Epizoda #45: Godišnji u doba pandemije

Zbog situacije s COVID-om 19 i izolacije krajem ožujka koja je trajalo sve do sredine svibnja, ove godine sam dobio svega par dana godišnjeg, sedam dana da budem precizniji. Kako je 19. srpnja došao moj red za odmor, zaputili smo se kao i svake godine u našu vikendicu u Zagorje.

Vrijeme smo proveli kao i uvijek u posjetama što starim, što uvijek u potrazi za novim mjestima I zakutcima zelenog Zagorja.

Prvi dan smo proveli uglavnom oko kuće i bliže okolice. Navečer smo posjetili Mladena i Petru, naše prve susjede i prijatelja iz djetinjstva. Na kraju su nam se pridružili i ostali susjedi, pa smo uz pečeni kukuruz i pijaću imali pravu malu proslavu.

Idući dan smo posjetili Oroslavje i proveli dan u obilasku simpatičnog malog gradića, boravkom u lijepoj hladovini parka Vraniczany, i u blizini dvorca Oroslavje Donje. Kada smo ogladnjeli posjetili smo najomiljeniji restoran u gradu – Bibi, a sam kraj smo začinili posjetom Tuhelju i noćnom kupanju. Posljednja dva sata prije zatvaranja, u tjednu je to od 20 – 22h, za 45 kuna po odrasloj osobi moguće je istinski opustiti dušu i tijelo. Preko dana su obično velike gužve, čak i usred tjedna, ali navečer je pravo vrijeme za opuštanje.

Trakošćan

22. srpnja smo imali prvi ovogodišnji posjet našem omiljenom jezeru kod Trakošćana. Nakon napravljenog kruga oko jezera, zaposjeli smo svoju najdražu lokaciju i odlučili nešto zaigrati. Za tu prigodu ponio sam malu ali nimalo slatku, kooperativnu igru za 1-6 igrača – [url= https://www.boardgamegeek.com/boardgame/71721/space-hulk-death-angel-card-game ]Space Hulk: Death Angel – The Card Game[/url]. Riječ je o nešto starijem Fantasy Flight biseru formata poput igre Citadels. Tematski igra je smještena u svijet mračnog Warhammera 40.000, a gdje igrači u ulogama raznih unikatnih svemirskih marinaca nastoje ispuniti određenu misiju na koju su poslani, dok se istodobno moraju boriti za golo preživljavanje protiv horda opake izvanzemaljske rase poznate pod nazivom “kradljivci gena” – Genestealers.

Space Hulk uz jezero

Svaki igrač na početku odabire svoj tim od dva svemirska marinca i uzima njihove pripadajuće akcijske karte. U manjem broju igrača, poput našeg primjera, svaki igrač upravlja i s dva tima. Slavica je zaigrala s ljubičastim i crvenim timom, a ja sa žutim i sivim. Potom sam uzeo karte svih svemirskih marinaca koji igraju, ne gledajući ih promiješao, te zatim izvlačio jednog po jednog i postavljao na stol jednog ispod drugog. Ovo se naziva tzv. formacijom. Pritom sam namjestio da je gornja polovica formacije okrenuta ulijevo, a donja polovica udesno.

Potom smo pripremili špil karata lokacija kroz koje ćemo prolaziti, promiješali špil događaja, te špil Genestealera koji smo potom razdijelili na dvije hrpice – lijevu i desnu. Ovisno o uputama prve lokacije postavili smo njezin izgled (npr. na koji dio formacije stavljamo kartu s prikazom vrata, ventilacije, tunela itd.). Potom smo postavili početne protivnike na određena mjesta formacije i igra je mogla započeti.

Igra se odigrava u krugovima koji se sastoje od nekoliko faza.
1. Odabir akcijske karte – svaki igrač odabire jednu od tri akcijske karte koje će određeni tim izvršiti. Sve akcijske karte su unikatne, ali sve se mogu svesti unutar tri područja djelovanja – napad/obrana, pomicanje/aktivacija, podrška drugim svemirskim marincima. Budući da su prve dvije opcije iznimno očite koja im je funkcija, samo da se osvrnem na akciju podrške pomoću koje dajete oznaku podrške jednom od marinaca. Za svaku oznaku podrške na određenom svemirskom marincu, isti ima mogućnost ponovno bacati kocku ako nije zadovoljan s prvim rezultatom. Ne možete odabrati istu akcijsku kartu koju ste odabrali u prijašnjem krugu.
2. Razrješenje akcija – u ovoj fazi se razrješavaju odabrane akcije igrača. Akcijske karte se aktiviraju ovisno o printanom redoslijedu određene karte i to uzlaznim poretkom.
3. Napad Genestealera – svaka skupina Genestelera napada svemirskog marinca koji se nalazi na istoj poziciji kao i oni, bilo s lijeve ili s desne strane. U slučaju da napadaju s leđa (strana bez prikazane strelice), tada marinac nema opciju korištenja tokena podrške za ponovno bacanje kocke u obrani.
4. Faza događaja – na kraju svakog kruga vuče se nova karta događaja koja će imati pozitivne ili negativne posljedice na igru. Što god tekst naveo u svakom slučaju će uvijek ući novi Genestealeri u igru, a neki od njih će se i pomicati na druga mjesta u formaciji, ili zaskočiti marince s leđa.
Igru se pobjeđuje kada se doputuje do posljednje lokacije i izvrši misija.

Igrali smo igru prije toga u dva navrata, jednu partiju smo pobijedili, drugu izgubili. Treću partiju kod jezera smo počeli savršeno. Međutim pri odlasku s druge lokacije sve je krenulo nizbrdo. Unutar jednog kruga spletom okolnosti poginula su nam čak tri iznimno korisna marinca. Nakon toga je sve krenulo nizbrdo. Mada smo se dosta žilavo borili kada smo spali i na svega četiri marinca, pa ubrzo i na tri. No nakon toga smo znali da je gotovo.

Marinci u akciji

I tu dolazimo do glavnog problema igre – velikog utjecaja slučajnosti. Jedan trenutak će vam sve ići savršeno prema planu, i onda će vam se dogoditi jedan od onih trenutaka kada će vas zadesiti izniman peh na kockama, zajedno s nezgodnom izvučenom kombinacijom Genestealera, i devastirajućom kartom događaja. Slavica je bila toliko rezignirana posljednjom partijom da je izjavila da neće više nikad igrati tu igru. Mada znam da je izjava izrečena u trenutku ogorčenja, svejedno budite spremni da vam igra može priuštiti puno lijepih trenutaka kada je odnos sreće/nesreće izbalansiran, al i puno nimalo lijepih osjećaja kada vas zadesi jedan peh za drugim.

Nakon fizičkih i mentalnih aktivnosti ogladnjeli smo poput vukova stoga smo se odvezli do restorana Preša iznad Krapine. Naručili smo zagorsku juhu i zagorske štrukle. Međutim već je i zagorska štrukla bila toliko bogata po količini i sastojcima, da smo štrukle zbog pristojnosti jedva utrpali u sebe.

Dan smo ponovno okončali uživajući u toploj termalnoj vodi Tuheljskih toplica.

23.09. smo se zaputili na izlet i ručak u Grešnu Goricu. No prije toga smo odlučili posjetiti i tzv. Mali Tabor. Surfajući internetom u potrazi za informacijama o još neistraženim dvorcima, naletjeli smo kako nam je upravo ovaj relativno usput. Riječ je o spomeniku koji nosi obilježje renesansnog kaštela i ranobaroknog dvorca. Smješten je 3 km zapadno od Huma na Sutli u blizini hrvatsko-slovenske granice. Prvotno je izgrađen kao kaštel u drugoj polovici 15. Stoljeća (oko 1490. godine), a u kojem je ban Ivaniš Korvin smjestio upravno sjedište vrbovečkoga ili velikotaborskog vlastelinstva. U povijesnim spisima spominje se 1511. Kao Kys Thabor. Bio je u posjedu Ivaniša Korvina (1490. – 1504.), Jurja Brandenburškog (1509. – 1524.), te obitelji Ratkaj koji ostaje u njihovom vlasništvu sve do 1793. Kada ga nasljeđuje njihov nećak barun Josip Winterhoffen. Kasnijim ženidbenim vezanam dolazi u vlasništvo obitelj Jelačić, a zatim baruna Kavangha, čiji potomci ga imaju u posjedstvu sve do kraja Drugog svjetskog rata.

Mali Tabor

Sama gradnja i nadogradnja dvorca može se svesti u tri osnovne razvojne faze. U najranijoj fazi gradnje renesansni kaštel imao je oblik pravokutne građevine s obrambenim zidovima i četiri okrugle kule. U drugoj fazi kaštel je pregrađen u dvokrilni dvorac s četiri cilindrične kule, kojeg su sa zapadne i sjeverne strane unutrašnjeg dvorišta zatvarali obrambeni zidovi. U 19. stoljeću je ponovno nadograđen, te mu je tada srušen sjeverni obrambeni zid. Prema planu iz 1861. dvorac je proširen na sjevernu stranu dogradnjom jednokratnog aneksa na istočno krilo, koje je tako dobilo i novi ulazni portal. Na sjevernoj strani je srušen obrambeni zid i poviše njega dograđena manja pravokutna građevina.

Zatočenica Azkabana

Put do dvorca nije nimalo lagan zahvaljujući iznimno uskoj vijugavoj cesti s mnoštvom oštrih i nepreglednih zavoja. Jednom kada se i tih 12-15 kilometara prevlada i preživi, ostaje gorko razočaranje prizorom. Naime iako je ulaz u dvorac besplatan, to je samo zato što se nalazi u iznimno derutnom i zapuštenom stanju. Većina prostorija nema vratiju, podovi su prašnjavi i puni raznih ostataka materijala, cigle i drugih raznih predmeta. Pri kretanju treba iznimno paziti jer su dijelovi poda puni pukotina i popriličnih rupa. Jednaka opasnost prijeti i od stropa koji je u većini prostorija pošteno propao, i izgleda kao da bi se svakog trenutka moglo sručiti na znatiželjnog posjetitelja.

Pazi gdje staješ

Usprkos jadnom stanju svejedno se da zamisliti kako je to nekad impresivno i lijepo izgledalo. Ponegdje su ostala sačuvana masivna hrastova vrata urešena raznim reljefima, masivni strop s drvenim gredama izgleda impresivno na dijelovima koji je bolje odolijevao vremenskim uvjetima, a mogao se pronaći još ponegdje i nešto prašnjavog ali čitavog lijepog namještaja. Po ostacima relativno novih boca alkohola i limenki piva, trenutno su jedini povremeni stanari zdanja mlađarija koja se dolazi opijati, i beskućnici u potrazi za privremenim krovom nad glavom.

Okrugli stol kralja Arthura


Potkrovlje

No ne mora biti tako. Vjerovali ili ne, ali za simboličnu cijenu od 5.650.380 kn, sada se i vi možete igrati plemića i preuzeti vlasništvo ovog veličanstvenog zdanja.
https://www.njuskalo.hr/nekretnine/kuca-mali-tabor-katnica-2265-m2-oglas-10535006

Doduše cifra za potpuno uređenje bi se mogla vrtjeti i u mnogo većim ciframa, ali ako se ikada nađete u situaciji da patentirate nešto što će vam donijeti milijunske iznose na računu, sjetite se ovog oglasa.

No ako ste mislili da je to jedini dvorac koji možete kupiti, grdno ste se prevarili. Sjećate li se dvorca iz Oroslavja Donjeg? Pa recimo da vam se i on nudi za kupovinu.
https://www.njuskalo.hr/nekretnine/prekrasni-dvorac-xviii-st-oroslavje-oglas-28303016

Nešto je skuplji, ali imajte na umu da je i puno veći i nalazi se u samom centru grada Oroslavja. Imate veliki park, nogometni teren u samoj blizini, pa možete uživati u osobnim tekmama, a na 5 minuta udaljenosti vam se nalazi i sav potreban sadržaj koji jedan grad mora imati.

Kada smo završili s otužnim razgledavanjem produžili smo dalje prema Grešnoj Gorici istim onim nezgodnim putem kojim smo i došli. Kako smo se poprilično zadržali kod Malog Tabora, u Grešnu Goricu smo stigli već poprilično gladni. Zauzeli smo naše standardno mjesto s pogledom na dvorac Veliki Tabor i naručili svoja standardna jela. Slavica je naručila svoje zagorske štrukle, a ja gulaš od divljači.

Grešna Gorica

Poslije objeda malo smo odahnuli, a potom prošetali po prekrasnoj okolici. Jelenko nas ovoga puta nije počastio društvom, jer je izgleda bio preumoran, ali nismo mi to uzeli za zlo.
Vrativši se doma napokon sam iznio pred Slavicu na stol svoju veliku želju koju sam već neko vrijeme htio isprobati. Khm nije ono što mislite vi perverzni umovi, mislio sam na igru Labyrinth: The War On Terror, 2001-?.

Još otkako smo ponovno krenuli igrati Twilight Struggle za vrijeme izolacije, a pogotovo kada se pokrenulo natjecanje na Steamu, gledao sam koju bih još sličnu igru nabavio, a koja bi nas odvela na iduću razinu gejmanja. Labyrinth sam prvi put uočio još prije par godina, ali onda mi je djelovao toliko apstraktno da se nisam ni potrudio nešto dublje ulaziti u analize. Međutim sada, kada se ima puno više iskustva i odigralo se puno više partija svakojakih igara, kucnulo je vrijeme da se napokon okušamo i u ovoj igri.

A riječ je o apstraktnom i asimetričnom biseru za 1-2 igrača, nastao u izdavaštvu GMT-a. Igra se tematski bavi sukobom s terorizmom, počevši od početka novog milenija, pa preko dosad dvije izdane ekspanzije sve do današnjih dana.

Jedan igrač preuzima ulogu moćne Amerike sa svom vojnom i političkom silom iza sebe, dok drugi igrač preuzima ulogu raznih terorističkih frakcija koje djelovanjem iz sjene i podmuklim smicalicama nastoje zagorčati život demokratskom svijetu.

Igra se odigrava slično poput i Twilight Struggle. Pa tako isto imamo špil igraćih karata koji igrači dijele, a koji se sastoji od neutralnih karata, onih naklonjenih američkom igraču, te karata koje su naklonjene džihadistu. Svaka karta ima svoju operacijsku vrijednost od 1 do 3, te tekst određenog događaja. Kao i u Twilight Struggleu u slučaju da karta pripada vašoj strani možete ju odigrati za operacijsku vrijednost ili kao događaj. U slučaju da odigravate protivničku kartu za operacijsku vrijednost, tada će se aktivirati i protivnikov tekst. Igrač koji odigra takvu kartu ima opciju odabira što će se prije odigrati, njegova operacijska vrijednost ili tekst događaja.

Za razliku od Twilight Strugglea gdje igrači naizmjenično odigravaju po jednu kartu, u Labyrinthu svaki igrač odigrava po dvije karte za redom.

Utjecaj odigranih karata bit će vidljivi na prekrasnoj karti Europe, dijela Azije i dijela Afrike. Karta se sastoji od različitih zemalja bitnih u kontekstu borbe s terorizmom. Primarna je razlika što postoje tri glavne grupacije zemalja. Imamo tako tzv. zapadni demokratski svijet koji obuhvaća Europu i Izrael, imamo neutralne i posebne zemlje (Rusija, Kina, Iran, Tajland), te imamo najvažnije od svih muslimanske zemlje. Muslimanske zemlje se dalje dijele prema vjeri na sunitske i šijitske, te kod utjecaja određenih posebnih karata na zemlje bogate naftom i one bez nafte. Sve zemlje su međusobno isprepletene mrežom linija koje ih povezuju sa susjednima. Izuzetak je ovdje Europa sa Schengenskom zonom, gdje je jedna takva zemlja susjedna sa svim drugima unutar zone.

Demokratske i neutralne zemlje imaju svoj stav prema terorizmu (mekan ili grubi). Ovisno o ukupnoj podršci ovih zemalja te stavom samog pučanstva SAD-a, američki igrač može biti limitiran izvođenjem određenih akcija. Generalno je najbolje kada se američki stav i stav cijelog svijeta nalaze na istoj strani.

Sve muslimanske zemlje imaju svoju određenu vrijednost od 1 do 3, te kakav stav imaju prema SAD-u – prijateljski, neutralni ili neprijateljski. Dodatno sve muslimanske zemlje osim Irana imaju vrijednost koliko im je stabilan sustav vladavine – 1. Dobar, 2. Prosječan, 3. Loš, 4. Islamska vladavina. Američkom igraču će biti u interesu da stvara što više saveznika sa snažnim vladama, bilo da to pokušava političkim pritiscima ili otvorenim vojnim intervencijama. Džihadist će s druge strane nastojati srozati vladavinu prava i okrenuti ih prema fundamentalnom islamizmu.

Američki igrač pobjeđuje u trenutku kada zbroj vrijednosti muslimanskih zemalja s dobrim sustavom vladavine iznosi 12, ili kada barem 15 od 18 muslimanskih zemalja ima dobar ili prosječan sustav vladavine. Također pobjeđuje u slučaju da uspije eliminirati sve terorističke ćelije s mape.
Džihadist pobjeđuje u trenutku kada islamsku vladavinu imaju muslimanske zemlje u ukupnoj vrijednosti 6, s time da barem dvije zemlje moraju biti susjedne. Također pobjeđuje u slučaju da američki prestiž padne na 1 i 15 muslimanskih zemalja ima loš sustav vladavine ili zemljom vladaju islamisti. I treći način na koji džihadist može pobjediti, jest da mu pođe za rukom aktivirati oružje masovnog uništenja u SAD-u.

Labyrinth: The War On Terror

Neću ulaziti duboko u pojedine akcije svake frakcije jer bih vas za to umorio s pojedinim detaljima još barem iduće tri stranice. Recimo samo ukratko da svaka strana ima svoje posebne akcije koje joj daju unikatni osjećaj igranja, potpuno različit od druge strane. Upravo zbog pregršta raznih opcija i brojnih iznimaka, pravila igre sam čitao prijašnje tri noći, uključujući po prvi put u životu i odlično pisani playthrough koji vas provede kroz sve bitne akcije i kakav imaju utjecaj u primjeni. No čak i usprkos tome morao sam cijelo vrijeme imati pravila uza sebe, jer su nam se s vremena na vrijeme događale iznimke koje prije nisam zapazio u pravilima, ili sam u moru raznih informacija skroz smetnuo s uma.

Također sam pogriješio što sam igru predložio oko 21h kada smo već u startu bili poprilično umorni. Još dok sam objasnio sva pravila bilo je već bliže 22h. Slavica je zaigrala s SAD-om, a ja s opakim džihadistom. Odigrali smo na koncu svega par karata prije nego smo odložili partiju za drugi put.

Srećom pa se idući dan predviđala opaka oluja. Koliko se sjećam zbog grmljavinskog nevremena tog 24.07. izdano je crveno upozorenje. Pa ipak usprkos tome otišli smo autom do Začretja gdje smo se prošetali oko dvorca i odigrali jednu partiju Through The Agesa u obližnjem parkiću. Taman po završetku su počele polagano kapati velike kapi kiše, pa smo se brzo pokupili i odvezli doma. Nismo pošteno zatvorili ni ulazna vrata a vani je počeo sveopći smak svijeta.

Dvorac u Sv. Križu Začretju

Nakon ručka bacilli smo se na nastavak jučerašnje partije Labyrintha.

Mada sam tematski izbačen iz Afganistana jakom američkom intervencijom, uspio sam pustiti krakove i preuzeo Egipat pretvorivši ga u islamističku državu, a na jednakom putu su bili i Sudan i Indonezija/Malezija. Slavica se borila svim silama, ali poput domina uslijedio je pad Jemena koji je došao pod islamsku vladavinu, a Sirija, Turska, Libija, Alžir/Tunis i Moroko su spali na lošu vladavinu. Od vjernih američkih saveznika tu su opstali preobraćen Afganistan, Irak, Saudijska Arabija, a na dobrom putu prosvjetljenja kretali su se i Pakistan, Jordan i Libanon.

Borili smo se za prevlasti u navedenim zemljama već dobranih 2 i pol sata bez naznaka jasnog pobjednika. Međutim uočio sam da se Slavica muči i da nimalo ne uživa u igri, te sam stoga predložio da okončamo partiju neriješeno.

Nažalost Slavici se nije svidjela igra. Previše joj je politički i ukorijenjeno na stvarnim užasnim grozotama iz nedavne prošlosti. Mogu razumjeti da zbog toga igra nije baš namijenjan za svakoga. Zamislite igrača koji igra u ulozi džihadista i kojemu je jedan od ciljeva za pobjedu da aktivira prljavu bombu u SAD-u. Nadalje igra je dosta teška i treba paziti na podosta sitnica. Znam da smo u nekoliko navrata jednostavno skroz zaboravili na određene modifikatore prilikom bacanja kocaka, a takve stvari jako utječu na daljnju igru. Igra je fenomenalna da se razumijemo, ali definitivno iziskuje puno vremena za uhodavanje, a i tema je definitivno daleko od šarenila euro obiteljskih igara.

25.07. posjetili su nas Tompa i Marijan, a s kojima smo se zadnji put vidjeli prije izolacije. Na kraju smo od toliko priče odigrali svega jednu igru, ali nije nas na kraju to nimalo zasmetalo. Igra koju smo zaigrali je bio Underwater Cities. U posljednje vrijeme ova igra je Slavici i meni postao novih hit za koji smo svako malo koristili vrijeme za igranje, pa bilo to i u dva igrača. Sada kada nas je bilo četiri fana igre, tim bolje.

Partija je bila iznimno napeta i zaista se teško moglo procijeniti tko će se na kraju pokazati najboljim. Ali kako je moto filmova Highlander – “There can only be one”, tako je bilo i s nama. Taj “the one” sam naravno bio ja, a ovako je izgledao poredak.
1. Mislav – Ljubičasti 97 (4)
2. Marijan – Narančasti 94 (2)
3. Tompa – Crni 92 (3)
4. Slavica – Plava 91 (1)

Underwater Cities u četvero

26.07. je bio poluoblačan i sivi dan, no to nas nije spriječilo da se odvezemo do Trakošćanskog jezera i obavimo tradicionalnu šetnju, te nakon toga na povratku i tradicionalni ručak u restoranu Preša.

27.07. je bio predviđen lijep i sunčan dan, stoga smo to odlučili iskoristiti cjelodnevnim boravkom u Krapinskim toplicama. Ostali smo pritom iznenađeni slabom posjećenošću, uza nas bilo je svega dvadesetak ljudi. U pauzi odmaranja od termalne vode uspjeli smo odigrati i jednu partiju Through The Agesa na tabletu. Slavica je naravno pobijedila.

Krapinske toplice

28.07. smo ponovili iskustvo no ovoga puta u Tuheljskim toplicama. Kako je opet bio lijep i sunčan dan, ponijeli smo dekice i odlučili se smjestiti ispod drveća u hladovinu na vanjskom dijelu. Prije nego smo se bacilli u bazene, odlučili smo odigrati jednu partiju Underwater Citiesa koji smo ponijeli sa sobom. Treba li i spominjati da smo bili glavna atrakcija. U jednom trenutku se i jedan dedek približio sa stolicom i jedno vrijeme budno pratio partiju, bez obzira što vjerojatno nije imao pojma što se tu događa.

Nakon dva sata Slavica me razvalila sa 119 bodova naspram mojih 97. Ostatak vremena sve do samog zatvaranja smo proveli uglavnom po bazenima.

Od 29.07. sam ponovno morao na posao, no kad god sam mogao putovao sam na relaciji Švaljkovec – Zagreb. Slavica je za to vrijeme bezbrižno uživala i odmarala.

03.08. sam ponovno bio slobodan, no kako je bilo ružno vrijeme cijeli dan smo proveli u verandi kuće. Odigrali smo čak dvije partije Underwater Citiesa, od koje je u obje igre Slavica slavila s identičnim brojem bodova – 108, dok sam ja u prvoj partiji imao 103, a u drugoj sam se čak i popravio za 2 boda.

Underwater Cities u zimskom ozračju

05.08. smo se vratili zajedno u Zagreb, ali nastavili s igranjima kad god nam se pružila prilika.

07.08. smo zaigrali Underwater Cities po prvi put i s Miljenkom. Svidjela mu se igra, a odlično se i držao usprkos što mu je bila prva partija. Ovoga puta sam ja pobijedio sa 126 boda, Miljenko je bio drugi sa 114, a Slavica zadnja sa 112.

Već idući dan smo ponovno zaigrali, ovoga puta u drugom sastavu kod Tompe. Slavica je pobijedila sa 118 bodova, ja sam bio idući s ravno 100, a Tompa treći sa 73. Kako nam je Tompa istodobno radio večeru, nije se uspijevao istodobno koncentrirati na dva zadatka.

11.08. u večernjim satima oko 21:30, odmah po završetku moje smjene, zaputili smo se natrag u Zagorje. Imao sam četiri slobodna dana za redom, pa nema šanse da ne iskoristimo priliku.

Noćno putovanje

12.08. smo ponovno bili kod Trakošćanskog jezera. Nikako da se odvojimo od tog mjesta koliko smo se zaljubili u bajkoviti krajobraz. Obišavši jezero ponovno smo se našli za našim posebnim stolom, gdje sam ponovno stavio pred Slavicu novu igru koju sam relativno nedavno nabavio – Field of Glory: The Card Game. Riječ je o brzoj maloj strateškoj igri Martina Wallacea za točno dva igrača. Igra je inspirirana minijaturnom igrom Field of Glory dizajnera Richard Bodley Scotta.

Svaki igrač dobiva u svojoj pripadajućoj boji raznorazne jedinice, te od njih na početku igre mora konstruirati svoju unikatnu vojsku s kojom će zapodjenuti boj. Od 48 raspoloživih karata igrači vuku po 4 karte, 2 odaberu, a dvije odbace. Proces traje sve dok se ne prođe kroz cijeli špil i svaki igrač ne ostane sa svoje odabrane 24 karte. Nakon miješanja špilova svaki igrač stavlja na kraj svojega posebnu kartu koju će preokrenuti na drugu stranu kada se igraći špilovi istroše pa ih je potrebno ponovno ispremiješati. Nakon drugog miješanja ove posebne karte će se staviti sa strane. Kada obadva igrača odbace ove karte i moraju po treći put promiješati svoje špilove, ako dotad nitko ne pobjedi, onda ovo označava kraj igre.

Field of Glory kraj jezera

Igraće karte predstavljaju različite povijesne jedinice i određene posebne taktike koje možete odigravati. Svaka karta jedinice ima svoju vrijednost pomicanja, što u prijevodu znači koliko morate platiti kako biste tu jedinicu spustili na teren. Iduće je borbena vrijednost koja se koristi u borbama, zatim zapovjedna vrijednost koja predstavlja valutu pomoću koje plaćate spuštanje jedinica na teren. Tu je još i brojka koja vam prikazuje koliko dotičnih jedinica postoji u špilu, što je korisno za znati prilikom kreiranja vlastitog špila, te neke jedinice nose određen broj bodova kada su eliminirane i predane protivničkom igraču. Također svaka jedinica ima određenu manu ili prednost, što će uvelike ovisiti o tome kako ćete ih odigravati.

Nakon toga se promiješaju karte terena i na sredinu stola između dva igrača vodoravno polože 5 karte. Cilj igre je izdominirati bojištem tako da se zaposjedne kontrola nad barem 3 od 5 karte terena.

Bitka u tijeku

Igra se odigrava u krugovima koji se sastoje od nekoliko faza. Svaki igrač mora u potpunosti odigrati svaki svoju fazu prije prelaska na drugu fazu.
1. Pregled uvjeta za pobjedu – ako jedan od igrača kontrolira 3 od 5 karte terena, tada automatski pobjeđuje
2. Napredak – aktivni igrač preuzima kontrolu na praznim teritorijem. To se označava tako da dotad vodoravnu kartu terena okrene okomito s prikazom teksta na svoju stranu.
3. Bočni napadi – u ovoj fazi sve jedinice koje imaju uvjete za bočne napade mogu napasti protivničke jedinice
4. Igrače akcije – u ovoj fazi moguće je odigravanje jedinica na teren, pokrenuti borbu ili igrati specijalnu kartu taktike i rezervi. Možete odigravati koliko god ste u mogućnosti navedene akcije i po redoslijedu kojim vi želite.
5. Povlačenje karata – imate opciju povući tri nove karte, ili odigrati postojeću kartu iz ruke za njezinu zapovjednu vrijednost kako biste povukli veći broj karata. Ako u ruci imate više od 9 karata, morate odbaciti višak sve dok ih nemate 9.

Nakon četrdesetak minuta naše prve partije Slavica je pobijedila kontrolom nad 3 od 5 terena. Zaključak od strane pobjednice: “Lagana mala igrica.” Nije nas baš oborila s nogu, ali nije ni loša.

13.08. smo otišli na izlet na novu lokaciju koju smo otkrili – restoran i izletište [url= http://lojzekova-hiza.eu/restoran/]Lojzekova hiža[/url] u selu Gusakovec smještenom između Marije Bistrice i Gornje Stubice. Riječ je o simpatičnoj drvenoj kući gdje se nude tradicionalna domaća jela u ugodnom i lijepom ambijentu. Zapravo ja sam i bio u nekoliko navrata s obitelji kad sam bio mlađi i ostalo mi je u sjećanju po finoj klopi. Samo se nisam sve ove godine uspijevao sjetiti naziva restorana, sve do ove godine kada mi je sjećanje sijevnulo poput gejzira iz dubine uma.

Googlanje i lociranje mjesta je bio lakši dio posla, sam odlazak do tamo se pokazao poput prave avanture. Nismo još dosad vozili tim dijelom Zagorja, no sada kada jesmo bilo nam je i drago da dotad nismo. Veći dio ceste je u dosta lošem stanju s otvorenim pukotinama na rubovima, a na dijelovima i ograđenim mjestima s oznakama radova. A od radnika ni traga ni glasa. Da stvar bude bolja na nekih petnaestak kilometara do odredišta sam fulao krivi izlaz, oboje smo bili s mislima na finu klopu pa nismo ni skužili, a navigacija se odmah prilagodila novoj ruti. Samo što je ta nova ruta vodila po ekstremno uskoj cesti po nekim od najvećih brjegova koje smo dotad vidjeli u Zagorju.

Tako da kada smo napokon stigli na odredište trebalo mi je malo vremena da se dobijem, a konobarica koja nas je dočekala na vratima je prvotno pomislila da mi je loše pa smo brzo produžili unutra da ne ostavimo loš dojam.

Sjećanja me nisu prevarila po pitanju fine hrane, jer čim smo prešli vrata restorana zapuhnuli su nas zamamni mirisi. Međutim brzo su se rasplinuli kada smo bacilli oko na jelovnik. Ne bih nikad rekao da su cijene nenormalno napuhane, ali za pravu hranu bi se morala ostaviti troznamenkasta brojka za dvoje ljudi. Tako da sam se ovoga puta i ja pridružio Slavici u narudžbi zapečenih zagorskih štrukli. I nisam nimalo pogriješio jer su to definitivno bile jedne od najboljih zagorskih štrukli koje smo dotad jeli. Da stvar bude bolja i količina je odgovarala mjerilu da se čovjek lijepo najede.

Najbolje Zagorske štrukle

Prilikom odlaska Slavica je kupila i domaću marmeladu od kupina.

Sjeli smo nakon toga malo vani na klupice sa stolom i zaigrali u lijepoj hladovini Innovation s Echoes of The Past ekspanzijom. Slavica je pobijedila sa 7 postignuća naspram mojih 3. Nažalost dok smo igrali lijepo su nas i komarci ispikali.

Innovation

14.08. smo se odmarali u kući. Predvečer pred oluju nam je došao u posjetu Slavičin mlađi brat Ivan. Kratko smo se podružili u verandi uz pijaću, razgovarajući o raznim filozofskim pitanjima egzistencije, prije nego što smo ranije zaključili odlazak na počinak.

15.08. smo isplanirali izlet u dvorac Trakošćan. Slavica i ja smo bili prošle godine, pa smo odlučili ove godine ponoviti obilazak s Ivanom. Dan je bio svjež zbog jučerašnje oluje, ali sunce se probijalo kroz oblake i taman grijalo da bude ugodno. Budući da je bila subota, i još k tome blagdan Velike Gospe, bilo je popriličan broj posjetitelja.

Viteška soba


Pravi stol za igranje


Kula


Pogled s kule

Vojnička soba

Biraj oružje

Na kraju Ivan baš i nije pokazao neki preveliki interes za starine, tako da smo uz iznimke od svega par postava, kroz većinu sadržaja samo proletjeli.

Kratko smo prošetali jednim dijelom oko jezera, popili sok i pojeli sladoled u obližnjem kafiću, te otišli nakon toga na ručak u restoran Preša. I ovdje nas je dočekala lijepa gužva da smo jedva pronašli posljednje parkirno mjesto. No usprkos tome hrana nam je dosta brzo došla. Ivan je naručio pržene lignje s pomfritom, Slavica zagorske štrukle, i ja punjeni pureći odrezak s pečenim krumpirom.

Gozba

Kada smo došli doma još smo se kratko podružili u dvorištu, a odlučili smo prvi put pustiti i Bongu da se malo naskakuće u prirodi. Bogme je bila presretna novim prostranim okruženjem. Trčkarala je i skakutala uokolo ko mala munjica, a prilikom nekih većih skokova pravila je piruete u zraku.

Druženje u dvorištu


Bonga u prirodi

Ivan nas je uskoro napustio krenuvši na put doma u Koritinju, a mi smo se do sumraka igrali zabavljali gledajući Bongino veselo skakutanje.

Od idućeg dana sam ponovno radio, no redovito sam putovao da Slavica barem donekle ne bude usamljena.

19.08. kada sam se vratio s posla ponovno smo pustili Bongu da malo skakuće u dvorištu. Ovoga puta je oduševljenje prirodom bilo podosta manjeg intenziteta, pa je samo lijeno skoknula od jednog maslačka do drugog.

Pred večer smo napokon zaigrali i Runeboud (Second Edition). Riječ je o sada već starom avanturističkom klasiku iz radionice Fantasy Flighta. U igri 2-6 igrača u ulogama raznih avanturista, magova, ratnika, lupeža, šumara, i raznih drugih klasa, se bore protiv različitih opasnosti koje prijete magičnom svijetu Terrinotha. U baznoj igri glavna prijetnja dolazi od strane moćnog gospodara zmajeva Margatha. Prvi igrač koji uspije pogubiti ovog moćnog zmaja, ili u borbama s njegovim slugama skupiti 3 zmajske rune, pobjeđuje igru. Dakle riječ je o kompetitivnoj igri u kojoj se igrači zapravo utrkuju tko će prvi uspjeti u zadanoj misiji. Što znači da su dopušteni i podli udarci ispod pojasa uobliku zasjeda i napada na ostale suigrače.

No krenimo od početka. Primarna zbivanja će se odvijati na prekrasnoj karti s prikazom dijela svijeta Runebounda. Karta se sastoji od heksagonalnih polja različitih terena koji predstavljaju nizine, ceste, šume, močvare, brežuljke, planine, rijeke i gradove.

Na početku igre sva pripadajuća polja se ispunjavaju aktivnim avanturama koje se razlikuju po težini. One sa zelenim oznakama su najlakše, žute su nešto teže, plave su poprilično zahtjevne, a crvene su naprosto opasne. Ispunjavajući određene avanture osim dobivanja benefita i nagrada od samih misija u obliku novčića i skupljanja raznih predmeta, također vaš lik prikuplja i iskustvo kojim može unaprijediti neke od svojih atributa.

Svaki lik ima svoju životnu snagu, vrijednost koliko se može jako iscrpiti prije nego što mu to počne utjecati na zdravlje, određene specijalnosti i posebnosti, te na samom dnu početni iznos za borbu na blizinu, daljinu i za borbu magijom.

Svijet Terrinotha

Nakon odabira likova svaki igrač dobiva tri zlatnika i igra može započeti.
Igra se odigrava u krugovima koji se sastoje od nekoliko faza.
1. Osvježenje – u ovoj fazi uspravite, to jest osvježite sve predmete i artefakte koje ste koristili u prijašnjem krugu
2. Pomicanje – u ovoj fazi uzimate unikatne kocke pomicanja te ih bacate kako bi ste odredili gdje ćete se imati priliku pomicati. Na svakoj strani kocke je prikazano nekoliko simbola s obilježjima terena. Ovisno kako ih iskombinirate tako ćete se kretati do određene lokacije.
3. Avantura – u ovoj fazi ako se nalazite na jednoj od pozicija s aktivnom avanturom, možete krenuti u datu avanturu. Vučete kartu s oznakom avanture na kojoj se nalazite i razriješite štogod piše na njoj. U većini slučajeva će se raditi o sukobu s raznim nemanima, no u nekim instancama ćete morati proći određeni izazov, dobiti određenu dugotrajnu misiju koja vam donosi bogati benefit kada ispunite sve uvjete, ili će vam izaći karta napretka radnje.
4. Trgovina – ako se nalazite na lokaciji nekog grada tada možete kupovati određene predmete, saveznike, oružja i razne artefakte specifične za tu lokaciju. Pritom morate poštivati postavljeni limit da sa sobom možete voditi maksimalno dva saveznika, nositi jedan oklop i dva oružja. Srećom pa možete u gradu prodati neke od predmeta koje posjedujete, kako biste došli do boljih inačica. Stare stvari prodajte u pola cijene.
5. Stjecanje iskustva – u ovoj fazi za određeni broj iskustva koje ste stekli prilikom ispunjavanja avantura, možete si unaprijediti određenu vještinu.

Borbe se razrješavaju u nekoliko koraka. Prvo obje sukobljene strane aktiviraju karte i specijalne moći s ključnim oznakama “prije borbe”, počevši od protivnika/igrača koji se brani, zatim napadač aktivira svoje željene. Potom igrač ima mogućnost pobjeći iz sukoba tako da baca dvije kocke za borbu i mora dobiti veću ili jednaku vrijednost protivnikove umne vrijednosti. Nakon toga se pristupa borbi na daljinu, na blizinu i borbu magijom, i to točno navedenim redoslijedom. Igrač ima mogućnost odabrati samo jedan način borbe po krugu, u svim ostalima se brani. Bacaju se dvije deseterostrane kocke i za uspješan napad ili obranu potrebno je skupiti veću ili minimalnu vrijednost koja je navedena na protivničkoj karti s atributima. Borba traje dok jedna strana nije nadvladana, ili dok jedna strana ne pobjegne iz sukoba. Samo igrači mogu pobjeći iz sukoba. Kada heroj bude nadvladan u nekoj borbi (izgubi svu životnu snagu), gubi sav novac i najskuplji predmet koji posjeduje, te se resetira u najbližem gradu u potpunosti zaliječen.

Slavica je zaigrala s Runewitch koja može prije početka borbe zaprimiti jedan umor kako bi testirala magiju (14), ako uspije protivnik primi jednu štetu. Ja sam igrao s Ronanom of The Wild i njegova specijalnost je da nakon bacanja kocaka za pomicanje, može zaprimiti jedan umor da ponovno baca jednu kocku.

Slavičin heroj, saveznici i artefakti

Prvu partiju je Slavica pobijedila eliminiravši opakog zmaja Margatha nakon 5 sata igre. I to je još ultrakratka partija, negdje sam pročitao da se partije mogu igrati i danima. Pogotovo kada su igrači iskusniji pa si međusobno podmeću klipove pod noge i otvoreno napadaju. Npr. jedan heroj izađe iz epskog sukoba s trolom sav izranjavan, ali bogat novim dragocjenostima, samo da bi drugi igrač na svojem potezu dojahao do njega, zatukao ga i oteo mu njegovu stečenu vrijednost. Tako da uvijek treba držati na oku gdje se nalaze drugi igrači i kada se odluči krenuti u neke opakije avanture.

20.08. smo odlučili posjetiti terme koje smo lanjskih godina nepravedno zaobilazili. Riječ je o termama Jezerčica u Donjoj Stubici. Ne znam zašto smo mislili sve dosad da su to neke male i bezveze terme, jer kad smo stigli tamo ostali smo zabezeknuti. Terme Jezerčica mogu bez problema parirati Tuhelju po veličini i bogatstvu sadržaja, a jeftinije su u odnosu na njih. Tako da će vas cjelodnevni boravak izaći 60 kuna po osobi, ili subotom, nedjeljom i praznicima 75 kuna. Poludnevna karta od 15h pa do 21h će vas izaći 45 kuna. Imaju u tjednu opciju kupovine i paketa od 139 kuna za dvije osobe, za što se još dobiva i pizza. Za vikend vjerojatno imaju iste ponude ali uz više cijene.

Glavni unutarnji kompleks sastoji se od olimpijskog bazena s lijeve strane, te nešto i toplijeg i plićeg bazena za opuštanje s desne strane. Naravno u sklopu njega nalaze se i razni vodeni masažeri, a na djelu stropa iz posebnih pipa kaplje voda imitirajući padanje blage kišice. Pored ovog bazena nalaze se i dva dječja. Jedan je dubok svega do gležnja i namijenjen je za najmlađe, a drugi je nešto dublji i s toboganom namijenjen za nešto stariju djecu. Još nešto dalje nalaze se i dva jacuzzija i jedan veliki ekstra topli bazen. Uglavnom su na tom dijelu vrijeme provodili stariji ljudi.

U unutrašnjosti se nalazi još i kafić gdje se može naručiti za pojesti nešto od brze hrane.

Vani se u sklopu toplica nalazi nekoliko livada prošaranih raznim puteljcima, restoran, jedan veliki bazen i jedan manji s toboganom za djecu.

Mi smo se naravno smjestili na vanjskom djelu rasprostrvši dekicu među drvećem u lijepoj hladovini. Bilo je iznenađujuće puno ljudi s obzirom da se radilo o danu usred radnog tjedna. Usprkos tome uspjeli smo pronaći vjerojatno posljednje parkirno mjesto i posljednje dobro mjesto u hladu.

Tematski našem okruženju ponijeli smo sa sobom i Underwater Cities, i naravno odmah po dolasku prvo prionuli na igranje. Bilo je ekstra napeto i nepredvidljivo do samog kraja, ali sam na koncu za promjenu ovoga puta napokon ja pobijedio s 96 bodova, naspram Slavice s 94. Nije bila nimalo sretno što je izgubila tako tijesno.

Predložio sam stoga da malo ohladimo glave u bazenima. Prošli smo ih sve i na kraju se najviše zadržali na vanjskom.

Ubrzo smo i ogladnjeli pa je došlo vrijeme i da testiramo onu pizzu u sklopu paketa. Na kraju smo ostali ugodno iznenađeni što veličinom, što ukusom.

Poslije ručka zadržali smo se po bazenima još sat i pol, prije nego što smo krenuli u dogovorenu posjetu mojem krizmanom kumu. Usprkos tome što smo još uvijek bili poprilično siti, na kraju smo slasno ugurali u sebe još odličnog domaćeg sira i vrhnja, pršuta i bučnice. Sve smo na kraju lijepo zalili kumovim domaćim vinom.

21.08. smo ponovno išli na izlet do Trakošćana. Ovoga puta smo naumili imati piknik na livadi kraj jezera s pogledom na dvorac. Igra koju smo ponijeli sa sobom je bio naravno Underwater Cities.

Kako je bio dan u tjednu imali smo cijeli prostor i sav mir samo za sebe. Ponijeli smo i nešto sendviča i voća da za prvu ruku imamo što za prigrist ako ogladnimo.
Trava je još bila relativno rosna na pojedinim dijelovima, ali smo uspjeli naći idealnu suhu lokaciju, doduše dijelom na pomalo povišenom terenu.

Igranje iz bajke

Sve je u početku teklo u potpunom redu, no onda smo nekih 30-40 minuta u igranju počeli primjećivati da su sleevovi s kartama nekako vlažni. Prvo što smo u sebi pomislili svatko za sebe je da se drugoj strani znoje dlanovi od napetosti. No kad je prošlo još nešto vremena neki sleevovi su postali naprosto mokri. Podignuli smo malo igraću ploču i kutije, te primijetili da je ista priča i sa svim ostalim stvarima. Prvo smo pomislili da smo se ipak smjestili na mokru travu. Međutim kad sam ponovno prošao rukom bila je suha. Čini se da zbog blizine jezera i shodno tome velike vlage, stvarala nekakva kondenzacija između dekice i stvari na njoj.

Srećom pa smo bili pri samom kraju pa smo ekspresno završili sa Slavičinom pobjedom od 132 boda naspram mojih 118.

Predvečer smo se ponovno okušali i u Runeboundu. Ovoga puta je Slavica zaigrala s opakim orkom Mordrogom, koji nema nikakvih posebnih specijalnih moći osim što je jak ko bik. Mene je nasumičnim odabirom dopao Battlemage Jaes, a koji ima specijalnu moć da nakon uspješnog napada na blizinu ili uz pomoć magije, može se izmoriti za 2 kako bi napravio još jednu štetu protivniku.

Čim sam stradao na četvrtoj avanturi i izgubio sav bogato stečen novac, znao sam da je igra praktički odlučena. Ali radi izazova pokušao sam se vratiti u igru, no sve uzalud. Dok sam se oporavio Slavica je već jela zmajeve za doručak. Nakon šest sati partija je okončana bez imalo iznenađenja Slavičinom pobjedom, pošto je uspjela skupiti 3 rune. Ja nisam uspio niti jednu.

Od 23.08. sam ponovno radio, pa su se nove radosti nastavile 28.08. Kad sam se vratio s posla uslijedio je revanš u Runeboundu. Slavicu je ponovno dopao Mordrog, a ja sam ovoga puta dobio viteza Sir Valadira koji je pravi šarmer pa može unovačiti saveznike za jedan novčić manje.

28.08. Runebound

Ovoga puta sam dobro počeo, ali sam igrao previše na sigurno, dok je Slavica riskirala te joj se to mnogostruko vraćalo. Jest da je par puta umalo opako nagrabusila, ali kako se ono kaže, sreća prati hrabre. Razlika je bila što sam ovoga puta uspio i sam doći do jedne rune, prije nego što je Slavica pobijedila s 3. Tu večer su se tijekom igranja raznoliki kukci svih veličina ljepili za stakla verande.

30.08. smo ponovno otišli u Lojzekovu hižu na ručak. Ovoga puta smo planirali osim uživanja u odličnim zapečenim zagorskim štruklama, ujedno i prošetati po okolnim puteljcima. Nažalost kako je bila subota, restoran je bio krcat ljudima. Jedva smo pronašli posljednje mjesto za parkirati auto, međutim u restoranu nije uopće bilo prostora za sjesti. Da stvar bude bolja jedan bračni par je već čekao ispred nas da se oslobode mjesta. Srećom nismo trebali čekati dugo, svega petnaestak minuta, ali znate kako je kad je čovjek okružen finim mirisima i užasno gladan. Svaka minuta se čini poput vječnosti.

Druga velika žalost nam je bila što s obzirom da se očekivala velika navala, većina hrane je spravljena prije pa je samo podgrijana. Tako smo nakon odlične zagorske juhe dobili dosta suhonjave zagorske štrukle. Opet znate kako se kaže, glad ne pita.

Pogled s vrha Gusakovca

Odmah po završetku smo se brzo izvukli iz gužve i zaputili iznad restorana puteljkom uz brežuljak u šumu. Drveće je na dijelovima raslo toliko gusto da je bio gotovo pravi mrak.

Na vrhu nas je dočekao prelijepi otvoreni pogled i nešto čak još ljepše. Lijepo održavana starinska kuća s jednako lijepo uređenom okolicom. Rasprostrli smo dekicu, legli se i uživali u rajskoj idili.

Hižica na vrhu brijega

Kada smo se zasitili idile odlučili smo na tabletu zaigrati jednu partiju Through The Agesa. Društvo su nam pravili iznimno dosadni komarci, a kojih je bilo sve više kako se dan bližio kraju. Negdje oko 19h smo se počeli pomalo brinuti jer smo bili taman na početku III doba, a počelo se već opako mračiti. Svejedno malo smo ubrzali tempo kako bismo igru ipak dovršili u komadu.

Na kraju je samo Slavica bila ta koja je slavila, ne sjećam se s koliko točno bodova, ali sigurno se radilo o nekih četrdesetak.

Eh ovo se zove ugođaj za igranje

Brzo smo se spremili i pohitali natrag prema autu. Ne samo da se već pošteno smračilo, već je i poprilično zahladilo. Zbog mraka smo fulali skretanje na jednom raskrižju, no nakon nekih stotinjak metara sam skužio da je drukčiji put, pa smo krenuli natrag i na kraju se vratili do one drvene kućice.

Ponovno smo krenuli istim putem i ovoga puta odabrali dobru stranu, samo da bi fulali opet na idućem raskrižju. Ovoga puta smo odlučili da nema više povratka, idemo pa kud dođemo, dok god idemo prema podnožju. Samo što je naš odabrani put usahnuo u proplanku. Gdje i kako sad dalje?

Malo je zahladilo predvečer

Krenuli smo se pravocrtno probijati kroz gustu travu, raslinje i gusto drveće. Kvragu ta negdje moramo dospjeti. Dosad se već toliko smračilo da smo jedva razabirali išta. Kada su se pojačali šumski zvukovi i razna šuškanja, što stvarna što imaginarna zbog panike, strah se polako počeo uvlačiti u kosti. Previše se svakojakih horor filmova pogledalo da se ima ikakvih pozitivnih smirenih misli. Slavica se dosjetila da upali Google maps, samo što je ubrzo razočarano zaključila da nema pristup internetu. Jednako kao i ja. Baš kao u onom horor filmu s vješticom i izgubljenom mladeži u šumi. Kvragu i misli, ukorio sam samoga sebe. Sretne misli, sretne misli, sretne misli…

Probijali smo se tako kroz sav taj gustiš u vremenu koji se činio poput vječnosti. Srećom uskoro smo počeli nazirati nešto veću svjetlinu u daljini. Ubrzali smo tempo, poput očajnika u pustinji koji uoče oazu, i ubrzo se probili na čistinu. Blizu je bila i cesta, i ubrzo sam prepoznao da je to cesta kojom smo se dovezli do restorana, samo što se naša sadašnja lokacija nalazila otprilike tri kilometra od restorana i auta.

Došli smo do parkirališta i našeg usamljenog auta, sretni što ga vidimo poput susreta s najboljim prijateljem.

01.09. je bio ružan kišoviti dan pa smo cijelo vrijeme proveli u kući igrajući.

Odigrali smo čak dvije partije Underwater Citiesa, i čudnim čudom ovoga puta sam ja pobijedio u obje partije s identičnim brojem bodova – 119. Već je bilo i vrijeme da mi se malo statistika popravi. Slavica je u prvoj partiji ostvarila 103 boda, a u drugoj 109.

Nakon ručka zaželjeli smo se i fantastičnih avantura pa smo odigrali i jedan Runebound. Slavica je ponovno zaigrala s orkom, ovoga puta One-Fistom, a koji ima mogućnost jedanput po rundi zaprimiti jedan umora kako bi u borbi ponovno bacao kocku. Mene je pak nasumičnim odabirom dopala Red Scorpion, a koja jedanput po krugu može zaprimiti jedan umor kako bi spriječila gubitak jednog života.

Runebound rematch

Sreća me mazila u mojim avanturama od samog početka s raznoraznim benefitima i nagradama, tako da sam već jako rano došao do dvaju korisnih saveznika, moćnog oružja i odličnog oklopa. Slavica je u isto vrijeme imala peh za pehom. Stoga nije bilo ni čudo što sam ovoga puta ja pobijedio skupivši tri rune. No nije ni Slavica bila ništa lošija s dvije prikupljene rune, svakako respektabilno s obzirom da ju partija nije mazila.

03.09. od 15h pa sve do 21h vrijeme smo provodili u termama Jezerčica. Vani je bilo već poprilično svježe za to doba godine, tako da smo se zadržavali samo u unutrašnjosti. Između uživanja u brojnim bazenima uspjeli smo odigrati i jednu partiju Through The Agesa na tabletu. Slavica je naravno standardno rasturila. Uh mora da starim.

04.09. smo vrijeme provodili u kući i okolici.

Prvo smo nakon doručka odlučili otići u šetnju po okolnim puteljcima. Spustili smo se na cestu i prvo krenuli u smjeru zapuštenih Šemničkih toplica. Tu smo kod vikendica imali prvi susret sa životinjicom, i to Slavičinom najomiljenijom – mačkom. Uspjeli smo je se osloboditi tek nakon poprilične maze.

Susret s macom

Prošli smo preko livade s devastiranim bazenom, kratko zastali kod cijevi kroz koju je tekla mineralima bogata termalna voda, smočili glave i produžili dalje po cesti na sjever.

Otprilike kilometar dalje, baš negdje kako smo prošli kuću od jednog od prijatelja s kojim sam se puno družio u mlađim danima, i naletjeli smo i na našu drugu životinjicu. Hodamo mi tako uz rub ceste i odjedanput prođe jedan pas pored Slavice i odmah krene sav oduševljen k meni.
Dok sam ga razdragano dragao po glavi, udarila me munja sjećanja. Pa to je bio Blacky, ćuko od prijatelja čiju kuću smo prošli, a koji je bio tek štene kada sam zadnji put redovito boravio u Zagorju sa svojima. A sada je bio poprilično agilni starček s očito još uvijek izvanrednim pamćenjem.

Valcer s Blackyjem

Nastavili smo tako šetnju s novim/starim prijateljem. Nekih petstotinjak metara dalje sišli smo s ceste i krenuli uzbrdo. Nismo ipak otišli cijelom rutom do vrha jer nas je na zadnjoj trećini uhvatila glad. Stoga smo na idućem raskršću skrenuli ulijevo i krenuli polako nizbrdo. Sada smo već praktički napravili polukrug i nalazili se točno kojih par-sto metara iznad naše kuće. Međutim pronaći najbrži put se na kraju pokazao pravim izazovom, jer je put kojim sam se koristio u mlađim danima od tada poprilično obrastao mlađim stablima, šikarom i raznim grmolikim bilje. Jedina druga alternativa nam je bilo ići okolnim putem i spustiti se do ceste.


Blacky si je u kratkom roku postao bolji prijatelj sa Slavicom

You shall not pass

Kako nam se ta opcija nije sviđala, krenuli smo se polako malo pomalo probijati kroz šipražje. U više instanca morali smo se vraćati natrag i pokušati se probiti na drugom dijelu. Bilo je tu puno bolnih uboda od trnja i pljuska po svim dijelovima tijela od strane grana, ali na koncu smo se uspjeli probiti i ugledati lijepu čistinu.

Zidine zelenila

Blacky nas je naravno slijedio sve do doma, a gdje smo se prvo pobrinuli za njega natočivši mu vode u veliku posudicu, i počastivši ga poštenim komadom piletine koji je u dva zalogaja smazao. Nakon toga je uslijedio oproštaj, do idućeg susreta, neka te pasji život i dalje dobro služi dobri naš Blacky.

Potom smo se pobrinuli za vlastite želučane potrebe, a nakon što smo namirili zvijeri gladi zaigrali smo Underwater Cities. Od 17 do 21h smo odigrali dvije partije, i u obje partije mi se Slavica osvetila za prethodne pobijedivši sa 121 bodova. Ja sam u prvoj skupio 107, a u drugoj je bio praktički fotofiniš ali sam na kraju ipak izgubio sa 119 bodova.

Sutradan već od ranog jutra je krenulo spremanje i sređivanje kuće, te povratak u Zagreb, čime se okončala još jedna Odiseja boravka u Zagorju.
Ili ipak nije?

02.10. smo se ponovno vratili, ovoga puta s misijom branja jabuka, a koje su ove godine poprilično dobro urodile plodovima.

Budući da smo stigli tek oko 18:30 i već se počelo opako mračiti, odlučili smo odgoditi posao za sutra. Tu večer smo stoga odlučili zaigrati Underwater Cities. Tom prilikom je Slavica apsolutno rasturila i mene i igru, postigavši svoj novi osobni rekord od 163 bodova. Ja sam uspio skupiti svega 115.

Iduće jutro smo već od 09:30 bili u akciji branja. Slavica je prvo skupljala jabuke koje su otpale na zemlju, a koje su bile još uvijek u dobrom stanju, dok sam se ja s hvataljkom bavio ubiranjem primjeraka s viših grana. Predviđala se kiša od 14h, tako da nismo imali previše vremena za mlitavost. Dok smo mi radili Bonga se veselo igrala i skakutala po dvorištu.

Do 13:45 smo zaista uspjeli završiti s poslom i unijeti u kuću sve košare s ubranim plodovima. Pritom smo umalo zaboravili Bongu koja se sakrila u grmlju da malo odrijema. Taman deset minuta poslije počela je kiša polagano padati, no ubrzo je i to preraslo u pravi prolom oblaka. No više nismo marili za to, sada smo bili u kući na suhom i sigurnom, spremni za pripravljanje ručka.

Ovogodišnji urod

Nakon objeda pa sve do 21:30h, ponovno smo igrali naš omiljeni Underwater Cities. Odigrali smo dvije partije, i u obje je naravno ponovno pobijedila Slavica. U prvoj partiji je bio omjer 119 bodova za Slavicu, 103 za mene, a u drugoj partiji 136 bodova za Slavicu i 120 bodova za mene. Na koju god taktiku išao, koliko god mi se činilo da mi ide odlično, na kraju bi rezultati pokazali nešto sasvim drugo. Bez obzira na loše rezultate igra mi je i dalje trenutno jedna od najdražih.

Već iduće jutro smo se morali spremiti i vratiti u Zagreb, budući da sam ja radio od te nedjelje. Ovoga puta smo zaista okončali naše avanture u Zagorju. Zasad…

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *