Ove godine smo ponovno imali nešto skromniji doček, ali može se reći da smo zato bili u dobrom društvu igrajući dobre igre. Okupili smo se kod nas u Sigetu oko 19h, kada su nam stigli Andreja i Miljenko.
Nakon početnih ugodnih razgovora brzo smo prešli na igre. Prva na meniju se našla odlična igra riječi i pogađanja – Decrypto. Zaigrali smo u parovima s boljim polovicama, tako da je pritisak tijekom igre bio konstantno prisutan na muškoj strani. Odigrali smo dvije iznimno napete partije u kojima su se do samog kraja grizli nokti, i u obje smo na jedvite jade uspjeli pobijediti Slavica i ja.
Odmah nakon toga došao je na red Dixit , a kojeg smo zadnji put zaigrali kod Miljenka prije točno dvije godine za vrijeme dočeka 2020. godine. Tako lagana i zabavna igra nam se na kraju pretvorila u napetu utrku za pobjedom, jer smo konstantno svi bili na otprilike istim bodovima. Na kraju je ipak moj zeko prvi prešao startnu crtu ostvarivši 32 boda. Svi ostali su bili točno jednu poziciju iza finiša na polju 30.
Nedostajalo je u tom trenutku nekih dvadesetak minuta do kraja godine, pa smo preostalo vrijeme proveli s pripremljenim svečanim čašama u laganom ćaskanju s jednim okom uvijek na satu.
Kada je ura napokon otkucala ponoć, odvratna gusta magluština koja se taj dan spustila nad Novim Zagrebom pokvarila nam je vatrometni doživljaj ulaska u novu godinu. Miljenko je srećom pogodio s odabirom šampanjca pa smo imali barem nekog gušta.
Nažalost svega dvadesetak minuta nakon ponoći cure su nas počele napuštati savladane umorom. Andreja je od ranog jutra radila, a Slavica je pak od mog odlaska na posao također sređivala stan do 17h. Otpravivši cure na počinak i ostavši sami preostala nam je jedna jedina solucija – igrati do rane zore.
#748
Prvi izbor je pao na dobri stari Clash of Cultures. Pomalo neobičan izbor za svega dva igrača. U svega dvije instance sam imao priliku zaigrati protiv jednog protivnika. Prvi put protiv Marka aka Made davnog 09.02.2014. , te ponovno protiv Slavice 09.01.2016. Obje partije sam očajno izgubio, tako da uopće nisam imao nekih pretjeranih iluzija protiv velemajstora poput Miljenka.
Započeli smo igru s potpuno identičnim nizom akcija. Na idućem potezu smo se krenuli sve više razlikovati u načinu igre. Miljenko je brzo napredovao s izgradnjom i slanjem naseljenika u otkrivanje novih teritorija, te osnivanjem naselja na njima. Vrlo brzo je tako došao u doticaj i s prvim barbarskim selom. Neobično, ali po pitanju razvoja tehnologija bacio se prvo na one spiritualne. Je li moguće da je Miljenko bič Božji, krvožedni osvajač i razaratelj civilizacija u mnogim našim igrama, nakon toliko godina bjesomučnih osvajanja napokon otkrio vjeru :-O .
Ja sam za to vrijeme više bio preokupiran otkrivanjem esencijalnih tehnologija poput irigacije, spremišta i inženjeringa. Po pitanju istraživanja novih teritorija i gradnji novih naseobina sam zato poprilično kaskao.
Stvari su se počele poprilično preokretati kada su nas počeli više pogađati razni događaji, a koji su poprilično išli meni na ruku, dok su Miljenka kažnjavali zbog neposjedovanja određenih krucijalnih tehnologija. Ubrzo sam se prebacio na otkrića edukativnih tehnologija, poglavito otkrića pisanja i javnih edukacija. Tako da kada sam krenuo s izgradnjama akademija u svojim dvjema gradovima, uskoro sam se našao s mnoštvom resursa ideja, koje sam onda naveliko trošio na otkrivanje sve više i više novih tehnologija. Pomogle su i dvije akcijske karte, jedna koja mi je omogućila prilikom otkrića jedne tehnologije otkrivanje jedne dodatne, te druga s kojom sam kopirao jednu od Miljenkovih tehnologija. Uskoro sam se našao i kako ekspresno razvijam i vojne tehnologije, a odabrao sam i autokraciju za sustav vladavine. Logičan slijed je bila ekspresna izgradnja mnoštva vojnih jedinica.
#749
Miljenko je igrao neobično pasivno, čak ni ne obraćajući previše pozornosti na moje ratničke hirove. Tek kad sam izgradio luku u sjevernom pomorskom gradu, a odmah potom i brodovlje, zasvijetlila je lampica za uzbunu. Međutim tada je već bilo prekasno, jer sam s otkrićem kartografije i navigacije oplovio svijet i iskrcao se na obalama nebranjenog protivničkog grada. Dok se stigla organizirati dostojna obrana, u blitz maniri stigao sam zauzeti i nebranjenu prijestolnicu.
#750
Već na idućem potezu tu se odigrala velika bitka u kojoj su uz teške gubitke s obje strane, na kraju ipak Miljenkove snage prevagnule. U protunapadu povraćen je pod Miljenkovu kontrolu i preostali priobalni grad, no zbog stresa među pučanstvom sada su mu oba bila nesretna. Usprkos porazu nisam se previše zamarao, jer mi je vojna kampanja omogućila ispunjavanja dva vojna zadatka, a bio sam zadovoljan i s pomutnjom koju sam stvorio Miljenku. Za osvetu bacio se na širenje svojeg kulturnog utjecaja među mojim gradovima. Uspio mi je preuzeti jednu luku, prije nego što sam u svim gradovima unovačio vojsku i razvio totalitarizam, a koji je onemogućavao kulturno preuzimanje u gradovima u kojima se nalazi vojska.
#751
Siguran sam da je planirao kako bi zauzvrat mogao i osvetoljubivo vojno jurnuti na moje zemlje, da se po njegovu žalost igra nije već pošteno približila kraju. Uz obilje prikupljenih resursi stigao sam taman za kraj izgraditi još i Veličanstveni svjetionik iz Aleksandrije.
Kod bodovanja nikog nije iznenadilo da sam pobijedio s 34 boda, međutim usprkos svim nedaćama s događajima, loše kombinacije sa zadacima, i mojim upadima, Miljenko je bio svega 4 boda iza mene.
#752
Kako smo Clash of Cultures odigrali ekspresno u svega sat i pol, bili smo spremni odigrati još jednu epsku igru, ovoga puta preferabilno skrojenu za točno dva igrača. Budući da zasad još uvijek ne posjedujem Sekigaharu, a Miljenkova je ostala odmarati doma, odabir je lagano pao na Prvi punski rat u igri Hands in the Sea.
Nasumičnim odabirom Miljenka je već klasično dopala Kartaga, a mene Rim. Odmah na prvom potezu sam agresivno startao napadom na Grčku Sirakuzu. Nakon toga je uslijedio i Tyndaris na sjeveru i Camakina na jugu otoka. Ako sam išta naučio iz prijašnjih poraza u ovoj igri, to je da pritisak na drugu stranu mora biti prisutan od samog početka i konstantan. Nije ni Miljenko ništa čekao, već je brzo skočio do udaljenog Agrigentuma i preuzeo ga. Na Sardiniji je brzo ugrabio i Oristano, a uzeo je vrlo rano i strategiju Administracije, koja mu je omogućavala da puno brže očisti svoj špil od viška nepotrebnih karata.
#753
Daljnjom igrom zauzeo sam Thermae i Ennu na Sirakuzi, dok se Miljenko istodobno bez ikakve opozicije domogao svih naselja na Sardiniji i Korzici. Iako riskantno zbog izloženosti Italije, odlučio sam ovoga puta maksimalnu pozornost usmjeriti na Siciliju vodeći borbu na jednom frontu. Za svaki slučaj sam snažnim bedemima utvrdio Pisu na sjeveru Italije, smatrajući ju najslabijom točkom u slučaju napada s Korzike. No suprotno tome Kartažani su započeli sukob napadom na Catanu, a koju su zbog bolje pripremljenosti zauzeli uz tek minoran otpor. Iznenađen naglim agresivnim nastupom prebacio sam se brzo na defenzivnu igru utvrdivši Thermae i pripremajući se na izgledni napad na vrijednu Sirakuzu. Međutim suprotno očekivanjima napad je nenadano izvršen na Covu u srednjoj Italiji, odmah ispod Pise, a iznad Rima. Brzo sam uvidio koja opasnost prijeti ako se neprijatelj domogne matičnog teritorija u neposrednoj blizini glavnog grada, stoga sam sve raspoložive snage preusmjerio u obranu Cove. Ponovno su Kartažani bili puno bolje pripremljeni, no nadao sam se da ću nekako ipak uspjeti obraniti grad. Sve nade mi je ubrzo razbio događaj koji je definitivno presudio tijek bitke. Usred borbe rimski generali su se odlučili međusobno posvaditi i prepustiti grad na milost i nemilost osvajača. Da stvar bude gora u sukobu mi je potpuno uništena jedna čitava legija.
Nastojao sam preuzeti inicijativu pokušavajući povratiti Camakinu pod svoju kontrolu, nažalost bezuspješno. Da stvar bude gora uskoro se pod opsadom našao i sam Rim. Vrag je sad uistinu odnio šalu, jer jedna od instantnih pobjeda je i zauzimanje protivničke metropole. Obje suprotstavljene strane su stoga u predstojećem sukobu uložile apsolutno sve raspoložive snage i resurse, jedna u nemilosrdnim napadima na “Vječni grad”, druga pak u grčevitom otporu. Rimljani su se na koncu uspjeli provući kroz doslovno ušicu igle.
#754
Moral je malo klonuo kod Kartažana, a neopreznost zbog prethodnih pobjeda porasla. Žrtva obje kombinacije bio je rimski konjički prepad na grad Panormus, a koji je brzo spaljen do temelja. No vrlo brzo je uskrsnuo iz pepela, ali ovoga puta kao rimski grad. Sukob je postao puno ujednačeniji kada sam se uspio domoći i svoje prve strateške karte – Planiranje, a koja mi je omogućila držanje 6 karata u ruci umjesto standardnih 5.
Usprkos prividnom trenutnom primirju bio sam svjestan konstantne opasnosti koja je prijetila Rimu, a bio je toga očito svjestan i Miljenko, budući da je regrutirao razne plaćenike sa svih strana poznatog svijeta. Bodovna razlika se polako počela okretati u moju korist, ali sve uzalud ako padne Rim.
Na kraju 9 kruga natpis je bio na vratima, oboje smo dotad postavili poprilične vojne snage u rezerve, tako da je sad još samo bilo pitanje trenutka. Bojeći se nekog lošeg događaja koji bi mogao utjecati na ishod borbe, Miljenko je ipak za odlučujući sukob pričekao početak 10 kruga. Pomalo antiklimaktično izašao je upravo događaj “Mir”, te je bacanjem kocke dobiven rezultat 2, čime je sklopljeno primirje između dvije zaraćene strane i završena igra.
#755
Finalnim bodovanjem uspio sam skupiti 56 bodova, dok je Miljenko imao 54. Nevjerojatno kako je na koncu presudilo preotimanje Panormusa, a čime se stekla dominacija nad Sicilijom. Da igra nije završila vrlo vjerojatno bi Miljenko na svojem idućem potezu ponovno napao Rim, i ovoga puta ga vjerojatno osvojio. Sve u svemu iznimno napeta partija od prve minute, pa sve do kraja dva i pol sata kasnije.
