlje. Ako se enormni tuneli infestirani divovskim insektoidnim bićima uopće mogu tako nazvati. Na kraju tunela uspevši se i po drugi put na površinu, nailazi kod velike hidroelektranske brane na zarobljenog Gargantuju. Aktiviravši sustav eksplozivnih naprava eliminira i ovu prepreku nastavivši dalje put kroza jedan od cijevnih otvora u brani sada izloženih uslijed masivne eksplozije.
U jednoj od garaža susreće Black Mesa čuvara koji ga informira kako u jednoj od susjednih prostorija agenti specijalnih jedinica planiraju detonirati taktično nuklearno oružje, a kako bi eliminirali svu prijetnju i zameli sve dokaze. Budući da je Shephardu iznimno stalo do njegove kože naravno da je eliminirao agente i onesposobio bombu.
Kroza veliko skladište u kojem se vode posljednje očajne borbe specijalnih jedinica i “Rase X”, Shephard dolazi do hangara gdje susreće još jednog čuvara koji ga informira o dolasku nečeg velikog kroza portal koji blokira izlaz iz postrojenja. Ne imajući drugog izbora zapodjene se očajna borba s velikim genetskim crvom koji se pojavljuje kroza crvotočinu, i koji je zaslužan za invaziju “Rase X”. Koristeći uza regularno naoružanje i specijalne laserske zrake iz pucaljki postavljenima na taktičnim pozicijama, vodnik uspijeva dovoljno ozlijediti biće da ga prisili da se povuče natrag otkuda je i došao kroza crvotočinu. Prilikom povlačenja biće sporadično emitira razne portale, od kojih jedan zahvaća i Shepharda.
Kada ponovno otvara oči nalazi se u heliplanu u vožnji prema nepoznatom odredištu. Vezan je za stolicu, a ispred njega se nalazi vladin čovjek koji mu iskazuje svoje simpatije njegovom sposobnošću preživljavanja. Međutim kako njegovi tajanstveni poslodavci trenutno nemaju potrebe za njegovim uslugama, biva teleportiran skupa s heliplanom u prostor između dimenzija, gdje mu prema riječima vladinog čovjeka ne može nitko nauditi, ali gdje niti on može ikome ispričati svoja iskustva. Njegova daljnja sudbina ostaje nepoznatom.
Protivnici
Osim dobro poznatih protivnika iz originalne igre, za ekspanziju je valjalo kreirati potpuno nove ljudske neprijatelje, ali i novu izvanzemaljsku rasu.
Rasa X
Jamski dronovi – prvi protivnici Rase X na koje nailazimo. Riječ je o niskim svijetlo smeđim dvonožnim bićima s po jednim malenim crnim okom sa svake strane glave, krakatim završecima kod ustiju, te oštrim bodljama koje prodiru iz leđa i čela. Dugačke ruke završavaju s oštrim kandžama u obliku kuka. Iznimno su brzi i poprilično inteligentni, te se često kreću u skupinama od pet ili šest jedinki, zajedno surađujući prilikom napada na žrtve i nastojeći ih taktički opkoliti. Za napad iz daljine ispucavaju otrovne bodlje iz čela, a za blizinu koriste snažne kandže.
Udarni jurišnici – su standardna vojna klasa Rase X. Riječ je o snažnim i mišićavim dvonožnim bićima visine od preko dva i pol metra. Tijelo im je maslinasto zelene boje i prekriveno krljuštima. Glava s vratom im pogrbljeno stoji iz trupa, a na njoj se može pronaći veliko narančasto mačkoliko oko i krakati nastavci oko ustiju. Imaju dvije ruke normalne veličine i dvije nešto manje u kojima drže svoje primarno naoružanje – udarnog žohara. Riječ je o malom živom biću paukolikog oblika, a koje ima mogućnost ispucavanja električnih munja. Ovo biće ne može dugo preživjeti bez svojeg domaćina te će u slučaju pogibije jurišnika brzo nastojati potražiti nadomjestku. Udarni jurišnici također znaju bacati i granate spora, kada nemaju direktni vizualni pogled na metu. U bliskim susretima koriste se preostalim slobodnim rukama za grebanje. Često ih se zna susresti u manjim grupama od dva do tri, ili u kooperacijama s ostalim vrstama Rase X. Kod međusobne komunikaciju ispuštaju neobične zvukove nalik elektroničkima. Iznimno su izdržljivi i mogu pretrpjeti puno štete prije nego padnu.
Voltigore – je iznimno agresivno smeđe četveronožno insektoidno biće veličine tenka. Četiri noge i dvije velike ruke završavaju im oštrim kandžama u obliku kuka. Oko ustiju im se nalaze kliješta, a iz ustiju izviru krakati nastavci. Na leđima im se nalazi pet ljubičastih pruga koje se zasvijetle kada koriste svoje primarno naoružanje generiranja snažnog strujnog izboja ljubičaste boje. Direktan pogodak ovog vala energije gotovo uvijek znači sigurnu smrt, a čak i samo nalaženje u blizini njezine putanje može nanijeti ozbiljnu štetu. Pri bliskim susretima koriste snažne oštre udove koji mogu nanijeti jednako ozbiljnu štetu. Iznimno su izdržljivi na sve oblike konvencionalnog naoružanja, te je potrebna poprilična količina metaka i eksploziva da ih se eliminira. Čak i u smrti predstavljaju veliku opasnost, jer prilikom umiranja eksplodiraju emitirajući posljednji snažni val energije.
Bebe Voltigore – prilikom nailaska na gnijezda česti će biti i susreti s mladuncima. Iako se po agresivnošću mogu mjeriti s odraslim jedinkama, ne predstavljaju neku značajnu prijetnju. Nisu u stanju kreirati niti električne izboje, a prilikom fizičkih napada nanose svega minornu štetu.
Jamski crv – riječ je o velikom biću izduljena gusjeničasta oblika koji završava s glavom na kojem dominira veliko zeleno oko. Pri vrhu trupa i glave nalaze se dva seta udova. Gornji set bliže glavi sadrži dva prsta s naoštrenim kandžama, dok donji set sadrži svega jedan prst s kandžom. Za primarni napad se koristi velikim okom iz kojeg ima mogućnost ispaljivanja snažnog zelenog izboja energije. Svatko dovoljno nesmotren da se previše približi biću spoznat će i silovitu snagu napada pandžama, a prilikom čega će ispuštati snažne krikove nalik onima orlova kada se obrušavaju na plijen. Biće obitava u po ljude biološki opasnoj tekućini te je imuno na bilo kakvo konvencionalno oružje, mada će često bolno reagirati na pucnjeve u oko te se nastojati i zaštititi. Jedini način za eliminiranje ovog protivnika slično poput Krakova iz originalne igre, će biti pronaći neki zaobilazni put. U ovom slučaju to će biti aktiviranje nekoliko dugmadi u različitim sektorima, kako bi se u tekućinu u kojoj se nalazi jamski crv izbacila enormna količina otrovnog otpada i time ga doslovno rastopila.
Genetski crv – je glavni antagonist ekspanzije i zaslužan za invaziju Rase X, te ujedno i finalni protivnik protiv kojeg se borimo. Ima mogućnost asimiliranja lokalnog okoliša i teraformiranja tla u ono pogodno za obitavanje vlastite vrste, kao i svih onih koji su mu podložni. Riječ je o enormnom zelenom crvolikom biću s nekoliko što manjih što većih krakova koji mu izviru iz trupa. Na samom kraju se nalazi glava s kljunolikim završetkom, po jednim velikim žutim okom na svakoj strani glave, te malenim ustašcima. Biće je toliko enormno da ne uspijeva skroz niti proći kroza portal kojim prolazi na Zemlju. Za napad se koristi moćnim krakovima kojima postepeno uništava sve oko sebe, te kemijskim izbojem koji izbacuje iz ustiju. Ako se osjeti ugroženim otvorit će prsni koš koji koristi za teleportiranje udarnih jurišnika u pomoć. Međutim time izlaže i svoju jedinu slabu točku na napad bilo kakvog naoružanja. Da Shephard nije u konačnici uspio spriječiti njegov prolaz na Zemlju i otjerati ga otkud je došao, pretpostavlja se da bi u potpunosti teraformirao Zemlju prema svojim specifikacijama.
Xen rasa
Osim postojećih dobro poznatih protivnika iz originalne igre, ekspanzija nam je donijela nekoliko novih modela zombija, pa tako po prvi put imamo prilike susresti zombij marince i članove osiguranja. Od originalnih novih protivnika dobili smo svega jednog.
Gonome – riječ je o mutiranoj i sazreloj inačici klasičnog zombija. Kada Glavati rak nastani ljudsko tijelo mutirajući ga u zombija, kada prođe dovoljno dugo vremena započne s idućim stadijem mutacije. Tijelo domaćina postane snažnije i mišićavije, te se posjekotina posred prsišta razvije u veliku vertikalnu čeljust s nazubljenim zubima. Kiselina stranog tijela s vremenom u potpunosti zamijeni krvožilni sustav, te tako ova vrsta zombija ima mogućnost posegnuti u svoja usta i bacati na daljinu korozivne bljuvotine. Osim dodatne snage zbog čega su izdržljiviji na napade, također su razvili i veliku brzinu i agilnost. Pa tako za razliku od svoje uobičajene zombij inačice koja se sporo kreće brzinom hoda, Gonome zna jurišati na svoju žrtvu s ispruženim izduženim kandžama.
Specijalne jedinice (Black-Ops)
U originalnoj igri smo susreli svega jednu inačicu protivnika ove grupe – žensku postrojbu plaćenih atentatora. Kako su u ekspanziji puno zastupljeniji budući da se radnja odvija više sati nakon incidenta, tako ih imamo prilike susresti u puno većem omjeru. Pa osim ženske sekcije imamo priliku po prvi put susresti i muške komandose. Kao i ženske članice i oni su odjeveni u crne pripijene kombinezone s balaklavama na glavama koje pokrivaju sve osim očiju. U odnosu na ženske članove koje nose lagane cipele za lako i tiho kretanje, muški članovi su obuveni u crne teške vojničke čizme. Svi su opremljeni slušalicama s mikrofonom za međusobnu komunikaciju, a neki članovi na očima nose i naočale za noćno gledanje. Naoružanje im se sastoji od identičnog oružja koje posjeduju i HECU marinci – SPAS-12 sačmaricu, modificiranu MP5A3 strojnicu s dodanim bacačem granata ispod primarne cijevi, granate, a od novog naoružanja i M40A1 snajper. Za razliku od marinaca u borbama djeluju u potpunoj tišini, a ne ispuštaju čak ni bolne jauke prilikom ranjavanja. Također su puno brži u kretnjama i koriste se borilačkim vještinama u bliskim susretima. Zbog svega navedenog osjećaju se superiornije u odnosu na konkurentne marince, te se može čuti u par navrata kako iskazuju i opći prijezir i otvoreno neprijateljstvo prema njima. Kada marinci ne uspiju obuzdati incident i budu primorani na povlačenje, na njihovo mjesto su poslane specijalne jedinice s novom zadaćom eliminiranja apsolutno svih uključenih u incident (uključujući i zaostale marince), te detoniranjem termonuklearne bombe.
AH-64 Apači – osim vojske i specijalne jedinice koriste ovaj odličan borbeni helikopter. Naoružanje je potpuno identično uključujući rakete i rotirajuću visokokalibarsku strojnicu. Jedina razlika je što inačice koje koriste specijalne jedinice dolaze u kompletno crnoj boji.
Saveznici
Primarni saveznici nimalo iznenađujuće bit će ostali kolege marinci na koje će se nailaziti tijekom igre. Ovisno o njihovoj namjeni razlikovat ćemo tri različite vrste.
Inženjer – osim standardne vojne odjeće i opreme, lako je prepoznatljiv po boci plina koju nosi uza ranac, a s pomoću koje varenjem može otvarati određena zaključana vrata otvarajući nam prethodno nedostupne prostorije. Od naoružanja uza sebe nosi moćni Desert Eagle pištolj.
Bolničar – osim standardne vojne odjeće i opreme, lako je prepoznatljiv po bijeloj traci sa “+” znakom crvenog križa koji nosi na kacigi, kao i na jednom od prednjih manjih ranaca. Ima mogućnost liječenja ranjenih suboraca. Od naoružanja uza sebe nosi 9mm Glock 17 pištolj.
Ostali HECU. marinci – svi će nositi standardnu vojnu odjeću i opremu, razlikovat će se jedino po vrsti pokrivala za glavu (kacige, balaklave, marame), te vrsti naoružanja koje će imati u posjedstvu (SPAS-12 sačmarica, MP5A3 strojnica, teški M249 puškomitraljez).
Znanstvenici – pomalo iznenađujuće, ali i znanstvenici Black Mesa postrojenja će također sačinjavati ključne saveznike. Razlog tomu je što su određene jedinice ostale već na samom početku vojne akcije komunikacijski izolirane od ostatka postrojbe. Tako da do njih još nisu došle zapovjedi odozgora da se sve preživjelo osoblje postrojenja eliminira. Druge pak jedinice koje su ostale ostavljene prilikom izvlačenja su svjesno zanemarile zapovjedi, budući da im se više isplatila suradnja s Black Mesa osobljem u svrhu vlastitog preživljavanja. Od uobičajenih viđenih znanstvenika iz originalne igre u ekspanziji po prvi put imamo priliku susrest i one odjevene hazmat odijela. Svima im je zajedničko da imaju mogućnost otvaranja određenih sigurnosno šifriranih vrata, te liječenja teških ranjenika.
Članovi osiguranja – jednako kao i sa znanstvenicima susretat ćemo i surađivati i s brojnim članovima osiguranja, a koji će također osim otvaranja određenih šifriranih vrata biti i od pomoći u borbama, budući da su oboružani Glock17 i Desert Eagle pištoljima. Vatrena moć im neće biti na razini kao kod kolega marinaca, ali svaka pa i najmanja pomoć je uvijek dobrodošla. Osim uobičajenog standardnog “Barney” modela iz originalne igre, u ekspanziji ćemo susretati i debeljuškaste i dobroćudnije inačice pod nazivom “Otis”. Usprkos svemu što se događa oko njih često će ih se pronaći s komadom slatkiša u rukama, ili u pokušajima kako se domoći istih. Za razliku od “Barney” modela koji su svi bili oboružani Glock17 pištoljima, svi “Otis” modeli će biti oboružani moćnim Desert Eagl pištoljima.
Naoružanje
I u Opposing Force ekspanziji se pojavljuje većina poznatih oružja kao i u originalnoj igri. Pa ćemo tako i u ulozi marinca rukovati Glock 17 pištoljem, SPAS-12 sačmaricom, MP5A3 strojnicom, raketnim bacačem granata, MK2 fragmentacijskim granatama, laserskim minama, eksplozivnim rancima i Snarkovima. Od novih oružja dobiti ćemo nekoliko što zemaljskih što tuđinskih.
Cijevni ključ – prvo oružje na koje nailazimo slično kao i u originalnoj igri zapravo nije oružje u pravom smislu definicije. No to ne znači da u specifičnim situacijama se ovaj teški metalni alat ne može upotrijebiti i kao tupo hladno oružje. Primarni napad zadaje spore udarce, dok je sekundarni napad još sporiji jer se alat polako podiže iznad glave, samo da bi se snažno sručio svom silinom na metu zadajući enormnu štetu.
Borbeni nož – specifično riječ je o Ka-Bar vojnom nožu. Za razliku od cijevnog ključa rukovanje je iznimno brzo te je moguće zadati višestruke ubode u vremenu svega jednog udarca potonjim alatom. Međutim šteta koja se nanosi njime je mnogo manja.
Desert Eagle – je prvo vatreno oružje do kojeg dolazimo u ekspanziji. Riječ je o snažnom pištolju moćnog kalibra .357, koji u spremniku sadržava sedam metaka. Za veću preciznost pištolj dolazi s namontiranim laserskim nišanom.
M249 puškomitraljez – je moćno automatsko oružje primarno u vojnoj uporabi kao prijenosna podrška među pješaštvom. Spremnik sadrži 50 metaka, te zbog trzaja tijekom pucanja uobičajeno je da trzajna silina polagano pomiče korisnika unatrag. Stoga se preporučuje kao i radi bolje preciznosti, da se oružje koristi u klečećem položaju. Punjenje oružja je iznimno spor proces zbog čega je preporučljivo tome pribjegavati u sigurnosti zaklona. Oružje je pravi melem protiv udarnih jurišnika i Voltigorea, no zbog ograničenosti raspoložive municije valja mudro raspoređivati kada će se uvesti u uporabu.
M-40A1 snajper – inspirirano stvarnim M40 snajperom, ova moćna puška NATO kalibra 7.62×51mm s namontiranim optičkim ciljnikom je savršeno oružje za eliminiranje skoro svih prijetnji s većih udaljenosti. U spremnik stane svega 5 metaka, ali će već i jedan dobro odmjereni pogodak u glavu srediti većinu protivnika.
Udarni žohar – je organsko oružje karakterističnog kukcolikog oblika sa šest ticala i tijelom podijeljenom u tri segmenta. Za razliku od stršljen pucaljke u uporabi alien bojišnika Xen rase, udarni žohari imaju mogućnost kretanja i neovisnog napadanja ako nisu pod kontrolom simbiotskog domaćina, iako ne mogu preživjeti dugo. Koriste se kao primarno oružje udarnih jurišnika “Rase X”, te korištenjem ispucavaju plavkaste električne munje. Imaju mogućnost ispucavanja do 10 munja prije nego se istroše, no srećom njihove količina se može obnavljati s vremenom.
Bacač spora – je zapravo mladunče udarnih jurišnika, u ovom stadiju je potpuno amfibijskog izgleda nalikujući na mješavinu ribe dvodihalice i punoglavca. Pretežno je svijetlo zelenkaste boje izuzev smećkastih škrga na bočnim stranama tijela. Glava kao i ostatak tijela su glatki izuzev nekoliko šiljaka na samom kraju. Tijelo završava velikom repnom perajom. Na glavi se nalazi i veliki nazubljeni otvor što predstavlja usta. U njih se mogu ubacivati zelenkaste okrugle spore koje se mogu pronaći kako rastu iz određeni vanzemaljskih biljaka. Biće ima mogućnost ispucavanja ovih projektila poput organskog bacača raketa, praveći veliku štetu svakome koga se pogodi. Primarni način uporabe izbacuje spore u pravocrtnoj liniji, dok sekundarni način izbacuje spore pod određenim kutem, te će se prije eksplozije nekoliko puta odbiti od podloge koje udari.
Barnakul – iako jedan od redovnih statičnih protivnika kako u originalnom Half-Life tako i u Opposing Forceu, u ekspanziji u znanstvenom sektoru biosfere gdje su se izvodili eksperimenti nad tuđinskim rasama, nailazimo i na jedan živi primjerak koji je uspješno odvojen od čvrste podloge. Prozvan primjerak 1176, ovaj specifični barnakul se može pokupiti i koristiti kao alat i oružje. Izbacujući dugački jezik moguće se privući protivnicima i žive ih proždrijeti. Također se jezikom može hvatati i za određene organske podloge privlačeći korisnika ka određenim udaljenim i teško dostupnim mjestima.
Teleport top – je eksperimentalni prijenosni uređaj za teleportiranje kreiran od strane Black Mesa znanstvenog tima. Za municiju kao i sve drugo eksperimentalno oružje i oruđe koristi osiromašeni Uranij-235. Primarni način korištenja lansira okruglastu teleport zraku koja pri dodiru s određenom preprekom se rasprši stvarajući veliki energetski izboj koji ubija sve što se zatekne u blizini. Sekundarnim korištenjem se uređaj kratko napaja po završetku teleportirajući korisnika u drugu dimenziju Xen.
Muzika
Kao i u originalnoj igri i Opposing Force je slijedio formulu minimalističke muzike unutar igre, što je dodatno doprinosi realističnoj atmosferi. U par iznimnih sekvenci bili bi počašćeni kratkim muzikalnim isječkom, od kojih je svaki dodatno pojačano isticao zbivanja u tom trenutku. Skladateljsku palicu je ovoga puta preuzeo Chris Jensen koji je po majstorstvu savršeno nadomjestio legendarnog Kelly Baileya.
Dojmovi
Iako osjetno kraći u odnosu na originalni Half-Life, igra je ovoga puta podijeljena na 12 poglavlja s prosječnim trajanjem od oko 6 sati, zbog obilja akcije, zabavnog novog naoružanja te novih izazovnih protivnika je definitivno umanjilo nedostatak trajanja. Nije bez razloga da Opposing Force slovi za jednu od najboljih ekspanzija koja se može bez problema naći “au pair” s originalom. Preuzimanje uloge i viđenje događaja iz pozicije jedne od antagonističnih strana uvelo je zanimljivi zaokret i dobru dozu svježine radnji. Imali smo tako prilike vidjeti neke još neistražene dijelove Black Mesa instituta, ali i posjetiti neke već dobro poznate lokacije. Nova zanimljiva oružja su bila iznimno zabavna za korištenje na novim puno izazovnijim protivnicima. Stoga ne bi trebalo biti nikakvo iznenađenje da se i ekspanzija završila u rekordnom roku. Skupa s time zaluđenost franšizom je otišlo na jednu sasvim drugu razinu. Nagovorilo se roditelje da u Turbo Sportu kupe crne obrubljene rukavice bez prstiju, po uzoru kakve nosi naslovni lik Opposing Forcea. Jest da je i najmanji broj bio masivno prevelik na našim tada dječjim rukicama, no nismo marili za to. Osim vanjske igre u njima s plastičnim oružjem, znali smo ih tada redovito nositi i prilikom narednih igranja ekspanzije. Uživjevši se toliko da smo gotovo mogli osjetiti kako umjesto miša u desnoj ruci za navigiranje i pucanje, zapravo za stvarno držimo Desert Eagle pištolj koji bi gledali na ekranima. Koliko smo bili zaluđeni pokušavali smo doći i do vojne gas maske i kacige, ali to je ostao malo teži zadatak i time nedosanjani san. Pa ipak dječja mašta je sve to lako nadomjestila. Ekspanzija nam je čak i nakon nekoliko prolazaka i dalje okupirala pažnju što pred ekranom što mimo, a u krajičku mozga se lagano počela javljati i želja za još.
Blue Shift
Godinu i pol nakon Opposing Forcea, dobili smo i drugu ekspanziju 12.06.2001. godine. Nakon junaka serijala i antagonista, ovoga puta smo upali u čizme nekoga tko samo pokušava izvući živu glavu iz incidenta i preživjeti. Tako nas je potpala uloga Barney Calhouna, jednog od brojnih članova osiguranja zaduženih za sigurnost svih žitelja Black Mesa institucije.
Zadaća izrade ekspanzije je ponovno povjerena provjerenom timu Gearbox Softwarea. Osim samog dodatka, u paketu smo imali priliku dobiti i unaprijeđene 3D modele likova, oružja i raznih drugih objekata, udeseterostručivši broj poligona originalne igre iz 1998. godine, čime smo dobili puno ljepši i realističniji prikaz igre. Eh koja su to bila vremena kada su se iz godine u godinu velikim pomacima podizale stepenice mogućnosti grafičkog prikaza.
Radnja je ponovno pratila zbivanja u Black Mesa institutu neposredno prije i nakon tuđinske invazije prouzrokovane rezonantnom kaskadom. Protivnici su nam identični kao i u originalnoj igri, “Rasa X” i Specijalne jedinice (Black-Ops) su odlučili odspavati ovaj segment. Oružja koja imamo na raspolaganju su također identična originalnoj igri, uz iznimku što u slučaju instalacije HD modela neki tipovi oružja su zamijenjeni drugim inačicama.
Velika razlika u odnosu na prijašnje iteracije jest što ne možemo koristiti stanice za punjenje H.E.V. i P.C.V. odijela, budući da niti jedno od navedenog ne nosimo na sebi. Umjesto toga primarna zaštita svakog člana osiguranja su kaciga i pancirka, te će pri oštećivanju biti potrebno kao nadomjestak potražiti nove i neoštećene u skladištima i među palim suborcima.
Radnja
Izuzmemo li trening stadij, radnja se otvara još jednim uobičajenim danom za Barney Calhouna, jednog od pripadnika osiguranja Black Mesa postrojenja, koji putuje tramvajskim sustavom od područne spavaonice 8 prema središnjem tranzitnom čvorištu u području 9. Na putu ima prilike promatrati uobičajeni život koji se odvija u postrojenju.
Došavši do destinacije ima priliku i sam posvjedočiti lošem predznaku tadašnjeg dana, kada zbog padova sustava duž cijelog postrojenja, ne uspijeva neko vrijeme ući kroza sigurnosna vrata odredišnog sektora. Kroza cijelu tu neugodnost ima prilike vidjeti i Gordona koji putuje dalje prema svojem odredištu.
Jednom kada uspijeva prevazići prvu prepreku dana, Barney dospijeva u jedan od sigurnosnih stožera, gdje nakon što navlači pancirni prsluk i kacigu, posjećuje streljanu za ispucati koji šaržer prije nastavka puta prema sektoru B gdje je zadužen po poslovnoj dužnosti. Tijekom inspekcije kamera, ima priliku ponovno vidjeti Gordona preko objektiva dok ide prema H.E.V. spremištu, te nešto kasnije i znanstvenicu Ginu Cross u jednom od tih odijela kako priprema uzorak za teleportacijsko testiranje.
Dobivši upute od kolega o dvojici znanstvenika koji su zapeli u dizalu, kreće u tom smjeru kako bi ih izbavio iz nezgodne situacije i osposobio dizalo za daljnji rad. Po putu svjedoči brojnim kvarovima i padovima sustava duž cijelog sektora zbog crpljenja energije na drugom kraju postrojenja u sektoru C gdje se priprema veliki teleportacijski test.
Dospjevši do zadane destinacije osposobljava ponovno dizalo, no zadovoljstvo je kratkog vijeka, kada koju minutu poslije dizalo ponovno zastaje uslijed gubitka struje. I onda kreće kaos. Dolazi do poznate rezonantne kaskade dobro poznate iz originalne igre, te se brojni žitelji Xen dimenzije počinju teleportirati u naš svijet i napadati osoblje postrojenja. U cijelom tom kaosu sajla popušta te se dizalo s Calhounom i dvojicom znanstvenika sunovraćuje u ponor.
Kada ponovno povraća svijest nalazi se srećom neozlijeđen u skršenom dizalu na samom dnu okna. Dvojica znanstvenika nisu preživjeli pad. I tako Calhoun kreće kroza područje industrijskog otpada Black Mese u potragu za pomoći. Na putu postaje svjestan opsega incidenta kao i činjenice da HECU marinci nisu poslani kako bi pomogli evakuirati unesrećene, već uza obuzdavanje invazije ujedno i zataškati sva zbivanja vezana za postrojenje. Što je uključivalo i eliminaciju svih preživjelih žitelja. Od jednog jedva preživjelog po imenu doktor Harold, Calhoun doznaje za plan bijega doktora Rosenberga i njegovih kolega, te tako kreće na misiju potrage za njim.
Domogavši se površine ulazi u sukob s HECU marincima i pronalazi nekolicinu zarobljenih znanstvenika, međutim niti jedan od njih nije doktor Rosenberg. Na koncu ga ipak pronalazi i oslobađa iz teško čuvanog vagona, te zajedno kreću prema zastarjeloj sekciji Black Mese u čijem podzemlju se nalazi jedan od prvih prototipova Lamba kompleks teleportera, a s pomoću kojega se nadaju teleportirati izvan postrojenja.
Probivši se do tražene zaboravljene destinacije, susreću dvojicu drugih kolega znanstvenika Walter Benneta i Simmonsa, a koji već rade na pripremi teleportera za operativno djelovanje. Međutim kako je uređaj baziran na zastarjeloj tehnologiji, kako bi teleportacija od točke A do točke B na Zemlji bila uspješna, netko je primoran otići u Xen drugu dimenziju i podesiti fokalni relej koji su ljudi tamo podigli. Kako se Calhoun doima najviše vičan dom zadatku, biva i odabran za teleportaciju.
Dospjevši u drugi dimenziju putuje kroz raznu Xen floru i faunu dok ne dolazi do ljudske baze i releja kojeg uspješno aktivira.
Vrativši se natrag na Zemlju biva obaviješten od strane doktor Rosenberga kako su se velike startne baterije za pokretanje teleportera istrošile, te kako se mora spustiti još jednu razinu ispod njih gdje se nalazi generator i veliko skladište, te potražiti stanicu za punjenje. Poslali su nekolicinu kolega prije njega, međutim nisu odonda ništa čuli od njih niti su se vratili. Nije niti čudo s obzirom na to da sve vrvi marincima i raznom Xen tuđinskom rasom. Pa ipak Calhoun uspijeva prevazići sve prepreke, aktivirati generator koji pokreće pokretni most, a kojim napokon dolazi do punionice gdje nailazi na teško ranjenog kolegu iz osiguranja. Posljednjim uzdasima objašnjava kako aparatura funkcionira, nakon čega napušta ovaj svijet.
S napunjenom prijenosnom baterijom poslanom dizalom znanstvenicima kat iznad, sve je napokon bilo spremno za sudbonosni bijeg. Pri ponovnom pokretanju teleportera i uz jednostavnu asistenciju samog Calhouna, znanstvenici bivaju teleportirani na sigurno jedan za drugim, sve dok ne ostane jedino Calhoun. Pri posljednjem aktiviranju sekvence za samoga sebe, u halu upadaju marinci no prekasno kako bi spriječili i posljednjeg člana u bijegu.
Četvorica preživjelih budu teleportirani ispred jednog od sporednih ulaznih tunela s parkiralištem od postrojenja. Međutim sve nije dobro kako se čini na prvu. Calhounovo tijelo i dalje isijava zelenkastu teleportirajuću auru oko sebe. Rosenberg nagađa kako je zahvaćen beskonačnim harmonijskim refluksom, zbog čega biva nasumično teleportiran s jednog zemaljskog mjesta, do Xena i opet natrag. Tako biva teleportiran i u malo podzemno skladište gdje kroza rešetke ima prilike vidjeti onesviještenog Gordon Fremana dok ga marinci odvlače na neko nespecifično mjesto. Zadnja teleportacija ga odvodi natrag ka kolegama koji se taman spremaju krenuti u bijeg automobilom. Srećom nasumične teleportacije prestaju i sva četvorica ulaze u auto i odvoze se na sigurno.
Protivnici
Naoružanje
Identično kao i s protivnicima, i od oružja se ponavljaju identični primjerci kakve smo imali prilike vidjeti i u originalnoj igri, izuzev par iznimaka poput samostrijela, Tau topa, Stršljen pucaljke i Gluon topa. Također u HD paketu većina oružja su doživjela redizajn ili su kompletno zamijenjena drugim modelima. Tako je od 9mm pištolja Glock 17 zamijenjen za Berettu M9, MP5A3 strojnica je zamijenjena s M4A1 Carbine i M203 bacačem granata.
Muzika
Kao i u svim prijašnjim iteracijama muzika je u igri praktički nepostojeća, tek tu i tamo iskačući u određenim posebnim segmentima. Igra nema svoju originalnu muziku već koristi postojeću iz Opposing Forcea od Chris Jensena.
Dojmovi
Blue Shift je za razliku prijašnje dvije igre poprilično podbacio. Prvi razlog tome je bilo zbog iznimno kratkog trajanja igre. Ovoga puta smo dobili 8 kratkih poglavja, kroza koje i najokorjeliji fanovi istražujući svaki zakutak će proletjeti kroz radnju u maksimalno dva do tri sata. Drugi razlog je izostanak bilo kakve inovativnosti. Dok smo u Opposing Forceu imali pregršt novih mehanika, cijeli niz novih oružja i protivnika, Blue Shift ne nudi apsolutno ništa od toga, već reciklira sve već viđeno.
Usprkos jednakom razočaranju kao i kritika, svejedno smo rado prigrlili i tako kratku igru. Fama oko serijala nas je i dalje držala, a i dalje smo bili djeca u pravom smislu te riječi. Dovoljan je bio i mali tanušni podražaj da nam zagolica maštu. Nismo bili fanovi novih redizajna starog oružja, ali su nam se nova HD unaprjeđenja likova i objekata iznimno dopala. Kao i s prijašnjim iteracijama za potpuni doživljaj smo morali kroza ekspanziju proći po nekoliko puta, i pritom istražiti apsolutno svaki zakutak i isprobati razne gluposti koje su samo tako mladim umovima mogli pasti na pamet. Bili smo pomalo tužni jer nam je nešto govorilo da je jedno poglavlje serijala zaokruženo s Blue Shiftom, te da više neće izlaziti novi dodaci. Tim veća šteta što su se finale umjesto vatrometom okončale mlakom petardom.
Slično kao i redizajn Black Mesa, HECU kolektiv rade na svojoj inačici Blue Shifta dizajniranom u modificiranom source engineu. Osim novog ruha sad već 22 godine stare igre, vjerujem kako će poraditi i na puno duljem trajanju dodajući brojne nove mape.
Playstation 2 port
2001. godina je bila obilježena novim velikim uskrsnućem Half-Life franšize. Naime svega pet mjeseci nakon Blue Shifta dobili smo i originalnu Half-Life konverziju na tada najpopularnijoj konzoli – Playstation 2. Kako li su uspjeli prenijeti osjetljivu preciznost računalnog miša u svijet nezgrapnih analognih palica vidjet ćemo u nastavku.
Ideja o prenošenju jedne od najpopularnijih igara svih vremena i na konzole krenula je kolati još od studenog 1999. godine. Originalna ideja je bila da igra bude izdana na Sega Dreamcastu, ali se Gearbox ipak okrenuo kovanju planova sa Sonyjem u veljači 2000. godine, te su u travnju započeli s izradom.
Ono što smo u konačnici dobili je bilo puno više od očekivanog. Za početak tu je bila naravno originalna inačica u definitivno najboljem izdanom izdanju dotad. Ne samo što je igra sadržavala HD paket s unaprijeđenim modelima oružja, likova i predmeta viđenim u Blue Shiftu, već je tim iz Gearboxa otišao i korak dalje po pitanju grafike. Pa smo tako dobili modele likova s još detaljnijim karakteristikama poput naprednih izraza lica, životnih očiju koje bi vjerno pratile igračeve pokrete, kravate koje se lelujaju kako likovi potrče, unaprijeđene pokrete prstiju. Brojni predmeti su također dobili dodatnu kozmetičku šminku i dizajnerski redizajn. Dobili smo također određene proširene segmente igre, te je većina bugova ispolirano ili u potpunosti eliminirano.
Precizno nišanjenje je elegantno riješeno tako da se letimično uputio pogled na određeni predmet, nakon čega se pritisnulo pripadajuće dugme koje bi zaključalo nišan na meti, tako da ju se prati čak i pri brzom kretanju.
U lipnju 2002. godine je na zasebnom disku u sklopu časopisa PlayStation Underground izašao čak i Half-Life: Uplink.
Ekskluzivno za Playstation inačicu nasnimljena je glazbena pozadina za glavni izbornik igre, a od koje mi se i dan danas naježe sve dlačice na zatiljku kad god ju čujem.
U sklopu Playstation verzije dobili smo multiplayer deathmatch modul s odabirom 6 likova, a koji se mogao igrati protiv 8 botova, ili podijeljenim zaslonom jedan igrač protiv drugoga. Zbog limitiranog prostora na ekranu, oružja se nisu fizički prikazivala već samo nišani.
No ni tu nije kraj. Dobili smo i zasebnu kampanju pod nazivom Decay, a koja se mogla igrati samostalno ili u paru s drugim igračem.
Decay
Ekspanzija je jedan od najznačajnijih dodataka u sklopu Playstation 2 inačice. Priča nas ponovno smješta u postrojenje Black Mesu uoči i nakon incidenta, ovoga puta viđenog iz kuta doktorica Colette Green i Gine Cross. Potonja će nam svima biti najpoznatija kao hologramski lik koji nas je obučavao u originalnom Half-Lifeu. Upravo navedene dvije znanstvenice su zaslužne za dostavu kristalnog uzorka Gordon Freemanu.
U odnosu na prethodne inačice ono što najviše krasi Decay jest što je riječ o multiplayer inačici namijenjenoj za kooperativnu igru dvoje igrača, iako se može igrati i samostalno tako da umjetna inteligencija preuzme jednostavne komande nad jednim od likova. U tom slučaju jedan igrač može mijenjati upravljanje nad pojedinim likom klikom na SELECT dugme, s time da samoobranu drugog lika u tom trenutku preuzima AI. Prilikom igranja u dva igrača ekran je podijeljen na dvije jednake cjeline. Zbog limitiranog vidnog prostora osim pajsera sva ostala oružja se ne prikazuju.
Druga velika razlika je što je za razliku od prijašnjih iteracija koje su činile neprekinut niz, Decay je razbijen i struktuiran kroz niz epizoda. Svaka od 9 epizoda se sastoji od određene usko povezane radnje, te se svaka sastoji od jedne primarne misije koju je potrebno izvršiti za daljnji napredak. Tek po uspješnom izvršavanju misije, bez da je ijedan od igraćih ili krucijalnih prijateljskih AI likova poginuo, se može napredovati na iduću epizodu. Zavisno o uspješnosti misije igrači za svaku završenu epizodu bivaju i ocijenjeni u rangu od F s najgorom do A najboljom ocjenom. Generalno se ocjenjivanje odnosi na preciznost kod eliminiranja protivnika i količinu štete koju igrači zadobiju tijekom epizode.
Ako svaki od igrača kroza svih 9 epizoda uspije ostvariti najbolju ocjenu A, tada se otključava bonus 10 epizoda Xen Attacks. U njoj za razliku od ičega što smo prije mogli iskusiti, ovoga puta ulazimo u kožu dvojca Vortigaunta – R-4913 i X-8973, a koji su uslijed Xen invazije poslani od strane samog Nihilantha da povrate specijalni kristal kojeg su Black Mesa znanstvenici ukrali iz Xena. Jedina dva oblika napada koja imamo na raspolaganju su kandže za blizinske borbe i neograničeni izboji električnih munja, čija je jedina mana što im je potrebna koja sekunda napajanja prije samog napada. Jedini način obnavljanja životne energije je napadom na protivnike električnim munjama, čime se crpi njihova životna snaga.
Radnja
Poglavlje 1: Dvostruki pristup
Doktorice Gina Cross i Colette Green pristižu u svoj sektor Black Mesa postrojenja. Obje su poput i Gordon Freemana članice HAZARD istraživačkog tima koji se bave iznimno opasnim eksperimentima. U tu svrhu se služe “Odijelima za opasne okoliše” – H.E.V., a koji ih štite od brojnih vanjskih trauma i okolišnih opasnosti. Upravo od trenutka kada počinjemo pratiti naše heroine, predviđeno je već dobro poznato testiranje tuđinskog kristala u svrhu daljnjih teleportacijskih istraživanja.
Otkrivamo tako po prvi put da cijelo testiranje nadgledaju i višerangirani znanstvenici doktor Rosenberg, kojeg smo već imali prilike upoznati u Blue Shift ekspanziji, te doktor Keller. I dok se Gordon Freeman u vrijeme testa nalazi i operira u gornjem dijelu anti-težinskog spektrometra, za donju razinu su zadužene upravo dvije spomenute doktorice.
Upravo njih dvije i prosljeđuju kristalni uzorak dizalom u gornji odjeljak prema Gordonu, prije nego što on dalje pogurne u spektrometar i sve krene naopako. Dolazi do rezonancijske kaskade koja oštećuje većinu postrojenja i otvara portal u drugu dimenziju zvanu Xen, a iz koje u naš svijet dospijevaju mnoga nevjerojatna bića.
I Gina Cross i Colette Green također obje preživljavaju inicijalnu invaziju, te za početak se nastoje probiti do kontrolne sobe i doktora Kellera i Rosenberga. U čemu i uspijevaju sagledavajući svoju situaciju i plan daljnjeg djelovanja. Dolaze do zaključka da moraju obavijestiti vanjski svijet o događajima koji su se zbili i pozvati pomoć.
Poglavlje 2: Opasan tečaj
Gina Cross i Colette Green osiguravaju put doktoru Rosenbergu u nastojanjima da se dokopaju površine i pozovu pomoć. Najbrži put ih navodi kroz sektor A i sekciju treninga za opasna djelovanja, a koje je sad poput i ostatka postrojenja u potpunom kolapsu. Pa usprkos tome naši junaci uspijevaju proći i ovaj unaprijeđeni opasni tečaj, a doktorica Cross se na putu ima prilike diviti svojem snimljenom holografskom liku, koji je inače obučavao novake u HAZARD istraživačkom timu.
Poglavlje 3: Vanjski poziv
Cross, Green i Rosenberg se dokopavaju površine i dalje nastoje doći do satelitskog komunikacijskog centra. Glavna vrata su naravno zakračunata te bivaju prisiljeni pronaći okolni alternativni put kroza brojna skladišta. Jednom kada uspijevaju u tome, usmjeravaju satelitsku antenu u zadanu poziciju i doktor Rosenberg uspješno kontaktira vojsku. Ostvarivši zadatak doktorice se vraćaju u unutrašnjost postrojenja u smjeru sektora C, gdje ih očekuje doktor Keller.
Poglavlje 4: Rezonancija
Cross i Green se vraćaju u sektor Anomalnih Materijala gdje se sastaju s doktor Kellerom, koji je došao do zaključka kako je najbolji daljnji tijek djelovanja aktivirati prigušna polja koja bi trebala suzbiti i zatvoriti rezonantnu kaskadu. Kako bi to ostvarili moraju proputovati postrojenjem do dijela gdje su smještene sekundarna i primarna prigušna brava. Na putu imaju prilike posvjedočiti dolasku vojske gledajući nadlijetanje brojnih AH-64 Apači helikoptera i V-22 Bukoč heliplana.
Također ovom prilikom susreću svu snagu Xen vojne sile. No usprkos svim bačenim preprekama naše heroine uspijevaju aktivirati prigušna polja. Slavlje je nažalost kratkog vijeka. Keller ubrzo obznanjuje kako je zadatak bio uzaludan jer se rezonantna kaskada i dalje nije zatvorila. Nešto s druge strane portala onemogućuje njeno zatvaranje, nagovjieštajući našim junacima da invazija nije sporadična i slučajna.
Poglavlje 5: Kućno nasilje
Brzo se pribravši od prijašnjeg neuspjeha, Keller brzo smišlja novi plan kako bi mogli kreirati reverzibilnu rezonancu koristeći prototip pomaka koji se nalazi u Gama laboratorijima. Za to će prvo trebati lansirati satelit u orbitu. Međutim uslijed strogog vojnog nadzora zračnog prostora područja oko postrojenja, trebat će prvo odaslati kod propusnosti kako bi imali dopuštenje za to. No za to će im pak trebati višerangirani član osiguranja koji bi mogao imati navedene kodove uza se. U tu svrhu putuju tranzitnim sistemom u obližnje Level 3 Spavaonice, gdje započinju svoju potragu. Po prvi put imamo prilike iskusiti i vidjeti sve blagodati koje nudi život u Black Mesa postrojenju.
Samo da čitav dojam ne kvari tuđinska invazija i HECU vojnici, koji se ispostavljaju nisu stigli pomoći unesrećenim preživjelima, već eliminirati sve potencijalne svjedoke i zataškati incident. Naposljetku ipak uspijevaju pronaći preživjelog člana osiguranja s potrebnim kodovima. Slijedi ponovno putovanje do površine i Black Mesa zračne kontrole leta.
Poglavlje 6: Šifra zeleno
U sukobu s vojnicima član Black Mesa osiguranja pogiba, ali kodovi su zato na sigurnom u posjedstvu doktorica. Uspješno se obranivši od napada V-22 Bukoč heliplana i mnogobrojnih vojnika, doktorice Cross i Green uspijevaju doći do kontrolne prostorije tornja i unijeti kodove za podizanje vojne blokade zračnog leta. Nakon toga se vraćaju ispod zemlje do doktor Kellera i zajedno kreću u potragu za putom do Gama laboratorija.
Poglavlje 7: Unakrsna vatra
Idući zadatak koji su imali pred sobom je bilo podizanje prototipa pomaka iz Gama laboratorija na površinu. Keller dolazi do kontrolnog dijela laboratorija no ne može komandama podići prototip dizalom zbog opstrukcija koje blokiraju prolaz. Na Green i Cross predstoji zadatak da pođu do nižih razina laboratorija putem odvodnih kanala. Tu su primorani sukobiti se s brojnim HECU vojnicima i Xen stvorenjima. Došavši do okna s prototipom, otklanjaju sve smetnje na putu i uspješno podižu prototip na površinu.
Poglavlje 8: Intenzitet
Vrativši se do Kellera u kontrolnu prostoriju, Cross i Green dobivaju novi zadatak aktiviranja snopa matrice, a koja je potrebna za napajanje prototipa pomaka. Za to bivaju primorani spustiti se dizalom u sekciju laboratorija namijenjenu za karantenu izvanzemaljskog života. Cijelo područje je poharano Xen stvorenjima i iznimno opasno, ali nažalost nema druge opcije. Navigirajući kroza labirint hodnika i brojne opasnosti, uspijevaju doći do odjela gdje se nalazi snop matrice i aktivirati ju. Slijedi jednako opasan povratak na razinu iznad, gdje Keller već radi na posljednjim pripremama sustava za reverzibilnu rezonancu.
Poglavlje 9: Prolaz
Doktorice Cross i Green se naoružavaju svim raspoloživim naoružanjem i municijom u predviđenom posljednjem velikom okršaju tijekom aktiviranja prototipa pomaka na površini.
Sumnje se pokazuju i više nego potvrđenim, jer ubrzo prilikom pokretanja sustava slijedi masivni Xen napad. U jednom trenutku se pojavljuje čak i tuđinska ražolika letjelica, koja se pozicionirajući točno iznad prototipa ispaljuje snažnu energetsku zraku. Na našim heroinama je da nastoje obraniti prototip od napada dovoljno dugo dok s napajanjem ne dođe do kraja i ispali zrake koje će zatvoriti rezonantnu kaskadu. Slijedi iznimno iscrpljujuća borba dok se prototip iznimno sporo napaja, a napadi pojačavaju u intenzitetu sve većom žestinom.
Pa ipak na izmaku snaga i s posljednjim mecima i projektilima u oružju, doktorice Cross i Green uspijevaju oboriti tuđinsku letjelicu, a koji trenutak poslije toga i prototip se napuni na 100% odaslavši snažne energetske zrake.
Uslijed cijelog meteža slično poput Calhouna, i Cross i Green bivaju uhvaćene u harmonijski refluks teleportirajući ih nasumično na sve strane. U polubunilu mogu čuti glas doktora Rosenberga kako konstatira da portal još ne može ostati dugo otvoren, povezujući zbivanja na drugom kraju postrojenja iz Blue Shift ekspanzije. Naposljetku obje doktorice bivaju sigurno teleportirane natrag u kontrolnu prostoriju, gdje Keller konstatira kako je rezonantna kaskada znatno oslabljena i svima uključenima čestita na dobro obavljenom zadatku. Daljnja sudbina likova nam nije poznata.
Protivnici
Protivnici koje susrećemo u ekspanziji su identični onima iz originalne igre. Od svih jedino se Gargantua, Ichthyosaur i Krakovi ne pojavljuju. Također nemamo prilike susresti niti jednog pripadnika Rase X, čime oni i službeno ostaju jedino ekskluzivni za Opposing Force ekspanziju.
Naoružanje
I od oružja se ponavljaju identični primjerci kakve smo imali prilike vidjeti i u originalnoj igri, izuzev par iznimaka poput samostrijela, laserskih mina, eksplozivnih ranaca, Tau topa, Stršljen pucaljke i Gluon topa. Također sva oružja su prikazana u novim HD modelima.
Muzika
Muzika u Decay ekspanziji je nepostojeća.
Dojmovi
Nakon dvije ekspanzije (Opposing Force i Blue Shift) prvo poglavlje franšize se činilo zaokruženim. Sve oči su sada bile uprte u daljnji nastavak radnje s željno iščekivanim Half-Life 2, i zadnje što je itko očekivao je još jedna ekspanzija, a još manje ekskluzivno za jednu konzolu. Možete li zamisliti ljepšeg iznenađenja kada otkrijete da na Playstation 2 inačici zapravo dobivate dvije igre – originalnu PC igru s unaprijeđenom HD grafikom, i dodatno još jednu ekspanziju. S obzirom na veliku zaluđenost franšizom, i brat Berislav i ja nismo imali ama baš ništa protiv još jednog spin offa sada već stare i prežvakane priče. Da su i svaku daljnju godinu izbacivali nove ekspanzije mislim da se i dalje nikad ne bismo zasitili Black Mesa ambijenta. Tako da smo već samim time bili oduševljeni. Činjenica da se ova inačica mogla zaigrati i u dvoje igrača je bio dodatan ekstra bonus i ostvarenje sna. Napokon smo kao dva ogromna fana mogli zaigrati i zajedničkim snagama protiv igre. Jedno posebno i neponovljivo iskustvo.
Izuzev frustracija zbog drastične težine u odnosu na prijašnje iteracije, ipak smo pronalazili veliko zadovoljstvo u trudu. Naravno da je igra bila značajno teža kada su se dva igrača u tandemu sukobljavala s AI protivnicima. Da bi zadržali jednaku i veću razinu izazovnosti, programeri su ubacili četverostruko više protivnika i duplo manje municije za igrače. Tu je također bila i činjenica da zbog epizodalne strukture nije bilo moguće napredak snimiti u bilo kojem trenutku, već se automatski snimalo po završetku epizode. Drugim riječima ako bi netko od igrača ili krucijalni AI suigrač poginuo u samoj završnici, igra bi se na veliku frustraciju resetirala na sam početak epizode. Možda će se nakon ove činjenice imati nešto više razumijevanja za one moje srdžbe. Počevši od četvrtog poglavlja, neke epizode smo ponavljali po par desetaka, a neke i par dvadesetak puta, prije nego što smo ih na neopisivu radost napokon uspješno završili. A sada tek zamislite da oba igrača prikupe najbolje ocjene svake epizode za otključavanje bonus epizode. Gledano iz današnje odrasle perspektive, smatram da je to jedno od onih postignuća koja se postignu jedanput u životu i nikad više. Osim ako nemate zaista puno slobodnog vremena.
I tako se s jednom Playstation ekskluzivom okončalo jedno veliko igrače poglavlje. Ili nije?
Modovi
Naravno da nismo bili jedini toliko zaluđeni franšizom, daleko od toga. I dok smo mi u tom periodu dječje maštali naše vlastite dodatke na originalnu radnju, neki drugi su svoje maštarije i realizirali kroza vlastite uratke. Naime svatko tko je došao u posjedstvo prve igre je sigurno u sklopu dokumenata imao i Worldcraft urednik. Riječ je o programu sa svim raspoloživim alatima za kreiranje vlastitog Half-Life svijeta, ili ako imate još više mašte nekog vlastitog. S obzirom na to kako ih se tijekom svih ovih godina nakupio popriličan broj, dotaknuti ćemo se samo onih značajnijih i koji se ističu iznimnom kvalitetom.
Counter-Strike
Jedan od najuspješnijih i najpoznatijih, prvotno je izašao 1999. godine kao visoko modificirana inačica Half-Lifea od strane Ming “Gooseman” Lea i Jess Cliffa. Uslijed brzorastuće popularnosti nije trebalo dugo dok Valve nije prepoznao potencijal, pa je otkupio intelektualno vlasništvo i zaposlio daroviti dvojac da rade za njih. Komercijalna ispolirana inačica je izašla 9. studenog 2000. godine i odmah stekla kultni status i još veću popularnost među igračima diljem svijeta.
Igra
Ova velika popularnost je primarno bila rezultat multiplayer načina igranja. Spajajući putem interneta igrače diljem svijeta da igraju jedni protiv drugih, u kombinaciji s velikom količinom maštovitih mapa lokacija diljem svijeta, igra je nudila enormnu reigrivost. Riječ je o timskoj igri gdje igrači odabiru hoće li igrati u timu specijalne anti-terorističke jedinice, ili u timu terorista. Po odabiru tima i jednog od 8 igraćih modela specijalca ili terorista, igrači započinju igru s $800, dva spremnika municije, nožem i Heckler & Koch USP pištoljem ako se zaigra sa specijalce, ili Glock 18c pištoljem ako se zaigra s teroristom. Igrači na početku imaju par sekundi priprema za kupovinu novog oružja i opreme. Oni koji prežive misije zadržavaju svu kupljenu opremu, dok oni koji poginu se resetiraju na bazičnu početnu.
Svi igrači tijekom igre mogu imati jedno oružje za blizinsku borbu (nož), jedno primarno oružje (pušku, sačmaricu, strojnicu), te jedno sekundarno oružje (pištolj). Postoji i četvrta zasebna kategorija za granate i specijalnu opremu poput setova za defuziju bombi.
Tijekom igre bit će prikazivan i redoviti status tijeka misije s informacijama o svakom timskom igraču poput imena, broja bodova, broja pogibije, trenutnom statusu (živ ili mrtav), te specijalnom statusu ako ga posjeduje. Nakon pogibije igrač postaje duh dobiva uvid i u informacije suparničkog tima. Igrači tijekom igre mogu otvoreno komunicirati i raspravljati o planovima i strategijama putem chatta ili govornom komunikacijom putem mikrofona. Oni koji poginu više ne mogu komunicirati sa živim igračima, ali mogu pratiti daljnji tijek igre, iako je i ovo kasnije limitirano zbog načina koje su neki igrači pronašli kako bi varali.
Po završetku partije svi preživjeli članovi tima koji je uspio ostvariti svoju zadaću, bivaju pojedinačno nagrađeni s $3500, te dodatno s $300 za svakog eliminiranog protivničkog igrača. Isto tako mogu biti i novčano kažnjeni, npr. za eliminiranje suigrača – $3300. U novčaniku je moguće imati maksimalno $16000.
Ovisno o vrsti lokacijske mape postoje tri različite vrste misija.
Deaktiviranje bombe – jedan teroristički igrač započinje igru s bombom, te tim terorista ima za cilj postaviti bombu na određenu zadanu lokaciju i uspješno ju detonirati. Specijalci pobjeđuju ako uspiju deaktivirati bombu prije nego što istekne određeno zadano vrijeme. Oba tima pobjeđuju ako uspiju eliminirati sve članove suparničkog tima.
Izvlačenje taoca – četiri taoca započinju igru blizu terorističkog sjedišta, a na specijalcima je da ih uspješno izvuku odande i sprovedu do sigurnosne lokacije. Misija se smatra uspješnom ako se uspije izvući i spasiti barem polovica taoca. Oba tima pobjeđuju ako uspiju eliminirati sve članove suparničkog tima.
Atentat – jedan član tima specijalaca igra u ulozi VIP osobe te započinje igru s dodatnih 200 jedinica štita pancirnog prsluka i Heckler & Koch USP pištoljem. Ovaj igrač nema mogućnost preuzimanja drugog oružja te se samo i jedino može uzdati u svoj pištolj i limitiranu municiju. Specijalci pobjeđuju ako uspiju izvući VIP igrača do određene lokacije, i ako uspiju eliminirati sve teroriste. Teroristi pobjeđuju ako uspiju eliminirati VIP igrača, ili ako specijalcima istekne vrijeme za izvlačenje.
Svojedobno je postojala i četvrta misija – Bijeg, u kojoj su teroristi morali pobjeći do određene lokacije, a specijalci su ih morali eliminirati. Ako bi uspjela pobjeći barem polovica terorističkog tima, teroristi bi pobijedili.
Prihvat
Osim velike popularnosti među običnom igraćem puku, igra je zaslužila i pregršt bajoslovnih recenzija i nagrada sa svih strana. GameSpot ju je tako uvrstio na svoju listu jedne od najboljih igara svih vremena. Zbog svoje kompetitivne prirode praktički sa samim izlaskom su krenula i održavanja brojnih turnira. Jedna od najznačajnijih je održana 2001. godine za vrijeme Zimskog Prvenstva od strane Virtualno-Atletske Profesionalne Lige (Cyberathlete Professional League). E-Sports Entertainment je svoju profesionalnu virtualnu e-sport ligu (ESEA) pokrenuo 2004. godine upravo s Counter-Strikeom.
Zbog osjetljive teme bile su tu i brojne zabrane. Jedna od najznačajnijih datira iz siječnja 2008. godine, kada je brazilski savezni sud izdao zabranu prodaje i distribucije igre. Kao razlog je navedeno subverzivno poticanje mladih na opasna djelovanja protiv javne sigurnosti i sigurnosti demokratskog načela države. Srećom ova zabrana je prvo djelomično a poslije i za stalno ukinuta već 18. lipnja 2009. godine.
Što se mene tiče, bio sam peti i šesti razred kada je igra osvojila svijet. I iako na pozive prijatelja ne mogu reći da nisam imao priliku iskusiti čari grupnog igranja putem umreženih računala, nekako mi to nije predstavljalo neku naročitu čar. Tada su nove igraonice koje su nudile ovakav oblik zabave nicale poput gljiva poslije kiše. No uzalud kada sam ja bio tip igrača koji je igrao koliko radi zabave, toliko i radi radnje. U sumanutom napucavanju s drugim igračima jednostavno nisam vidio neku zabavu. Mada možda da sam i osobno iskusio bih bio drugog mišljenja. Ne mogu reći da nisam požalio što nisam barem dao priliku.
Counter-Strike: Condition Zero
Naravno da eksplozijom popularnosti prve igre smo mogli računati i na nastavke. Prvi je uslijedio 23. ožujka 2004. godine pod nazivom Condition Zero. Igra je rađena u tada već pomalo zastarjelom GoldSrc dizajnu kao i prijašnja iteracija i originalni Half-Life, no sada smo dobili i brojna grafička unaprjeđenja modela likova, oružja, tekstura, mapa, te drugih manjih poliranja. Na primjer taoci se ako imaju osigurane uvjete sami mogu izvući do pozicije za izvlačenje, te se također sagibaju i sklanjaju na zvukove paljbe. Uza provjerenu multiplayer inačicu, sada smo dobili i dvije singleplayer kampanje za solo igrače – Tour of Duty i Condition Zero: Deleted Scenes.
U Tour of Duty igrač napreduje kroz linearni niz mapa boreći se protiv botova dok izvršavaju različite zadatke. Ovi će varirati od eliminiranja određenog broja protivnika, spašavanje taoca, ili eliminiranjem specifičnih protivnika. Nove mape se otključavaju po završetku aktualnih.
Deleted Scenes se sastoji od 12 bonus misija usko povezanih u radnju gdje igramo u ulozi neimenovanog člana anti-terorističke jedinice, a koji biva slan na razne zadatke po cijelom svijetu.
Igra je prolazila kroz produktivnu noćnu moru zbog čega se njezin razvoj otegnuo dulje nego što je trebalo. Tako da kada je napokon izašla usprkos sitnim grafičkim unaprjeđenjima, i dalje je vizualno izgledala puno inferiornije velikoj većini tadašnjih dostignuća.
Team Fortress
Prva no manje poznata multiplayer inačica razvijena je od samog Valve studija i izdana od Sierre 7. travnja 1999. godine. Originalno je razvijen od strane TF Software studija kao mod za Quake (1996.) i kasnije QuakeWorld. Sa zapaženim uspjehom pristupio im je Valve s ponudom da igru prerade u njihovom GoldSrc kodu i dizajnu, i otuda je nastala poznata igra kakvu svi znamo. Od 9. lipnja 2000. godine igra je uključena u paketu s Half-Life 1.1 ažuriranjem. U sklopu njega smo dobili nove zvukove, nova oružja i nove modele prijašnjih verzija, nove mape kao i unaprjeđenja starih, razna poboljšanja grafike i unaprijeđeno igraće sučelje. Valve je nastavio na radu s poboljšanjima i s izlaskom igre na njihovoj Steam platformi 2003. godine.
Kao i s Counter-Strikeom i ovdje putem interneta igraju dva tima jedan protiv drugog – crveni i plavi. Najveća razlika je što nema distinkcije između dviju timova, osim po vrsti klase od koje su sastavljeni. Igra nudi ukupno 9 različitih klasa od kojih je svaka unikatna s određenim posebnim vještinama i vrstom oružja koje mogu koristiti. Preporučljivo je da tim bude sastavljen od raznolikih klasa. Svaka ima na raspolaganju jedno unikatno oružje koje samo ta klasa može koristiti, ,drugo oružje koje dijeli više klasa, granate, i svi osim Medicinara, Špijuna i Inženjera na raspolaganju imaju i prepoznatljivo Half-Life oružje – pajser.
Klase su sljedeće:
Izviđač – najbrža od svih klasa no zauzvrat čini malo štete. Primarno oružje mu je pištolj na čavle i sačmarica, a od specijalne opreme može odbacivati kaltrope i granate za omamljivanje. Specijalnost mu je da može onesposobiti detonatore od klase Demoman, otkriti protivničke Špijune u vlastitim redovima i brzo locirati protivničke zastave u scenarijima zarobi zastavu.
Snajper – koristi moćnu snajper pušku za eliminiranje protivnika na velikim udaljenostima.
Vojnik – značajno sporiji od Izviđača i Snajpera no zato ima puno bolju zaštitu i mogućnost korištenja razornog bacača raketa. Sekundarno oružje koje koristi je sačmarica, a od bombi se koristi ekser bombama.
Demoman – je oboružan minobacačem i eksplozivnim rancem koji može podmetnuti na neku lokaciju i izazvati moćnu eksploziju. Također može postavljati razne nezgodne zamke.
Medicinar – kao što mu i ime govori ima mogućnost korištenja medicinske opreme koju nosi uza sebe, a kojom može zalječivati rane suigračima, ili zaraziti protivničke igrače opasnim patogenom spuštajući im tako razinu zdravlja. Od oružja koristi se pištoljem na čavle i granatama za omamljivanje.
Ekspert za teško naoružanje – oboružan devastirajućom minigun teškom strojnicom, ova mrga od klase može zaprimiti puno više štete u odnosu na druge. Negativna strana je što je iznimno spor.
Piroman – oboružan bacačem plamena i bacačem zapaljivih raketa kao i napalm granatama. Sve od navedenog osim uzrokovanja štete može dodatno i zapaliti protivnike čineći još više štete.
Špijun – je posebna klasa koja se prerušavanjem može predstavljati kao bilo koja druga klasa i pripadnost bilo kojem od dvaju timova. Koriste se kradomičnim napadom nožem, kojim mogu ubiti protivnike jednim udarcem, ako ga uspiju izvesti s leđa. Drugo oružje koje koriste je pištolj za omamljivanje kojim usporavaju protivnike, te halucinantne granate.
Inženjer – jedina klasa koja ima mogućnosti gradnje struktura za podršku svojem timu, kao što su automatske strojnice, teleport portale, i sanduke sa streljivom. S pomoću odvijača također mogu obnavljati štitove svojim suigračima. Od oružja koriste se sačmaricom i granatama s elektromagnetskim pulsom, a koje detoniraju bilo koji postavljeni eksploziv.
U scenariju izvlačenja postoji još i dodatna klasa Civila, koja je oboružana samo s kišobranom, bez zaštite koju nudi pancirni prsluk i s jako malo zdravlja.
Scenariji variraju od zarobljavanja protivničke zastave, kontroliranja određenog teritorija i zaštite VIP igrača.
Server podržava igre do maksimalno 32 igrača po partiji.
Dojam
Iako nije stekao istu slavu poput konkurentnog Counter-Strikea, Team Fortress je svejedno pobrao visoke ocjene raznih recenzenata. Neki su ga čak proglasili i superiornijom multiplayer igrom. I dok je većina hvalila inovativan sustav klasa, kritika je išla na osrednju grafiku i nezgrapno riješenu timsku komunikaciju unutar igre. U 2010. godini je uključena u knjigu 1001 Igra Koja se Mora Odigrati Prije Smrti.
Jednako kao i s Counter-Strikeom nikad nisam imao prilike zaigrati ovaj multiplayer klasik.
Gunman Chronicles
Druga najpoznatija modifikacija je izašla iz Rewolf Software studija i također stekla veliku popularnost među igračima. Uslijed velike popularnosti izdavač Sierra im je 1999. godine prišla s prijedlogom da uz njihovu pomoć naprave kvalitetniji maloprodajni proizvod. I tako smo od 21. studenog 2000. godine dobili svima poznatu verziju.
Riječ je o znanstveno fantastičnom vesternu gdje u dalekoj budućnosti organizacija pod nazivom “Revolveraši” (Gunman), imaju ulogu policije u dalekim vanjskim galaktičkim sustavima koje je ljudska civilizacija kolonizirala. Naša radnja započinje pet godina u prošlosti, kada je grupa Revolveraša pod zapovjedništvom “Generala”, poslana istražiti prekid komunikacije sa znanstvene kolonije na planeti Banzura Prime. Pri slijetanju na planet grupa je napadnuta od strane masivnih crvolikih stvorenja iz porodice izvanzemaljske rase zvane “Xenomes”. Vidjevši svoje ljude desetkovane od strane stvorenja, General preuzima osobnu komandu nad jednom od letjelica i kreće u protunapad. Uspijeva uništiti nekoliko crva prije nego što biva uhvaćen u gigantske ralje jedne jedinke. Za to vrijeme bojnik Archer preuzima zapovjedništvo među malobrojnim preživjelim i naređuje povlačenje prema letjelicama i bijeg s planete.
Pet godina poslije stupamo u čizme bojnika Archera koji na revolveraškoj svemirskoj stanici Aeronautika, upravo završava s treningom i priprema se za iduću misiju. Zaprimivši zastarjeli visokorangirani revolveraški signal sa šumovitog planeta napućenog dinosaurima, Archer je upućen s jednim vodom istražiti o čemu je riječ. Brzo se pokazuje kako je odaslani signal zapravo zamka, jer vod biva napadnut od strane neinditificiranih ljudskih snaga i lokalne flore.
Probijajući se kroza katakombe susreće se s Generalom, koji je nekako preživio cijeli kaos na planeti Benzure Prime, usprkos tome što je zadnje viđen kako je proždrijet od strane Xenome crva. Objašnjava Archeru kako je biće na bazi silicija u nemogućnosti probaviti ljude na bazi ugljika. Zajedno s nekolicinom znanstvenika kolonije i drugih Revolveraša koji su pojedeni, uspijeva se probiti kroza zamršeno ždrijelo bića van na slobodu. Od tog trenutka svi se zaklinju na osvetu što su ostavljeni od strane suboraca, oformivši odmetničku ćeliju Revolveraša s Generalom na čelu. Znanstvenici se bacaju na proučavanje i bio inženjeringom uzgajanjem novih vrsta Xenome rase, a koje bi mogli upotrijebiti kao lojalno oružje protiv svojih neprijatelja.
U pravoj zlikovačkoj maniri General pušta Archera da pobjegne, samo kako bi ga opasna lokalna flora i fauna, te još opakiji reptili došli glave. Pa ipak naš junak se uspijeva izvući i infiltrirati na Generalov teretni brod, koji se zaputio prema Mjesecu kojim vlada nestabilna i zastarjela umjetna inteligencija zvana Centralna Jedinica (Mainframe). Ubrzo brod bude napadnut svom silom AI dronova pa kako bi umaknuo General je primoran odbaciti cijeli teretni modul s Archerom.
Kako Archer napreduje kroz postrojenja, doznaje da je umjetna inteligencija u otvorenom sukobu s Xenome infestacijom, a koju su ljudi doveli sa sobom na Mjesec. Boreći se i protiv AI dronova i Xenome jedinki, Archer polako napreduje nastojeći pronaći izlaz iz svog tog ludila. Uspijeva doći do same AI jezgre, s kojom sklapa nelagodni savez iz zajedničke potrebe. Centralna Jedinica osigurava zračnu letjelicu za bijeg, te se zajedno s prenesenom jezgrom umjetne inteligencije i njenim dronovima, probijaju kroza Xenome blokadu.
Progonjeni od Xenome hordi nastoje potražiti utočište u asteroidnom polju, no u procesu letjelica biva oštećena te su primorani se prizemljiti na pustinjski planet zvan Icnus. I ovdje nailaze na odmetnute Revolveraše, a da stvar bude bolja, ubrzo se ispostavlja da je planet primarna Generalova tvornica za uzgajanje Xenoma.
Probijajući se uz pomoć Centralne Jedinice kroz postrojenje u potrazi za Generalom, usput slučajno oslobađa zatočenog Xenome Crva.
Otkrivši njegovu lokaciju obojica se upuštaju u ravnopravnu borbu meha odijelima. Archer ipak uspijeva poraziti Generala, koji u posljednji trenutak napušta svoje robotsko odijelo, samo da bi ponovno bio proždrijet od strane oslobođenog Xenome Crva. Centralna Jedinica iskazuje želju da navedeni planet postane njezinim novim domom. Archer poziva u pomoć pojačanje kako bi se pozabavili Xenome infestacijom i zarobili preostale odmetnute Revolveraše.
Protivnici
Jedni od primarnih protivnika su tuđinska rasa pod imenom Xenome. Dolaze u nekoliko različitih vrsta:
Kljunasti Xenome – osnovno topovsko meso koje bez razmišljanja nasrće i ujeda sve na što naiđe. Za brzo prelaženje udaljenosti ima mogućnost spretnog skakanja na žrtve. Izgledom je nizak i spljošten, a ističe se specifičnim zvukom upozorenja nalik huku vjetra.
Cjevasti Xenom – napada na daljinu ispaljujući samonavodeće stršljene, koji imaju mogućnost zaobilaženja prepreka na putu do svojih meta.
Cjevasta Matica – puno veći primjerak običnog Xenoma. Ispaljuje minobacačke granate na protivnike, koji se po udaru na čvrstu podlogu razbijaju oslobađajući cijelo jato stršljenova. Za blizinske borbe se koristi moćnim pandžama i ujedima.
Lovac Xenome – ima mogućnost nevidljivog prikrivanja. Kod napada nasrće pandžama te ispaljuje strelice na daljinu.
Xenome Rađaoc – okruglastog tijela veliki stvor koji rađa Kljunaste Xenome.
Xenome Štetočina – šestonožni Xenome koji ispucava toksične projektile. Ima mogućnost metamorfoze u malenog crva, koji iako napastan lako se dade zgaziti.
Xenome Crv – zmijoliki Xenome koji skakuće pri kretanju i napadu na mete. Može ga se pronaći u tamnim prostorijama i ventilacijskim sustavima, kao i tunelima.
Alfa Xenome – najmasivniji od svih Xenoma. Stvorenje je zmijolikog crvastog oblika s ogromnim čeljustima. Drže se skriveno sve dok se žrtva ne nađe u njihovom radijusu, kada se otkrivaju i napadaju.
Dinosauri
Prašumoliki planet na koji je bojnik Archer poslan s vodom Revolveraša u istragu misterioznog poziva u pomoć, napućen je raznim vrstama reptila. Neki su prijateljski nastrojeni, no većina će svakog uljeza ipak vidjeti kao sočni odrezak.
Odmetnuti Revolveraši
Frakcija bivših Revolveraša koji pod vodstvom Generala kuju osvetu bojniku Archeru i ostatku organizacije Revolveraša.
General
Glavni antagonist igre i vođa odmetnute frakcije Revolveraša. Iako je u početku slovio za cijenjenog i karizmatičnog oficira, tijekom incidenta na planeti Banzura Prime biva ostavljen tijekom akcije izvlačenja, pretpostavljajući od preživjelih da je poginuo s ostatkom voda. Međutim ne samo da je nevjerojatnim čudom preživio, već svoje ostavljanje doživljava teškom izdajom. Zajedno s drugim ostavljenim i preživjelim Revolverašima kuje osvetu Archeru i ostatku organizacije.
Centralna Jedinica
Odmetnuta umjetna inteligencija koja je na jednom od Mjeseca uspjela izgraditi svoj čitavi svijet. Iako u početku neprijateljski nastrojena prema Archeru, kasnije sklapaju savezništvo iz nužde kako bi se zajedničkim snagama suprotstavili Generalu i njegovoj organizaciji. Po Generalovu porazu zasniva novi svijet na pustinjskom planetu Icnus.
Revolveraši
Futuristička organizacija koja ima ulogu policije u održavanju reda u vanjskim galaktičkim sustavima koje je ljudska civilizacija kolonizirala. Usprkos pristupu raznom naoružanju primarno oružje koje koriste su sačmarice.
Dojam
Usprkos visokoj razini modifikacije, svi pravi veterani Half-Lifea će odmah prepoznati njegov uzorak i dobri duh. Protivnici će imati poznati uzorak ponašanja i napada, igranje će imati balansirani omjer borbe i rješavanja zagonetki, čak će i dizajn na momente imati dobro poznati uzorak.
Igra je pobrala miješane kritike. Jim Preston iz NextGena je to možda najbolje opisao kada je izjavio: “Respektabilni mod koji nije ništa bolji od nekih drugih koji se dijele besplatno”. Što se tiče mene, ja sam igru otkrio tek puno kasnije i kada me je već prošla inicijalna dječja zaluđenost Half-Life serijalom. Usprkos tome iako ništa revolucionarno, Gunman Chronicles mi je bio i više nego dobrodošao i zabavan dodatak.
USS Darkstar
Drugi najpoznatiji mod izašao u kolovozu 1999. godine od strane Neil Mankea i njegovog tima primarno baziranog u Kanadi. Mod je kasnije prenesen i na Sega Dreamcast konzolu.
Igra je javnosti prvi put predstavljena 1999. godine na prvoj Half-Life izložbi u San Franciscu.
Dok je Gunman Chronicles duboko modificirana inačica koja je toliko izmijenjena da ju laici nikad ne bi niti povezali s originalom, USS Darkstar koristi identična okruženja, likove i predmete direktno iz Half-Lifea. Čak i sama radnja prati našeg dobrog starog Gordon Freemana, koji se ovoga puta nalazi na enormnom istraživačkom brodu USS Darkstar, a koji uvelike podsjeća na Nostromo iz Aliena.
Kao i Black Mesa, i ovaj istraživački brod je ispunjen posadom sačinjenom od stotina znanstvenika i službenika sigurnosti. Na brodu se također nalazi veliki broj izvanzemaljskih oblika života koje znanstvenici prikupljaju istražujući duboka svemirska bespuća.
Igra nas u početku pušta da slobodno istražujemo enormni brod, počevši od skromne male kabine u odjeljku spavaonica, pa sve do dugačkih hodnika, prostranih hala i znanstvenih terminala.
Dok mi tako bezbrižno istražujemo brod, s obližnje planete se s istraživačke misije vraća mali svemirski šatl s ozlijeđenim članom osiguranja, a koji je odmah odveden u bolničku jedinicu. Tamo dok znanstvenici operiraju nad njim, Glavati rak (Headcrab) mu probija kroza prsa i iskače van (ponovno očito Alien inspiracija čiji su dizajneri izgleda veliki fanovi). Znanstvenici automatski aktiviraju sustav za spaljivanje prostorije, čiji plamenovi zahvaćaju i nesmotreno ostavljene kanistre s gorivom, što dovodi do lančane reakcije snažnih eksplozija.
Jedna od eksplozija se proširivši kroza cijevi za ventilaciju zahvaća glavnu računalnu centralnu jedinicu broda. Kao rezultat brojni operativni sustavi padaju, uključujući i sigurnosne koji održavaju energetska polja nastamba u kojima se nalaze izvanzemaljska bića.
Oslobođena iz zatočeništva ubijaju većinu posade, a na Gordon Freemanu predstoji zadatak da se probije do kapsula za spašavanje i spasi goli život.
Dojam
Identično kao i Gunman Chronicles, i USS Darkstar sam otkrio tek puno kasnije kad sam već bio na fakultetu. Nisam mogao vjerovati kakav dragulj mi se cijelo ovo vrijeme skrivao pred nosom. Kao što smo već spomenuli mod koristi identične protivnike, naoružanja i okolinu kao i iz originalne igre. Dizajneri su se čak domogli nekih modela likova i kreatura iz alfa verzije Half-Lifea, te ih ukomponirali u svoju inačicu.
Kako sam i sam veliki Alien fan, cijeli taj svemirski ambijent s mračnim i klaustrofobičnim hodnicima mi se iznimno svidio. Pogotovo me se dojmilo kako su dizajneri uklopili prostorni dizajn i neke od prepoznatljivih Half-Life animacijskih sekvenci u svoj uradak. S prosječnim trajanjem od oko dva do dva i pol sata, igra dođe taman kao mala poslastica. Jedina zamjerka mi ide na antiklimaktičan kraj, gdje se praktički od samog početka gradi napetost igre mačke i miša te velike finalne borbe s jednim od tuđinskih stvorenja iz alfa verzije Half-Lifea, samo da na kraju ne bi bilo ništa od toga. Veliki potraćeni potencijal, ali pretpostavljam da ekipa koja je radila na igri nije imala dovoljnih programerskih znanja da dobro iskodiraju kako bi se biće ponašalo, reagiralo i napadalo u interakciji s igračem. Pa i usprkos tome fenomenalan uradak koji će nažalost pomalo ostati u sjeni svojevrsnog nastavka koji je uslijedio.
They Hunger
Nakon USS Darkstara Neil Manke je odmah prešao na svoj novi idući veliki projekt modificiranja Half-Lifea, ovoga puta sa svojim punokrvno osnovanim igraćim studiom – Black Widow Games. Za razliku od prethodnog uratka, ovoga puta smo dobili puno modificiraniju inačicu i s originalnom pričom. Kao da i to već nije sasvim dovoljno, igra je ovoga puta i značajno duža i struktuirana kroza tri velika epizodalna poglavlja. Prva je izašla u veljači 2000. godine, druga u rujnu iste godine, a treća u lipnju 2001. Na početku svake epizode spletom okolnosti igrač započinje igru od nule bez ikakvog oružja. Radnja se odvija u malom ruralnom gradiću i okolici poharanima najezdom nemrtvih negdje sredinom 1950.-ih.
Epizoda I: Oni Gladuju (They Hunger)
Naš protagonist je duboko uznemireni pisac koji se povlači daleko u divljinu u potrazi za inspiracijom za svojim sljedećim remek djelom. Tijekom vožnje lokalna radio stanica objavljuje vijesti o čudnim atmosferskim zbivanjima, kojima ubrzo iz prve ruke svjedočimo i mi sami, kada grom iz vedra neba udara u auto skrenuvši ga s ceste u rijeku.
Izvukavši se iz auta dospijevamo do malene stare kapelice s mrtvačnicom, gdje nailazimo i na prve zombie primjerke.
Kroza katakombe i močvaru dospijevamo do vulkanskog grotla “Đavolja pukotina” (Devil’s rift).
Na putu nailazimo i na prve primjerke nemrtvih policajaca, koji su još uvijek zadržali koliko toliku razinu inteligencije da se znaju koristiti oružjem.
Putem stare željeznice dospijevamo do najbližeg gradića Rockwella i sada napuštene radio stanice, koja je do pred koji sat još uvijek objavljivala vijesti preko etera. Tu kontaktiramo državnu policiju koja nam sugerira da sigurnost potražimo u gradskoj policijskoj postaji. Međutim to se ubrzo pokazuje stupicom, te u stanici bivamo zarobljeni od strane nemrtvih policajaca na čelu sa šerifom Chester Rockwoodom.
Epizoda završava našim smještanjem u ćeliju i približavanjem nemrtvog policajca s očitom namjerom da nam pojede mozak.
Epizoda II: Počivaj u Dijelovima (Rest in Pieces)
Epizoda se nastavlja točno na dijelu gdje se prva okončala. Taman prije nego što nas je nenaoružanog u ćeliji uspio dohvatiti nemrtvi policajac, cijelu policijsku stanicu zatrese niz eksplozija. Jedan od još uvijek ljudskih policajaca je napao stanicu koristeći bacače raketa, stvorivši time potpuni kaos i omogućivši nam bijeg. Bježimo kroza kanalizaciju gdje susrećemo bizarna vodozemna stvorenja, preko klaustrofobičnih cijevi sve do Rockwell postrojenja za pročišćavanje vode. Tu doznajemo da su vlasti doznale za najezdu nemrtvih te su poslali vojsku u pomoć. Put nas dalje dovodi do Rivendale sanatorija za psihički oboljele, a koji je također poharan raznim nemrtvim bizarnim kreacijama.
Ispostavlja se da iza svega stoji doktor Franklin, bivši upravitelj umobolnice a sada pomahnitali znanstvenik i kreator zombie pošasti. U razgovoru s pokajničkim asistentom doktorom Alfredom, doznajemo da je doktor Franklin svojedobno bio otkrio neobične mikrobe u lokalnom izvoru vode, a koji imaju mogućnost živo ili neživo biće dovesti u stanje polu-života (half-life). Tijekom svojeg istraživanja i sam doktor Franklin se zarazio nagnavši ga na daljnje širenje zaraze. Kroza labirint hodnika dolazimo do podzemnog tajnog laboratorija gdje se odvija većina groznih eksperimenata. Tu u jednoj od velikih hala ulazimo u sukob s doktor Franklinom, koji oslobađa i huška na nas svoja razna Frankenstein čudovišta.
Jedno od njih se međutim usprotivi komandama nasrnuvši i na doktora, otjeravši ga iz komandne prostorije. Tijekom bijega iz sanatorija nehotice uzrokujemo požar koji ubrzo zahvaća cijelu ustanovu, uzrokujući cijelu kaskadu eksplozija. Na samom izlazu i sami bivamo zahvaćeni eksplozivnim valom i gubimo svijest.
Epizoda III: Grubo Buđenje (Rude Awakening)
Dolazimo ponovno k svijesti u Rockwell općoj bolnici, samo da bismo ubrzo ustanovili da je u međuvremenu i ona poharana nemrtvim bićima.
Izvukavši se iz još jedne pogibeljne situacije, vrludamo po okolini dok ne dođemo do obližnjih farmi, koje također nisu pošteđene širenja zaraze. Osim nemrtvih žitelja primorani smo sukobljavati se i s brojnim nemrtvim domaćim životinjama, od kojih se goveda pokazuju najopasnijima.
Na putu dolazimo i do uništenog zgarišta sanatorija iz prethodne epizode, gdje ponovno bivamo uhvaćeni, zatočeni i dovedeni do strukture oblika Stonehengea. Tu prisustvujemo govoru šerifa Rockwooda o daljnjem širenju zaraze, prije nego što biva naprasno prekinut intervencijom vojske. Iskoristivši zbrku bježimo natrag do farmi gdje se ukrcavamo na drezinu kojom se vraćamo do sanatorija.
Tamo susrećemo šerifovog ljudskog zamjenika Jerry Hoobsa s kojim skovamo plan bijega helikopterom. Međutim hangar je zakračunat te kroza ruševine sanatorija i podzemne tunele moramo pronaći drugi ulaz.
Na putu nabasamo na razgovor šerifa Rowkwooda i doktor Franklina, za kojeg se ispostavlja da je iako teško ranjen ipak preživio požar u sanatoriju. Nanovo je izgradio dijelove svojeg tijela pa je tako sada polu-zombie polu-stroj kiborg. Naše prisustvo biva zapaženo te smo primorani se probiti kroza horde nemrtvih vojnika kako bismo se domogli helikoptera. Na koraku do cilja primorani smo osobno se sukobiti s doktor Franklinom. Porazivši ga napokon bježimo sa zamjenikom Hoobsom u helikopteru. Međutim odmah za petama nam je šerif Rockwood u vlastitom helikopteru s namontiranom minigun teškom strojnicom. U epskom finalu uspijevamo poraziti i njega oborivši mu helikopter i odletjevši u zalazak Sunca dok kreće odjavna špica s muzikom “You Are What I Eat”.
Protivnici
Zorkovi – masivne Frankenstein nemani koje mogu nanijeti ozbiljnu štetu ako vas dohvate. Za teksture su korišteni modificirani modeli alien bojišnika.
Kosturi – imaju mogućnost projiciranja snažnog energetskog izboja. Za teksture su korištene modificirani modeli alien robova iliti Vortigaunta.
Glavati rakovi – identični blago teksturno modificirani primjerci Half-Life verzije.
Mutirana kokoši – modificirane inačice glavatih rakova, koriste isti način napada.
Odsječene ruke – još jedne od modificiranih inačica glavatih rakova, također koriste isti način napada.
Mutirani psi – iznimno brzi i napadaju ujedanjem. Za teksture su korišteni modificirani modeli psećookih.
Zombiji – spori ali snažnog napada ako im se čovjek previše približi. Dolaze u nekoliko tekstura različitih inačica no za sve su korišteni modeli zombija iz Half-Lifea.
Vojnici – i ljudske i nemrtve inačice se koriste strojnicama. Za teksture su korišteni modificirani modeli HECU marinaca.
Nemrtvi policajci – usprkos svojoj zombificiranosti i dalje su zadržali dovoljan oblik inteligencije da se znaju koristiti naoružanjem. Za teksture su korišteni modificirani modeli Barney zaštitara.
Nemrtvi bikovi – iznimno opasni masivni protivnici koji nasrću na vas rogovima. Za teksture su korišteni Panterooki iz Alfa verzije Half-Lifea.
Barnakuli – nepromijenjene inačice iz Half-Lifea.
Ichthyosaur – nepromijenjena inačica iz Half-Lifea.
Pijavice – nepromijenjene inačice iz Half-Lifea.
Krakati bikovi – pojavljuju se u dvije inačice. Jedna je skroz sive teksture i izbacuje crvenu kiselinu iz ustiju, druga je puno veća varijanta s originalnim teksturama iz Half-Lifea.
Snarkovi – za razliku od Half-Life inačice ne umiru sami od sebe nakon nekog vremena.
Glavni zlikovci
Šerif Chester Rockwood
Punašni glavni šerif Rockwood okruga stalno je viđen sa sunčanim naočalama, čak i tijekom mraka, te moćnim .357 Magnum revolverom uza sebe. Nalazio se usred ponovnog izbora za šerifa kada je započela apokalipsa nemrtvih, čije glasine je u početku zanemarivao kao neutemeljenim. Misteriozno je nestao tijekom istrage gradske mrtvačnice, kada se smatra da je zombificiran. Kasnije usko surađuje sa starim ortakom doktorom Franklinom na širenju zaraze na cijeli svijet. Poginuo je i u nemrtvoj inačici kad je naš protagonist u žestokom sukobu oborio njegov helikopter.
Dr. Franklin
Znanstvenik biologije koji je ujedno i ravnatelj Rivendale sanatorija za psihički oboljele. Tijekom života je imao nesreću u kojem mu je stradala desna strana lica, zbog čega ima svega jedno funkcionalno oko. Dugo u potajnosti gaji težnje za otkrivanjem tajni reanimacije mrtvih, a zbog čega je izgnan iz znanstvenih krugova. Prilika mu se napokon pruža kada otkriva neobične mikrobe u lokalnom izvoru vode, a koji imaju mogućnost živo ili neživo biće dovesti u stanje polu-života. Uslijed istraživanja i sam se zarazi mikrobom, zbog čega dolazi na ideju širenja zaraze putem svojih monstruoznih kreacija. Bliski je prijatelj sa šerifom Rockwoodom još iz perioda prije zaraze, a ovo ortaštvo se nastavlja zajedničkom suradnjom i nakon. Poslije eksplozije laboratorija na kraju Epizode 2 teško je ranjen, zbog čega je primoran sam obnoviti oštećene dijelove tijela. Tako postaje i polu kiborg – s mehaničkim lijevim okom i desnom rukom i nogom. Konačno pogiba pri samom kraju igre u sukobu s protagonistom.
Saveznici
Alfred
Nekadašnji asistent pokajnik doktora Franklina tijekom njihovih znanstvenih istraživanja. Susrećemo ga tijekom Epizode 2, kada pušta progonjenog protagonista u unutrašnjost sanatorija. Daje uvid u zbivanja i događaje oko misteriozne zaraze te pomaže pri napredovanju kroz sanatorij. Poginuo je na početku Epizode 3 zajedno s još nekim civilima.
Zamjenik Jerry Hoobs
Šerifov vjerni zamjenik sve do trenutka dok ne otkriva zavjeru širenja zaraze. Pokušava urazumiti šerifa od zle nakane, no na koncu jedva spašava goli život iz policijske stanice kada ju napadnu nemrtvi kolege policajci. Neko vrijeme se zadržava u bolnici gdje nagovara preživjele da mu se pridruže u bijegu iz grada pješke.
Možemo ga čuti tijekom igre na dvije magnetofonske vrpce, no protagonist ga uživo susreće tek pri kraju igre na zgarištu sanatorija. Zajedno surađuju prilikom bijega iz Rockwell okruga.
Ostali saveznici
Tijekom igre možemo naići i na druge prijateljske preživjele civile i policajce.
Oružja
Isto kao i s protivnicima većina oružja su prerađene teksture originalnih inačica.
Kišobran – prvo hladno oružje do kojeg dolazimo, riječ je o preradi pajsera.
Beretta 92 – ima opciju korištenja između sporog preciznog pucanja za koji koristi prigušivač za nastavak, te rapidni i manje precizni. Za teksturu je iskorišten model Glocka 17.
.357 Magnum – riječ je o iznimno moćnom revolveru klasičnog dizajna s bubnjem, a koji koristi snažne .357 patrone. Teksture su nepromijenjene.
Heckler & Koch G3 – rapidna automatska strojnica. Za teksturu je iskorištena MP5A3 strojnica kakvu primarno koriste HECU marinci.
Mossberg 500 – moćna sačmarica za blizinske borbe. Za teksturu je iskorišten model SPAS-12 sačmarice.
Snop TNT dinamita – snažni eksploziv za bacanje na daljinu. Za teksturu su korištene MK 2 granate.
Snajper – moćno oružje s namontiranim optičkim nišanom za eliminaciju protivnika na većim udaljenostima. S obzirom na to da spremnik sadrži svega pet metaka bit će potrebno često punjenje. Za teksturu je korišten snajper iz Team Fortressa.
Odvijač – još jedno hladno oružje koje se pojavljuje u epizodama 2 i 3. Riječ je o bržoj inačici pajsera.
Lopata – sporije ali moćnije hladno oružje koje se pojavljuje u epizodama 2 i 3. Za teksturu je korišten model pajsera.
Kimel AP-9 – sporija strojnica s snažnim trzajem prilikom korištenja, no zato čini više štete u odnosu na Heckler & Koch G3. Ima dva načina korištenja – sporo automatsko pucanje i rafal od po tri metka. Ima mogućnost pucanja i pod vodom. Pojavljuje se u epizodama 2 i 3.
Taurus PT145 – moćni pištolj sa spremnikom od deset metaka. Može ga se pronaći samo u epizodi 3.
Bacač plamena – kao što mu i ime govori ispaljuje vatrene kugle na protivnike. Za teksturu je korišten model Gluon topa.
Pribor za prvu pomoć – prijenosni način zalječenja rana. Može se pronaći tek pred kraj epizode 3.
Minigun – iznimno moćna višecijevna teška strojnica, koristi istu vrstu metaka kao i Beretta 92 i Heckler & Koch G3. Može se pronaći samo u epizodi 3.
Dojam
Odmah po završetku USS Darkstar moda tamo negdje tijekom prve ili druge godine faksa, usporedo sam otkrio i They Hunger. Kao veliki fan Romerovih horor filmova o nemrtvima, i ovoga puta sam došao na svoje. A očito je kako je igra i dizajnerima bila posveta filmskim uradcima. Odmah na prvu je vidljivo i da se ovoga puta uložilo puno više truda u dizajn igre, jer praktički svi modeli likova i okoliša su dubinski i detaljno prerađeni, iako su neke bazične konture ostale iste. Također ovoga puta su se koristili i neki unikatno nasnimljeni zvukovi protivnika, oružja i utjecaja na okolinu, kao i glasovni dijalog pojedinih likova. Uza to igra i puno dulje traje, pa će tako prosječno trajanje sve tri epizode iznositi između četiri i pet sati. Naravno da sam čak i usprkos tome kroza igru proletio u jednom dahu, toliko mi je bila odlična, sve od atmosfere, priče, zbivanja do osjećaja kao da se nalazim u pravom Romerovom filmu. Velika preporuka.
Postoji još cijela vojska drugih modova, većinom slabije kvalitete od triju najpoznatijih. No čista količina fan uradaka govori o svevremenskoj popularnosti Half-Life serijala.
No ni tu nije kraj. Taman kada su nam svima misli bile usmjerene prema nadolazećem službenom nastavku, dobili smo uza njega i starog kralja u novom ruhu.
Half-Life: Source
Mora se priznati da čak i po standardima ranog milenija, s nevjerojatnim napretkom grafičkih mogućnosti svega 6 godina poslije i originalni Half-Life je već nalikovao na relikt prošlosti. Kako bi se to barem djelomično popravilo, na isti dan 16. studenog 2004. godine kada je izašao Half-Life 2 s novim nevjerojatnim Source kodom, Valve je izbacio na svijetlo dana i originalnu ispoliranu inačicu s istim unaprjeđenjem. Osim velikog grafičkog pomaka, najveća odlika ovog koda su bili realistični fizički zakoni. Drugim riječima predmeti i stvari su reagirali na određene promjene kao i u stvarnom svijetu. Ili barem je tako bio plan. No krenimo od početka.
Half-Life: Source je u svojoj srži direktna kopija originalne igre. Fundamentalna razlika je u spomenutom novom kodu, a koji je omogućavao naprednija i realističnija osvjetljenja i iznimno napredne efekte vode. Tu su također bile uključene i brojne druge optimizacije poput, poboljšanih i izoštrenih tekstura, te zamjena nekih ručno crtanih pozadina realnim 3D inačicama.
Napravljene su još i sljedeće izmjene:
- moglo se započeti igru počevši od bilo kojeg od 20 poglavlja
- likovi su sada bacali sjene
- većina mapa je puno svjetlija
- meci mogu prolaziti kroz regularno staklo bez da ga odmah razasnu na sto komadića
- korišteni su novi nasnimljeni zvukovi iz Half-Life 2 (pritiske gumbova, otvaranje vrata, pucanje stakla itd.)
- modifikacija oružja (pajser radi više štete, Glock 17 ima veći trzaj kod pucanja, MP5A3 strojnica radi više štete itd.)
- NPC likovi prilikom umiranja umjesto korištenja nasnimljenih animacija reagiraju realno reagirajući na pogotke
- moguće se prišuljati protivnicima iza leđa, dok bi se u originalnoj inačici automatski okretali zbog tako dizajnirane detekcije prisutnosti
- izmijenjene animacije znanstvenika
- zaštitari su manje agresivni, pa tako umjesto sumanute trke za neprijateljima sada će se držati igračeve blizine tijekom borbi
- zaštitari reagiraju na Barnakul neprijatelje, dok su ih u originalnoj verziji ignorirali
- zaštitari više ne napadaju igrača ako pred njima ubije znanstvenika
- Gargantua više patrolira po okolini, umjesto da samo stoji poput daske na posljednjem mjestu gdje je imao interakciju s igračem
- HECU marinci su manje agresivni te oprezniji u napadima, također imaju veću brzinu paljbe i bolje reagiraju na bačene ručne granate
- AH-64 Apači helikopter više nije imun na pucnjeve iz lako kalibarskog oružja
- brojna što sitna što manja unaprjeđenja određenih segmenata igre
Dojam
Usprkos brojnim dobrodošlim promjenama koje su popravile određene sitne zamjerke, novi Source kod je generalno na kraju uzrokovao more novih problema, grešaka i bugova. Pogibija NPC likova utemeljena na stvarnim fizičkim načelima je u teoriji bila odlična ideja, no u praksi ta sprovedba je izgledala komično, jer su likovi reagirali na pogotke poput krpenih lutaka. Napredni efekti osvjetljenja i vode su bili u bolno očitom kontrastu s ostakom igre, zbog čega je bilo iznimno neobično iskustvo kao da se igraju dvije dizajnerski potpuno različite igre. Zbog svega navedenog ova inačica nije stekla neku veliku popularnost, te je većina i dalje preferirala prvu inačicu. U sklopu 25 godišnjice izlaska originalne igre, Valve je uklonio Source verziju iz svih tražilica potičući igrače da se drže prve inačice kao definitivne verzije.