Mada u duši veliki boardgajmer, ne mogu pobjeći od tamne prošlosti da sam bio i ostao i veliki ljubitelj virtualnih igara. Nešto pojačano virtualno druženje i igranje virtualnih boardgame inačica me očito u zadnje vrijeme više vratilo i toj zapostavljenoj domeni. Nevjerojatno za povjerovati s obzirom na to da sam nekad bio pravi mali ovisnik. S bratom su se vodile konstantne borbe tko će kad biti za kompom, a u ljeti 1998. čim je završila škola i došli praznici, trebali smo ići na uobičajeno obiteljsko ljetovanje u Pakoštane. Međutim te godine je u našem malom srcu posebno mjesto imao Age of Empires, i odjedanput odlazak na more koliko god smo prije voljeli i iščekivali više od ičega. Sada smo odjedanput više preferirali da cijelo ljeto ostanemo u Zagrebu i samo visimo u našim virtualnim fantastičnim svjetovima. Ostaje mi sjećanje kako sam igrao kampanju s Grcima do posljednje sekunde prije odlaska. Kada smo i otišli sanjali smo i fantazirali samo o tome što iduće napraviti u igri kada bi se vratili. Iduće godine je stari napravio ključnu grešku kada smo uzeli „kantu“ i sav pripadajući pribor sa sobom. Njemu je trebalo zbog posla, a mi smo pritom koristili svaku priliku za uživanje u Heroes of Might & Magic III, umjesto na plaži. Good times.
Uglavnom iz tog perioda potječe i igranje jedne male, ne baš posebne, i po ničemu revolucionarne pucačine. Možda ste čuli za nju, ili čak i igrali. Zove se Half-Life. Bio sam sarkastičan naravno, riječ je o meni najdražih igara svih vremena.
Poslije par godina nekolicina vjernih fanova i entuzijasta okupljenih u tzv. Crowbar Collective, odlučili su redizajnirati igru u novoj puno ljepšoj i detaljnijoj grafici. Sve dosad igra je bila nedovršena, a onda je napokon 6. ožujka došao i Xen segment igre. Hvala Miljenko na javljanju :ljubav . Imao sam igru već 4 godine na Steamu i praktički skroz zaboravio. Sve do relativno nedavno…
Kad sam kretao nadao sam se da će Black Mesa izazvati u meni barem djelić one iskre iz 90-ih. Doduše s godinama i nakon ohoho prijeđenih naslova čovjeku uvelike porastu očekivanja i standardi.
Odmah ću reći da su očekivanja i više nego zadovoljena. Od samog početka i uvodne špice vožnje tramvajskim sistemom baze, dolazi do izražaja koliko je pažnje posvećeno svakom detalju. Nije ovdje riječ o zbrzaka sklepanom naslovu koji mora zadovoljiti rok neke veće kompanije, pa se izda polu proizvod. Jest da je razvoj igre ohoho trajao, ali kvaliteta je uvelike opravdala čekanje. Ovo je igra rađena od strane velikih fanova originala za fanove. Vidljivo je da je puno ljubavi i pažnje posvećeno i najmanjim detaljima. Dodano je toliko dodatne dubine samoj priči, okruženju i atmosferi. Više je likova, različitiji su, vode svrsishodne razgovore čijim prisluškivanjem dobivate pravo ljudsko obličje NPC-jeva. Mape su puno detaljnije i ispunjene nevjerojatnom količinom i najmanjih detalja. Više je realnih predmeta postavljeno po hodnicima, na stolovima je više priručnika, olovaka, unikatnih predmeta koji odaju dušu radnog mjesta i ljudi koji rade tamo. Dobro tome očito puno pridonosi puno naprednija tehnologija i grafika u odnosu na vrijeme izlaska originala. Sve originalne mape su skroz nanovo dizajnirane, neke su skoro pa jedva prepoznatljive uspoređujući s prvom igrom.
Protivnici su također uvelike redizajnirani. Puno su brži, pogotovo Headcrabovi, a Vortigaunti i Houndeyes se puno brže chargaju prilikom napada, a Alien Gruntovi su postali puno prepredeniji i lukaviji protivnici koji sada bez problema skakuću na sve strane i preskaču prepreke kako bi došli do vas. A tu su i neki novi alien protivnici, ali koji se pojavljuju tek u Xen svijetu. Jedino imam osjećaj da su marinci nekako nazadovali. Da se razumijemo i dalje nisu loši, ali nekako ko da su oni iz originala bili pametniji i lukaviji. Pokušavali su vas okružiti i napasti svi zajedno, kada ste ih ranili su se povlačili da se regrupiraju, a sada nedostaje i poznati high kick nogom kada im se približite. Doduše barem djelomično za ovo sve kompenziraju tako da sad i sami mogu trčati i pucati. Ako se sjećate u originalu su morali stati i onda bi tek zapucali na vas. Prijateljski NPC-jevi su zato barem puno inteligentniji i niti u jednom trenutku vam neće biti smetalo u borbama. Dapače Barney likovi će odsad biti oboružani i sačmaricama te biti od velike pomoći. Jedino što mi nedostaje jest što su izbacili da se okrenu protiv vas ako ih kojim slučajem pogodite tijekom borbi. Mislim da mi je to bio jedan od najkomičnijih dijelova iz originala. “Oh I wish you hadn’t done that”. “End of the line for you.” “I can take so much, and no more.” Priznajte si svima vam su ti dijelovi bili jedni od najsmješnijih. U svojim mladenačkim pomračenjima u jednom navratu sam u Office Complex poglavlju originala okupio nekih desetak znanstvenika i 4 čovca iz osiguranja. I onda počinjavao svakakve masakre i užasne stvari nad njima.
Gameplay je također uvelike redizajniran. Broj protivnika s kojima se borite u bilo kojem trenutku je udvostručen, ako ne i utrostručen. A okršaji s tenkovima i helikopterima je opakiji nego ikad. Nema sad više samo jedne cijevi koja puca na vas, sada je tu cijela filharmonija strojnica i paljbe. Bit će čak i jedan sukob s tenkom više nego u originalu.
Sva oružja su vjerno replicirana onima iz originala. Nikad neću shvatiti zašto su u Deluxe Packu koji je došao uz Blue Shift ekspanziju, neka oružja zamijenili drugima. Jedino što su izmijenili jest da se sad može sa sobom nositi upola manje municije. Originalna igra se odigrala i prošla toliko puta što na PC-u što na Playstationu 2, tako da mi se naviknuti na to bio najveći izazov. Svejedno mislim da je dobra stvar jer prisiljava igrača da kombinira više različitih vrsta oružja. U originalu kad bih se dočepao MP5 i sačmarice, uglavnom bih kombinirao između ova dva oružja.
Što se tiče Xen poglavlja tu je napravljen najveći odmak. Toliko se razlikuje od originala da doslovno djeluje kao potpuno novi nastavak. Što samo može značiti dobre vijesti budući da je u originalu Xen dio djelovao kao monotoni zbrzani miks zbunjujućih platformskih naskakivanja. Ono što prvo upada u oči je naprosto prelijepi dizajn. Napokon smo dobili uvid u svu ljepotu ovog fantastičnog drugog svijeta, zajedno s pregrštom novih opasnosti i izazova. Sam prolazak kroz Xen sada i puno dulje traje i daje puno dublju sliku svijeta iz kojeg dolaze ova bića koja su napala Black Mesa kompleks. Original bih znao prešišati za oko sat vremena tops. Ovdje mi je trebalo neka cca 4 sata. Borba s Gonarchom je svedeno na fight epskih proporcija. Ne samo da je borba iznimno teška i iscrpljujuća, već je i cijelo poglavlje dugotrajna borba, igra lovca i lovine, pa opet sa zamijenjenim ulogama, pa opet nakon naganjanja epski showdown i finale. Kada je sve napokon bilo gotovo i prašina se slegla, nisam dosad u životu osjetio takvu zadovoljštinu ubivši nešto. Virtualno naravno . Nakon toga slijedi naganjanje od strane ne jednog, ne dva, ne tri, već čak 12 Gargantua. Od silnog trčanja i skrivanja u labirintu raznih kanala i lebdećih platformi, taman kad pomisliš da si siguran od jednog, eto već drugoga, pa trećega. Ako od svega toga nisam dobio infarkt, onda vjerojatno od ničega niti neću. I onda dolazimo do Interlopera gdje definicija teško dobiva jedno sasvim novo značenje. Znam da sam igrao na teškoj razini i svjesno sam ušao u taj rizik, ali ovo poglavlje je definicija za sebe što se tiče težine. Pogotovo kako se sve više približavate end game boss fightu. Gledam tebe sekcijo s dizalom. Borba sa Nihilanthom nije teška poput s Gornarchom, ali je zadovoljavajuće težine bez osjećaja isfrustriranosti da je nemoguće. Kraj me malo izbacio iz takta jer je netko drugi posudio glas G-Manu. Doduše dobro je nastojao oponašati original, ali nemoguće je ne uočiti razliku, pogotovo kada neke riječi tako čudno izgovori ili naglasi. Volio bih da su uspjeli dobiti originalnog glumca koji je posudio glas.
Za sam kraj da se dotaknem soundtracka koji je jedan od najboljih koje sam ikad čuo u nekoj video igri. Zna se zalomiti da mi dvije/tri mjuze zapnu za uho u pojedinim igrama, ali da mi se praktički cijeli album sviđa mi se još nije dogodilo. Pogotovo kada se dođe do Xen dijela, mjuza je naprosto maestralna i Joel Nielsen je Bog. Najbolji su mi sljedeći:
Što još reći nakon svega ovoga osim da što još tu čekate, trk na Steam i zaigrajte igru ako još niste. Vrijedi svakog centa, pa i više. Neponovljivo iskustvo.
