Ovogodišnji Interliber mi je proletio poput munje pred očima, vjerojatno zato što sam se zadržao na njemu iznimno kratko. Što je opet u mojem rječniku iznosilo između dva i tri sata. Točno toliko je bilo potrebno da proletim kroz paviljone 5, 6, 7A i 7.
Otišao sam odmah prvi dan 07.11. i odmah po otvorenju u 10 sati. Nešto kasnije će se to pokazati kao dobitna kombinacija, no doći ćemo već do toga. Kao i svake godine rutu sam započeo u paviljonu 5, jer sam oduvijek najviše naslova koji su me interesirali pronašao upravo tamo. Već na samom početku je bilo nešto više ljudi od očekivanog. Nisam očito jedini fanatik koji svake godine jedva dočeka najveći sajam knjiga na ovim prostorima.
Išao sam prvenstveno radi starih klasika, jer me još od prošle godine počela hvatati nekakva nostalgija za prvim pročitanim uradcima, koji su mahom većinom bili odabiri za lektiru. Bio sam vjerojatno jedan od rijetkih čudaka koji su uistinu i sa zadovoljstvom pročitali sve predviđeno prema programu. Nešto mi govori da je cijelu tu situaciju s nostalgijom zahuktao Elenin dolazak.
Na moju žalost gotovo svi traženi klasici su bili na toliko sramotnim popustima da skoro niti jedan na kraju nisam ni uzeo. Zato sam barem lijepom šetnjicom na štandu antikvarijata Biblios naišao na Monte Cassino od Sven Hassela. Cijena je bila iznimno povoljnih 4€ za praktički novu knjigu. Sad mi još samo fali “Vidio sam kako umiru” i kompletirao sam serijal.
Iduće sam sasvim slučajno naletio na Stanicu Perdido na štandu čijeg imena se niti ne sjećam. Vidio sam da je SF i masivna tvrdoukoričena knjiga u izdanju Izvora. Svidio mi se opis i mislio si ju kupit, al nisam vidio nigdje cijenu. Malo sam pretražio bespuća interneta čisto da znam što očekivati po pitanju cijena. Očekivano za tvrde korice i tu debljinu raspon se kretao od 22-30€. Pitao sam tako gospođu na štandu pošto je knjiga, ali ni ona sama nije znala. Razumljivo prvi je dan i tek nekih pola sata od otvorenja. Zove par brojeva, al nitko joj se ne javlja. Pitala me gdje sam ju vidio i pokazujem na mjesto. Vidjela je oko praznog prostora sve knjige po 5€, pa mi bubne tu cijenu. Ne sjećam se kad sam zadnji put bio toliko zadovoljan nekom kupovinom. Da su mi se sve transakcije tako odvijale već bi odavno sve knjige bile do plafona.
Iduće sam poharao štand Zagrebačke Naklade, gdje sam uzeo “Horor Priče za Laku Noć” i “Neizmjerni Užas”, jer nijedan Interliber ne može proći i bez dobrih hororaca.
Najviše sam ostavio ponovno na štandu Šarenog Dućana uzevši “Kralj u žutom”(14€), Orwellov “1984”(17€) i Kafkin “Dvorac”(13€). Popusti su bili standardnih 20% na istaknutu cijenu na knjigama, kao i svake godine.
Planski sam naumio pronaći “Ime Ruže” od Umberto Eca. Moram priznati kako sam svega par puta u prolazu čuo za knjigu i po nazivu ju smatrao ljubavnim romanom. Također mi je tada bila potpuna nepoznanica tko je autor. Tako da kad sam upravo pred koji dan prije Interlibera pogledao filmsku ekranizaciju s dobrim starim Sean Conneryjem i tada osamnaestogodišnjim Christian Slaterom, toliko mi se svidio da sam mogao samo zamišljati koliko je tek knjiga dobra. Pošteno sam se namučio dok ju nisam sasvim slučajno napokon locirao. Opet se ne mogu se sjetiti naziva štanda (godine čine svoje), no sjećam se da su držali klasike po paprenim cijenama. Osim iz nekog razloga Hemingwayev “Zbogom oružje” koji je bio 4€. I tako pitam već krenuvši prema blagajni, više onako usput, da nemaju možda “Ime Ruže”. Gospođa koja je tamo radila se sva ozarila od sreće i ushićeno me obznanila kako imaju upravo najsvježije izdanje izašlo pred Interliber. Mislio sam da ću iskočiti iz kože od sreće… sve dok nisam čuo cijenu od 19,50€… i to na popustu. Djelomično zbog nelagode da ipak neću uzeti jer mi je preskupo, a djelićem i zbog toga što sam ju silno želio, progutao sam knedlu i provukao karticu. Volio bih reći da sam otišao sa štanda sretan poput ushićene blagajnice, ali to bi bila laž.
Ilijadu i Odiseju sam kupio usput već pri izlasku, i to za svega 2€.
Nikad skromnija kupovina, ali samo zato što zbilja moram stati na kočnicu zbog prostora u stanu kojeg je sve manje. A sada je tu i bebica koja će sve više zahtijevati svoj prostor. Ako će biti iole slična svom starom, trebat ćemo naveliko razmišljati o kupovini poprilično većeg stana. Pa barem ako neću htjeti da mi svi naslovi nakupovani tijekom godina završe na ulici.
