Epizoda #3: Ladanjska kuća ludila

Subota 13.12.2015. će biti dan koji će mnogi od nas pamtiti po hororu i nevjerojatnim doživljajima koje su proživjeli i neobičnim događajima kojima su svjedočili. Za većinu građana bio je to još jedan uobičajeni subotnji predblagdanski dan, ali za one okupljene taj dan u našem prostoru u Bogovićevoj to je bio dan kada se svijet spašavao od neizrecivog zla. Dok je za jednim stolom osmorica istražitelja radilo na spašavanju svijeta, njihovih četvero kolega su bili poslani da se odazovu pozivu doktorice Patricie McBride iz Hale-Bringhton sveučilišta smještenog milju i pol jugozapadno od Kingsporta, te da pokušaju razriješiti misteriju koja okružuje sveučilište. Naime iako je sveučilište nedavno prošlo kroz veliko građevinsko preuređenje i adaptaciju starih instalacija, neobjašnjivo čudne stvari su se počele zbivati. Elektronika i rasvijeta ne bi radili na momente kako treba, vodovod je isto davao boljke na svoj način, a i grijanje je odbijalo poslušnost da radi kako treba. Svi ovi minimalni uvjeti za ugodan boravak na sveučilištu su uvelike otežavali život studentima i profesorima. Osoblje fakulteta je bilo bespomoćno jer nikako nije moglo dokučiti do čega je problem. Na kraju su ustanovili da je ovdje riječ o nečemu nezemaljskom i da stoga trebaju pozvati profesionalce na ovom području kako bi im pomogli oko ovih neobičnih događanja. Doktorica Patricia McBride je bila najglasnija među njima, dok je direktorica Znanstvenog Odjela, Helena Detaigne smatrala kako je ovo očito do nesposobnosti izvođača radova koji nisu napravili svoj posao kako spada. Bandić je čini se opet imao svoje prste u tome 😀 . Svejedno većina krajnje očajnih profesora su je nadglasali i obratili su se za pomoć sveučilištu Miskatonic, koji su imali već popriličnog iskustva na području paranormalnog. Većina njihovih stručnjaka su već bili na terenu po cijelom svijetu, potajno radili na spašavanju svijeta od buđenja drevnog zla. Stoga su ovaj manji zadatak povjerili četvorici novih pripravnika kojima je ovo bio prvi pravi zadatak.

Ta četvorica istražitelja su bili: Joe Diamond (Slavica), “Aschan” Pete (Miljenko), Sister Mary (Jura) i Jenny Barnes (Ervin).
Vaš dragi pripovjedač je bio njihova zloguka sudbina koja je bila tu da im maksimalno zagorči i oteža život proveden u ukletom sveučilištu 🙂 .

Kada su stigli pred sveučilištem ih je već čekala mrzovoljna profesorica Helena Detaigne.
“Čujte da se odmah razumijemo. Ne vidim smisao vašeg dolaska, ali ako je učiteljsko vijeće odlučilo kako ste vi naši stručnjaci koji će uspjeti riješiti ovu poteškoću pored cijele vojske vještih tehničara, onda ću rado udovoljiti njihovom humoru. Imati ćete prostore sveučilišta na raspolaganju cijeli dan.”
Otključala je i odškrinula velika hrastova vrata ulaza u glavnu zgradu.
“Sretno.” – zlokobno se nasmiješila i produžila dalje svojim putem.

Četvorica naših heroja su se tako našli sami u velikom prohladnom predvorju usred mukle tišine. Hladnoća u prostorijama sveučilišta je bila toliko velika da su svi prozori bili zaleđeni i bilo je mraza u kutovima prostorija i na pojedinim dijelovima zidova.
Prostorija odmah desno od ulaza koja je bila predviđena za odlaganje kaputa je bila zaključana. Čudno s obzirom da je profesorica Detaigne rekla da će im svi prostori sveučilišta biti dostupni. No to je bio samo početak čudnim i tajnovitim događajima. Tek što su kročili u dugačak hodnik, jedna od žarulja se razletjela na sve strane pod prevelikim opterećenjem napona. Sister Mary je zatim u kadi kupaonice pronašla ljudsku lubanju 😮 . Još par žarulja je frknulo duž hodnika, uključujući i kupaonicu. Strah se utrao i počeo sve više širiti među našim herojima. Joe Diamonda je nestanak struje dok je pregledavao secirane životinje u staklenim posudicama u laboratoriju toliko prestrašio da je pomalo sišao s uma i umislio si u glavi da gori. Što je najčudnije prostorije laboratorija su uistinu odjednom planule pošteno opekavši jadnog Joea koji je jedva izvukao živu glavu odatle. Ono što je bilo još čudnije od iznenadnog i neobjašnjivog planuća vatre je bilo to što se požar držao samo prostorije laboratorija.

Joe je bio na rubu da totalno siđe s uma. Srećom njegov kolega “Asctan” Pete je znao dobru magiju za smirenje te je izvevši ritualne pokrete i uz ključne drevne riječi začas vratio mir i spokoj u rastresen um svojeg prijatelja.

Jenny Barnes je za to vrijeme iskusila i svoju porciju nedaća. Jedna od slika jednog od profesora je kao nošena nekom nevidljivom silom poletjela u njenom smjeru udarivši je svom silom u glavu u predjelu očiju, što ju je oslijepilo. Tapkajući u sveopćem mraku u potrazi za pomoći, došla je nekako do ložionice koja je trebala grijati prostorije sveučilišta. Kada su se vrata prostorije odjednom pod velikim treskom zalupila iza nje i par iskri iz pećnice je kao živo iskočilo iz peći i uhvatilo se obližnje drvene pregrade. Vatra je brzo planula i Jenny se našla slijepom zarobljenom u zadimljenoj prostoriji. Srećom po nju uspjela je zadržati prisebnost, a iskustvo koje je stekla kao mala kada je naučila od lokalnih mangupa kako obiti bravu joj je spasilo život od sigurne pogibije.

Jeziv ženski gromoglasan smijeh se zaorio prostorima sveučilišta. “Hahaha. Naivne budale, sada ste moji.”
Bio je to glas profesorice Detaigne, samo što je sad zvučao nekako drukčije, nekako izmijenjeno. Profesorica Detaigne je bila vještica, i bilo je jasno sad tko stoji iza svih tih čudnih događaja na sveučilištu. Također je bilo kristalno jasno da je i imala u planu da dovabi istražitelje na ovo mjesto i uhvati ih u zamku. Koji su bili pravi razlozi tome još nisu bili sasvim jasni. No ono što je bilo sigurno je da im se nije spremalo ništa dobro.

Sestra Mary se nalazila u visokoj zgradi tzv. “kule” kada je začula neobične zvukove s druge strane prostorije. Zvukovi koji su dopirali s druge strane vratiju nisu djelovali nimalo ljudski. Brzo se povukla pred jezivim zvukovima iz hodnika u potkrovlje i nabila cijeli ormar na vrata. Čudni zvukovi su ju slijedili u stopu i bili su ravno ispred vratiju s ormarom na njima. Vrata su se pošteno prodrmala i ormar se zaljuljao pod svom silinom sile nečega izvana. Tako je potrajalo kratko vrijeme, a onda se primirilo i čudni zvukovi su iščezli jednako kao što su se nenadano bili i pojavili. Sestra Mary si je taman obrisala debeli sloj znoja s čela u olakšanju kada je ormar preletio s jednog kraja potkrovlja na drugi umalo povevši i nju na put leta, a vrata su se razletjela na sto djelića. Pred zapanjenom sestrom Mary se našlo biće čiji odvratni i neobični izgled nije mogao opisati riječima, no Mary je dobro znala o kojem je to biću riječ jer je čula svakakve strahote od njihovoj rasi od profesora Armitagea. Bio je to [url=https://en.wikipedia.org/wiki/Mi-go]Mi-Go[/url], njihova rasa je dolazila s planeta Yuggoth i imali su ružnu naviku otimati ljude tako da ih ubiju, izvade mozak iz lubanje i stave u metalne cilindre koji ih onda nekom čudnom tehnologijom održavaju na životu i u stanju svijesti. Sestra Mary je bila sigurna u to kako ne želi biti jedna od tih mozgova koji putuju na njihov odvratan planet tko zna zbog koje svrhe. Bacila se u divlji bijeg kojeg odvratno čudovište nije moglo slijediti budući da se ozlijedilo pri razbijanju vratiju.

Jedino gore od Mi-Goa su dva Mi-Goa. Drugi se pojavio izašavši iz ventilacije dugačkog hodnika u kojem su se tada nalazili Joe Diamond, “Aschan” Pete i Jenny Barnes. “Aschan” Pete i Jenny su istog trenutka otvorili sumanutu rafalnu paljbu po čudovištu, no iz luđačkog straha nisu bili vješti u ciljanju pa je svaki metak promašio svoju metu. Helena Detaigne se pojavila nakratko na vratima knjižnice i povukla Joe Diamonda u prostoriju. Bacila je magiju opčaranosti na njega te mu noktima urezala neobične simbole po prsima pošteno ga izranjavavši time. “Aschan” Pete i Jenny su se ni ne sluteći da im je jedan od kolega nestao pred nosom dali u taktičko povlačenje pred Mi-Gom koji je išao prema njima. Umjesto da produži dalje, ušao je knjižnicu gdje su se nalazili Helena Detaigne i jadni unakaženi polusvjesni Joe Diamond. Ono što je uslijedilo je preružno za opisivati ovako javno na forumu. Da skratim Joeov mozak je završio u jednom od onih metalnih cilindara na putu za planet Yuggoth kako bi ga Mi-Go mogli ispitati i otkriti tajne planove koje je tajni odjel sveučilišta Miskatonic razrađivao za spas svijeta od starih drevnih.

#73

Za one koji nisu shvatili o kojoj igri je riječ, igrali smo Mansions Of Madness u petero igrača, 4 istražitelja (dobra momka/djevojka) i jednog negativca (tzv. housekepera). Igra spada u rod Cthulhu Mythos tip igara i kao što ste mogli vidjeti prema opisu igra nije nimalo vedra, dapače bazira se na horor pričama jednog od najpoznatijih američkih horor pisaca 20. stoljeća – H.P.Lovecrafta. Dok u Eldritch Horroru spašavate svijet šetajući, leteći i ploveći po cijelom svijetu; u Arkham Horroru šetajući po gradu Arkhamu i okolici; u Mansions Of Madnessu šećete po ukletoj kući i njenoj okolici i prolazite kroz jedan od scenarija pokušavajući otkriti misteriju i spriječiti zle kultove, razna čudovišta i drevne bogove u njihovim zlim namjerama. Igra doslovno zrači od nevjerojatne priče, avanture, pustolovine i dogodovština koje ćete pričati još duuuugo nakon što pojedinu partiju završite. Osjećaju uvučenosti u cijeli taj svijet ponajviše pripomaže naprosto prelijepo oslikane pločice terena i kartica, prelijepe minijature, te zabavna, a opet zastrašujuća priča. Scenarija ima ukupno pet u baznoj igri, no zato se svaki scenarij može odigrati na nekoliko različitih načina što tako povećava raznolikosti igre. igrač koji igra u ulozi kućepazitelja upravlja s događajima i čudovištima koja će zadesiti četvoricu ostalih igrača koji igraju u ulozi istražitelja. Kućepazitelj na početku odabire scenarij koji će se igrati, kao i određene druge parametre kako će taj scenarij izgledati. Također kućepazitelju je zadatak svakog scenarija od samog početka otkriven i on je dobro upoznat s načinom pobjede. Istražitelji moraju riješiti određene zagonetke te razvezati misteriju priče kako bi došli do posljednje zagonetke i riješili i nju kako bi otkrili pravi zadatak scenarija. Svaki scenarij ima određeno vremensko trajanje prema rundama kada ako neka strana ne zadovolji kriterij pobjede, oboje gube. Negativna strana igre je što ako ćete igru igrati dovoljno puno s vremenom više neće biti onog čara iznenađenja i nepoznatog jer će se većina stvari znati unaprijed. Srećom tu ulaze brojne velike i manje ekspanzije koje je Fantasy Flight izbacio, a koje će uvelike pomoći dugotrajnosti igre. A ako vam čak i to neće biti dovoljno na BGG-u postoje brojni fan-made scenariji koji su uistinu dobri. Kada smo već kod negativne strane igre, neki scenariji odavaju osjećaj nebalansiranosti jedne ili druge strane (kućepazitelja ili istražitelja). Mene i moju igraću grupu to ni ne smeta previše jer ionako igramo zbog priče i zabave. Ako nekoga i zasmeta nebalans nekih scenarija tu su opet savjeti koje određeni fanovi nude na BGG-u kako to ispraviti.

Svakako preporuka za sve fanove Cthulhu Mythos-a kao i onih željnih dobrih priča i pustolovina :thumbs .

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *