Ekranizacije književnih djela koliko god većinom loše i trapavo odrađene, često jedva slijedeći čak i osnovnu premisu, valja im priznati da barem većini pučanstva utru put prema izvornom djelu. Netflixova posljednja velika hit serija “Problem triju tijela” je upravo jedna od takvih instanci. Najava serije s prikazima raznih fantastično nevjerojatnih scena može zagolicati svačiju maštu, i navesti na propitkivanje o čemu se tu uopće radi. I mada seriju još nismo pogledali, stavila nam je pod povećalo djelo kineskog pisca Liu Cixina.
“Ček kineski SF?”, bit će inicijalna reakcija kod većine.
“Kaj to uopće postoji u kvazi komunističkoj Kini?”
Ne samo da postoji, već i cvijeta tisućama ruža, a sama Cixinova djela su upravo utrla put brojnim zapadnjacima da se upoznaju s njima. Sam Cixin je inače računalni tehničar po struci i pisac u slobodnom vremenu. I to odličan pisac. Dovoljno je samo baciti oko na brojne kineske nagrade Galaksije i Nebula koje je osvojio, a tu je i svjetska Hugo nagrada za djelo “Problem triju tijela”, i Locus nagrada za djelo “Kraj smrti”. S takvim rezimeom iza sebe, očekivanja od djela su bila postavljena iznimno visoko.
Drugi veliki poticatelj na čitanje je bio Marko, svima poznatiji na forumu kao Mado, a koji je odlučio uzeti kratku pauzu od Asimovih djela i dati priliku nečemu novijem. Nije trebalo brzo da i nas ostale zaludi, pa smo ad hoc osnovali mali književni klub i odlučili se upustiti u ovu epopeju, niti ne sluteći da će nam promijeniti živote zauvijek…
Dobro ovo je malo zvučalo predramatično, ali na kraju teksta će vam biti jasno da je ovo uistinu jedno od onih djela koje imaju moć mijenjati živote. Za početak nije samo riječ o jednom djelu, “Sjećanje na prošlost Zemlje” je zapravo trilogija sastavljena od triju knjiga, svaka deblja po broju stranica i uzbudljivija po događajima od one prethodne. Prijevod imamo za zahvaliti izdavačkoj kući Vuković i Runjić, a koja nam sve dosad nije bila na radaru kao izdavači koji su skloni izdavanju znanstvene fantastike.
Knjiga I: Problem triju tijela
Prva knjiga u nizu je upravo već spomenuta Netflixova ekranizacija – “Problem triju tijela”. U njoj pratimo Ye Wenjie, mladu naučnicu kojoj oca – priznatog sveučilišnog profesora, tijekom kulturne revolucije u Kini 1967. godine brutalno ubijaju crvenogardisti. Odmah na početku postaje kristalno jasno da tu Cixin piše iz svojeg dramatičnog iskustva. Mada je na početku revolucije imao svega tri godine, a na okončanju 1976. oko trinaest, živopisni opisi tih užasnih događaja naprosto ostavljaju dojam kao da se nalazite tamo i u tom vremenu. Odličan bombastični početak.
Teško je pisati išta dalje bez barem djelomičnog kvarenja iznenađenja, stoga ako ne želite znati apsolutno ništa u vezi knjige prestanite čitati daljnji segment.
****SPOJLER UPOZORENJE**********SPOJLER UPOZORENJE**********SPOJLER UPOZORENJE****
Ye Wenjie bude toliko traumatično potresena Kulturnom revolucijom i smrću oca, te na koncu progonom u radni logor, da iz dna duše zamrzi ljudsku rasu. Nekoliko godina kasnije kada ludilo već počinje polagano popuštati, i sama kao znanstvenica biva pozvana u strogo povjerljivu vojnu bazu od strane dvojice visokorangiranih oficira – inženjera Yang Weininga i komesara Lei Zhichenga. Na papiru baza Crvena Obala služi za praćenje špijunskih satelita, međutim zapravo je paravan za osluškivanje zvukova iz svemira pomoću moćne antene, u vječnoj ljudskoj težnji potrage za životom. Usprkos pruženoj prilici dalje je budno promatrana i pod nadzorom partije, te osim nekolicine beznačajnih rola nema praktički nikakve ovlasti ni za što.
Jednog dana dolazi na ideju kako bi mogla pojačati signal s pomoću mikrovalnih šupljina Sunca, te tako poslati poruku u svemir puno dalje nego što je to dotad bilo moguće. Bez da s ikime podijeli to saznanje ili traži dopuštenje, upravo to uradi.
Vrijeme prolazi i u međuvremenu se Ye Wenjije udaje za Yang Weininga, iako je to brak bez ljubavi, barem s njezine strane. Osam godina nakon slanja signala, jedne večeri za terminalom Ye Wenjije prima izvanzemaljsku poruku s dalekog planeta Trisolaris u sazviježđu Alpha Centauri. U njoj pacifistički vanzemaljski pripadnik upozorava da se ne odgovara na njegovu niti na bilo koju drugu poruku poslanu s njegova planeta. Njihov planet je iznimno negostoljubiv, te je rasa u konstantnoj potrazi za drugim naseljivim planetima. Odgovaranjem na poruku Trisolarci će moći deducirati pravi položaj Sunčevog sustava, a onda vrlo vjerojatno izvršiti i invaziju. Usprkos protoku vremena Ye Wenjije i daje gaji duboku bol zbog nepravde nanesene njoj i obitelji kao i smrti oca, te mržnja prema ljudskom rodu je nahodi da odgovori na poruku i pozove Trisolarce na Zemlju. Ubija vlastitog supruga i oficira Lei Zhichenga kako bi prikrila svoju tajnu.
Neko vrijeme poslije, Ye Wenjije biva dopušten povratak u rodni kraj gdje nastavlja predavati kao profesor. Jednog dana pri povratku na lokaciju u okolici baze Crvene Obale, upoznaje svestranog radikalnog ekologa Mike Evansa, a koji radi na projektu pošumljavanja devastirane okolice. Evans je između ostalog i sin generalnog direktora najveće naftne kompanije, no umjesto bogatstva i moći teži za jednostavnim životom u pomaganju ekologiji. Kako i sam gaji enormno razočaranje i mržnju prema ljudskom rodu, Ye Wenjije mu se povjerava oko događaja u bazi Crvena Obala. Fasciniran njezinom pričom, Evans brzo upogonjava sve svoje financijske resurse za osnivanje tajnog militantnog udruženja – ZTO, koje će poslužiti kao peta kolona prije invazije samog Trisolarisa. Preuređuje veliki tanker davši mu namontirati gigantsku antenu za praćenje poruka i instrukcija od Trisolaraca, te mu dodjeljuje naziv “Sudnji dan”. Enormni brod služi kao primarna baza organizacije, kojoj na čelo postavlja Ye Wenjije. Prema jednoj od zadnje zaprimljenih poruka, Trisolarskoj floti će trebati otprilike 450 godina do dolaska na Zemlju. U tom periodu jedna od primarnih svrha organizacije biva osujetiti daljnji znanstveni napredak ljudske rase, a kako ne bi u cijelom tom periodu tehnološki sustigli ili prestigli Trisolarce. Kroz vrijeme organizacija privlači brojne ugledne znanstvenike, državnike i druge dobro educirane pojedince, od kojih su svi odreda razočarani ljudskim rodom. Uspostavljaju čak i svoje paravojne formacije, a dolaze i do male nuklearne bombe.
Usprkos Ye Wenjije kao duhovnom voditeljicom, prava i sva moć leži u Evansovim rukama, koji s vremenom počinje tajiti određene poruke sa Trisolarisa. Organizacija se tako cjepka u dvije frakcije – Adventiste pod vodstvom Evansa koji teže ka totalnom uništenju ljudske rase, te Redempcioniste pod vodstvom Shen Yufei, koji pokušavaju pronaći rješenje trisolarskog problema triju tijela zbog kojeg njihov matični planet toliko pati i što je primarni razlog bijega. Za to koriste program nalik virtualnoj stvarnosti, koji preko tajne internet stranice i specijalne opreme, distribuiraju svojim potencijalnim novim članovima. U programu kroza imitaciju ljudske povijesti i stvarnih povijesnih ličnosti, simuliraju stvarne situacije kretanja Trisolarskih triju sunaca i njihova nepovoljna djelovanja na planet. Zbog toga klima planeta se mijenja iz tzv. Stabilne ere u Kaos eru. Kada su dva Sunca na dovoljno velikoj udaljenosti Trisolaris orbitira oko trećega blagoslivljajući planet Stabilnom erom. Kada je planet preblizu dvaju suncima nastupa era Kaosa, a kada je preblizu svima triju nastupa vatrena oluja koja zahvaća cijeli planet. U situacijama kada je pak predaleko od svih triju sunaca nastupa ekstremna hladnoća i planet ulazi u ledeno doba.
Žitelji planete u igri predstavljeni kao ljudska bića a zapravo pandani Trisolaraca, nastoje predvidjeti Kaos eru kako bi imali bolje mogućnosti za preživljavanjem. Kao jednu od prilagodba razvili su vještinu dehidracije, kojom iscijede vlastita tijela i do posljednje molekule tekućine, nakon čega se tako sasušena tijela pohranjuju na sigurno. Tako većina preživljava Kaos eru štedeći resurse. Po dolasku Stabilne ere tijela se rehidriraju i započinje novi ciklus. Kroza takve procese brojne civilizacije se uzdižu i bivaju uništenima.
Na igraču je da iz jedne epohe u drugu kroza pokušaje i pogreške, iznađe rješenja te tako napreduje iz razine u razinu, sve dok ne pronađe konačno najidealniju situaciju.
I tu nas radnja dovodi do sadašnjosti i Wang Miaoa, profesora nanotehnologije kojem vlasti pristupaju s molbom da pomogne snalažljivom detektivu Shi Qiandu i njegovoj istrazi sumnjivih samoubojstava nekolicine znanstvenika, uključujući i kćer Ye Wenjije – Yang Dong.
**********************************************************************************************************************
Da ipak ne razotkrijem baš čitavu radnju, ako ste ovaj “kratak” sažetak i pročitali, vjerujem da vas je dovoljno zaintrigiralo da pročitate i ostatak.
S obzirom na Cixinonu reputaciju i nekako zamišljajući u realno utemeljenu znanstvenu fantastiku, očekivao sam iznimno težak tekst s obiljem predetaljnih opisa koji se protežu preko par stranica, i od kojih boli glava. Nešto u stilu Crvenog Marsa od Kim Stanley Robinsona. Na veliko iznenađenje tekst je pravo pitak i iznenađujuće lagan za praćenje. Većina teksta i jesu opisi, ali pisani su na tako jednostavan a opet učinkovit način, da niti u jednom trenutku nisam imao problema percipirati u mašti što se i kako događa. Dobro s obzirom na to da ovdje govorimo o tzv. teškom SF-u, čija jedna od glavnih snaga i leži u stvarno utemeljenim kemijskim i pogotovo fizikalnim zakonima, ponekad može biti male problematike oko razumijevanja nekih znanstvenijih dijelova. Međutim u našem slučaju to je samo bio poriv da se i sami upustimo u istraživanje materije i pobudi u nama male marljive učenike željne znanja. Redovito bismo tako komentirali u zajedničkom WhatsApp razgovoru našeg malog knjiškog kluba, razna tehnološka dostignuća i fizikalne zakone i pojave. U mojem slučaju najveća fascinacija je bila upravo zakonom triju tijela, što je uistinu stvarna problematika kojom se bave astrofizičari. Za bolje razumijevanje preporučio bih odličan video Neil deGrasse Tysona.
U nekima je pokrenulo i dječje sanjarenje kako bi to bilo da smo se upustili u astronomiju, ili doktorirali fiziku. Dobro neki se mogu i pohvaliti potonjem, ali za nas ostale laike je nakon pročitane knjige to predstavljalo kao nedosanjani san. Svaka knjiga koja uspije tako nešto pokrenuti u čovjeku je sve samo ne uobičajena publicistika, i govori more neizgovorenih hvalospjeva o djelu.
No nije naravno samo znanstvena temeljitost jedina vrijednost koja krasi navedeno djelo. Cixin je pravi majstor kreiranja napetosti i iščekivanja, samo da bi na koncu apsolutno razbio očekivanja nečim sasvim nevjerojatnim i neočekivanim. Ne znam koliko tu utjecaja ima naviknutost na zapadnjačku literaturu pa istočnjačka u odnosu na nju djeluje sasvim strano, a koliko Cixinovo majstorstvo. Trebat će pročitati još puno više azijske literature za odgovoriti na ovo pitanje, no zasad naginjem više ka autorovoj vještini. Upravo zbog toga smo prvo Slavica, a zatim ja, knjigu od 352 stranice pročitali u svega 6-7 dana, koristeći pritom apsolutno svaku moguću priliku za čitanje. S obzirom na to da smo nas dvoje dijelili jednu knjigu to je bila velika problematika. Jako malo mi je nedostajalo da kupim još jedan primjerak, toliko te knjiga privuče i uvuče u svoj svijet. Srećom logika i hladna glava je presudila, ali bio sam jako blizu ruba.
Nešto slabiji segment knjige kao i kod većine genijalnih pisaca teške znanstvene fantastike je karakterizacija likova i dijalog, koji su u većini slučajeva ljušture u službi glavne premise. Daleko od toga da je to u Cixinovom slučaju bolno očita zamjerka, no u usporedbi s opisima i idejama kojima nas obasipa i fascinira sa svih strana, očita je razlika. No kao što rekoh to je mana samo ako pod povećalom jako oštro secirate knjigu. Daleko od toga da likovima nedostaje duša, jedan od najdražih koji nam se odmah na prvu svima svidio je detektiv Shi Qiand. Na vanjštinu svima koji dolaze u kontakt s njim na prvu ostavlja dojam krute i primitivne karikature uobičajenog “pajkana”, a ustvari je riječ o iznimno sposobnom i inteligentnom profesionalcu. Najbolje bih ga usporedio s meni najomiljenijim detektivom Columbom iz istoimene kriminalističke serije iz 70-ih. Volio bih se naći u prilici da pitam Cixina je li upravo otud uzeo inspiraciju kada je zamišljao lika. Upravo nas Shi Qiand ostavlja na samom kraju knjige s pozitivnim nadama u budućnost. Za Trisolarce predstavljamo samo obične kukce, ali i uza sve pesticide koje nam je tehnologija podarila ni mi sami se i nakon toliko niza godina nismo uspjeli riješiti napasnika i štetočina.
I ako već niste dosad primijetili, osim dvije ili tri iznimke, većina likova su Kinezi. Mislio sam u početku da će mi to stvarati problem pamteći njihova neuobičajena imena, ali začuđujuće se lako pamtilo.
Knjiga II: Mračna šuma
Nastavci su obično slabe karike i rijetko koja uspije dostići, a kamoli tek premašiti kvalitetu originalnog predloška. Dvije godine nakon izdavanja prve knjige i 16 godina do prvog hrvatskog prijevoda, dobili smo i nastavak – “Mračnu šumu”. I dok je prva knjiga bila tek lagano draženje onoga što nas čeka, u drugoj knjizi je uslijedila prava erupcija događaja i akcije. Kao i s prvom knjigom osim pregršta novih likova, nevjerojatnih zapleta i raspleta, dobili smo i nove dubokoumne i filozofske ideje za promišljanje. Već dobro zamišljene ideje su se dodatno produbile, primarno vezano za Trisolarsku civilizaciju, ali i naš zemaljski položaj u beskonačnim svemirskim bespućima. Nimalo iznenađujuće otkrivamo da svemir nije nimalo bezazleno i romantično poimanje kakvo imamo o njemu. To je pravi mračni ocean gdje veće ribe jedu manje, i gdje je slabijima najpametnije da se skrušeno i tiho drže svojeg sigurnog skrovišta i ne promole nosom dalje od poznatog dvorišta. Iliti prema navedenoj knjižnoj usporedbi svemir je zapravo mračna šuma i Trisolarci nisu jedina prijetnja koje se moramo bojati, daleko od toga.
****SPOJLER UPOZORENJE**********SPOJLER UPOZORENJE**********SPOJLER UPOZORENJE****
U kratkoj retrospekciji upoznajemo novog, mogli bismo nazvati primarnog junaka – profesora sociologije Luo Jia. Pri kratkom susretu s Ye Wenjije, ostarjela znanstvenica mu bez ikakvog objašnjenja savjetuje da život posveti studiranju kozmičke sociologije.
U sadašnjem vremenu sada kada su svi na Zemlji upoznati s nadolazećom Trisolarskom invazijom, po prvi put u povijesti sve države zajednički rade na istom cilju – pronalaženju načina kako tehnološki napredovati i spremno dočekati i odbiti napad. Naime trisolarci su na Zemlju odaslali tzv. sofone, iznimno inteligentne subatomske čestice koje ometaju rad zemaljskih akceleratora čestica, blokirajući time Zemljane na području napretka fundamentalne fizike. Da stvar bude gora sofoni služe i kao alat za špijuniranje, jer mogu prenijeti natrag na Trisolaris bilo koju izgovorenu riječ ili pisani i digitalni trag. No ne mogu čitati misli pojedinaca. U tu svrhu UN pokreće projekt “Zidozornici” i odabiru četiri pojedinca, kojima povjeravaju misiju osmišljavanja plana borbe protiv invazije, a koji ne smiju podijeliti ni s kim. Na raspolaganju im se daju neograničene količine resursa u ostvarivanju svojih ideja. Trojica odabranih Zidozornika su veliki i nadaleko poznati stručnjaci na svojem području. Pa tako imamo strateškog vojnog atašea, vrsnog političara i priznatog znanstvenika. Za četvrtog člana međutim biva izabran opskurni profesor Luo Ji, kojem ni samom kao ni ostatku populacije nije jasno zašto je i kako i on izabran.
Kao protumjeru ljudskom projektu, Trisolarci pokreću vlastiti projekt – “Zidolomci”. Sami Trisolarci su toliko evolucijski napredovali da komuniciraju direktnim prijenosom misli, što za posljedicu nosi da nemaju razvijene vještine laganja i prijevare. U tu svrhu među još uvijek postojećim zemaljskim lojalistima, za svakog Zidozornika odabiru njemu pripadajućeg Zidolomca, a koji ima za zadatak razotkrivanje njegovih stvarnih planova. Na raspolaganju imaju sve prošle, sadašnje i buduće prikupljene informacije od strane sofona.
I tako započinje velika intergalaktička igra mačke i miša. Usprkos svojim genijalnostima na pripadajućim područjima i vještinama prikrivanja, planovi Zidozornika bivaju razotkriveni jedan za drugim. Na koncu ostaje svega Luo Ji, koji nije ni tražio niti htio da mu se dodijeli takva po ljudsku rasu egzistencijalna uloga. Prvo odbija prihvatiti titulu, zatim se povlači u osamu gdje koristi dobivene resurse za vlastite sebične ciljeve, bježeći tako od odgovornosti. Međutim Trisolarci ga još od davnog razgovora s Ye Wenjije smatraju najvećom prijetnjom, a njegovo nepredvidljivo ponašanje interpretiraju kao pomno osmišljeni plan zavaravanja. No Luo Ji ne mari ni za što od toga, već vodi svoj idealizirani život iz snova. Pronalazi idealnu partnericu, ženi se, osniva obitelj, sve dok su ostala trojica Zidozornika radila na sprovedbi svojih planova. Shvativši da ih Luo Ji zapravo povlači za nos, UN u suradnji s njegovom suprugom odvodi obitelj u hibernaciju, ostavivši Luo Jia samog da se suoči napokon sa svojom povjerenom misijom.
**********************************************************************************************************************
Opet ako su neki i pročitali dotud neka ostane tajna daljnjeg tijeka radnje, jer vjerujte već je u tu bilo popriličnog broja šokantnih otkrića koje nisam spomenuo. Ono što tek slijedi je vjerojatno jedan od najvećih šokantnih zaokreta ikad napisanih. Cixin je još jedanput potvrdio status pravog majstora graditelja napetosti i iščekivanja, samo kako bi apsolutno razbio ta očekivanja najnevjerojatnijim zaokretima.
Iako pomalo spora u svojim počecima, jednom kada se radnja pokrene i zakotrlja, ne pušta čitatelja sve do samog finala. Ne, ozbiljno. Imali smo velikih problema gdje smo žrtvovali manjak sna na oltaru napretka radnje. Čak i kad smo tako malo spavali, sve misli su nam sto na sat bile usmjerene na daljnja zbivanja i očekivanja. Kada je simpatična knjižničarka u Vuković & Runjić knjižari izjavila da je knjiga jedna od onih koje mijenjaju živote, vjerojatno je mislila na nešto slično ovome. Slavica se približavala otprilike polovici druge knjige dok sam ja dovršavao prvu, tako da smo se ubrzo opet našli u koliziji. I ponovno sam bio na sto muka oko kupovine duplog primjerka iste knjige. U odnosu na prethodnu “Mračna Šuma” je deblja za nekih 176 stranica, što se itekako osjeti. Pa tako ovom prilikom pratimo puno veći broj likova kroza puno dulji vremenski period. U prethodnoj knjizi smo bili usmjereni na gledišta iz perspektive Ye Wenjije i kasnije Wang Miaoa. Ovoga puta imamo primarno gledište Luo Jia, ali veliki naglasak je dat i puno širem broju drugih zanimljivih likova. Za promjenu sada se pojavljuje puno širi spektar likova, od kojih ih je ovoga puta i podosta iz cijelog svijeta – Europljana, Amerikanaca, Rusa, Južnoamerikanaca itd.
Karakterizacija likova i dijalog ponovno igraju sporednu ulogu, ali s obzirom na sva zbivanja i filozofske ideje nije toliko niti zamjetno.
U odnosu na prethodnu knjigu gdje je primarna radnja pratila puno uži spektar zbivanja, ovoga puta je priča puno šira, obuhvaćajući zbivanja na čitavom planetu i dalekim svemirskim prostranstvima. Također sada su i ulozi puno veći. U prvoj knjizi smo imali svega uvertiru, a sada je u drugoj knjizi krenulo u početku lagano, a zatim sve dinamičnije intenziviranje radnje. Tu je i nepresušno dodavanje novih fascinantnih zapleta i raspleta, neki od kojih doslovno šokiraju čitatelje, što svojom nepredvidljivošću što fantastičnim idejama. Kao i većina knjige kraj je potpuno neočekivan i ostavlja dojam zaokruženosti radnje. Pa ipak svega dvije godine poslije, Cixin je 2010. izbacio iz svoje tvornice mašte i treću i finalnu knjigu.
Knjiga III: Kraj smrti
S Problemom “Triju Tijela” i “Mračnom Šumom” smo imali sreće što su već bili izdati u trenutku kad smo krenuli s našom Odisejom upuštanja u štivo. Prva knjige je u nas prevedena 2021. a druga svježe 2024. godine. Međutim na opći horor u trenutku kada smo oboje završili i s “Mračnom Šumom” negdje potkraj ožujka, treća knjiga još nije bila izdana u hrvatskom prijevodu. Dobro imali smo mogućnost prebacivanja na englesku ili čak i srpsku inačicu, kako je npr. sva djela pročitao Marko. Ali nekako je veći gušt kada čitaš na materinjem jeziku, pa barem u slučaju nas dvoje. Imali smo može se reći dobar tajming kretanja čitanja serijala, jer su se s uspjehom Netflixove serije i u Vuković & Runjić izdavaštvu požurili s prijevodom finalne knjige. Prvotni plan je bio da se nađe u prodaji 15. travnja 2024., no na kraju se zbog nepredvidljivih okolnosti to malo otegnulo do pred kraj travnja. Ne mogu dočarati koliko smo bili ludi od uzbuđenja u tom periodu iščekivanja. Nije bilo dana da nismo po nekoliko puta u danu provjeravali službene i Facebook stranice izdavača. Odmah 15. travnja sam već zvao knjižaru s upitom zašto knjiga nije vidljiva na njihovom web dućanu. Zadnji put kad sam bio toliko uzbuđen u iščekivanju izlaska nečega, je bilo čekajući na film “Dvije Kule” nakon odgledanih “Gospodara Prstenova: Prstenove Družine” davne 2001. godine, a tada sam imao 12 godina. Pa ponovno iščekujući na “Povratak Kralja”. Dakle prije poprilično dugo vremena. Bilo je lijepo ponovno iskusiti te nevine djetinje osjećaje, kada ti se najveće želje svode na nešto tako jednostavno.
Da ne odem previše u retrospektivu knjiga je bila ekspresno nabavljena prvi dan čim se našla u prodaji. Ova je bila čak još deblja i od “Mračne Šume” za 112 stranica i duplo deblja od prve knjige. Sa svojih 640 stranica bez problema može poslužiti i kao tupo hladno oružje.
Po nabavci smo se jedino našli u dilemi tko će prvi krenuti, a onda i oko rasporeda čitanja. Gentleman kakav jesam prepustio sam prvo čitanje Slavici i još malo uživao u čarima iščekivanja. Prema Slavičinim iznenadnim šokiranim izjavama tijekom čitanja s “Oh moj Bože!” i “Isuse Kriste!”, znao sam da me očekuje još jedna poslastica.
I zaista s posljednjom pročitanom rečenicom zavaljen tijekom vikenda u ležaljci balkona u Zagorju, osjećaj je neprocjenjiv i neponovljiv. Razinu jedinica broja misli i osjećaja u sekundi koji prolaze kroz glavu je nemoguće izmjeriti. Totalna mentalna blokada na bilo kakve vanjske podražaje s nejasnim pogledom usmjerenim u daljinu, a mislima na sve strane. Najbolje djelo ne samo znanstvene fantastike, nego i među svim ostalim književnim djelima koje smo ikada pročitali. Teško je bilo zamisliti da nakon svih šokova i iznenađenje iz prve pa zatim i druge knjige, Liu Cixin i dalje ima toliko aduta u rukavu za nadmašiti čak i to.
****SPOJLER UPOZORENJE**********SPOJLER UPOZORENJE**********SPOJLER UPOZORENJE****
Radnja iznenađujuće postavlja pozornicu u godini 1453. tijekom opsade Carigrada. Neimenovana žena koja slovi da posjeduje nevjerojatne moći, je dovedena pred cara Konstantina XI. Naime prema više svjedoka žena ima sposobnosti znanstveno neobjašnjivog izvlačenja predmeta iz zaključanih prostorija i ormara bez fizičkog utjecaja na njih. Biva joj tako povjeren zadatak da ubije strogo čuvanog osmanskog sultana Mehmeda II, tako da mu iščupa neki od vitalnih organa i prezentira bizantskom caru. Pri sprovedbi misije ženine moći neobjašnjivo iščezavaju te biva umorena za izdaju, a Carigrad nedugo potom pada u ruke Turaka.
Radnja nas potom prebacuje u trenutna zbivanja poslije završetka “Mračne Šume”. Pola stoljeća je prošlo od velike kozmičke bitke s Trisolarisom. Luo Ji smionom idejom uspostavlja nelagodno primirje, zaprijetivši Trisolarisu određenim drastičnim potezima koji vode ka uzajamnom samouništenju, ako nakane sprovesti u djelo svoje invazijske namjere. U takvom ozračju upoznajemo novu heroinu – astronautičku inženjerku Cheng Xin, koja sudjeluje u projektu “Stepenice”,a čija misija je slanje sonde prema Trisolarskoj floti u svrhu skupljanja obavještajnih podataka. Slično kao i u slučaju s profesorom Luo Jiem, i u njezine ruke će htjela to ili ne pasti teško breme odluka oko sudbine Zemlje, Trisolarisa, pa i čitavog svemira.
**********************************************************************************************************************
Ovoga puta ću se još manje doticati radnje upravo zato što je toliko nevjerojatna i fascinantna, a sve kako ne bih pokvario niti jedan njezin segment. Spomenuti ću samo da treća knjiga još dodatno proširuje teoriju mračne šume te na čovječanstvu ostaje odluka kako se nositi s tom spoznajom. Dok jedni zagovaraju kolonizaciju što većeg broja zvijezda osiguravši tako ljudskom rodu šansu za preživljavanjem izvan Zemlje, drugi se pak zalažu povratak kamenom dobu odbacivanjem bilo kakve tehnologije osim one nužne, a sve kako bi privukli što manje pozornosti na sebe.
Ima tu i brojnih drugih stvari poput fantastičnih fizikalnih pojava, dimenzija i velikog protoka vremena u radnji. U prvoj knjizi smo imali raspon od pedesetak godina, u drugoj dvjestotinjak, a u trećoj se vrijeme radnje mjeri u eonima. Knjiga je iz tog razloga podijeljena na nekoliko velikih epoha nazvanih po primarnom obilježju toga razdoblja. Mislim da je već iz toga indikativno kako je “Kraj Smrti” tu po opsegu zbivanja i ulozima uspio ponovno nadmašiti svojeg prethodnika, koji je već i sam po sebi postavio letvicu iznimno visoko. Osim ljudske civilizacije ovoga puta je u pitanju opstojnost i sudbina čitavog svemira.
Pisac i po treći put ne preza od velikih filozofskih pitanja, ovoga puta najdubljih u cijelom serijalu. U predgovoru Vuković & Runjić, fenomenalno su naveli da Cixin ispisuje neispisivo i misli nemislivo. I pravi veterani znanstvene fantastike i dugogodišnji čitatelji literature, ni u najluđoj mašti ne bi mogli zamisliti ono što nam prezentira na oltaru ideja. Potkrijepljeno sve skupa pravim znanstvenim temeljima koja daju na dodatnoj uvjerljivosti štiva, nemoguće je ne biti uvučen u cijeli taj svijet i biti nijemim svjedokom njegove sudbine. Osjećaji oko toga će se miješati između fascinacije, šoka, nevjerice i na koncu tuge. Cixin piše o smrti milijuna i milijardi i okončavanju čitavih svjetova lakoćom kojom mrtvozornik secira truplo – hladno i lišeno emocija. Svi osjećaji proizlaze iz samog čitatelja, koji na kraju puta ostaje emotivno iscrpljena melankolična ljuštura prijašnjeg sebe iz vremena prije čitanja. Cixinovo djelo je istodobno i prekrasno i prestrašno, i takvi će se i osjećaji konstantno ispreplitati u čitateljima.
Od drugih osjećaja u nama se na samom kraju pojavila i nostalgija zbog završetka, jer takva literalna epopeja se ne susreće svakog desetljeća. Ništa više neće moći vratiti niti nadomjestiti svu tu razinu šoka i nevjerice, fascinacije i stvarnog horora. Koliko god bili zahvalni trilogiji “Sjećanje na prošlost Zemlje”, što nas je vratila ka čitanju nakon duljeg vremena zanemarivanja, toliko joj zamjeramo što je postavila ljestvicu kvalitete toliko visoko, da nam sve nakon toga djeluje tako isprazno, mlako i jednostavno. Ali takva je problematika vrsnih djela.
Trilogija “Sjećanje na prošlost Zemlje” je jedno nevjerojatno i neponovljivo iskustvo koje bismo preporučili apsolutno svima, ne samo zagriženim SF fanovima iako će takvi vjerojatno najviše doći na svoje. Ako bismo već morali ocjenjivati onda bismo pojedine knjige ocijenili sljedećim ocjenama:
Problem Triju Tijela: 9/10
Mračna Šuma: 10/10
Kraj Smrti: 10/10
Što se tiče samog hrvatskog prijevoda u izdanju Vuković & Runjić, tu su prevodioci Mirel Komad (“Problem Triju Tijela”) i Katarina Penđer (“Mračna Šuma” i “Kraj Smrti”) odradili zaista maestralan posao dočaravši vjerno originalu cijeli taj svijet na domaćem jeziku. Kvaliteta tiska je na iznimno visokoj razini, jedino bih volio da smo i po nešto višoj cijeni imali prilike dobiti tvrdoukoričena izdanja. Prva knjiga još prolazi, ali druga i poglavito treća baš pate kod presavijanja većeg broja stranica i spretnog držanja. Također mislim da su ovo jedna od onih djela koja su naprosto vapila biti više zamijećenim s nekim prekrasno ilustriranim umjetničkim predlošcima na naslovnim koricama. Nešto u stilu majstorstava Milivoj Ćerana. No to su zaista jedine sitne zamjerke inače fenomenalno obavljenog posla.
