Epizoda #46: 2000 odigranih partija igara

Od službeno zabilježene partije Rizika 2210 A.D. iz 11. kolovoza 2007. pa sve do partije Underwater Citiesa iz 21. studenog 2020., i službeno sam ubilježio 2000 odigranu partiju igara. Od tog broja odigrao sam 293 različite igre, ne računajući brojne ekspanzije.

Uh koliki je put je prijeđen u tako dugom razdoblju. U 2007. sam još bio treći razred srednje škole, a sada sam već praktički starac koji sanja o mirovini, hranjenju golubova u parku i igranju dame, šaha i bele.

Doduše brojka od 2000 je sigurno i puno veća s obzirom na veliki broj odigranih partija još od djetinjstva, a nisam uračunavao i veliki broj virtualno odigranih partija (Boardgame Arena, digitalne inačice igara, virtualni stolovi).

Redovita igranja sam počeo bilježiti od ožujka 2013., otkad sam prvi put doznao od Marka (mado) da on sve svoje partije bilježi na Boardgame Geeku. Zaključio sam kako bi moglo biti dovoljno zanimljivo da i ja počnem voditi sličnu evidenciju.

Ne računajući 2013. godinu, i one prije nje zbog nedostatka pisanog traga, od 2014. – 2020. se po godinama igralo u sljedećem obujmu.

2014 – 135
2015 – 472
2016 – 486
2017 – 299
2018 – 203
2019 – 208
2020 – 153

Po svemu je vidljivo da su 2015. i 2016. definitivno bile zlatno doba igranja, nakon čega je brojka počela opadati. S obzirom koliko je još dana ostalo do kraja godine, sumnjam da ću 2020. premašiti brojku od 200.

Najigraniji mjesec je bio ožujak 2015. s 61 odigranom partijom. Najmanje igrani mjeseci su bili veljača i travanj 2014. godine. U svakom mjesecu se odigrala po svega jedna partija – Clash of Cultures i Lords of Waterdeep. Predaleko je to razdoblje da bih se uspio prisjetiti zašto je tome bilo tako, a više ni moja sjećanja nisu kao što su nekad bila.

#619

Ravno 2000-ti partija je bila u Underwater Cities, nimalo iznenađujuće s obzirom da samo tu igru ponajviše i igramo u zadnje vrijeme. Da stvar bude slađa, u navedenoj partiji sam uspio i pobijediti sa 112 bodova naspram Slavičinih 110.

Nakon toga smo odigrali još jednu partiju gdje mi je Slavica vratila milo za drago rasturivši me s 10 bodova razlike, njezinih 117 naspram mojih 110 bodova.

Idući dan 22.11. smo ponovno igrali. Ovoga puta smo odlučili uključiti modul s unikatnim asistentima iz New Discoveries ekspanzije. Kako ne posjedujemo navedenu ekspanziju, Slavica si je dala truda i osobno nacrtala prikaze navedenih karata s njihovim posebnostima. Nasumičnim odabirom Slavicu je dopao Headhunter (morski pas) s akcijom da može izgraditi jedan laboratorij ili uzeti resurs algi, a kao dodatnu specifičnost na početku kruga uzima 3 specijalne karte i odabire jednu s kojom počinje. Mene je dopao Production manager (hobotnica) s akcijom da može uzeti jednu čeličnu masu ili znanost, a kao dodatak za tri različite građevine u pojedinom gradu u produkciji se dobiva dodatan bod i čelična masu.

#620 Nova ilustratorica Underwater Cities igre

Dobro je počelo, do kraja igre još nikad nisam imao toliko gradova s toliko različitih građevina. Za glavnu metropolu sam imao bodovanje gradova sa svim različitim unaprijeđenim građevinama. Pred sam kraj sam smetnuo s uma da to podrazumijeva i tunele, koje sam za promjenu skroz zanemarivao. Tako da sam na kraju pri povezivanju metropole na kraju igre ostvario svega 8 bodova, umjesto planiranih 16. Rezultat je bila Slavičina pobjeda sa 130 bodova naspram mojih 122.

#618 Situacija na kraju igre

No vratimo se mi na statistiku i brojeve, jer to svi vole. Grupirajući igre po broju odigranih partija, 20 najigranijih igara su bile sljedeće:

1. Race for the Galaxy -167
2. Through the Ages: A New Story of Civilization – 116
3. Innovation – 94
4. 7 Wonders – 67
5. Codenames – 65
6. Terraforming Mars – 57
7. Arkham Horror: The Card Game – 50
8. Lords of Waterdeep: Scoundrels of Skullport – 48
9. Mottainai – 45
10. Legendary Encounters: An Alien Deck Building Game – 42
11. Deus – 41
12. Underwater Cities – 36
13. Twilight Struggle – 34
14. Terra Mystica – 32
15. Wingspan – 31
16. Istanbul – 24
17. King of Tokyo – 24
18. Race for the Galaxy: Xeno Invasion – 24
19. Star Trek Deck Building Game: The Next Generation – 22
20. Arkham Horror – 21

Zanimljivo kako se usprkos neredovitoj igri u posljednjih nekoliko godina, i činjenici da se posljednja partija igrala 12.05.2018., Race For The Galaxy se i dalje održao na prvom mjestu najigranijih igara.

Slijedi naravno Through The Ages: A New Story of Civilization, a kojeg smo u jednom trenutku igrali gotovo svaki dan. Međutim otkad smo nabavili Underwater Cities, nekako se interes više prebacio na gradnju podvodnih gradova u odnosu na civilizacije kroz povijest. S obzirom na minimalno trajanje od tri sata u dva igrača, naprosto je nevjerojatno kako smo uspjeli natući tako veliki broj partija jedne tako dugotrajne i kompleksne igre.

Nimalo iznenađujuće, Innovation se kao brza i mala igra našao na trećem mjestu. Po kompleksnosti i dimenzijama igre zamijenio nam je nekad toliko obožavani Race For The Galaxy.

Ostao sam iznenađen kako se na koncu 7 Wonders našao na četvrtom mjestu s čak 67 odigrane partije. No onda sam se dosjetio koliko smo često igrali u većim društvima, kao i činjenice da smo sudjelovali u više turnira dotične igre.

Ista priča i s Codenames, koji se također uvijek igrao u većim društvima, samo što su Codenames mogli igrati i većinom ne-gameri.

Terraforming Mars nam se od samog izlaska znao naći na stolu, ali nije nas opet toliko zaokupio da totalno poludimo za njim. Doduše otkad sam napokon skinuo digitalnu verziju prije tjedan dana, natukao sam valjda tridesetak partija. Mislim da ono što nas je najviše odbijalo jest da nam se nije dalo svaki put detaljno miješati svu tu količinu karata. Plus igru smo uglavnom igrali u dvoje igrača, s time da je Slavica uvijek bila marljiva teraformerica, dok sam ja lijeno odugovlačio igru. Tako da smo znali doći do 16, 17, 18 generacija i preko pedeset karata spuštenih ispred sebe. Pa se ti sad snađi što, kako, i kojim redoslijedom želiš odigrati. U 3, 4 i 5 igrača su nam bile puno bolje i zabavnije partije.

Akrham Horror: The Card game nam je otkrio Petar u 01. mjesecu 2017. i odmah nas zapalio uvlačenjem u bogatu priču. Velika prednost pred drugim tematskim igrama je bilo brzo postavljanje igre, kao i konstantni osjećaj napretka kroz radnju i likove. Igru smo otada obilno igrali i nadograđivali novim ekspanzijama i scenarijima svako ljeto osim prijašnjeg. Većinu godine smo igru nažalost zapuštali jer poput gledanja serija, da bi se najviše uživalo trebalo je redovito biti u toku, to jest igrati.

Lords of Waterdeep nam je bio jedan od najranijih i prvih hitova u igraćoj grupi. Od dolaska ekspanzije Scoundrels of SKullport igrali smo samo s dodacima, jer sama bazna igra je postala poput kolača bez nadjeva. Dok smo bili u iznajmljenom stanu u Dugavama 2015. godine, igra nam je bila stalno na stolu.

Mottainai je igra istog dizajnera poput Innovationa. Carl Chudyk očito ima soft spot za kompleksne male kartaške igre, a mi očito dijelimo istu slabost prema takvim igrama. Mislim kako ne voljeti igru koja ti stane u malo veći džep, a nudi širok spektar strateških kombinacija. Nakon dolaska Innovationa pao nam je u drugi plan.

Legendary Encounters: An Alien Deck Building Game je još jedna u nizu tematskih igara koje smo nekad obilno igrali. Nismo nailazili na previše fanova žanra i mehanike, stoga smo najčešće igrali u dva igrača. Prošli smo sve scenarije sa svim kombinacijama likova i na svim vrstama težina. Da stvar bude ljepša igru sam dobio na dar od Slavice tijekom zadnjih dana našeg boravka u Dugavama, a svemu je pripomogao i Matija (Shich). Veliko hvala prijatelju, kao što vidiš još nisam zaboravio 🙂 . U kratkom roku smo igru toliko izigrali da smo je se zasitili. Prije dvije godine sam nabavio ekspanziju, međutim istu nismo nikad isprobali. Znam znam. Shame! SHAME!!! SHAMEEEEEE!!!

Deus je bila jedna od igara koja nam je ispala neočekivani hit. Kupili smo ju Marijanu za zakašnjeli rođendan sredinom 9. mjeseca, taman negdje kako smo Slavica i ja uselili u iznajmljeni stan u Sigetu. Bila je potpuno drukčija od bilo čega što smo dotad igrali, a bila je i jedna od igara u kojoj je Marijan apsolutno dominirao.

Underwater Cities nam je trenutno najveći hit koji najviše igramo. Predviđam da će se u budućnosti naći i na puno višoj poziciji najigranijih igara. Pogotovo kada nabavimo i New Discoveries ekspanziju, budući da smo se dobrano upoznali s baznom igrom i tražimo nove izazove. Velika prednost pred Terraforming Marsom, s kojim ga mnogi uspoređuju, jest što ima fiksni broj rundi. Dakle nema mogućih scenarija s mojim odugovlačenjem igre pa da partija potraje i po 3-4h.

Twilight Strugle smo izgleda odigrali više partija nego sam zapamtio. Povremeno smo igrali s vremena na vrijeme od 07.02.2016. pa do 24.09.2017. Igru smo nanovo otkrili u izolaciji sredinom 3. mjeseca 2020. kada je Miljenko krenuo s organizacijom virtualnog turnira, pa smo se shodno tome i mi odlučili prisjetiti igre. Nadam se da će se u budućnosti i češće naći na stolu. Pa barem dok Slavici ponovno ne dođe na crnu listu zbog moje abnormalne sreće s kockom.

Terra Mystica nam je bila jedna od prvih pravih „teških“ igara, a za čije upoznavanje moramo zahvaliti Tompi. Prva partija datira iz 11.01.2014. iz našeg tada iznajmljenog stana u Zapruđu. Sjećam se da prvih pet partija nisam imao pojma što radim i igra mi se činila užasnom. A onda je nešto kliknulo i postala nam je jedna od najomiljenijih i najčešćih igara s Tompom i Marijanom.

Od 22.06.2019. tu titulu je preuzeo Wingspan, a s kojim nas je ponovno upoznao Tompa. I riječima Forrest Gumpa: „That’s all I have to say about that.“

Idući po popularnosti je Istanbul. Riječ je o jednoj od onih igara za koje odmah možete reći da su predodređene za velike stvari, i koje vas odmah na prvu osvoje lijepim dizajnom, zanimljivom temom i mehanikom. Prvi susret se dogodio 02.09.2014. na All Aboard eventu u Solarisu. Eh to su bili dani. More, sunce i tona društvenih igara. Silno mi nedostaju ti dani. S igrom nas je upoznao vrsni boardgame znanac – Nijemac Stephan. Na boardgame kvizu u milisekundi je znao odgovore na apsolutno sva pitanja, a mislim da mi je dobro ostalo u sjećanju da je spomenuo i da je tada imao 5000 igara u kolekciji. Sad možda već ima i duplo više 🙂 . Uglavnom ljubav prema igri je planula instantno i odonda se povremeno zna naći na stolu. Kažem povremeno jer nema nekog odaziva u našem igraćem društvu, a nije baš zabavna u samo dva igrača.

King of Tokyo se također kroz godine povremeno igrao u većim društvima, počevši od 30.09.2014.

Začudo na 18 mjestu se našla ekspanzija za Race For The Galaxy – Xeno Invasion, a koja je bila toliko različita od dotadašnjeg Racea da sam vodio posebne zabilješke samo za nju. Kad je izašla, u vrijeme trajanja naše još uvijek velike opčaranosti bazičnim Raceom, bila nam je instantni hit. Međutim već nakon 24 partije smo polako izgubili interes i prešli na druge igre.

Star Trek Deck Building Game: The Next Generation je jedna od onih igara za koju je malo tko čuo, a još manje tko igrao. Riječ je o deck building igri tematski smještenoj za vrijeme trajanja Next Generation serijala Star Trek franšize. Igra je dolazila s tri igraća modula. U istraživanju svemira 2-5 igrača su se nadmetali u ulogama bezimenih kapetana Flote, koji kroz razne izazove istraživanja svemira nastoje prvi skupiti 400 bodova, prije nego što to pođe za rukom drugima. Drugi modul prati Klingonski građanski rat i polu-coop je gdje se dva igrača nadmeću protiv druge dvojice čija strana će zaslužiti titulu idućeg vođe Klingonskog carstva. Treći modul je potpuni coop, a gdje se 2-5 igrača moraju suprotstaviti Borgu i spriječiti ih u njihovoj misiji uništenja Zemlje. Igru nam je predstavio Marko i bila nam je kao velikim Star Trek fanovima pravi hit, pa makar najčešće igrali u samo dva igrača. Zadnje smo uglavnom igrali modul Borg Invasion, i moramo reći da kako je i za očekivati, iznimno je teško pobijediti igru. No kada to pođe za rukom osjećaj uspjeha je tim veći.

Zadnja igra s popisa je klasični Arkham Horror 3rd edition. Kao velikim fanovima Lovecraftovih priča i jakih tematskih igara, ova igra nam je bila apsolutni hit u doba kad smo imali puno više vremena na raspolaganju. Igra nažalost ne samo što zna jako dugo potrajati, već je potrebno i jako puno mjesta za stolom, te i samo pripremanje igre zna dosta potrajati. Kada se tome pridodaju još i ekspanzije onda je priprema time veća i zamornija. Dosad smo si pribavili sve ekspanzije osim Curse of the Dark Pharaoh i Kingsport Horror. U jednom periodu između 2015. i 2016. godine, zadali smo si za misiju da igramo dok ne porazimo sve Drevne bogove. Kada smo završili znali smo ostaviti igru raspakiranu za velikim stolom u dnevnom boravku. Drastično smo si skratili vrijeme pripremanja igre, ali se zauzvrat bio izazov kretati u tijesnoj sobi. Jednog dana kada možda nabavimo veći stan i izdvojimo jednu prostoriju samo za igranje, vjerujem da će se igra i puno češće naći za stolom. Ovako se čekaju bolji dani s više vremena na raspolaganju.

Nakon svega rečenog živo me zanima koliko će vremenski trebati dok se odigra 3000 partija, pa 4000 itd. Nažalost zbog raznoraznih obaveza u zadnje vrijeme pronalazimo sve manje i manje vremena za igru. No ja sam nepopravljivi optimist pa vjerujem kako će opet doći vrijeme učestalijeg igranja, pa makar morali u penziji nadoknađivati 🙂 .

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *