Svatko tko je u našem hobiju sigurno je barem jedanput krivo shvatio pravila, proslijedivši ih tako dalje svojoj igraćoj grupi i shodno tome pogrešnom partijom igre. Neka pravila bi doduše mogla biti malo jasnije pisana uz više navedenih primjera. Neka čak i puuuno bolje pisana. No nije nam namjera blatiti autore pravila, jer im je posao sve samo ne lagan. Ponekad će čitaoci nešto krivo shvatiti koliko god bilo jasno pisano. Nije nam namjera niti ismijavati sve one kojima se potkrade greška u shvaćanju neke pojedinosti, jer je i posao učenja pravila sve samo ne lagan. Sam Bog zna da smo i sami krivi ne jedanput za sličan propust. Neki od nas malo više od drugih. Zaboga kad se sjetim svih krivo interpretiranih pravila za Age of Mythology, Sid Meier’s Civilization: The Boardgame (2002.), Nexus Ops, a koje sam u tinejdžerskim i mlađim danima krivo prenio na ostatak igraće grupe. Tek puno kasnije pri ponovnom čitanju sam postao bolno svjestan koliko sam neke stvari krivo shvatio.
Igre koje koriste puno teksta na kartama su naročito podložne pogrešnim interpretacijama, pogotovo one koje imaju mogućnost modificirati i mijenjati ustaljena pravila igre. Ponekad čak i nakon iznimno velikog broja partija su zbog nepažnje, umora ili previda, moguće pogreške. Upravo tako nešto smo doživjeli 20.08. u 114 partiji Terraforming Marsa. Nakon 4 mjeseca od posljednje partije, pružila nam se odlična prilika da zaigramo u troje s jednako velikim fanom igre – Eleninim krsnim kumom Miljenkom. Sve je bilo savršeno isplanirano. Miljenko je stigao oko 15h taman kako je Slavica malenu uspjela uspavati za popodnevni spavanac, dok smo mi za to vrijeme taman pripremili igru.
#945
Zaigrali smo s Prelude ekspanzijom te svim dodatnim promo kartama. Od mapa dopala nas je standardna verzija iz bazne igre, a od kompanija zaigrali smo prema redoslijedu igranja sa sljedećima:
- Slavica – Vitor (Plava)
- Mislav – Cheung Shing Mars (Zeleni)
- Miljenko – Arcadian Communities (Crveni)
S obzirom na poznavanje navika spavanja, znali smo da imamo vremensko ograničenje od maksimalno 2h prije buđenja. Reći da nam je nad glavama visio određeni pritisak brzog razmišljanja i još bržeg djelovanja je bilo blago rečeno. Također odlučili smo iz tog razloga preskočiti drafting varijantu igre, jer bi sigurno značajno produljilo trajanje.
Slavica je sukladno karakteristici svoje kompanije za prvo finalno bodovanje odabrala “Znanstvenika”. Jako težak i nezahvalan odabir s obzirom na to da nitko ne može predvidjeti kako će teći igra. Bez obzira na to, ja sam bio taj kojeg nije išlo na samom početku igre. U početnih 10 karata dobio sam ili preskupe ili u početnoj fazi potpuno bespotrebne projekte, a ovaj peh se nastavio i na iduće tri generacije, unutar kojih sam uspio odigrati čak jedan ali vrijedan projekt – Kućne ljubimce. Slavica i Miljenko su za to vrijeme imali spušten već lijep broj vrijednih karata. Miljenko se također sa sposobnošću svoje kompanije počeo širiti poput pošasti po Marsu, rezervirajući teren za buduće projekte i limitirajući nas za bolje opcije. Također bio je prvi koji se od miljokaza domogao titule Graditelja i Vrtlara, dok si je Slavica prigrabila onu Planera.
Temperatura je bila prva koja nam je dostigla zadanu maksimalnu vrijednost, ponajviše zbog enormne količine topline koju je Miljenko proizvodio. Sukladno tome za iduću nagradu bodovanja na kraju igre odabrao je naravno onu Toplinara.
S kisikom smo stali na 8, a oceana je na Marsu bilo 6. Uvjeti koliko toliko idealni za moje dovođenje Riba, Biljoždera i Mrava, a koji su jeli Slavičine Tardigrade. Gradio sam još s titanom i “Sigurnosnu flotu” u orbiti Marsa, tako da iako sam bio bodovno iza ostalih, bodovi na kartama su to koliko toliko nadoknađivali. Uspio sam čak ostvariti i projekt “Život na Marsu”, što mi je donijelo lijepa 3 boda, a odigravanjem karte “Direktorov omiljen projekt” položio sam još jedan resurs na ovu kartu pribavivši još 3 boda.
Kada je Miljenko prigrabio za finalno bodovanje još i nagradu Rudara, i bio u popriličnoj bodovno prednosti nad Slavicom i mnome, osjetio se u dovoljnoj pobjedničkoj poziciji da krene privoditi igru kraju. U tom trenutku se Elena krenula buditi nakon skoro dvosatnog spavanja (nedostajalo je desetak minuta). Tako da nam se igra ipak otegnula na narednih sat vremena igranja i zabavljanja malene kombinacijom mame i tate.
#946
U tom završnom segmentu odigrao sam još “Kompleks fizike”, “Pingvine”, te “Direktorov omiljeni projekt”, položivši još jedan resurs na projekt “Život na Marsu” za dodatna 3 boda. Do kraja igre smo Slavica i ja spustili par gradova i zelenila, no nismo imali nikakve dvojbe oko pobjednika partije. Kad je krenulo finalno bodovanje i dodjeljivanje bodova od miljokaza i nagrada, ova sigurnost se samo potvrdila da će Miljenko biti apsolutni i uvjerljivi pobjednik. No kada je krenulo dodjeljivanje bodova resursi s karata sve se brzo promijenilo, te sam se na svačije veliko iznenađenje uspio popeti na svega tri boda iza njega. Miljenko nije imao niti jedan takav projekt, a Slavica svega “Tardigrade”. Kada smo zbrojili i sve ostale fiksne bodova s karata, ispostavilo se na svačije iznenađenje da sam ja bio taj koji je pobijedio sa 105 bodova, dok je Miljenko imao svega jedan bod manje, a Slavica 93.
#947
Naravno da sam se pod još uvijek jakim dojmovima morao odmah pohvaliti nepredviđenom pobjedom i u najvećoj domaćoj Facebook grupi – Stolne društvene igre Hrvatska (Boardgames). Nije prošlo dugo da iskusnim igračima Terraforming Marsa određeni detalj vezan za partiju nije upao u oko, na što su i upozorili. Samo što sam ja još uvijek opijen pobjedom tek na komentaru trećeg člana shvatio što mi pišu. Naime iako je moguće odigrati “Direktorov omiljeni projekt” na “Život na Marsu”, nema zapravo smisla budući da je na samoj karti jasno navedeno kako bez obzira na broj resursi projekt i dalje donosi maksimalno 3 boda. Što kad se malo bolje razmisli ima itekako smisla. Zar je moguće više od jednog puta pronaći život na Marsu? Dobro moglo bi se opravdati da je Direktor dao svoj dodatni pečat potvrdivši pronalazak. No ništa od toga ne opravdava nesvjesno varanje s moje strane. Doduše u moju obranu bio sam u društvu diplomirane matematičarke s dva završena fakulteta i s budućim doktorom fizike, i oboje nisu ni trepnuli na ovaj moj igrokaz. Bogme nije niti Elena ništa komentirala, ali njoj je vjerojatno bilo u cilju da tata pobijedi.
Kako god bilo epilog svega je da smo na kraju Miljenko i ja završili s izjednačenim brojem bodova, budući da sam “Direktorov omiljeni projekt” onda najbolje mogao iskoristiti na karti “Kompleks fizike” za 2 boda. Dobro da nam je partija još uvijek bila u svježem sjećanju pa smo točno znali s koliko mega kredita smo završili igru. Tako je ispalo da sam ipak pobijedio i na pošten način posjedujući 70 mega kredita naspram Miljenkovih 63.
Sve u svemu zanimljivo iskustvo popraćeno s malo javne blamaže. Koliko god partija se odigralo i steklo iskustva, pogreške su uvijek moguće, pa čak i najboljim igračima. Preostaje na nama kako ćemo ih se sjećati i kakvu pouku ćemo izvući iz njih.
