Epizoda #37: Naše igraće vjenčanje i dogodovštine na medenom mjesecu

Nevjerojatno je kako vrijeme brzo proleti. Kako ono znaju reći, a kao da je bilo jučer kada sam se po prvi put susreo s udrugom „Igranje“ na 3. Danu društvenih igara 23. veljače 2013. Tada su se igranja i DDI-jevi održavali još u Buena Visti, plesnom klubu smještenom u Savskoj 120. Tko zna kako bi se puno stvari odigralo, da se nisam odazvao na poziv najboljeg prijatelja koji je čuo za događaj. Bio sam tada relativno nedavno prekinuo jednu vezu, i nije mi bilo do ničega, a naročito ne do igara i zabave. Znao sam da je izlazak među ljude gorki lijek koji se kad-tad mora popiti, stoga sam se odazvao prijateljevom pozivu i odlučio doći. Situaciju nije nimalo popravljalo prijateljevo kašnjenje, koje sam ja iskoristio za šetnju kroz gužvu među stolovima s igrama i nasmiješenim licima, što me sve samo podsjećalo na to kako je svima sve super u životu, a meni ne. Bio sam se čak spreman iskrasti i poslati prijatelju poruku isprike da mi je nešto iskrsnulo, ali naletio sam pred izlazom na jednog dobrog poznanika (Neven aka Willy Wanilly :-D), a uskoro nam se pridružio i frend Marko. Sada više nije bilo bijega, pa sam se jednostavno prepustio atmosferi, i začudo vrlo brzo našao s jednim sasvim drugim mislima dok sam uživao s prijateljima u igri. Sjećam se da smo odigrali dvije partije Settlersa of Catan, od čega sam jednu partiju čak i pobijedio, a da dva kruga nisam ni znao. Skroz zaboravio na jednu karticu s 1 bodom. Nakon toga smo lutali pogledom po ostaloj zbirci igara koje su bile u ponudi i pitali se što bismo sljedeće mogli zaigrati. Osim Settlers of Catana, 7 Wondersa, Citadelsa i Carcassonnea, ništa drugo nismo ni znali. Tu smo upoznali još jednog momka (Goran Narančić), koji nas je poslije podučio dvije svoje neke igre, a koje nazive niti mehaniku nisam zapamtio. Bilo je nešto s kartama i novčićima, i to je sve čega se sjećam. Dosta kasnije napustili su nas i Willy i Goran, te na kraju smo ostali samo Marko i ja, od čega sam se ja već spremao polako krenuti doma, no uspio me ipak nagovoriti da još nešto odigramo. Pristao sam uz uvjet ako može naći još kog tko bi nešto zaigrao s nama. Već je bilo dosta kasno i većina ljudi je otišlo. I onda je Marko prišao jednoj riđokosoj djevojci u službenoj majici volontera udruge i jednom momku koju su pričali za stolom na samom kraju prostorije. S oduševljenjem su prihvatili Markov prijedlog da nešto zaigraju s nama, te smo se vrlo brzo našli kako igramo Dixit, što mi je tada bila prva partija te igre. Sjećam se da smo se baš super zabavili i baš pošteno nasmijali na šale i pošalice koje su se stalno servirale. Otišao sam doma tu večer mirne duše i uma, bila je to odlična večer koja je razgrnula crne oblake. Iduću večer sam naišao na komentar one riđokose djevojke u grupi događaja i odlučio ju dodati za prijateljicu jer mi se svidjela kao iznimno vedra i simpatična osoba. Počelo chatanjem na Facebooku i igranjem u igraonici u staroj Bogovićevoj kao iskreno prijateljstvo koje je s vremenom preraslo u obostranu ljubav. A od petka 26.10.2018. veza je prerasla i u brak. Najbolji prijatelj Marko koji je zaslužan za sve ovo je tako postao moj kum.


Svi na okupu

Neću vas daviti pojedinostima kako je bilo i što je sve bilo. Reći ću samo ukratko da smo imali crkveno vjenčanje u župi Uzvišenja Svetog Križa u Sigetu, doslovno crkva koja je odmah pored naše zgrade, a proslava je bila u eko parku Krašograd pored Pisarovine. Od benda svirali su nam Fortuna live. Pa eto ako itko planira u doglednoj budućnosti, imate naše preporuke 🙂 .

Stolovi su bili ukrašeni različitim raznobojnim kockicama, a i sama torta je bila u obliku kocke i tetraedra s dva meeplića zečića iz Dixita na vrhu. Imali smo naravno i dva stola rezervirana za igranje s nekim bržim i lakšim igrama u ponudi.

Torta

Igraće društvo

Osim obitelji bili su tu i naši najbliži prijatelji, od kojih su velika većina dobro vam poznati strastveni ljubitelji društveni igara. Bilo mi je iznimno drago vidjeti te ljude u našem društvu na nama tako važno događaju. Stvarno su nas obradovali i atmosferom koju su podizali, a pokazalo se da su osim što su dobri igrači, ujedno i dobri plesači. A osim novčanih poklona, najviše od svega su nas obradovali i odabirom igara koje su odabrali za poklone, kao i implementacijom istih. Tako su se tu našli Eldritch Horror s Forsaken Lore i Under The Pyramids ekspanzijama, Santorini, Pulsar 2849, Fog of Love, London 2nd i Innovation. Naš dobri predsjednik Žarko i draga mu žena Diana su osmislili zaista prigodnu čestitku svadbe. Naime osmislili su pravila za igru Slavica & Mislav: Big love duet, te testirali zajedno s Marijanom i Tompom. Ni u najluđim snovima ne bih se uspio nadati tolikoj razini kreativnosti i ljubavi koja je otišla u kreiranje tako lijepe čestitke. Izmamilo nam je i više od jedne suze radosnice.

Mado se pak odlučio za nešto skroz u njegovom stilu šašavo. Osmislio je svoju varijantu Legacy igre. Predao nam je na proslavi zapečaćenu kuvertu s uputama u slučaju zadovoljavanja kojih uvjeta, se kuvertu smije otvoriti. O daljnjem tijeku ove igre dotaknuti ćemo se nešto kasnije.

Proslava uz obilje smijeha, veselja, hrane, pijaće i plesa potrajala je sve do 04:30 kada su već i najupornije počele popuštati noge. Dio ekipe je ostao prespavati u Krašogradu, a dio se vratio svojim domovima.

Subotu 27.10. smo po povratku doma uglavnom proveli čitajući prelijepe čestitke koje smo zaprimili od sinoć. Večer smo proveli spremajući se za sutrašnji put u Opatiju na medeni mjesec. Pronašli smo preko „Ponude dana“ boravak u Opatiji u hotelu Mozart na četiri noći.

Slijepi putnik 😀

Sam početak putovanja je već obećavajuće startao. Dvije babe su se iza naših sjedala doslovno izvrijeđale i spremale poubijati radi sjedećih mjesta. Naime kada je jedna ušla i zatekla ovu drugu na svojem mjestu, otvorio se sam pakao.

Baba1: „Gospođo vi sjedite na mojem mjestu!“
Baba2: „Ali draga gospođo meni je šofer rekao da mogu bilo gdje sjesti. Sjednite se negdje drugdje.“
Jesam li spomenuo da je bus bio 30% ispunjen od samog početka pa do kraja, i iz nekog razloga na nekim kartama je pisao broj sjedećeg mjesta, a na nekima nije. Uglavnom…
Baba1: „Izvolite se ustati i prepustiti mi moje sjedeće mjesto. Na mojoj karti piše br. 21 i ja želim sjesti na svoje mjesto i niti na jedno drugo.“
Baba2: „Ajde ne gnjavite, sjednite se bilo gdje.“
Baba1: „Neću, ja želim svoje plaćeno mjesto!!!“
Počinje naguravanje i ova druga ipak popušta.
Baba2: „Gospođo jako ste neugodni i bezobrazni.“
Baba1: „I vi ‘draga’ moja.“
5 minuta poslije kada bi čovjek pomislio da je drami kraj.
Baba2 onako više sebi u bradu: „Koji bezobrazluk, takvu raciju raditi ni oko čega.“
Baba1 koja je to čula: „Gospođo, znate ja radim u policiji, zbilja bi i mogla napraviti raciju.“
Šofer već vidno iznerviran: „A mogao bih i ja napraviti raciju.“
5 minuta mira
Baba2: „A znate, ja radim u zdravstvu. Mi smo ipak humaniji.“
Baba1: „Gospođo nećemo se sad i vrijeđat.“ Malo poslije sebi u bradu: „Vi iz zdravstva ste humaniji. Možeš si mislit.“

Hvala Bogu pa je motor u tom trenutku zagrmio jer već je i meni padao mrak na oči i motale su mi se ideje po glavi da skočim sa sjedala i zagrmim na obadvije da sam ja pak iz USKOK-a i da ću ih obadvije dati izbaciti iz autobusa zbog narušavanja reda i mira. Budući da sam putovao u odijelu i svečanim cipelama, možda bi mi uvjeriti ih u tako nešto zaista i pošlo za rukom. Ah nikada nećemo doznati.

Polako rominjanje kiše nas je ispratilo iz Zagreba, prava kišurina dočekala u Gorskom Kotaru, i tek malo slabiji intenzitet dočekao u Opatiji. Nismo u žurbi naravno ponijeli kišobrane, no srećom po nas pa je hotel bio na dvjestotinjak metara od autobusnog kolodvora.

Hotel Mozart


Mozart ulaz


Chill zona

Čim smo se smjestili u sobu, odmah smo pohitali u spa i welness centar u podrumu hotela. Imaju teretanu, centar za kozmetiku i ljepotu, jedan jacuzzi hidromasažni bazen, japansku kupelj, finsku, tursku i infracrvenu saunu. Najviše vremena smo proveli u vrućoj japanskoj kupelji, ali isprobali smo i finsku i tursku saunu.

Soba

Poslije smo obavili i kratku šetnju, prije nego je kiša ponovno pojačala uz snažni vjetar, potjeravši nas natrag u hotel.

Bilo je to oko 19h, što je bilo taman vrijeme za večeru, što je bio doživljaj za sebe. Nismo još nikad bili u tako otmjenom hotelu gdje se večere serviraju u sljedovima, a osoblje konobara prema vama odnosi kao prema kakvom grofu ili milordu. Započelo je serviranjem hladnog predjela, Slavici nekoliko vrsta sireva s maslinama, a meni uz dodatak i pršuta. Uslijedila je juha od povrća, a zatim i glavno jelo. Slavica je dobila pohani sir i pečeni krumpir, ja rižoto od plodova mora. Uza sve to je išla normalno i salata od svježih krastavaca, rajčice, paprike i luka. Za kraj za zasladiti si nepce bile su servirane bečke kocke, što je meni kao velikom ljubitelju svega čokoladnog izvrsno došlo.

U naše ime

Nakon večere povukli smo se u odaje svoje sobe, gdje smo se odlučili uhvatiti u koštac s Madinim Legacy pravilima otvaranja kuverte koju nam je dao na proslavi. OK, dakle da bismo otvorili kuvertu, jedno od nas je moralo pobijediti u igri Innovation dva puta za redom. Igru smo ponijeli, Slavica je proučila pravila prilikom vožnje u autobusu, sve je bilo spremno.

Innovation je mala, ali dosta umno zahtjevna civilizacijska igra za 2-4 igrača, u kojoj odigravanjem karata putujete kroz povijest od prapovijesti pa sve do modernog doba, i pronalazite razne izume, ideje i kulturne značajnosti. Igra je to dizajnera Carl Chudyka, što svakom dobrom poznavatelju društvenih igara govori već samo po sebi kakvu igru očekivati. Igra se priprema tako da se promiješaju karte kupa svakog od 10 razdoblja (1-Prehistory, 2-Classical, 3-Medieval, 4-Renaissance, 5-Exploration, 6-Enlightenment, 7-Romance, 8-Modern, 9-Postmodern, 10-Information). Svi kupovi se zatim postave u krug po redoslijedu, te se sa svakog kupa povuče jedna karta na slijepo i stavi u sredinu kruga, osim iz 10-tog doba. Svatko uzima pločicu s kratkim pregledom akcija, legendi ikonografije i određene specifične terminologije. Sa strane se stavljaju otvorenih 5 specijalnih dostignuća (achievement), svatko vuče dvije karte iz špila 1-Prehistory, jednu zadržava u ruci a drugu spušta ispred sebe jednom kada su se svi odlučili. I igra može započeti. Za pobjedu u dva igrača potrebno je ostvariti 6 dostignuća, u tri igrača 5, a u četiri igrača 4. To se postiže zadovoljavanjem određenih uvjeta na specijalnim dostignućima, ili skupljanjem bodova na regularnim dostignućima. To su one karte uzete iz razdoblja od 1-9, a koje su smještene u sredini, okružene kupovima karata iz svih razdoblja. Za svako razdoblje od 1-9 postoji određeni broj bodova koliko treba skupiti da bi se položilo pravo na to dostignuće. Za 1-Prehistory to je 5 bodova, za 2-Classical je 10, za 3-Medieval je 15, itd. Osim skupljenih bodova, potrebno je imati i spuštenu kartu iz tog razdoblja, ili iz razdoblja iznad njega, a kako bi se moglo položiti pravo na to dostignuće. Skupljanje bodova vam omogućuju određene karte inovacija koje imate odigrane ispred sebe. No krenimo redom.

Innovation

Na svojem potezu morate odigrati točno 2 akcije, osim ako na početku igre niste prvi igrač onda samo na tom prvom potezu igre odigravate samo jednu. Akcije su sljedeće:

Meld –odigravate kartu iz ruke na stol ispred sebe. Ako već imate odigranu jednu od 5 različitih boja karata ispred sebe, tada ju stavljate preko te karte čiju boju odigravate.

Draw – vučete jednu kartu u vrijednosti vaše karte s najvećom vrijednošću koja je spuštena ispred vas. Npr. ako je vaša najvrjednija karta iz razdoblja 3-Medieval, tada možete vući karte samo iz tog špila. Iznimka je ako više nema karata iz određenog špila za povući, tada se može povući iz špila karata jedne vrijednosti iznad.

Dogma – odaberete jednu od vaših spuštenih karata na stolu i izvršite specijalne benefite s ikonama koji su navedeni na njoj. Ali oprez. Ako jedan ili više igrača ima više otkrivenih traženih ikona na svojim kartama, tada će oni prije vas moći izvršiti benefit te karte. Određenim akcijama na kartama možete već svoje spuštene kupove karata pomaknuti u lijevo, u desno ili prema gore. Time si otkrivate ikone na kartama koje su se nalazile ispod tog kupa, što je odlična stvar jer uvijek želite biti konkurentni s protivnicima u broju vidljivih otkrivenih ikona na kartama.

Achieve – položite zahtjev na jednu od regularnih dostignuća ako ste zadovoljili uvjete koje smo već naveli.

U slučaju da se povuče i posljednja karta iz doba 10-Information, a da nitko još nije ostvario potreban broj dostignuća za pobjedu, tada se gleda ukupan zbroj bodova koji se ostvario tijekom igre.

Za ovako malu igru sasvim je neobično da već i jedna partija u dva igrača može potrajati između 45-60 minuta, ali mislim da je nama potrajala čak i duže. Kod ovakvih vrsta igara najgore je na početku upoznavati se s kartama pažljivo čitajući svaku riječ teksta. Jednom kada se zapamti koja karta što radi, stvari teku same od sebe pa se i igra značajno ubrza.

Prvu partiju je naravno Slavica dobila, ali bilo je jako tijesno. Oboje nam je falilo još jedno postignuće za pobjedu, i Slavici je to uspjelo poći za rukom krug prije mene. Kratko smo bili gledali film „Glup i gluplji 2“ koji se prikazivao na televiziji, prije nego što smo uspjeli zaspati nešto prije ponoći.

Idući dan 29.10. smo se probudili oko 9 sati izvrsno naspavani i odmoreni. Ne znam jeli to bilo do finog morskog zraka, do iznimno udobnog bračnog kreveta, ili generalno do ugođaja, ali bio je izvrstan osjećaj. Iako smo navukli teške zelene zastore preko prozora, pokazalo se da za time nije bilo potrebe jer je zbog mrklog oblačnog dana vani izgledalo kao da je još uvijek noć.

Spustili smo se do blagovaonice i uživali i najbogatijem doručku koji se ikad jeo u životu. U teškoj dilemi što točno jesti, natrpalo se svega pomalo. Pa su se tako na tanjuru našla kajgana, sir i vrhnje, mozzarella, kozji sir, hrenovke, šunka, pohano povrće, kiseli krastavci, kolači. Čak sam nakon svega mazao još i pileću paštetu na kruh dok je Slavica uživala u jutarnjoj kavi, a ja po završetku u bolovima u trbuhu.

Jutro se po doručku poznaje 🙂

Po završetku objeda, otišli smo malo uživati u spa i wellness zonu, da se situacija u želucima ipak malo primiri.

Kada smo se vratili u sobu primijetili smo da se situacija vani malo primirila, pa smo odlučili malo protegnuti noge i izaći iz sigurnosti hotela. Međutim pod primirivanje vremena sam podrazumijevao da nije kišilo ko ludo, jer vjetar je i dalje luđački puhao talasajući more i stvarajući zadivljujuće valove koji su obasipali obalu. Nije se baš preporučilo izlaziti, ali htjeli smo doživjeti i taj ugođaj. Sa sigurne udaljenosti kao hipnotizirani promatrali smo izmjenjivanje jednog masivnog vala za drugim dok su se razbijali o hridine obale. U trenutku razbijanja o stijene i rasipanja u tisuće pjenastih kapljica, scenografija je izgledala zaista zadivljujuće. Poput vatrometa na prekrasnom noćnom nebu.

Valovi 2

https://www.facebook.com/mislavgabrijel.miksa/videos/1915121148535856/

Kada nam se namirila potreba za vizualnom atraktivnošću, nastavili smo laganom šetnjom malo uz rivu, malo po unutrašnjosti gradića. Došli smo tako do prekrasnog umjetničkog paviljona „Juraj Šporer“, a u sklopu kojeg se nalazio muzeja skladatelja Gustava Mahlera. Ulaz je bio slobodan, međutim iz nekog nama nepoznatog razloga, u Opatiji je većina stvari zatvoreno ponedjeljkom. Valjda će nam netko jednog dana objasniti i ovu zagonetku.

Produžili smo dalje i došli do stare crkvice Sv. Jakova, a koja se nalazi odmah iza paviljona. Tu smo kratko predahnuli od silnog vjetra, samo da bi nas na izlasku dočekalo polagano rominjanje kiše koje se sve više pojačavalo, nagnavši nas na brzi povratak u hotel.

Crkvica Sv. Jakova

Vratili smo se tako ubrzo natrag i do spa i wellness zone gdje smo se zadržali što u bazenu, što u saunama, što u izležavanju na ležaljkama, sve do večere u 19 sati.

Za večerom smo imali priliku vidjeti scenu snobizma bogatih gostiju i iziritiranosti kuhara. Naime jedan od stalnih gostiju iz Slovenije je prvo prigovorio konobarici što mu nije donijela salatu prije glavnog jela, već usporedo s glavnim jelom. Naime uvaženi gospodin ima naviku nakon hladnog predjela, jesti posebno i salatu do dolaska glavnog jela. Nakon toga nije mu se svidjelo niti što meso nije njemu zadovoljavajuće vrućine, mada je meni bilo kipuće kada je doneseno. Otpravlja uz galamu konobaricu natrag u kuhinju da se to sredi kako spada, jer već mu se dovde popelo svega, prilikom čega pokazuje na visinu iznad glave. Jadna žena odlazi natrag u kuhinju, otkud se ubrzo čuje sve do nas galama od strane kuhara koji poručuje da ako mu nešto ne valja, neka se vrati otkud je i došao. Slovenac nešto komentira, te se revoltirano diže sa stola i odlazi zajedno sa ženom. Konobarica upravo u tom trenutku izlazi iz kuhinje i trči za njima uz duboke isprike i molbe za iskupljenjem. Nekih desetak minuta poslije kada smo završili s objedom i krenuli prema sobi, naišli smo u predsoblju hotela na konobaricu i momka koji je radio na recepciji kako skakuću oko starijeg para iz Slovenije, nudeći im razne pogodnosti na račun hotela. Kada su primijetili i nas kako sve to slušamo dok čekamo na sporo starinsko dizalo, prilazi recepcionist i nama nudeći duboke isprike za scene kojima smo morali prisustvovati i ispričavajući se na ponašanju kuhara. Umirili smo čovjeka da se ništa ne brine po pitanju nas, da smo mi skromni i priprosti ljudi. Bilo nam je iznimno žao tih dobrih i simpatičnih ljudi koji uskaču svojim gostima oko svake sitnice kako bi im ugodili.

Odigrali smo u sobi i drugu partiju Innovationa. Ovoga puta Slavica je uvjerljivo pobijedila sa 6 postignuća naspram mojih 2. Uvjet je bio zadovoljen i kuverta spremna na otvaranje. Nemalo smo se iznenadili kada smo unutra našli još jednu, manju kuvertu, s instrukcijama da ju smijemo otvoriti kada jedno od nas pobijedi dva puta za redom u igri London 2nd. Sva sreća pa smo ponijeli i tu igru 🙂 .

Sutradan 30.10. smo dan započeli već uobičajenim ritualom – jutarnjim doručkom i poslije boravkom u spa zoni.

Nakon toga smo otišli do paviljona „Juraj Šporer“ razgledati muzej skladatelja Gustava Mahlera. Riječ je o jednom od vodećih i najznačajnijih orkestralnih i opernih dirigenata i skladatelja kasnog romantizma. Slovio je za „umjetnika kojeg nitko nije volio“, zbog različitog pristupa žanru koji je često zamagljivao granice između simfonijske pjesme i orkestralne pjesme, za života nikada nije bio u potpunosti prihvaćen u glazbenim krugovima. Njegovu pravu vrijednost prepoznali su skladatelji Druge bečke škole tek poslije njegove smrti 1911.

Muzej skladatelja Gustava Mahlera

Po završetku razgledavanja malenog muzeja, zaputili smo se u smjeru Lovrana po šetnici Franza Josefa I. Vrijeme se konačno počelo popravljati, vjetar je sve više posustajao, a tamni oblaci su se polako udaljavali. Na putu smo često nailazili na lijepo ugojene ulične mačke, a koje je Slavica morala sve do jedne pošteno izmaziti. Jedan od njih, mačak po imenu Jackie, ostavio je poseban dojam na nas svojom umiljatošću i s malom crnom maramom s prikazom kosturske lubanje svezanom oko vrata.

Mačak Jackie


Šetnica 1


Šetnica 2


Šetnica 3


Nas dvoje


Panorama

Šetnja po šetalištu Franza Josefa I. je zaista jedno nezaboravno iskustvo. S jedne strane ograđenog šetališta more i godinama oblikovane hridine, s druge strane prekrasna zdanja što većih što manjih vila i kuća iz 19. stoljeća. Svako malo smo zastajkivali da slikamo panoramu i zadivljujuće vile i prizore, te tako dočekali brzo spuštajuću noć. Bili smo otpješačili nekih 5,8 kilometara prije nego što smo se zaputili natrag prema hotelu.

Uslijedio je još jedan kratki boravak u spa zoni, zatim večera, a onda je na red napokon došao i London 2nd u komforu sobe. Riječ je o drugoj ediciji poznate igre još poznatijeg dizajnera stolnih igara – Martina Wallacea. U igri 2-4 igrača stupaju u uloge vrsnih graditelja i arhitekata koji nastoje obnoviti i nanovo izgraditi grad London nakon devastirajućeg požara 1666. godine. Nimalo lagan zadatak s obzirom na sve izazove koja igra krije, kao i igrača koji su jedni drugima ljuti suparnici pa neće biti rijetkih niti podmetanja klipova pod noge u želji da baš vi postanete slavnim obnoviteljem Londona.

Prvo što se uočava kod igre je već prilikom samog otvaranja kutije, naime poklopac se otvara poput knjige i vezan je za donji dio kutije. Svi koji su igrali prvu ediciju će zatim primijetiti da više nema ploče s kartom četvrti Londona koje se obnavljaju. U drugoj ediciji to je zamijenjeno velikim Dixit formatom karata koje se mogu kupiti. Osim malih izmjena značenja pojedinih karata, sve ostalo je praktički isto kao i u prvoj ediciji. Pa i nije, druga edicija ima nove prekrasne ilustracije karata. Prilikom tolikog ulaganja u novi dizajn igre, jedino bodu u oči oznake za bodovanje, a koje su u obliku pijunaca iz igre „Čovječe ne ljuti se“.

Da biste pripremili igru, ploču bodovanja i razvoja postavljate na sredinu stola, karte četvrti promiješate i postavite tri početne lokacije koje se mogu kupiti (City, Southwark & Bermondsey i Westminster). Karte razvoja se podijele u tri špila, zavisno o razdoblju u kojem dolaze (A, B i C). Svaki špil je potrebno zasebno pomiješati, te zatim staviti jedan na drugi tako da C bude na dnu, B u sredini, a A na vrhu. Nakon toga svaki igrač vuče početnih 6 karata, dobiva 5 novaca i obnova Londona može započeti.

Na svojem potezu nakon što vučete jednu kartu nasumično iz špila karata razvoja, ili uzmete jednu od postojećih na ploči, imate 1 od 4 akcije koje možete napraviti.

1.) Razvoj grada – odigravate karte iz ruke na stol ispred sebe. U igri postoje četiri različite vrste karata – smeđe su vezane za ekonomiju, plave za znanost i kulturu, roze za politiku i sive za siromaštvo. Sive karte nemaju nikakvu vrijednost i samo vam smetaju i štopaju broj od devet raspoloživih karata koje možete držati u ruci. Da biste odigrali neku kartu iz ruke (osim navedenih sivih), morate odbaciti jednu drugu kartu iste boje, te dodatno platiti određeni broj novčića ako je i to navedeno kao cijena karte. Karte koje odbacujete vraćate na slobodne pozicije na ploču razvoja. Ako su popunjene sve pozicije na ploči, tada se donji red čisti, to jest sve karte koje su se dotad tamo nalazile odlaze izvan igre, gornji red karata se spušta dolje, te tako odbačenu kartu stavljate na sljedeće slobodne pozicije.

Karte koje spuštate ispred sebe slažete u određene kupove, tako npr. s vremenom određene starije karte ćete moći prekriti novim i boljim, ili one već iskorištene novima. Dotaknuti ćemo se još svrhe ovoga u akciji upravljanja gradom.

2.) Kupovina četvrti – za određenu novčanu svotu kupujete jednu od tri ponuđene četvrti i stavljate ju ispred sebe. Kupovinom karte četvrti odmah dobivate određeni broj bodova, možete vući određeni broj novih karata razvoja, možete smanjiti određeni broj resursa bijede (dotaknuti ćemo se još toga). Određene četvrti vam mogu donositi dodatne specijalne benefite. Na svakoj karti četvrti je u gornjem lijevom kutu navedeno gdje se nalazi u gradu (Sjever ili Jug, te dali se nalazi uz rijeku ili ne). Određene karte će vam donositi određene benefite zavisno i orijentalnom smještaju vaših četvrti.

3.) Upravljanje gradom – sve karte razvoja koje spustite ispred sebe donose vam određene benefite u trenutku kada se odlučite za akciju upravljanja gradom. Ti benefiti mogu biti u obliku novčanih prihoda, generiranja bodova, smanjivanja bijede itd. Dakle prilikom upravljanja gradom aktivirate sve otkrivene karte ispred vas, redoslijedom kojim god vi želite. Većina karata jednom kada su iskorištene će se preokrenuti na svoju praznu stranu. Jedanput kada ste završili s aktivacijom karata, za svaku kartu ispred vas, bila otkrivena ili ne, te za svaku kartu koju imate u rukama, kao i za svaki zajam koji ste dužni vjerovnicima, uzeti ćete po jedan resurs bijede. Caka s ovim resursima je sljedeća. Na kraju igre, igrač s najmanje ovih resursa će ih sve odbaciti, ostali igrači će odbaciti od svojih razliku koliko je odbacio igrač s najmanje bijede. Nakon toga na kraju igre ostatak će vam nositi negativne bodove. Tako da želite jako paziti u kojem trenutku ćete ići upravljati gradom jer osim benefita donosit će vam i ove negativne resurse. Također bit će dobro da uvijek držite na oku u kojem trenutku tko ima koji broj ovih resursa, kako vam se ne bi dogodila situacija da je to jedini segment u kojem rasturate svoje protivnike (prikupljanju bijede 😀 ). Svakako ćete željeti držati to pod kontrolom tako da se u pravim trenucima rješavate ove nepogode pomoću određenih benefita na kartama.

4.) Povlačenje novih karata – zadnja akcija koju ćete moći i željeti raditi s vremena na vrijeme je jednostavno povlačenje novih karata, bilo nasumično iz kupa, ili uzimanjem jedne od otvorenih karata s ploče razvoja.

Ako vam u bilo kojem trenutku usfali novaca, možete uzeti zajam od 10 000 funti (u igri predstavljenih kao 10). No pazite se da se previše ne zadužujete jer prilikom odabira svake akcije upravljanja gradom, dobiti ćete po jedan resurs bijede i za svaki zajam od 10 koji imate. Na početku poteza uvijek ćete se moći riješiti zajma tako da platite 15. Na kraju igre svaki zajam od 10 će vam nositi 7 negativnih bodova.

I to bi bilo to, na kraju igre igrač s najvećim brojem bodova pobjeđuje. Naoko dosta jednostavna igra sa svoje 4 akcije, ali iza koje se skriva duboka strategija i iznimno zanimljiva mehanika.

London

Normalna partija inače traje između 60-90 minuta, ali smo ju nas dvoje uspjeli rasturiti prilikom prvog igranja s tri sata trajanja. Slavica je konstantno bila debelo ispred mene i mislio sam da ću sigurno izgubiti. Malo ju je oštetio višak bijede koji je prikupila tijekom igre, i onda smo oboje ostali šokirani zbrajanjem fiksnih bodova na kartama što mi je donijelo 49 bodova, te zajedno s dotad prikupljenih 27 je ukupno činilo 76, naspram Slavičinih 70. Tijesna pobjeda, ali i dalje pobjeda.

Odmah po završetku maratonske partije pobacali smo na brzaka igre u kutiju i klonuli svaki na svoj jastuk usnuvši snom pravih graditelja.

Sutradan 31.10. nas je ranije nego uobičajeno probudio prelijepi sunčani dan. Odmah nakon doručka pohitali smo istražiti i drugu stranu Opatijskog šetališta, dio prema Rijeci.

Naravno s lijepim danom, bilo je automatski i pedeseterostruko više turista, a time u gužvi u gradu. Barem je izmamilo i pokojeg glazbenika koji je svojom gitarom dao jedan poseban romantični doživljaj šetnje. Najneobičnije od svega je bila scena djevojčice koja je svirala violončelo na mulu ispod hotela Kvarner. Od sve te romantične starinske melodije već mi se počelo priviđati da smo jedni od plemića iz stare Austro-Ugarske monarhije. Hrpa Kineza mi je nažalost sa svojim piskutavim glasićima i blicanjem fotića rušilo koncept.

Prekrasan dan u Opatiji


Kaj veliš Krleža na ovo lijepo vrijeme

Šetalište u ovom smjeru je vodilo i kroz prelijepi botanički park Angiolina sa prekrasnim puteljcima kroz razno drvlje i biljke. Bilo je to i mjesto najviše susreta s lokalnim mačkama. Tu smo naišli i na ultimativnu inačicu igraćeg ambijenta 🙂 .

Table of ultimate gaming


Park 1


Park 2


Park 3


Zgrade 1


Zgrade 2

Na svojem daljnjem putu naišli smo i na pokojeg hrabrog plivača, i onda mi je u kombinaciji s prekrasnim toplim vremenom sinulo. Hajdemo i mi. Slavica je naravno na prvu razrogačila oči i proglasila me ludim, ali imam ja svoje načine uvjeravanja i ubrzo je jednako uzbuđena pristala. Vratili smo se brzo do hotela po kupaće i sjurili natrag brzo do dijela šetalište s mulovima gdje nije bila tolika turistička gužva.

More i oblaci

Svlačenje u kupaće je proteklo u očekivanoj ugodnoj temperaturi, međutim prvo stajanje nogom u more je brzo raspirilo sve ambicije o ugodnom kupanju. Stopala su mi se već nakon par sekundi počela doslovno grčiti. Odjednom sve se činilo kao nimalo pametnom idejom. Ali jednako tako glupavo sam se osjećao i dok sam tako stajao sa stopalima u plićaku, dok se par desetak metara dalje neki djedica bučkao u moru kao da je u toplicama. Osjećaj ponosa je natjerao da se krene dalje prema koljenima. Slavica je slijedila u hodu. Stopala su dosad već otvrdnula na hladnoću, no svaki novi dio tijela koji se uranjao je bijesno vikao mozgu da ga izvlači odande. Došli smo do struka i tu stali neko vrijeme. Sada je slijedio najteži dio, prsa i leđa, brrrr mogao sam već osjećati tisuće trnaca kako bodu i te osjetljive dijelova tijela. Onaj djedica je obavio svoj kupanac i sada sa zanimanjem pravog morskog čovjeka naviknutog na ovu hladnoću, promatrao dvoje osjetljive dječice iz velegrada.

„Hajde ljudi, pa niste došli dovde da biste sad stali“, krenuo nas je bodriti i ohrabrivati.

Slavica se na to nasmiješila i bacila, te već iduću sekundu počela ispuštati razne zvukove nelagode.

„Kvragu, dovraga, prokletstvo“, mrmljao sam sam sebi u bradu i zatim se bacio za njom.

Uh taj osjećaj, naježim se po cijeloj dužini kralježnice i sad kad se samo prisjetim. Naravno odmah smo počeli plivati, i s vremenom prilikom plivanja je bilo nešto bolje, ali i dalje s neugodnim osjećajem tisuća sitnih iglica koja ti se zabijaju po cijelom tijelu.

Izlazak iz mora je djelovalo poput ulaska u saunu.

Prvi kupanac u moru ove godine 😀

Uskoro je došlo još ljudi koji su se odlučili povesti za našim primjerom, jedan mladić, te gospođa sa sinom i mužem iz Portugala. Pitali su kakvo je more na što je djedica odgovorio „taman“, a Slavica i ja smo prasnuli u smijeh. I oni su se okušali poput nas, no zadržali su se u moru zato još kraće. Dok smo se sušili svi smo se međusobno upoznali i započeli razgovore o moru, vremenu, restoranima, hotelima, mjestima i svemu onome što povezuje nas plemićku elitu. Bilo je očito po poznavanjima hotela po Hrvatskoj i Europi da su „naša domaća“ žena i Portugalac pošteno imućniji, ali laskalo nam je što su tako doživjeli i nas. Dobili smo tako pregršt preporuka koje hotele i restorane iduće posjetiti, a koje zaobići jer nisu na našoj dostojnoj razini. Zaista simpatični ljudi, nimalo prepotentni zbog svojeg bogatstva kao neki. Sve u svemu jedna zaista zanimljiva dogodovština.

Po povratku u hotel otišli smo direktno u našu dobru spa zonu, gdje smo istjerali i posljednji mrzli trnac iz tijela.

Nakon večere odlučili smo otići u noćnu šetnju, te se ujedno time i oprostiti od grada. Prilikom prolaska kraj jednog od kafića uz rivu, naišli smo na jednu tigrastu mačku kako u slatkoj pozi kakve samo mačke znaju zauzeti, drijema na jednoj od stolica. Naravno morali smo sjesti da Slavica namiri želju za mazom. Naručili smo crno Tomislav pivo i uživali u lijepom noćnom ambijentu pod treperavim svijećama lampiona.

Zadnje jutro 01.11. je bilo iznimno teško za ustajanje. Mrzim završetke prelijepih odmora, pogotovo kada znam da se ujedno vraćam poslu i obavezama. Niti Slavica nije ništa različita po tom pitanju, a vjerujem ni velika većina nas.

Zadnjih 45 minuta prije odjave sam proveo u japanskoj kupelji spa zone kontemplirajući o svim dogodovštinama u protekla četiri dana. Slavica je kroz isti proces prošla u blagovaonici prilikom duge ispijanje kave.

Odjavili smo se u 11 sati, i natrag za Zagreb krenuli u 11:30. Osjećaj povratka je bio kao da ste nogom zakoračili iz jednog svijeta, u jedan sasvim drugi.

No nismo klonuli duhom, već smo pozvali Madu da nas posjeti kako bismo ga naučili Innovation. Dosta brzo se snašao umalo pobijedivši već u prvoj igri, ali pobjedu je ipak odnijela Slavica s 5 postignuća, naspram Madovih 3 i mojih 2. Iduće dvije partije je zato Mado uvjerljivo pobijedio, a u četvrtoj ponovno Slavica. Primjećujete statistiku, nešto me ne ide ova igra.

#340

Mado je nakon četvrte partije morao ići zbog posla sutradan ujutro, a nas dvoje smo odlučili dovršiti njegov Legacy izazov, pa smo zaigrali London 2nd.

#342

Ovoga puta sam uvjerljivo pobijedio sa 102 boda, naspram Slavičinih 73. To su bile dvije pobjede za redom od strane jednog igrača i u ovoj igri, zadovoljili smo kriterij i druge kuverte i krenuli ju otvoriti. U trećoj kuverti smo našli lijepu hrpicu funta uz lijepe želje da ih sačuvamo do posjeta Londonu. Hvala Mado, nadam se da ćemo uspjeti zadovoljiti i taj uvjet 🙂 .

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)