Odmah po završetku Alien: Isolationa čeznuo sam za još dobrog atmosferičnog horor doživljaja. Fenomenalnih naslova je bilo za birati koliko je čovjeku volje. U moru raznih naslova najviše me privukla upravo SOMA od Frictional Games studija, vjerojatno zato što je po ozračju najviše podsjećao na Alien: Isolation. No dok smo u njemu bili smješteni na napuštenoj postaji duboko u svemiru, u SOMI smo se nalazili na napuštenoj postaji duboko ispod oceanske površine. I jedan i drugi naslov su nudili znanstveno fantastično ozračje, klaustrofobični horor svojim uskim mračnim hodnicima, i osjećaj izoliranosti uslijed smještanja radnje daleko od ostatka civilizacije.
Frictional Games su zaslužni između ostalog i za pokretanje nove male igrače revolucije svojom prvom igrom Amnesia: The Dark Descent, a čime su osvježili i uskrsnuli žanr horor preživljavanja iz mrtvih. Tako da sam u igru krenuo s iznimno visokim očekivanjima.
Premisa
Primarna radnja se odvija u 2104. godini u opustošenom podvodnom visoko sofisticiranom znanstvenom kompleksu naziva PATHOS-II. Originalno osnovano 2060-ih za u svrhu termalnog rudarenja od strane konglomerata Haimatsu i Carthage Industries, kompleks je nakon nekog vremena prenamijenjen za razvoj svemirske tehnologije. U tu svrhu je konstruiran i Omega Svemirski Top – elektromagnetska tračna platforma za lansiranje satelita i drugih manjih kapsula u svemir, bez uporabe tradicionalnih raketa. Sve operacije i održavanje postaje nadgleda umjetna inteligencija “Nadzorna Jedinica” (Warden Unit iliti skraćeno WAU), a koja je integrirana u sve računalne sustave kompleksa. Svi članovi posade imaju ugrađen CCRV-7 čip u malom mozgu, koji prati njihove životne funkcije, a također služi i kao crna kutija u slučaju neke nesreće.
PATHOS-II kompleks se sastoji od osam sekcija lociranih na različitim dubinama. Neki se nalaze na plićim koraljnim izbočinama i povezani su tranzitnim sustavom, dok neki drugi dosežu enormne oceanske dubine i do njih vodi dizalo.
Sekcija Alfa (nepoznata dubina) – riječ je o misterioznoj sekciji za koju zna svega nekolicina više rangiranih zaposlenika kompanije. Ovdje se nalazi WAU centralna jedinica, umjetna inteligencija koja upravlja svim sustavima kompleksa. Kasnije je i polazišna točka otkud WAU kreće širiti svoj utjecaj lučenjem strukturnog gela i puštanjem bio-mehaničkih izdanaka.
Sekcija Delta (64 m, 209ft) – sastoji se od nekoliko nepovezanih staništa, komunikacijskog centra i malog kontrolnog centra. Ova sekcija je zadužena za proizvodnju i sastavljanje aerodinamičkih projektila u kojim se lansira brojna oprema i sateliti u svemir s pomoću Omega Svemirskog Topa.
Sekcija Theta (153 m, 501ft) – glavna i najveća sekcija koja se sastoji od naprednih laboratorija za istraživanje i razvoj, stambenih jedinica i administrativnih ureda.
Sekcija Lambda (96 m, 314ft) – služi primarno kao centar za prihvat novih članova posade i posjetitelja. Primarno je račvište otkud šatl tranzitni sustav povezuje sve ostale dijelove kompleksa.
Sekcija Omikron (115 m, 377ft) – nalazi se na samom rubu platoa koji nadgleda duboki bezdanski ponor. Sekcija je fokusirana na istraživanje marinske biologije, hidroponiku i efekte strukturnog gela. Služi i kao centar za dubokooceansko putovanjo dizalom, te u tu svrhu drži zalihe naprednih Haimatsu Napajanih Odijela.
Sekcija Tau – (4114 m, 13497ft) – smješten na najvećoj poznatoj dubini u odnosu na ostatak poznatih sekcija. Od dizala do nastambe vodi puteljak iluminiran svjetlećim stupićima. Osim jasnog navođenja puta služe i za rastjerivanje potencijalno opasnih dubokooceanskih riba i drugih oblika života. Sam Tau se sastoji od radionice i prostora za održavanje, stambenih jedinica, te tranzitnog tunela koji ga povezuje sa sekcijom Fi, gdje se vrše utovarivanja i lansiranja Omega Svemirskim Topom.
Sekcija Ipsilon (99 m, 324ft) – sastoji se primarno velike geotermalne elektrane koja proizvodi električnu energiju koja napaja cijeli PATHOS-II kompleks. Tu se nalaze također i radionice i servisi za brojne robote i Univerzalne Pomagače.
Sekcija Fi (3802 m, 12473ft) – smješten u bezdanu i povezan uskim tunelom s Tau, ova sekcija primarno sadrži masivni Omega Svemirski Top, kao i hangar za utovarivanje u specijalno dizajnirane aerodinamične kapsule.
Sekcija Omega (0 m, 0ft) – riječ je o površinskoj instalaciji nalik naftnoj platformi, gdje vrh cijevi Omega Svemirskog Topa izvire iz oceana. Služi i kao meteorološka stanica.
Glavno površinsko sjedište i primarna luka PATHOS-II kompleksa se nalazi i Lisabonu u Portugalu, dok se pomoćna luka nalazi u Cádizu u Španjolskoj, a uredi za satelitsko upravljanje su smješteni u New Yorku i Londonu.
Incident
Sve se mijenja kada godinu dana prije početka primarne radnje, kada veliki asteroid nije moguće spriječiti u njegovoj putanji ka Zemlji, te pogađa planet svom silinom devastirajući atmosferu i uništivši sav život na površini.
Žitelji PATHOS-II tako postaju posljednjim preživjelim ljudima na Zemlji. Boreći se s negativnim posljedicama osjećaja gubitka i izolacije, nastoje održati privid normale obavljajući iz dana u dan regularna obveze. Međutim depresija sve više počinje nagrizati zajednicu te kreću prva samoubojstva. U takvom ozračju mlada povučena znanstvenica dr. Catherine Chun dolazi na ideju davanja nade preživjelim članovima. Sjećanja i uspomene svakog dobrovoljnog člana skenira pomoću posebnog terminala nazvanog “pilotsko sjedalo”, stvorivši tako unikatnu umjetnu inteligenciju dotične osobe, a koja će nastaviti živjeti u virtualnoj stvarnosti i nakon smrti domaćina. Pohranjene svijesti u fiktivnom svijetu planira ugraditi u računalo satelita i lansirati u svemir pomoću Omega Svemirskog Topa. Tako bi ljudska civilizacija nastavila živjeti u virtualnoj stvarnosti ploveći među zvijezdama. A tko zna, možda naiđu i na neku napredniju izvanzemaljsku civilizaciju koja bi ponovno mogla uskrsnuti čovječanstvo. Projekt dobiva kodni naziv ARK.
Isprva poprilično pozitivan odaziv brzo biva narušen kada viši informacijski analitičar u službi Carthage Industries – Mark Sarang, osmišljava teoriju “Kontinuiteta”. Prema njoj nakon skeniranja svijesti postoje dvije distinktivne jedne te iste osobe, jedne u stvarnom svijetu a druge u virtualnom. Što vrijeme više odmiče ove dvije osobe se počinju sve više razlikovati ovisno o vanjskim čimbenicima. Stoga kako bi se to izbjeglo Sarang predlaže teoriju prema kojoj bi neposredno nakon skeniranja stvarni ljudi trebali počiniti samoubojstvo, kako bi samo jedno njihovo pravo “ja” nastavilo živjeti. Toliko uživljen u svoja vjerovanja biva i prvom žrtvom svoje sulude teorije. No riječ se preko tračeva brzo širi, te ubrzo nastaje cijeli kult “Kontinuiteta”, uslijed čega još veći broj ljudi počinje izvršavati samoubojstva nakon skeniranja. U takvoj situaciji projekt ARK je do daljnjega obustavljen.
Da stvar bude gora WAU potpuno gubi razum uslijed velikog broja samoubojstva, budući da mu je jedan od primarnih zadataka očuvanje života i briga za dobrobit žitelja kompleksa. Kako svoj zadatak shvaća predoslovno, počinje neke od skeniranih svijesti kopirati i prebacivati u razne sustave, uključujući i robotske pomoćnike. Naravno oni nisu u većini slučajeva niti svjesni činjenice da se nalaze u tijelu strojeva, već sami sebe doživljavaju stvarnim ljudskim bićima.
Ova nova zbivanja stavljaju dodatni stres na ionako potpuno rastresenu ljudsku zajednicu. Neki ulaze u fizičke sukobe i uništavaju tako uskrsnule bivše kolege. WAU počinje tako gledati na stvarne ljude u sasvim novom svijetlu, kao na smetnju vlastitoj misiji očuvanja čovječanstva, pa kreće s eliminacijama malobrojnih preživjelih reinkarnirajući njihove svijesti u svojim Frankenstein kreacijama. Također počinje s lučenjem velikih količina crnog tzv. strukturnog gela, koji ima sposobnost oživljavanja mrtvog tkiva. Putem polumehaničko-polustaničnih izraslina počinje se širiti po cijelom kompleksu asimilirajući preostale mrtve ali i još uvijek žive žitelje.
Radnja
U 2015. godini naš glavni protagonist Simon Jarett se budi iz još jedne teške noćne more. San je opet isti, prisjećanje teške prometne nesreće u kojoj je stradala njegova prijateljica moguće djevojka Ashley Hall. Iako preživio Simon je pretrpio gadnu traumu mozga, uslijed koje trpi strašne bolove i ima česte dezorijentacije i gubitke svijesti. Dijagnoza se s vremenom pogoršava pa kada standardni tretmani i liječenje ne poluče rezultatima, odlučuje se na eksperimentalni sken mozga koji provodi doktor David Munshi. Upravo na današnji dan ima sastanak i dogovoreno navedeno skeniranje mozga. Za pripremu konzumira posebnu tekućinu koju mu je doktor preporučio. Došavši u dogovorenom terminu u ordinaciju i laboratorij, zatiče urede u procesu preuređenja. Pristupivši laboratoriju s datom šifrom, zatiče u njemu samog doktora uza neobične uređaje namontirane na zubarsku stolicu. Uvjerava Simona kako se nema čega bojati, kako je cijeli proces skeniranja poput običnog fotografiranja.
Ne vidjevši drugi izbor Simon pristupa nejasnom procesu sjevši u stolicu i nataknuvši posebnu kacigu na glavu, koja mu pokriva cijelo lice. Skeniranje završava zasljepljujućim bljeskom te kada ponovno skida kacigu s glave ne nalazi se više u doktorovoj ordinaciji. Umjesto toga nalazi se u sličnoj stolici u zapuštenoj polumračnoj i vlažnoj mehaničkoj radionici.
Pribravši se od početnog šoka i prigrlivši novu nevjerojatnu stvarnost, kreće istraživati ovo nevjerojatno i misteriozno mjesto. Usprkos zapuštenosti očito je kako se nalazi u nekakvom tehnološki iznimno naprednom postrojenju. Pronalazi korisni Svenamjenski uređaj (Omnitool) i kreće u dublje istraživanje okoline. Ubrzo otkriva da se nalazi u Ipsilon sekciji velikog podvodnog kompleksa zvanog PATHOS-II. Prostorije su u iznimno lošem stanju i na dijelovima sa stropova i zidova kaplja crna uljasta tekućina. Da stvar bude gora iza jednih zakračunatih vratiju se mogu čuti neljudski prodorni urlici. Još jezovitije je što Simon ima novu nevjerojatnu sposobnost preslušavanja posljednjih životnih trenutaka vlasnika trupala na koje nailazi.
Put nam protagonista dalje dovodi do komandne prostorije gdje stupa u zbunjenu isprekidanu komunikaciju s Catherine Chun, a koja ga savjetuje da pođe u komunikacijsku prostoriju kako bi imali bolji signal i jasniju komunikaciju.
Ne vidjevši drugih opcija navigirajući kroza polumračne hodnike kreće prema zadanoj lokaciji, susrevši na putu oštećenog prijateljskog robota koji sadrži svijest Carl Semkena, jednog od članova Ipsilona. Njegova kopirana svijest se doživljava punokrvnim ozlijeđenim čovjekom. Kako bi dobio pristup komunikacijskom tornju primoran je preusmjeriti struju preko oštećenog pomoćnog robota, uzrokujući time strašnu bol Semkinovoj svijesti. Nažalost drugih opcija nema. Može mu jedino olakšati patnju tako da ga trajno isključi s napajanja.
Sva ta buka privlači drugog sve samo ne prijateljski nastrojenog pomoćnog robota. Riječ je o vrsti BULL (UH3) kakve je imao prilike vidjeti deaktivirane u radionici. Ova inačica je djelovala potpuno sluđena i iznimno agresivno nastrojena, izbacujući cijelu bujicu nerazgovijetnih riječi dok bi nasilno nasrtala na Simona. Srećom uspijeva se domoći i zatvoriti u komunikacijsku prostoriju, gdje uspostavlja puno bolju i jasniju komunikaciju s Catherine. Ovoga puta ga upućuje da sa svoje lokacije u Ipsilonu, dođe do nje osobno u Lambda sekciju.
Na koncu dospijeva do još uvijek funkcionalnog šatl tranzitnog sustava Ipsilona B, gdje nailazi na poluživu Amy Azzaro, posljednju evakuiranu članicu Ipsilona. Smrtno ranjena prilikom osposobljavanja napajanja postaje, WAU ju je dohvatio i spojio na svoje izdanke održavajući ju na umjetnom bolnom životu. Urgira stoga Simona da ju skine s napajanja i okonča patnju. Pred Simonom je tako prva u nizu teških moralnih odluka. Ostaviti Amy na životu makar tako bijednom i bolnom, ili joj uslišati želje i isključiti s napajanja pomoću kojeg umjetno diše. Koju god odluku donio put ga vodi dalje tranzitnim šatlom prema Lambda sekciji.
Uslijed velike brzine i oštećenih tračnica uslijed udara asteroida na planet, šatl iskače s tračnica te je Simon primoran dalje nastaviti pješice. Na putu nailazi na brojne druge robote sa skeniranim svijestima ljudskih bića, ali i na korumpirane QUALIA RV2 lebdeće robote koje mora izbjegavati kada se nađe u oceanskom okruženju.
Došavši na dogovorenu lokaciju Lambda sekcije, koja je jednako pusta i zapuštena kao i svi ostali dijelovi PATHOS-II, svjedoči napadu misterioznog humanoidnog bića na jednog od robota s kopiranom sviješću. Po Simonovu pojavljivanju biće bježi, a oštećeni robot ispostavlja se je upravo svijest Catherine Chun.
Da šok bude veći Catherine mu otkriva kako je i on sam zapravo kopirana svijest smještena u korteks čipu implantiranom u tijelo mrtve članice posade Imogen Reed u njezinom ronilačkom odijelu. Godina je 2104. i pravi Simon je mrtav već 89 godina. Upravo Simonova svijest je bila jedna od prvih skeniranih i pohranjenih od strane institucija, koje su putem simulacija testirale određena moždana ponašanja prilikom testiranja lijekova protiv brojnih neuroloških smetnji. Nekako je do baze podataka došao i WAU, koji vjeran svojem programu očuvanja ljudske vrste, je tako i Simona uskrsnuo. Time je objašnjeno kako Simon može preslušavati posljednje trenutke života mrtvih ljudi na koje nailazi. Tako što kao robot ima pristup njihovim crnim kutijama u čipovima CCRV-7 ugrađenima u malom mozgu.
Taman kada pomišlja da je svim neugodnim iznenađenjima i šokovima došao kraj, kao šlag na torti doznaje i da je Zemlju pogodio masivni asteroid potpuno devastirajući planet i izazvavši masovno istrebljenje svog života na površini. Opstala je jedino teško oštećena PATHOS-II stanica i njezini žitelji, koji potpavši pod besciljnost daljnjeg života s vremenom si oduzimaju živote, a oni psihički snažniji budu žrtvama raznih užasnih WAU kreacija. Jedina nada za čovječanstvo leži u projektu ARK, velikoj bazi podataka sa skeniranim sjećanjima pojedinih žitelja postaje, a koju je Catherine s istomišljenicima planirala pomoću Omega Svemirskog Topa lansirati među zvijezde. Međutim nešto je pošlo po krivu i živa Catherine nikad nije uspjela dovršiti svoju misiju, te je ARK zapeo negdje u sekciji Tau na najnižoj točci oceana. Stoga moli Simona za pomoć kao jedinog preostalog fizički sposobnog i psihički stabilnog pojedinca koji bi dovršio njezinu misiju. Zauzvrat obećaje mu mjesto na ARK-i prebacivanjem njegove svijesti u bazu podataka, gdje bi nastavio utopijskim virtualnim životom.
Simon pristaje te prebacuje Catherininu svijest u svoj Svenamjenski uređaj, kako bi ga pratila i savjetovala na daljnjem putu. Plan je domoći se Theta sekcije gdje bi došli do tzv. DUNBAT podmornice koja podnosi visoke pritiske na samom dnu oceana, gdje je smještena Tau sekcija i ARK. No za to prvo im je potrebno nekakvo prijevozno sredstvo koje će ih prvo dovesti do Thete.
U tu svrhu Catherine locira olupinu MS CURIE, masivnog tankerskog prekooceanskog broda koji je služio za snabdijevanje postaje zalihama hrane i opreme, a na njemu su se nalazile i male podmornice. Moguće da je jedna ostala funkcionalnom. Da zadatak ne bude nimalo lagan pobrinuti će se misteriozno humanoidno biće koje opsjeda olupinu. I dok je ženski oblik bio viđen u Lambda sekciji kada je napao i oštetio robotsku inačicu Catherine, ovdje se susreće jednako opasnom muškom inačicom. Balansirajući između izbjegavanja bića i istraživanja olupine, doznaje kako je tanker preživio inicijalni udar asteroida zahvaljujući svojoj unikatnoj sposobnosti da djelomično zaroni ispod površine mora. Posada tako u svojim bilješkama jednom kada su nakon udara ponovno izronili, svjedočili paklenskim prikazima goruće dimom obujmljene Zemlje. Iz nepoznatog razloga brod biva kasnije potopljen, a sudbina posade ostaje misterijom. WAU je uspio svoje korijenje pustiti čak i u olupini broda, blokirajući komandu za pristup podmornicama. Oslobađajući brodske sustave od njegovih spona Simon slučajno preopterećuje jezgru dovevši ju u kritično stanje.
Razjareno biće ga progoni u sumanutoj trci sve do podmornice, no u posljednjem trenutku Simon ipak uspijeva pobjeći. Nažalost ne uspijeva pobjeći i udarnom valu nastalom masivnom eksplozijom broda uslijed preopterećenja jezgre, te podmornica biva oštećenom i izbačenom s kursa u blizinu sekcije Delta.
Ova lokacija je služila kao primarna radionica kompleksa, gdje su se sastavljali sateliti i druga oprema za lansiranje u svemir. Tu doznaje za mračnu sudbinu ostarjelog glavnog nadglednika Terry Akersa. U jednom trenutku je odlučeno da se lokacija napusti, budući da nakon udara asteroida više nije služila nikakvoj svrsi, te da se ljudstvo preseli i pridruži žiteljima Theta sekcije. Svi osim Akersa tako odlaze, koji tvrdoglavo odlučuje ostati sam. U takvom ozračju polako potpada pod ludilo te počinje konzumirati velike količine strukturnog gela, koji iako daje enormnu snagu počinje mu mutirati tijelo na zastrašujuće načine. Na koncu putem radija šalje zahtjev dispečeru Peter Straskyju za slanjem podvodnog cepelina kako bi ga doveo u Thetu. Ni u snu sluteći opasnost upravo to čine.
U sadašnjosti i sam Simon nastoji doći do tog istog automatiziranog cepelina koji bi ga preveo u Thetu. No za to mu je potreban poseban čip, od kojih se još na navedenoj lokaciji jedini funkcionalni nalazi u jednom od obližnjih manjih lebdećih robota, a u kojeg je također implantirana svijest nekog od člana posade Delte. Simon se tako po drugi put nalazi pred velikom moralnom dilemom. Je li uništenje ovog robota s ljudskom sviješću jednako ubojstvu? Je li žrtvovanje jednog takvog života vrijedno ispunjavanju misije i davanju prilike čovječanstvu za novim virtualnim životom u svemiru?
Donijevši tešku odluku uništava robota preuzevši potrebni čip kojim uspostavlja komunikacijsku vezu i odašilje signal cepelinu za prikup. Na putu dijeli grižnju savjesti s Catherine, koja ga tješi kako nije bilo druge opcije.
Došavši na Theta lokaciju odmah pred ulazom susreće još jednu nesretnu dušu u obličju robota – Robin Brass, koja nije svjesna svojeg pravog stanja. Da sve bude tragičnije ona je bila jedna od onih zagovorljivih poklonika teorije kontinuiteta koja je digla ruku na sebe. Simon ima opciju isključivanja robota s napajanja.
Unutar postaje pronalazi hangar s traženom podmornicom, no nalazi se pod sigurnosnom blokadom kao i većina sekcije. Pronašavši u laboratoriju skeniranu svijest Brandon Wana, jednog od članova Theta sigurnosnog tima, Simon i Catherine dolaze na ideju simuliranja njegove svijesti u virtualnoj stvarnosti i ispitivanja kako bi došli do potrebnih pristupnih kodova. No čak niti uza suptilne metode ne uspijevaju izvući informaciju iz njega, svaki put morajući prekinuti simulaciju i započinjući iznova novu. Simon pritom vodi psihološke bitke sam sa sobom i s Catherine, zapitkujući se oko moralnosti igranja Boga nanovim oživljavanjem i ponovnim resetiranjem nečije svijesti. Tek nakon više pokušaja kada dolaze na ideju da Catherine kroza simulaciju impersonira Wangovu ljubav – Alice Koster, uspijevaju iz njega izvući potrebnu informaciju.
S pristupom hangaru i po aktivaciji DUNBAS podmornice, ista se počinje sumanuto otimati od svojih spona. WAU je implantirao svijest i u nju, te je sada tako probuđena potpuno zbunjena i prestrašena novom okolinom i osjećajima. Uspijeva se na koncu osloboditi i nestaje u tamnom oceanskoj vodi.
Catherine brzo skova novi plan prema kojem će se u bezdansku dubinu do Tau sekcije spustiti pomoću dizala. No za to je Simonu potrebno novo posebno odijelo koje bi moglo podnijeti pritisak velike dubine. Za to moraju poći do Omicron sekcije, a gdje se nalazi dizalo i moguće je pronaći traženo odijelo.
To se opet pokazuje iznimno opasnim zadatkom jer za to moraju proći dobrim dijelom Theta sekcije, a koju je ako se sjećate poharao Terry Akers u svojem potpuno sluđenom mutiranom nečovječnom obliku. Što je još gore mutirao je i neke druge članove posade koje je dohvatio, te su sada i oni bili njegova posrednička produljena ruka koja je slijepo tumarala u mraku. Na putu doznaje za cijelu tragičnu situaciju od Akersovog prvog dolaska u Thetu, kako je poharao sekciju, te kako su se malobrojni preživjeli odupirali sve dok ih se nekolicina nije odlučila evakuirati.
U jednom trenutku biva stjeran u kut i uhvaćen od samog Akersa, koji ga pokušava asimilirati u jednog od svojih mutiranih lutaka. No ovaj proces biva neuspješnim budući da Simon više nije potpuno ljudsko biće. Odbačen u stranu zapada u komatozno stanje gdje halucinira boravak u svojem starom stanu s Ahley Hall, u koju je bio potajno zaljubljen. Kada ponovno povraća svijest nalazi se u mračnom hodniku okružen s deformiranim tijelima bivših članova posade, koji se svi nalaze u komatoznom stanju prouzročenimm susretom s mutiranim Akersom ili jednom od njegovih lutaka posrednika.
Navigirajući kroza svu tu noćnu moru Simon ipak uspijeva progonjen od samog Akersa pronaći jedan od odvodnih tunela i pobjeći. Na drugom kraju u neposrednoj blizini same zgrade Omikrona, doznaje za tužnu sudbinu nekolicine preživjelih s Thete, koji ne mogavši ući sekciju uslijed nepovratnog kontakta s druge strane, svi jedan za drugim skončaju davljenjem ili sami počine samoubojstvo.
Domogavši se unutrašnjosti nailazi na zanimljivi novitet u odnosu na sve prethodne sekcije. Sva trupla ljudi na koje nailazi nemaju glave na trupu. Istraživanjem sekcije doznaje kako se jedan od istaknutijih članova – doktor Johan Ross, bio spustio u bezdan kako bi s kolegom provjerio situaciju s preživjelima Tau sekcije. Na povratku je napadnut od strane enormnog bića koje mu ubija kolegu, a njega teško ranjava. Uspjevši se domoći dizala bježi natrag prema Omikronu, no na putu podliježe ranama. Posada ga pokušava reanimirati, ali bez uspjeha. No u sve se naravno ponovno upliće WAU koji ga vraća u život na opću nevjericu uključenih u njegovo spašavanje. S novim spoznajama novorođeni Ross vidi WAU kao ultimativnu prijetnju čovječanstvu, barem u onom još preostalom obliku. Stoga skova plan zaustavljanja umjetne inteligencije njezinim iskapčanjem iz napajanja. Međutim u još uvijek bespomoćnoj ranjivoj formi, ne može sprovesti svoj plan u djelo. Stoga putem halucinacija obznani svoje spoznaje mladoj Raleigh Herber, koja pristaje preuzeti zadatak na sebe. U trenucima odijevanja Haimatsu Napajanog Odijela za dubokooceanski boravak, naslutivši njihove planove WAU ispušta snažni niskofrekventni zvuk zbog čega ugrađeni čipovi svih zaposlenika Omicrona implodiraju raznijevši im glave. Zbog toga Simon nema mogućnost preslušavanja njihovih posljednjih misli te je za rasvjetljavanje misterije primoran se pouzdati u pronađene fizičke bilješke i one digitalne u računalima.
Pronalazi u svlačionici tijelo Raleigh Herber još uvijek u svojem Haimatsu Napajanom Odijelu. Na mjesto gdje je bila glava ugrađuje kameru, te sve skupa dodatno veže strukturnim gelom. Posljednji segment je novi korteks čip gdje će prenijeti svoju svijest. Prije dovršetka uratka biva progonjen od strane žene robota, još jedne nesretne i sluđene duše nastale WAU eksperimentiranjem povezivanja ljudi i strojeva. Za finalni segment potrebno je prebaciti Simonovu svijest iz starog tijela u novo. Međutim kako se ubrzo pokazuje to nije baš onakav proces kako je inicijalno shvatio. Naime svijest nije moguće prebacivati, samo kopirati. Tako da na opći šok kada se Simon budi u novom tijelu, druga svijest i dalje ostaje živom u starom tijelu. U novonastaloj situaciji ostaje s novom teškom moralnom dilemom isključivanja i time umorstva novog Simona, ili ostavljanja na životu u mračnom polurazrušenom kompleksu okupiranom brojnim WAU užasima.
Bez obzira na konačno donesenu ideju Simon nastavlja dalje svoj put u sada novom odijelu, spuštanjem vanjskim dizalom prema sve većim dubinama. Sporo spuštanje krati filozofskom raspravom s Catherine o dilemi od maloprije. Objašnjava si cijelu situaciju kao bacanje novčića, gdje postoji 50:50 posto šansa da će ili on ili nova kopija biti preneseni u novo tijelo. Razgovor biva prekinut abnormalnim treperenjem osvjetljenja dizala i pojavom mutiranog Johan Rossa, koji u Simonu vidi novi alat za ostvarivanje svojeg plana uništenja WAU te ga o tome i obznanjuje. Jednako naglo kako se pojavljuje tako u dva treptaja oka i nestaje u sveopćem mraku velikih dubina.
Dotaknuvši dno Simon kreće prema Tau sekciji slijedeći liniju osvijetljenih stupića. Svako skretanje s puta vodi ka susretu s opasnim dubokooceanskim ribama koje je također dotaknula WAU mutacija. Na putu ima priliku ugledati i divovsku sjenu nečega što vreba u mraku.
Dospjevši unutar same sekcije nalazi ju u jednako lošem stanju kao i sve ostale dijelove kompleksa. I ovdje nema nikog preživjelog. Jedino živo na što naiđe bude neprijateljski nastrojena reanimacija japanskog člana posade Jin Yoshide unutar Haimatsu Napajanog Odijela.
Izbjegavši i ovu WAU kreaturu dospijeva u odvojeni segment gdje pronalazi beživotna tijela ostatka članova posade, kao i članove tima koji su se s Catherine zaputili lansirati ARK, ali na koncu nikad nisu. U jednoj izoliranoj prostoriji pronalazi još uvijek živu Sarah Lidnwall, posljednju stvarnu predstavnicu ljudske rase. Potrošivši sve zalihe hrane jedva preživljava prikopčana na stroju za održavanje života. U razgovoru sa Simonom zaključuje da je dostojan da mu otkrije lokaciju ARK-e, čiji je bila čuvar cijelo ovo vrijeme, i koji se nalazi u ormaru pokraj nje, te kojeg sad otvara određenom kombinacijom tipki. Kao posljednju želju prije Simonovog odlaska, traži od njega da isključi stroj koji ju održava na životu i okonča tako bijedno životarenje. Simon se nalazi tako i pred četvrtom velikom moralnom dilemom. Okončati život posljednjeg pravog ljudskog bića na njezin vlastiti zahtjev, ili ići suprotno željama i ostaviti na besperspektivnom životu na dnu oceana i okruženu kojekakvim čudovištima.
Kakva god odluka bila donesena Simon uzima sanduk s ARK-om i nastavlja svoju Odiseju prema Fi sekciji gdje se nalazi Omega Svemirski Top. Postavlja ARK na teretnu šinu u tunelu koji povezuje dvije sekcije te ju slijedi sve dok mu se Ross ponovno ne obraća putem halucinacija i skreće s puta prema misterioznoj lokaciji Alfa, a gdje se nalazi WAU centralni sustav iliti njegovo “srce”.
Došavši do samog središta s velikom sferoidnom strukturom, Ross obznanjuje Simona da njegovim odijelom kola modificirani nekalibrirani strukturni gel koji ima mogućnost uništiti WAU ako dođe u doticaj s njim. Kreacije koje je stvorio i stvarat će, nisu i nikad neće biti prava ljudska bića, stoga treba spriječiti svu buduću patnju tako što se WAU uništi. Pred Simona je tako stavljena i peta i najteža moralna kušnja. Poštedjeti jedini stroj koji održava makar i privid ljudskog opstojanja, ili uništiti i tako okončati cjelokupnu noćnu moru koji je kreirao. Što god odlučio na koncu će Ross htjeti uništiti Simona, bilo iz gnjeva jer se oglušio na njegove molbe, ili iz nužne potrebe. U oba slučaja će se u ključnom trenutku pojaviti golemo crvoliko biće – Levijatan (ona ogromna sjena viđena tijekom puta prema Tau sekciji), a koji će proždrijeti Rossa.
Zahvale će međutim morati izostati jer se idući na meti nalazi sam Simon, kojeg uporno proganja sve dok se on ne uspije domoći i skloniti u Fi sekciji. Na nižoj razini gdje se priprema teret za lansiranje, nailazi na Catherinino pravo ljudsko truplo. Otkriveno je kako je umorena prilikom žustre rasprave s kolegama oko finalne sprovedbe plana lansiranja ARK u svemir, ili držanja pohranjenog u PATHOS-II kompleksu.
Završivši s pripremama Simon se penje u kontrolni toranj i zaposjeda pilotsko sjedalo s uređajem za skeniranje svijesti. Zajedno s procesom skeniranja i prebacivanja njihovih svijesti u ARK bazu podataka, Catherine pokreće i sustav lansiranja s odbrojavanjem. Iako se čini uslijed sporosti sustava da Simonova nova svijest neće stići biti kopiranom i prebačenom na ARK, u posljednjoj sekundi ipak uspijeva na njegovu veliku verbalnu radost.
Međutim sve se mijenja kada nakon zasljepljujućeg bljeska na opći šok shvaća da se i dalje nalazi u stolici u istom depresivnom ambijentu. I ista Catherine iz Svenamjenskog uređaja povraća svijest te Simon manično zahtjeva odgovore što je pošlo po krivu i zašto su još uvijek tu a ne na ARK-i. Staloženo mu objašnjava surovu činjenicu da su nažalost oboje izgubili igru bacanja novčića, te kako su njihove kopije prenesene. Urgira ga da bude sretan zbog njih, jer će barem neki dio njih nastaviti postojati. No Simon iznimno loše podnosi neočekivani razvoj događaja usprkos svoj podnesenoj žrtvi i izazovima kroz koje je prošao. Optužuje Catherine da ga je lagala i samozavaravala te oboje ulaze u žustru svađu koja rezultira preopterećenjem Svenamjenskog uređaja. Simon se krene usplahireno ispričavati no prekasno je, uređaj je uništen zajedno s Catherininom sviješću. Ostaje tako sam dok se svijetla oko njega počinju polako gasiti tonući u potpunu tminu.
Kreće odjavna špica s imenima svih koji su radili na igri, na kraju koje imamo dodatni nastavak radnje. Kopirani Simon se budi u pilotskoj stolici usred spilje. Izašavši van na svijetlo biva osupnut nevjerojatnom šumskom prirodnom ljepotom. Susreće novu kopiju Catherine prijateljski ju zazvavši i trgnuvši iz zamišljenog pogleda prema bajkovitom futurističkom gradu na otoku.
Iduće scena je ona lansiranog satelita s ARK-om u orbiti oko devastirane plamteće Zemlje. Razgranavši solarne panele potisnici ga upućuju dalje od planete prema dubokim svemirskim prostranstvima.
Likovi
21. stoljeće
Simon Jarrett – glavni protagonist igre. Riječ je mladom ljubitelju književnosti i filma iz Toronta u Kanadi. Najviše uživa provoditi vrijeme gledajući televiziju i igrajući video igre. Radi u malenoj knjižari/striparnici naziva The Grimore, gdje obnaša poziciju voditelja. Zajedno s njim tu su i kolege i prijatelji Ashley Hall i Jesse. Na jedan nespecifičan dan kada je odlazio s posla zajedno s Ashley, doživjeli su tešku prometnu nesreću kada je distraktirana majka s troje djece projurila kroz crveno svijetlo naletjevši na njihov auto. Dok je majka s djecom u terencu pretrpjela svega male ogrebotine, Ashley je poginula na licu mjesta uslijed gušenja budući da joj je krv natopila pluća. Simon iako preživio pretrpio je tešku traumu glave naticanjem mozga i pritiskanjem lubanje. Zbog toga trpi teške bolove i glavobolje, te povremena krvarenja i gubitke svijesti prilikom prevelikog stresiranja i naprezanja. No najgora dijagnoza od svih jest da mu nije preostalo tek nešto više od nekoliko mjeseci života. Uslijed tako deprimirajuće spoznaje i s obzirom na to kako klasična medicina nije polučila rezultatima, u posljednjem očajničkom potezu obraća se doktoru Munshiju i njegovoj revolucionarnoj metodi skeniranja mozga.
Ashley Hall – mlada dvadesettrogodišnja zaposlenica knjižare/striparnice The Grimore iz Toronta. Kolegica je i dobra prijateljica Simonu, koji prema njoj gaji i ljubavne interese. Nesretno je poginula 09. travnja 2015. godine tijekom vožnje sa Simonom, kada je na njih naletio terenac. Simon ima česte noćne more nakon nesreće u kojem se Ashley učestalo pojavljuje.
David Munshi – kanadski neuroznanstvenik koji zajedno s kolegom doktorom Paul Bergom radi na pionirskom radu neurografske tehnologije, što između ostalog pomaže u razvoju umjetne inteligencije. Pretpostavlja se da je indijskog, pakistanskog ili bangladeškog porijekla. Njegovo prezime na perzijskom znači “učitelj” ili “bilježnik”. Zajedno s doktorom Bergom u počecima radi u sklopu PACE Laboratorija, gdje rade na razvoju neurografa – skeniranju oštećenog mozga i kreiranju digitalnog računalnog modela. Nad njim bi onda vršili putem simulacija brojna testiranja u svrhu pronalaska optimalnog načina liječenja pacijenta, bez da on sam bude podvrgnut tim eksperimentima.
Poslije svoj rad sele na Sveučilište York, nakon čega rade za brojne nepoznate institucije. Nakon smrti doktora Berga 2069. godine sve do umirovljenja radi za Sveučilište Dartmouth. U igri ga po prvi put susrećemo još uvijek na doktoratu računalnih znanosti na Sveučilištu York, kada uz ograničena sredstva radi na brojnim eksperimentalnim projektima.
Na preporuku osobne liječnice dr. Erin Peake u bolnici Sveta Marija u Torontu, Simon biva upućen upravo doktoru Munshiju, te skeniranjem mozga 02. svibnja 2015. biva ujedno i prvim takvim kandidatom. Nažalost predloženi plan oporavka prema testovima neurografa se pokazuje neuspješnim, te Simon umire mjesec dana nakon toga. Prije smrti ostavlja pismenu privolu kojom dozvoljava doktoru Munshiju da koristi njegov sken i nastavi sa svojim radom. Simonov sken mozga tako postaje prvi predložak za daljnja testiranja i eksperimentiranja u znanstvenoj zajednici.
Poslije Simonove smrti Munshi nastavlja na svojem radu u području neurokirurgije na koncu stekavši doktorat. Puno godina poslije Munshi je u svojim 90-imao u intervjuu s novinarom Andrew Mackrellom, gdje je obznanio kako nikad ne bi pokušao vratiti dobrog prijatelja i kolegu Berga natrag u život, kao niti Simona. Prema njegovoj izjavi to ne bi bili oni, jer tehnički ne bi bili ljudi. Naveo je pritom i da svi takvi pokušaji oživljavanja mrtvih ne bi dobro završili jer kopirano stanje svijesti nikad ne bi moglo prihvatiti svoju novu situaciju, što bi kao rezultat imalo nestabilne i nepredvidljive posljedice. Protupitanjem novinaru bi li on ikad vratio i prihvatio svoju pokojnu suprugu, Mackrell je odgovorio potvrdno te da bi ju volio jednako jako kao i originalnu inačicu.
22. stoljeće
Lissa Golaski – kćer Adam i Rebecce Golaski.
Usprkos kasnijem kajanju, Adam je bio fizički i psihički zlostavljač supruge i kćeri. Ostavivši ih na površini kada se vratio u PATHOS-II, poslije udara asteroida polagano tone u ludilo i konzumaciju strukturnog gela, javljaju mu se brojne halucinacije pretežno one o kćeri. Pozadinu priče primarno doznajemo iz mini serije Transmisija.
Rebecca Golaski – supruga Adam Golaskija.
Tijekom zajedničkog boravka na površini Adam je fizički i psihički zlostavljao suprugu i kćer. Rebecca ga je naučila istinski mrziti zbog toga, kao što je vidljivo tijekom jednog od intervjua. Pozadinu priče primarno doznajemo iz mini serije Transmisija. Poginula je zajedno s kćeri i ostatkom čovječanstva na dan udara asteroida o Zemlju.
Sekcija Ipsilon
Jane Adams – glavna zapovjednica Ipsilon sekcije u sklopu PATHOS-II kompleksa. Nakon što je Gavin Finley onesviješten prilikom korištenja pilotskog sjedala, Adams je zabranila njihovo daljnje korištenje. U travnju 2103. godine izdana je naredba za evakuacijom Ipsilona. Svi članovi sekcije izuzev Amy Azzaro i Carl Semkina su prebačeni u Theta sekciju. Pretpostavlja se da je poginula 16. siječnja 2104. tijekom Akersovog napada na Theta sekciju.
Vigdís Jónsdóttir – poznata i pod nadimkom Jonsy, je islandska komunikacijska operativka koja je stacionirana kao dispečer u Ipsilon sekciji. Prije evakuacije zaprimila je tri poruke iz New Yorka, Lisabona, Londona i Cádiza, vezano za nadolazeći gubitak komunikacije usred predviđenog udara asteroida u Zemlju. Zajedno s većinom tima evakuirana je u Theta sekciju, gdje se 31. kolovoza 2103. podvrgnula skeniranju mozga za ARK projekt. Prilikom Akersovog napada na Thetu uspijeva pobjeći s malom grupicom preživjelih, no u procesu biva teško ranjena. Od zadobivenih ozljeda na koncu skonča na pred ulazom u Omicron. Emma Alvaro ju je tom prilikom opisala kao “snažni i šutljivi tip osobe”.
Simon kasnije susreće kopiju njezine svijesti u jednom od robota kontrolne sobe Ipsilona. Kako bi osposobio računala primoran je isključiti robota s izvora napajanja.
Baxter Rogers – inženjer geotehnike PATHOS-II stacioniran u Ipsilon sekciji. Pojavljuje se u mini seriji “Transmisija”. U travnju 2103. godine evakuiran je s većinom tima u Theta sekciju, gdje se 17. kolovoza 2103. podvrgnuo skeniranju mozga u sklopu ARK projekta. U prosincu 2103. unovačen je u tim Lambda Spasilačke Ekipe.
U mini seriji “Transmisija” Roger je prikazan kao smireni i prijateljski nastrojeni pojedinac i bliski prijatelj Martin Fishera. Pomaže Dorian Cronstedtu u obuzdavanju i zatvaranju u skladište Adam Golaskija, nakon što je ovaj sluđen ubio Richard Hollanda. Ubijen je od strane reanimiranog Martin Fishera prilikom pokušaja spašavanja kolegice Vanesse Hart.
Amy Azzaro – terenska servisna tehničarka stacionirana u Ipsilon sekciji. Prema prezimenu bi se dalo naslutiti da je talijanskog podrijetla. Prije udara asteroida imala je supruga od kojeg je bila odvojena većinu godine, budući da je on bio na površini dok je ona radila u sklopu PATHOS-II kompleksa. 12. siječnja 2103. godine taman nešto prije udara, zaprima posljednji oproštajni video poziv od supruga, u kojem izražava žaljenje što nisu imali više vremena jedno za drugo, no usprkos tome ističe kako je ponosan na nju i njezin impresivan rad za PATHOS-II.
Tijekom evakuacije Ipsilona naloženo joj je od strane Jane Adams da zajedno s Carl Semkenom ostane u sekciji, kako bi pratili i po potrebi održavali pravilan rad geotermalne elektrane. Amy i Carl su bliski prijatelji, što je evidentno iz njezinih crteža. Vrijeme krati crtajući i podvodni biofaunu, te pišući haiku pjesme koje se mogu pronaći duž opservacijskog tunela.
S vremenom zajedno s Carlom primjećuje neobično i eratično ponašanje Univerzalnih Pomagača, o čemu Amy informira Heather Wolchezk 03. svibnja 2103., a ova joj savjetuje da zakračunaju određene dijelove sekcije kako bi ih spriječili od prilaska osjetljivoj opremi. Idući dan Carl biva umoren od strane jednog od robota u kojeg je prekopirana njegova svijest. Isti potom progoni Amy, no ona ga uspijeva teško oštetiti strujnim kabelom pod naponom, nakon čega napušta Ipsilon. Izvan sekcije u ronilačkom odijelu kontaktira Peter Straskyja i obavještava o tome što se dogodilo, a on ju poziva da dođe u Thetu.
Unutar šatl tranzitne postaje sekcije Ipsilon B, Amy nastoji osposobiti napajanje sustava no u procesu biva smrtno ranjenom. Prije nego što smrt nastupi WAU ju uspijeva dohvatiti stopivši joj tijelo svojim izdancima i odonda ju umjetno održava na životu. Kasnije ju Simon susreće u takvom polusvjesnom stanju prilikom čega ga moli da joj okonča muke i prekine napajanje koje ju drži na životu.
Gavin Finley – terenski servisni tehničar stacioniran u Ispilon sekciji. Bio je prvi član čiju svijest je WAU uspio skenirati preko pilotskog sjedala, a u svrhu ostvarivanja svojih zadanih ciljeva održavanja čovječanstva po svaku cijenu. Nasilno iskustvo je bilo toliko ozbiljno, da je Finley proveo preko trideset sati u komi, što je nagnalo zapovjednicu sekcije Jane Adams da obustavi daljnje korištenje pilotskog sustava. Po oporavku zajedno s većinom osoblja evakuiran je u Theta sekciju, gdje je 12. kolovoza 2103. pristupio skeniranju mozga u sklopu ARK projekta. Neposredno nakon skeniranja počinio je samoubojstvo uvjeren u teoriju kontinuiteta.
Louise Meuron – neposredno prije udara dobila je od John Strohmeiera Svenamjenski uređaj s uputstvima kako da ga koristi. Zajedno s kopijom svijesti Gavin Finleya aktivirala je turbo baterije u Ipsilonu, nakon čega je evakuirana zajedno s većinom osoblja. WAU kopirana svijest Finleya je potom uništena, što je za Meuron bilo traumatično iskustvo budući da su bili dobri prijatelji. U Theti je 01. kolovoza 2103. pristupila postupku skeniranja mozga za ARK projekt, nakon čega je počinila samoubojstvo slijedeći teoriju kontinuiteta. Kasnije Simon pronalazi njezin Svenamjenski uređaj u skladišnom prostoru u Ipsilonu, te ga koristi tijekom cijele igre.
Carl Semken – tehničar PATHOS-II stacioniran u Ipsilonu. Dobar je prijatelj s Amy Azzaro, što je evidentno iz njezinih crteža.
Nešto prije travnja 2103. prijavio je nekarakteristične osjećaje vrtoglavice nakon korištenja pilotskog sjedala prilikom daljinskog upravljanja UH3. Dijagnostika provedena od strane Amy Azzaro je pokazala skok u razini elektromagnetizma kacige korištene kao sučelje. Trag je doveo do samog WAU, koji je počeo koristiti pilotska sjedala za kreiranje neurografa članova posade. Negdje u travnju Ipsilon je evakuiran izuzev Carla i Amy, koji su ostali kako bi pratili i osigurali pravilni rad geotermalne elektrane. S obzirom na sve agresivnije ispade pomoćnih robota bili su primorani zakračunati i zabarikadirati određene segmente Ipsilona. Četvrtog svibnja dobili su i sami nalog za evakuacijom preko dispečera Peter Straskyja. Privodeći posao kraju nešto nakon 14:11 sati, Semken je napadnut i ubijen od strane psihotičnog pomoćnog robota, a zauzvrat Amy je uništila njega.
Kasnije tijekom igre Simon nailazi na oštećenog pomoćnog robota sa Semkinovom sviješću u sebi. Prilikom razgovora očito je da nije svjestan svojeg pravog stanja, budući da se doživljava ozlijeđenim punokrvnim ljudskim bićem. Za osposobljavanje pristupa komunikacijskom tornju Simon je primoran preusmjeriti struju preko oštećenog pomoćnog robota, kako bi došao do pristupa prostoriji. Međutim time prouzročuje digitalnom Semkinu neviđenu bol. Alternativno može prekinuti njegov dovod napajanja i tako ga ugasiti, no time bi potpuno izbrisao to jest efektivno ubio Semkinovu svijest.
Aashish Shankar – indijski inženjer koji je služio u Ipsilon sekciji. U travnju 2103. je relociran zajedno s većinom posade u Thetu. Bio je jedan od posljednjih zakazanih kandidata za skeniranje mozga u sklopu ARK projekta, prije nego što je John Stronhmeier izdao zapovjed za obustavom skeniranja povodom posljednjeg samoubojstva Guy Konrada. Prilikom Akersovog upada i pošasti Thete, zajedno s zapovjednicom Jane Adams bio je jedini koji se odlučio fizički oduprijeti napadu. Iako njegova sudbina ostaje nepoznatom, prema načinu na koji je Brandon Wan pričao o njihovom činu, bilo je očito da nisu niti dobro niti lijepo skončali. Upravo njihova sudbina ga je i odvratila od bilo kakvog pokušaja suprotstavljanja. Ostaje otvorenim za interpretaciju jesu li pretvoreni u mutirane Akersove lutke, ili su završili u deformiranom komatoznom stanju poput i drugih članova na koje je Simon kasnije nailazio.
Sekcija Lambda
Chris Josic – glavni zapovjednik sekcije Lambda. Neposredno prije udara asteroida, 12. siječnja 2103. zaprimio je email od oca – Matthias Josica, koji ga je obznanio o situaciji i raspoloženju na površini, te položio nade da barem članovi PATHOS-II prežive destruktivnu apokalipsu.
Neko vrijeme nakon udara relociran je u Thetu zajedno s ostakom članova Lambde. Skeniranju mozga za ARK projekt pristupio je 18. kolovoza 2103.
Najvjerojatnije je skončao jednako kao i većina članova Thete povodom Akersovog napada na sekciju 16. siječnja 2104.
Nathan Grau – kapetan luke u sklopu Lambda sekcije. Nakon udara asteroida relociran je s ostakom posade u Thetu. Skeniranju mozga za ARK projekt pristupio je 05. kolovoza 2103., nakon čega je počinio samoubojstvo slijedeći teoriju kontinuiteta.
Vanessa Hart – komunikacijska operativka stacionirana kao dispečer u Lambda sekciji. Više puta je referencirana u porukama drugih članova, te se pojavljuje u mini seriji Transmisija.
Nakon udara asteroida biva relocirana s ostakom posade u Thetu. Kasnije se vratila u Lambdu s dijelom Spasilačke Ekipe pod zapovjedništvom Dorian Cronstedta, kako bi sačuvali sekciju od napredujućeg prolapsa strukturnog gela i WAU izdanaka. Uslijed izmicanja situacije kontroli napadnuta je od reanimiranog Martin Fishera, no Imogen Reed ju je svojom intervencijom spasila. Navukavši ronilačko odijelo zaputila se pješke prema Theti u čemu je i uspjela. Medicinski nalaz Nadine Masters od 20. prosinca 2103. je dijagnosticirao svega sitne ogrebotine i blagu hipotermiju uslijed dugog oceanskog hoda. Kao jedina preživjela njezina fantastična priča događaja u Lambdi je diskreditirana i odbačena.
Tijekom evakuacije Thete povodom Akersovog napada 16. siječnja 2104., u tunelu koji spaja sekciju s Omicronom namjerno je izazvala eksploziju vlastite boce s kisikom trajno ga zapečativši, žrtvujući vlastiti život kako bi spriječila čudovišta da slijede ostatak preživjelih.
Simon poslije nailazi na njezino raskomadano tijelo na izlazu iz tunela.
Marishika Daviau – tehničarka stacionirana u Lambdi. Nakon udara asteroida relocirana je u Thetu zajedno s ostatkom posade. Imala je zakazano skeniranje mozga u sklopu ARK projekta, no do toga nikad nije došlo uslijed obustavljanja operacije nakon Strohmeierove zapovjedi.
Njezina sudbina ostaje nepoznatom, no vjerojatno ubijena povodom Akersovog napada na Thetu 16. siječnja 2104., ili je pretvorena u jednu od njegovih mutiranih lutaka.
Sekcija Delta
Terry Akers – glavni zapovjedni inženjer Delta sekcije, te sa svojih 66 godina jedan od najstarijih članova čitave PATHOS-II posade. Prema naglasku je očigledno da dolazi s juga SAD-a, no osim toga malo toga je poznato, osim da je imao zdravi radni odnos sa svojim podređenima te da je bio cijenjen i poštivan među njima. Najdraži hobi u slobodno vrijeme mu je bilo igranje šaha, koji je bio dostupan na svim PATHOS-II računalima za razbibrigu. Bio je očito poprilično vješt u igri jer je Javid Goya jednom prilikom izjavio kako više nikad neće igrati s njim uslijed ponižavajućeg poraza. S ovim hobijem je nastavio i nakon što su svi ostali članovi evakuirani u Thetu. Simon će poslije na njegovom računalu naletjeti na podatak da je tijekom svoje samoće odigrao i pobijedio u preko 1000 partija protiv računala. Prema pronađenim osobnim fotografijama koralja i podmorskog života u njegovom uredu, bio je očito i strastveni fotograf.
Povodom postepenog propadanja sekcije nakon udara asteroida i bojeći se opasnosti širenja WAU utjecaja, članovi Delte su 14. kolovoza 2103. dobili zapovijed od strane Dorian Cronstedta o relociranju u Thetu. Kada mu je odbijeno zadržavanje titule na novoj lokaciji, Akers iz inata odlučuje svojevoljno ostati sam u Delti.
Tijekom dugog perioda izolacije vrijeme krati igrajući šah protiv računala, no polako počinje tonuti u ludilo i javljanje unutarnji glasova. Uslijed toga počinje konzumirati velike količine strukturnog gela prolazeći kroz mutiranu rekonstrukciju tijela i tonući u sve veće ludilo. S pojačanom osjetljivošću na svijetlo usred konzumacije strukturnog gela, u jednoj od psihotičnih epizoda obratio mu se glas nagnavši ga na pomisao kako mu oči više nisu niti potrebne. Poslušavši uklonio ih je vlastitim rukama.
15. siječnja 2104. nakon duge komunikacijske tišine Akers se javlja Theti obavještavajući ih kako je odlučio napokon biti relociran. Dispečer Peter Strasky koji je komunicirao s njim izražava iznenađujuće zadovoljstvo te obavještava tim ronioca zajedno s Maggie Komorebi i Shawn Evansom da cepelinom pođu po njega.
Došavši na lokaciju Akers na prepad napada tim, nadjačavši ih prekida komunikaciju s Thetom, te ranjenim članovima ubrizgava strukturni gel i zajedno s njima kreće cepelinom prema Theti. Tijekom puta Akers bilježi svoju jednostranu komunikaciju s WAU u kojoj izjavljuje kako je Delta ostavljena u dobrim rukama, a sada je na redu da dječicu u Theti uspava u krevet i gleda kako spavaju.
Izgubivši kontakt s timom koji je pošao prema Delti, Emma Alvaro i Brandon Wan dočekuju cepelin pronašavši na njemu samo unakaženog i ukomiranog Akersa, kojeg nesvjesni opasnosti unose u postaju i odnose u medicinski odjel. Tamo doktorica Nadine Masters vrši pregled i skeniranje izobličenog tijela, izražavajući svoj užas kao i tmurne prognoze kako uslijed uznapredovale mutacije unesrećeni se više nikad neće probuditi iz kome. No prije nego što je uspjela i dovršiti rečenicu Akers se budi i dohvaća ju za lubanju smrskavši ju nadljudskom snagom. Simon će poslije pronaći njezino poluživo tijelo dohvaćeno WAU izdancima i umjetno održavano na životu.
Detalji daljnjeg toka zbivanja su poprilično nejasni. Prema šturim informacijama očito je kako su se članovi Thete u početku pokušali oduprijeti napadu, no nadjačani su od strane samog Akersa ali i njegovih mutiranih lutaka. Prema izvještaju John Strohmeiera jednu od lutaka su uspjeli i ubiti. Međutim više ljudi je već u okršaju izgubilo svoje živote pa je donesena odluka o evakuaciji u Omicron. Brandon Wan se pritom žrtvovao sabotirajući dizalo i zaključavši se u laboratorijskom sektoru skupa s čudovištima, omogućivši ostatku članova bijeg prema nižoj razini i izlazu iz sekcije.
Brandon Wan – kineski inženjer PATHOS-II stacioniran u Delti. Rođen u Hong Kongu i sichuanskog podrijetla, od najranije mladosti je pokazao talent prema tehnici i tehnologiji, evidentno prema fotografijama u njegovoj sobi u Theti. Za PATHOS-II je počeo raditi s početkom 2102. godine, te je bio blizak suradnik s Javid Goyom, Astrid Krier i Terry Akersom. Goya ga je čak zvao imenom u korespondencijama. Bio je i dobar prijatelj s Aashish Shankar iz Ipsilona. Nešto prije 2103. godine ušao je u romantičnu vezu s Alice Koster. Nakon udara asteroida i napuštanja Delte, relociran je u Thetu. Tu ga je 25. kolovoza 2103. upravo Alice nagovorila i otpratila na skeniranje mozga za ARK projekt,
Kada je Akers poharao Thetu sa svojim mutiranim lutkama 16. siječnja 2104., žrtvovao se onesposobivši dizalo i omogućivši ostalima bijeg. Izoliran u laboratoriju i stjeran u kut počinio je samoubojstvo prerezavši si grkljan nožem.
U igri Simon Jarrett nailazi na kopiju njegove svijesti u Theti, te ju podvrgava brojnim ispitivačkim simulacijama kako bi izvukao pristupne kodove hangara DUNBAS podmornice. Tek kada Catherine impersonira njegovu ljubav Alice, uspijevaju iz njega izvući informaciju. Poslije njegovo tijelo pronalazi u jednoj zaključanoj prostoriji, te preuzima čip za ponovno aktiviranje dizala.
Javid Goya – tehničar PATHOS-II stacioniran u Delta sekciji. Malo toga je poznato o njemu osim osim da je iz zapadne Azije. Njegovo prezime Gouya (گویا) na perzijskom znači “onaj koji je elokventan s riječima”. 14. kolovoza 2103. je zajedno s ostalim članovima (izuzev Akersa) evakuiran u Thetu. Tamo je pet dana poslije pristupio skeniranju mozga u sklopu ARK projekta. U jednom trenutku mu je i WAU skenirao mozak tijekom korištenja pilotskog sjedala. Nakon Akersovog napada na Thetu 16. siječnja 2104. završio je kao jedna od mnogobrojnih komatoznih žrtava.
Simon kasnije susreće njegovu svijest unutar UH3 robota dok lebdi i vodi fiktivne razgovore u vanjskom segmentu Delte. Tom prilikom mora donijeti tešku odluku uništiti ga kako bi došao do čipa za kontaktiranje cepelina koji će ga odvesti u Thetu.
Astrid Krier – terenska servisna tehničarka stacionirana u Delti. Napisala je dokument naziva “Post-Konstrukcijske Izmjene”, u kojem je razradila metodu za ostvarivanje dodatnog prostora lansirne kapsule korištene za Omega Svemirski Top. Catherine Chun se temeljito konzultirala ovim dokumentom prilikom osmišljavanja lansiranja ARK u svemir. Zajedno sa svim ostalima osim Akersa, evakuirana je 14. kolovoza 2103. u Thetu. 20. kolovoza pristupa skeniranju mozga za ARK projekt, nakon čega počini samoubojstvo prateći teoriju kontinuiteta.
Sekcija Theta
Emma Alvaro – astrodinamička stručnjakinja PATHOS-II stacionirana u Theta sekciji. Prema prezimenu je implicirano da je španjolskog, portugalskog ili galicijskog porijekla. 29. srpnja 2103. je pristupila skeniranju mozga u sklopu ARK projekta.
Zajedno s Brandon Wanom, bila je prva koja je zatekla Akersovo unakaženo tijelo na cepelinu koji se vratio iz Delte. Tim povodom je kontaktirala dispečera Peter Straskyja da probudi doktoricu Nadine Masters u pripremi prijama unesrećenog.
Nakon Akersove pošasti po Theti bila je među malobrojnim preživjelima koji su uspjeli pobjeći do Omicrona. Nažalost kako se ta sekcija nalazila uslijed karantenske izolacije i nitko se nije odazivao na pozive, nesretno je skončala s ostalim kolegama kada su se zalihe kisika ronilačkog odijela iscrpile.
Simon poslije u igri pronalazi njezino tijelo pred ulazom u Omicron, prilikom čega može preslušati njezine posljednje trenutke malodušnog prijateljskog razgovora s Richard Thabom.
Robin Bass – terenska servisna tehničarka PATHOS-II stacionirana u Theta sekciji. Rođena je u D.C. u SAD-u 10. prosinca 2072. Simon u njezinoj sobi nailazi na brojne osobne predmete koje daju uvid u njezin život izvan posla, uključujući u staklo zatvoren cvijet i ukrasni lonac s naslovom na dnu “Za tetku”, koji je dobila od nećakinje. Robin je bila uvjereni poklonik kulta kontinuiteta, stoga niti ne čudi što je 26. kolovoza 2103. nakon obavljenog skena mozga za ARK projekt, izvršila samoubojstvo razrezavši zapešća.
Simon pronalazi oštećenog pomoćnog robota pred samim ulazom u Thetu, a u koji je WAU implantirao njezinu svijest. Nije svjesna okoline kao niti svojeg stanja, umjesto toga vjeruje kako proživljava život unutar virtualne simulacije ARK. Simon ima opciju isključivanja robota s napajanja.
Catherine Chun – deuteragonist igre, tajvanska računalna znanstvenica koja radi kao informacijska sistemska inženjerka za PATHOS-II stacionirana u Theta sekciji. Nakon udara asteroida u Zemlju začetnica je projekta ARK, koji ima za cilj skenirati sjećanja i iskustva svih preživjelih žitelja PATHOS-II i kreiranja njihovih AI inačica u virtualnom svijetu. Sve u svijetlu očuvanja ljudske vrste. Tijekom zbivanja unutar same igre njezina svijest je prekopirana u Simonov Svenamjenski uređaj, te mu je vjerni suputnik i pomagač u napredovanju kroz opustošeni kompleks.
Rođena 2066. godine u glavnom gradu Tajvana – Taipei, tu je provela djetinjstvo i mladost te na koncu i doktorirala računalnu znanost. U periodu između 2102. – 2103. radila je zajedno s kolegom Veiga za IADP u sklopu Međunarodnog Programa Odvraćanja Asteroida. U sklopu posla relocirana je zajedno s Veigom u PATHOS-II. Cilj projekta je bilo odvraćanje nadolazećeg kometa Telos od udaranja o Zemlju. Nažalost projekt se pokazao neuspješnim zbog čega je sudar postao neimenovanim. I dok se Veiga vratio na površinu provesti posljednje trenutke s obitelji, Catherine je odlučila ostati u PATHOS-II preživjevši time udar. Nakon toga preuzela je obnašanje nove dužnosti, one informacijskog sistemskog inženjera. Bila je i dio menadžmenta zaduženog za funkcionalnost i upravljanje Omega Svemirskim Topom.
U slobodno vrijeme radila je na razvoju posebnih kapsula virtualne stvarnosti (AR Capsule – Artificial Reality Capsule). Interes za skeniranjem ljudskih iskustava i sjećanja je pokazivala još iz doba studija na sveučilištu. Proučavajući testiranja kolegice s PATHOS-II – Imogen Reed na Vivarium prototip modelu, otkrila je da je nakon udara WAU počeo koristiti njezin koncept virtualnih kapsula, skenirajući putem upravljačkih sučelja pilotskog sjedala brojne zaposlenike kompleksa. Tako je došla na ideju osnivanja ARK projekta, putem kojeg bi skenirala i pohranila iskustva i sjećanja svih preživjelih članova PATHOS-II, a u svrhu očuvanja ljudske civilizacije. U slučaju daljnjeg pogoršanja situacije, plan je bio lansirati virtualnu kapsulu sa skeniranim kopijama svijesti u svemir pomoću Omega Svemirskog Topa. Prvi pokusni kunić za testiranje Catherine je provela sama nad sobom. Nakon nje počeo se javljati i pristupati skeniranju sve veći broj dobrovoljaca.
Fanatično fasciniran projektom, Mark Sarang razvija svoju teoriju Kontinuiteta, prema kojoj nakon skeniranja nema potrebe da postoje dvije inačice iste osobe (prave fizičke i one virtualne), jer s napretkom vremena dvije osobe će biti sve različitije uslijed novih iskustva i doživljaja. Stoga kako bi se to izbjeglo razvija ideju prema kojoj bi neposredno nakon skeniranja stvarne osobe trebale počiniti samoubojstvo. Prvom žrtvom ovog pokreta upravo postaje sam osnivač, čime je potaknuo i brojne druge članove da i sami dignu ruke na sebe nakon skeniranja.
Uslijed masivnih samoubojstava cijeli projekt je do daljnjega obustavljen i sama reputacija Catherine Chun je stavljena na kušnju, budući da je sve bila njezina idejna zamisao i sama je provodila skeniranja.
Ne vidjevši više drugih opcija, Catherine zajedno s malom grupicom istomišljenika kreće na misiju lansiranja ARK iz Fi sekcije. Među članovima tima bili su Sarah Lindwall, Ian Pederson, Nicolai Ivashkin i Jasper Hill. Međutim domogavši se Fi sekcije dolazi do podjele članova. Većina tima na čelu s Pedersonom se objedinjuje za ideju čuvanja ARK u samom PATHOS-II kompleksu, bojeći se da samo lansiranje ne bi oštetilo virtualnu kapsulu. S druge strane Catherine žestoko propagira sprovedbu zamišljenog plana kako je inicijalno planirano. U žustroj raspravi koja prerasta u naguravanje, Ian Pederson u samoobrani obara Catherin snažnim udarcem odvijača o glavu nenamjerno ju umorivši. Zaključivši kako je umorstvo bilo nesretni slučaj, tim ostavlja Catherinino beživotno tijelo u punionici i vraćaju se natrag u Tau kako bi razmotrili daljnje planove
Za života Catherine je od strane kolega često opisivana kao tihi sramežljivi samotnjak s ponekad asocijalnim karakteristikama ponašanja. Njezin tretman drugih živih bića uključujući i Simona se raspinje između nježne podrške do hladne apatije. Poprilično je introvertirana i iskazuje intenzivne emocije kada nije u mogućnosti se nositi sa stresnim situacijama. Zbog svega navedenog kao i svoje povučene naravi, smatra se izoliranom i gotovo bez ijednog pravog prijatelja. Iako od svih jedino Peter Straskyja smatra prijateljem. Ovi uzorci ponašanja se vjerno prenose i na njenu umjetnu inteligenciju sačinjenu od njenih sjećanja i iskustava. Na momente je tako od velike emotivne podrške Simonu, a s druge strane za ostvarivanje ciljeva hladna po pitanju eliminiranja drugih strojeva i robota s ugrađenim svijestima ljudskih bića. Usprkos tome što je zapravo i ona sama tada zapravo kopija stvarne osobe.
Dorian Cronstedt – upravni nadzornik PATHOS-II, stacioniran u Theta sekciji. Više je puta spominjan u igri, a u fizičkoj inačici se pojavljuje samo u mini seriji Transmisija kao predvodnik spasilačke grupe u Lambda sekciju.
Po prirodi je vedra i prijateljski nastrojena osoba koja jednako tako zna održavati red i biti hladne glave u kriznim situacijama. Kao nadzornik kompleksa zadužen je za pozicioniranje i dodjeljivanje zadaća drugim članovima, a imao je dodijeljena i visoke sigurnosne akreditacije. Zbog drage prirode i sposobnosti upravljanja ljudstvom iznimno je cijenjen u zajednici.
12. kolovoza 2103. izdaje odredbu članovima Delte da se evakuiraju na Thetu. Samo Terry Akers odbija poslušati uslijed uskraćivanja zadržavanja titule u novoj sekciji. Usprkos tome Cronstedt konstantno drži cepelin u pripremi za slučaj da se ovaj predomisli.
29. kolovoza 2103. pristupa skeniranju mozga u sklopu projekta ARK.
Negdje potkraj 2103. zajedno s Lamba Spasilačkim Timom seli se u Lambda sekciju kako bi pokušali obuzdati širenje strukturnog gela od strane WAU. Kada situacija izmakne kontroli i članovi posade počinju umirati jedan za drugim, naređuje ponovno napuštanje Lambde, a sluđenog ubojicu Adam Golaskija daje zatvoriti u jedno od spremišta. Šalje Imogen Reed na misiju u Ipsilon kako bi isključila dovod električne energije WAU jedinici, efektivno ga time isključivši.
Pogiba od jednog od WAU monstruma omogućujući drugima bijeg.
Jessica Davis – strukturni inženjer PATHOS-II stacionirana na Theti. Više puta je referencirana u igri, a fizičko utjelovljenje ima tek u mini seriji Transmisija.
Tijekom obroka u blagovaonici Lambde, istražuje jednu od pukotina u zidu nastalu strukturnim gelom, kada kroza rupu biva pogođena u glavu krhotinom pod velikim pritiskom. Dorian Cronstedt, Richard Holland i Martin Fisher ju pokušavaju uvesti u ambulantu, no ista je misteriozno zaključana. Nakon više bezuspješnih pokušaja vrata se otvaraju sama od sebe otkrivši da je cijela prostorija u potpunosti kontaminirana strukturnim gelom. Uslijed nemogućnosti da joj se pruži potrebna pomoć Jessica ubrzo podliježe teškoj ozljedi. Richard odlučuje ostati uza njezino beživotno tijelo položeno na stolu ambulante, dok ostali planiraju što dalje. Nešto kasnije nailazi na njezino reanimirano tijelo u potpunosti obliveno strukturnim gelom. Kada kreatura nasrne na njega umlati ju do smrti vatrogasnim aparatom.
Joaquin Defreine – terenski servisni tehničar PATHOS-II stacioniran u Theti. Bio je jedan od posljednjih zakazanih za skeniranje mozga u sklopu projekta ARK, prije nego što je isti obustavljen od strane John Strohmeiera povodom samoubojstva Guy Konrada.
Shawn Evans – terenski servisni tehničar PATHOS-II stacioniran u Theti.
Otkrio je neispravnu LUMAR relejnu plutaču s kriptiranom porukom ostavljenom od strane Imogen Reed. Bio je jedan od rijetkih čiji mozak nije skeniran za projekt ARK.
Zajedno s Maggie Komorebi po uputstvima Peter Straskyja poslan je 15. siječnja 2104. s grupicom ronioca da pokupe Terry Akersa u Delti, a koji je iskazao želju da se napokon pridruži svima na Theti. Po dolasku napadnut je s ostalima od strane sluđenog i teško mutiranog Akersa. Poslije inicijalnog napada podlegnuo je ozljedama, te će Simon kasnije naići na njegovo tijelo u Delti.
Martin Fisher – tehničar PATHOS-II stacioniran u Theti. Spominjan je kao član Lambda Spasilačkog Tima, fizičko utjelovljenje ima u mini seriji Transmisija.
Dobar je prijatelj s Baxter Rogersom.
Simon pronalazi njegovu praznu sobu u stambenoj jedinici Theta sekcije, što nalaže da se nikad nije vratio iz Lambde. Prilikom druge evakuacije Lambde, WAU je nekako inficirao njegovo ronilačko odijelo tijekom uspona na pristanišni toranj. Imogen Reed je potom blokirala njegov ulazak u Thetu. Novi reanimirani Fisher je u konačnici pronašao način ulaska, prilikom čega je napao Vanessu Hart i ubio Baxter Rogersa kada ju je pokušao obraniti. Imogen Reed mu je uklonila kacigu ronilačkog odijela čime je sav strukturni gel iscurio iz njegova tijela uništivši ga.
Keith Fourqurean – nadglednik PATHOS-II stacioniran u upravnom dijelu Theta sekcije.
Neko vrijeme prije udara asteroida postaje je glavni nadglednik PATHOS-II kompleksa, što je najveća titula u hijerarhiji. Ujutro 12. siječnja 2103. nešto prije udara poslao je dopis s pozivom na sastanak u Theti svih članova PATHOS-II, a vezano za daljnju budućnost čitavog kompleksa ali i ljudske rase.
11. kolovoza 2103. pristupio je skeniranju mozga u sklopu ARK projekta davši i drugima povod da slijede primjerom.
Matthew Frost – stručnjak biomimetike stacioniran u Theta sekciji.
Bio je posljednja osoba koja je 01. rujna 2103. pristupila skeniranju mozga za ARK projekt, prije nego što je isti obustavljen povodom posljednjeg u nizu samoubojstva Guy Konrada.
Skončao je 16. siječnja 2104. u tunelima za održavanje povodom Akersovog napada na Thetu. Simon će njegovo komatozno tijelo pronaći u halucinirajućem stanju kako objavljuje veliko otkriće kako čovječanstvo nije samo u svemiru, posvećujući pronalazak svojem pokojnom ocu Elliot Frostu.
Jasper Hill – softverski koordinator PATHOS-II stacioniran u Theta sekciji.
Bio je jedan od članova ARK tima koji su odlučili lansirati virtualnu kapsulu s pohranjenim umjetnim inteligencijama koje sadrže svijesti skeniranih članova posade u svemir. Drugi članovi tima su bili Catherine Chun, Ian Pederson, Sarah Lindwall i Nicolai Ivashkin. 25. prosinca 2103. tim je napustio Thetu i zaputio se prema Omicronu. Tamo su uspjeli skenirati i neke od članova te sekcije. 27. prosinca 2103. dolaze do Fi sekcije gdje izbija žustra rasprava oko konačne sudbine ARK projekta, te bi li ju uopće trebali lansirati u svemir. Na kraju rasprava prerasta u fizički obračun, te Catherine Chun biva nehotice ubijena. Ostatak tima odlučuje ipak ne sprovesti lansiranje u djelo, te se regrupiraju u Tau sekcije dalje razmatrajući svoje opcije. Uslijed pomanjkanja zaliha hrane podliježu teškoj smrći glađu.
Simon kasnije pronalazi Jasperovo tijelo u stambenoj jedinici Tau sekcije. U samrtničkom grčevitom stisku još uvijek u ruci drži fotografiju Catherine. Pretražujući sjećanja njegovih posljednjih trenutaka pokazuje se kako iskazuje žaljenje što u konačnici nisu lansirali ARK, a sada su previše onemoćali kako bi to učinili.
Nicolai Ivashkin – sistemski arhitekt PATHOS-II ruske nacionalnosti stacioniran u PATHOS-II sekciji.
Bio je prva osoba nakon Catherine čiji mozak je u 05. srpnja 2103. skeniran za ARK projekt.
Pridružuje se ARK timu u nastojanjima da lansiraju virtualnu kapsulu s pohranjenim umjetnim inteligencijama koje sadrže sjećanja skeniranih članova kompleksa. Zajedno s njima polazi 25. prosinca 2103. prema Omicronu, te dalje prema Tau i Fi sekciji.
Nakon Catherinine smrti povlači se s Steve Glasser i Jin Yoshidom u radionicu Tau sekcije, gdje i skonča od gladi uslijed nedostatka zaliha. WAU je uspio doći do njegova tijela održavajući ga na polu životu. Simon će ga poslije pronaći u halucinirajućem stanju kako se obraća svom malom sinu Alexeiu dozivajući ga nježno, dok se njegova fotografija može pronaći uza krevet gdje je skončao.
Maggie Komorebi – kineskinja iz Hong Konga koja služi u sklopu PATHOS-II kao tehničarka hitne medicinske pomoći.
08. kolovoza 2103. je pristupila skeniranju mozga za ARK projekt. Zajedno s Shawn Evansom bila je u grupi ronioca koji su 15. siječnja 2104. poslani cepelinom pokupiti Terry Akersa iz Delta sekcije. Teško mutirani i sluđeni Akers iz zasjede ubija većinu posade i prekida komunikaciju s Thetom, te preotevši cepelin kreće prema sekciji. Maggie bezuspješno pokušava kontaktirati Straskyja putem radija kako bi ih upozorila na nadolazeću opasnost.
Simon pronalazi njezino tijelo u Delti gdje je tragično skončala kada su joj se istrošile zalihe kisika.
Guy Konrad – tehničar PATHOS-II iz sjeverne engleske koji je bio stacioniran u Theta sekciji. Bio je popriličan gorostas i mrga od čovjeka sa svojih 136 kg. Između ostalog isticao se i živopisnim tetovažama na rukama i trbuhu. Bio je otac troje djece što je evidentno Simonovim pronalaskom slike s plaže u njegovoj sobi stambene jedinice Theta sekcije.
Bio je posljednji član PATHOS-II čiji mozak je skeniran prije nego što je cijeli projekt obustavljen. Odmah po završetku skena počinio je samoubojstvo upotrijebivši visoko energetski mikrovalni emiter na vlastitoj glavi.
Alice Koster – kanadska inženjerka koja je obnašala dužnost teretnog upravitelja na PATHOS-II, a bila je stacionirana u Theta sekciji. Započela je ljubavnu vezu s članom Delta sekcije – Brandon Wanom, nakon što se preselio u Thetu. Zajedno su 24. i 25. kolovoza 2103. bili na skeniranju mozga u sklopu ARK projekta. Bila je dio evakuacijskog tima tijekom Akersovog napada na Thetu. Nažalost uhvaćena je od istog tijekom bijega u šatl segmentu sekcije.
Simon i Catherine će poslije njezin prikaz iskoristiti nad skeniranom sviješću Brandon Wana kako bi izvukli pristupni kod hangaru podmornice. Njezino fizičko komatozno tijelo će pronaći na istom dijelu gdje ju je Akers i dohvatio. U svojem halucinantnom stanju ponavljat će riječi izgovorene na prvom spoju na kojem je bila s Brandonom.
Sarah Lindwall – svemirska inženjerka s Greenlanda koja je obnašala dužnost teretne tehničarke na PATHOS-II, stacionirana u Theta sekciji.
Bila je članom ARK tima zajedno s Catherine Chun, Ian Pedersonom, Jasper Hillom i Nicolai Ivaskhinom, a koji su planirali kapsulu s pohranjenim umjetnim inteligencijama svijesti članova PATHOS-II, lansirati u svemir. Nakon žustre razmirice oko konačne sudbine ARK projekta i posljedičnog nehotičnog ubojstva Catherine u Fi sekciji, vratila se s ostatkom tima u Tau kako bi sagledali daljnje korake. Tamo su s vremenom uslijed nedostatka zaliha hrane svi osim Sarah skončali smrću od gladi. Sarah se zatvorila s virtualnom ARK kapsulom u medicinski odjel gdje se spojila na sustav za održavanje života.
Simon ju poslije pronalazi kao posljednju preživjelu članicu PATHOS-II posade i čuvaricu ARK. Kako je ostala neokrznuta WAU umecima ili strukturnim gelom, zapravo je ujedno i posljednja preživjela članica ljudske vrste. Nakon predaje ARK Simonu, stavit će ga na tešku kušnju zahtijevanjem da ugasi njezin sustav za održavanje života, efektivno joj okončavajući život.
Nadine Masters – glavna medicinska doktorica PATHOS-II stacionirana u Theta sekciji. 09. kolovoza 2103. pristupila je skeniranju mozga u sklopu ARK projekta.
Bila je zadužena za psihološku evaluaciju Catherine Chun povodom niza samoubojstva vezanog za njezin ARK projekt. Vanessa Hart je također bila njezin pacijent nakon druge evakuacije Lambde, kada se vratila kao jedina preživjela nakon dugog oceanskog hoda.
Kada je Akers otetim cepelinom dospio do Thete i kada je unesen u medicinski odjel postaje u komatoznom stanju, upravo je doktorica Masters bila zadužena za njegov pregled. U sklopu inicijalnog pregleda zaključila je kako je konzumiranje enormne količine strukturnog gela prouzročilo niz malignih deformacija duz čitavog tijela. U kombinaciji s dugom izolacijom očito je utjecalo i na psihičko stanje pacijenta, evidentno prema nedostatku očiju koje si je vlastitim rukama uklonio. Planirala se konzultirati s doktor Eames iz Omicrona i bila je u procesu tipkanja izvještaja, kada ju je Akers hineći komatozno stanje nasilno iznenada napao i umorio.
Simon će kasnije naići na njezino tijelo u medicinskom odjelu još uvijek smještenim za računalom u trenutku smrti. Prema vidljivim tragovima traume evidentno je umorena razbijanjem lubanje. WAU ju je međutim dohvatio svojim izdancima te ju održava na polu životu.
Ian Pedersen – softverski inženjer PATHOS-II stacioniran u Theta sekciji.
08. srpnja 2103. sudjelovao je u Catherininom intervjuu vezano za očekivanja vezana za ARK projekt. Uslijed iznimno pozitivnih povratnih informacija sudjelovao je u skeniranju mozga za projekt već taj isti dan.
25. prosinca 2103. pridružio se ARK timu sastavljenom od Catherine Chun, Sarah Lindwall, Nicolai Ivashkin i Jasper Hillom, te su se svi zajedno zaputili prema Omicronu, te dalje prema Tau i Fi sekciji, gdje su planirali lansirati ARK u svemir putem Omega Svemirskog Topa.
27. prosinca 2103. tim je došao do Fi sekcije i krenuo s pripremama za lansiranje, kada je izbila žustra rasprava između njega i Catherine oko sprovedbe plana u djelo. Ian se bojao da bi nešto tijekom lansiranja moglo poći po krivu i da bi se ARK mogao oštetiti u procesu, dok se Catherine zalagala da se lansira prema planu što je prije moguće. Žestoka rasprava je brzo prerasla u nasrtaje i naguravanje, uslijed čega je Ian u jednom trenutku zamahnuo odvijačem prema Catherine pogodivši ju u glavu i razbivši lubanju, umorivši ju na licu mjesta. Incident je okarakteriziran kao nenamjerni nesretni slučaj, te se ostatak tima povukao natrag u Tau sekciju kako bi razmotrili daljnje planove.
11. svibnja 2104. Simon će pronaći Ianovo tijelo u stambenoj jedinici Tau sekcije, gdje je skončao uslijed izgladnjivanja zbog nedostatka zaliha hrane. Očitavanje njegove CCRV-7 Crne Kutije će pokazati veliku količinu gorčine i kajanja iskazane nenamjernim ubojstvom Catherine.
Imogen Reed – elektromehanička inženjerka koja je stacionirana u sklopu Theta sekcije služila PATHOS-II kao mehatronička inženjerka. Pojavljuje se i kao jedan od glavnih likova mini serije Transmisija.
U samim počecima eksperimentiranja skeniranjem članova posade od strane WAU centralne jedinice, bila je zadužena za ispitivanje otkrivene svijesti Adam Golaskija pohranjene u jednog pomoćnog robota. S testom je išla toliko daleko da je dovela i stvarnog Golaskija da razgovara sa svojom virtualnom inačicom, prilikom čega su nastojali razriješiti nedoumicu koliko su virtualne inačice uistinu vjerne kopije stvarnih fizičkih ljudi. Test je naglo prekinut kada je Golaski ostao psihički potresen uslijed cijelog iskustva, budući da je virtualna inačica znala apsolutno svaku i najmanju pojedinost i tajnu iz njegovog života kao i on sam.
Reed je bila zadužena i za testiranje Vivarium uređaja kreiranog od strane WAU. Uslijed testiranja otkrila je vlastitu skeniranu svijest pohranjenu u uređaju, što ju je iznimno psihički uznemirilo. Samom testu je prisustvovala i Catherine Chun, koja je kasnije njezinu svijest iskoristila za daljnja testiranja u ranim fazama rada na ARK projektu. Reed i Catherine su imale snažna neslaganja oko ARK projekta i korištenja skeniranih virtualnih kopija svijesti. Za nju kopije su bile WAU manipulirane krivotvorine koje nisu predstavljale stvarne osobe. Usprkos tome odlučila je sudjelovati u skeniranju, no prilikom sprovedbe doživjela je epileptičan napadaj. Nakon toga je imala česte budne halucinacije i slab san ispunjen noćnim morama.
Poslije je bila pridružena Lambda Spasilačkom Timu koji je imao zadatak ponovno osposobiti Lambda sekciju i spriječiti daljnje širenje WAU.
Nakon incidenta i druge evakuacije Lambde, nesretno je skončala gušenjem prilikom pokušaja deaktiviranja napajanja WAU središnjoj jedinici. Sam WAU je poslije iskoristio njezino tijelo ugradivši u njega određene mehaničke komponente i učitavanjem svijesti Simon Jarreta.
Mark Sarang – amerikanizirani korejski informacijski analitičar PATHOS-II stacioniran u Theta sekciji. Služio je i kao tajni doušnik za Carthage Industries.
07. ožujka 2102. zaprimio je klasificirani dopis nadzornog odbora Carthage Industries u kojem mu čestitaju na uspješnom implementiranju WAU centralne jedinice u sve sigurnosne i kontrolne pore PATHOS-II kompleksa. U dopisu se dalje navodi kako valja dalje raditi na proučavanju i razumijevanju funkcionalnosti WAU, te kako Johan Rossu valja omogućiti neometani pristup sustavu direktno iz Alfa sekcije. U daljnjoj korespondenciji s Juliom Dahl u Omicronu, ovaj plan je dodatno razrađen i započet sa sprovedbom. Mark Sarang, Johan Ross i Julia Dahl su bili jedini zaposlenici PATHOS-II koji su bili potajno direktno podređeni interesima Carthage Industries kompanije.
09. srpnja 2103. Sarang je sudjelovao u Catherininom intervjuu vezano za očekivanja od ARK projekta. Tom prilikom je Sarang prvi put izložio svoju ideju “varanja smrti nastavljajući kontinuiranim životom u virtualnoj stvarnosti.” Ljudsku svijesnost je vidio kao entitet koji nadilazi fizička ograničenja ljudskog tijela, te kako se ova svijest može besprijekorno prenijeti u računalnu virtualnu stvarnost, pod uvjetom da fizička kopija neposredno nakon skeniranja počini samoubojstvo. Catherine se nije složila s ovom teorijom ističući kako se svijest stvarne osobe samo kopira, a ne direktno prenosi. Usprkos tome Sarang je nastavio s radom na svojoj teoriji razvivši kult Kontinuiteta.
Zamijetio je sve neobičnije ponašanje od strane WAU jedinice, kao i neobične mutacije svega što je došlo u doticaj s ispuštanjem velikih količina strukturnog gela. Usprkos tome nije uspio prozreti zašto je WAU započeo s ovakvim ponašanjem.
12. srpnja 2103. sudjelovao je u skeniranju mozga za ARK projekt. Neposredno nakon skeniranja počinio je samoubojstvo koristeći žvakaću gumu koja je sadržavala u sebi cijanidne soli. Uslijed toga doživio je iznenadni srčani zastoj te je hitno prebačen u ambulantu gdje su samo uspjeli dijagnosticirati smrt. Njegove ideje oko teorije kontinuiteta nagnat će i brojne druge članove PATHOS-II da i sami počine samoubojstva nakon skeniranja mozga, što je na koncu dovelo do toga da je John Strohmeier obustavio ARK projekt.
Peter Strasky – komunikacijski operater iz sjeverne Engleske koji je služio kao dispečer u Theta sekciji PATHOS-II. Sarah Lindwall ga je jednom prilikoma opisala kao iznimno vedru i prijateljski nastrojenu osobu koju su svi jako vole. Bio je jedini bliski prijatelj doktorici Catherine Chun, te je upravo njega zvala za pomoć kada je Guy Konrad pred njom izvršio samoubojstvo nakon skeniranja mozga. Također je bio dobar prijatelj i s drugim PATHOS-II dispečerima poput Raleigh Herber i Vigdis Jonsdottir.
Prije evakuacije Ipsilon sekcije, obaviješten je od strane Vigdis Jonsdottir kako će Carl Semken i Amy Azzaro ostati kako bi nastavili nadgledati pravilno funkcioniranje automatiziranog procesa geotermalne elektrane. Povratno se javio dvojcu i obavijestio ih da ga u slučaju bilo kakvih poteškoća odmah kontaktiraju, kako bi im pomogao oko evakuacije. Upravo zbog toga ga je Amy kontaktirala 04. svibnja 2103., kako bi ga obavijestila o ubojstvu Semkena od strane jednog od pomoćnih robota, na što ju je uputio da se bez daljnjega odmah evakuira u Theta sekciju. Poslušavši ga došla je do šatl postaje Ipsilon B, no tu je Strasky izgubio bilo kakvu komunikacijsku vezu s njom.
04. kolovoza 2103. pristupio je skeniranju mozga za ARK projekt. Bio je jedina osoba od povjerenja kojeg je Catherine kontaktirala za pomoć povodom samoubojstva Guy Konrada u njezinom prisustvu. Usprkos molbama bio je primoran incident prijaviti John Strohmeieru koji je obustavio ARK projekt.
Nakon evakuacije Delte, konstantno je pokušavao stupiti u komunikacijsku vezu s Terry Akersom kako bi ga nagovorio da im se pridruži u Theti. Nažalost niti jedan poziv nije bio odgovoren. Sve do 15. siječnja 2104. nakon gotovo 5 mjeseci tišine, kada se Akers neočekivano javio Straskyju informirajući ga o želji da se ipak pridruži sa svim ostalima u Theti. Presretni Strasky niti ne sluteći da nešto nije kako bi trebalo biti, upućuje Maggie Komorebi, Shawn Evansa i druge ronioce kako bi cepelinom pošli po njega. Došavši na lokaciju napadnuti su od strane sluđenog i teško mutiranog Akersa. Maggie pokušava povratno kontaktirati Straskyja kako bi ga upozorila na opasnost, no budući da je Akers onesposobio komunikacijsku mrežu Delte, ovi pokušaji su bili bezuspješni. Neposredno prije Akersovog napada dispečerka Omicrona Raleigh Herber se javila Straskyju kako bi ga obavijestila da će neko vrijeme biti nedostupna zbog određenog posla koji ima za obaviti.
Bio je među posljednjim preživjelim članovima Thete koji se uspio izvući kroza tunele za održavanje sve do Omicrona. Sekcija je međutim bila u karanteni i zakračunata nakon što je WAU preopteretio crne kutije svih članova Omicrona. U krajnjem očaju želeći sam biti gospodarom svoje sudbine, ili u ovom slučaju smrti, Strasky skida svoju ronilačku kacigu i umire utopivši se. Simon poslije pronalazi njegovo tijelo pred ulazom u Omicron.
John Strohmeier – glavni zapovjednik zadužen za sigurnost PATHOS-II.
Shvaćao je svoj posao vrlo ozbiljno nastojeći se u svakom trenutku brinuti za sigurnost svih članova kompleksa. U odjelu laboratorija Theta sekcije imao je vlastiti ured, gdje je bio i stacioniran većinu vremena. Nakon evakuacije Delta sekcije 14. kolovoza 2103., postavio je Brandon Wana za jednog od viših članova sigurnosti.
Nije podupirao ideju ARK projekta i rada Catherine Chun, često obeshrabrujući ostale članove od sudjelovanja i šireći pretjerane tračeve o psihofizičkim posljedicama skeniranja. Nakon smrti Mark Saranga pojačao je sigurnost i privremeno obustavio projekt. Uslijedio niza samoubojstva drugih članova posade, koji su svi slijedili Sarangovu teoriju kontinuiteta. Zbog posljednjeg u nizu od strane Robin Brass, zabranio je Catherine Chun pristup laboratoriju i privremeno ju dao zatvoriti. Kada se sve smirilo projekt je dobio posljednju priliku, no nakon smrti Guy Konrada je definitivno za stalno obustavljen. 01. studenog 2103. je zatražio od doktorice Nadine Masters da napravi psihičku evaluaciju Catherine Chun, no kako nalazi nisu pokazali ništa inkriminirajuće bio je primoran osloboditi ju.
Sjekira mu je pala u med kada je 25. prosinca 2103. Catherine odlučila napustiti Thetu i poći zajedno s Sarah Lindwall, Ian Pedersonom, Nicolai Ivashkinom i Jasper Hillom prema Fi sekciji kako bi lansirali ARK u svemir.
Po Akersovom dolasku u Thetu i sijanjem smrti, bio je među posljednjim preživjelim članovima koji su se nastojali evakuirati. U procesu pokušao je odgovoriti Brandon Wana od vlastitog žrtvovanja kako bi drugima omogućio bijeg. Skončao je borbi s Akersom koji usprkos Wanovoj žrtvi se uspio domoći niže razine održavanja. Simon će poslije pronaći njegovo tijelo u komatoznom stanju kako sanjari o izgradnji aviona s nekim drugom po imenu Doug.
Richard Thabo – elektromehanički inženjer koji je služio kao mehatronički inženjer za PATHOS-II, stacioniran u Theta sekciji.
Za vrijeme Catherininog ranog rada na prototipu AR-Kapsule, Richard joj je proslijedio stare uzorke neurografa za daljnje testiranje. Zanimljivo kako se ove inačice nisu nimalo slagale sa skeniranom verzijom Imogen Reed, koju je Catherine opisala previše stvarnom.
Kada je John Strohmeier obustavio ARK projekt, Richard je bio jedan od rijetkih članova čiji mozak nije skeniran.
Prilikom Akersovog ubilačkog pohoda po Theti, bio je među rijetkim preživjelima koji su uspješno uspjeli pobjeći i domoći se Omicrona pod karantenom i zakračunatog. Simon će kasnije pronašavši tijelo Emme Alvaro uspjeti preslušati monotoni posljednji razgovor koji je imala s Richardom, kada je već trovanje ugljičnim dioksidom počelo imati utjecaja. Iako njegovo tijelo nikad nije pronađeno, nagađa se da je u posljednjim trenucima počinio samoubojstvo skočivši u bezdan, gdje je poginuo zdrobljen od enormnog pritiska velikih dubina.
Heather Wolchezk – šlezijsko poljska terenska inženjerka PATHOS-II, stacionirana u Theta sekciji.
Zbog njezine funkcije bila je često konzultirana oko bilo kakvog inženjerskog zadatka vezanog za funkcioniranje PATHOS-II. Bila je prema tome treća u zapovjednoj hijerarhiji, odmah iza nadglednika Keith Fourgureana i glavne zapovjednice Ipsilona Jane Adams.
2098. godine je sprovela ažuriranje crnih kutija u Omicronu, kako bi pratili gdje se nalazi koji član.
2102. na zahtjev Jonah Rossa isključila je sve vanjske sustave kontrole kako bi sva kontrola PATHOS-II bila prebačena WAU centralnoj jedinici.
Nakon udara asteroida primarna zadaća joj je bila održavanje funkcionalne komunikacijske mreže između svih sekcija, poglavito izolirane Tau. Do uspostavljanje potpune komunikacije organizirala je dvotjedne posjete medicinskog osoblja kako bi bili u toku da je sve u redu.
Bila je detaljno informirana od sviju vezano za WAU mutacije i daljnje širenje strukturnog gela duž PATHOS-II. Pogotovo vezano za stanje krucijalne Ipsilon sekcije od strane Carl Semkena i Amy Azzaro, kojima je preporučila da osiguraju i zakračunaju pristup svim osjetljivim lokacijama.
10. srpnja 2103. pristupila je skeniranju mozga za ARK projekt.
16. siječnja 2104. nakon Akersovog ubilačkog ludila u Theti gubi joj se svaki trag.
Sekcija Omicron
Dr. Claudia Eames – glavna zapovjednica Omicrona.
09. srpnja 2103. producirala je nekalibrirani strukturni gel koji je kasnije koristio Jacob Halperin za svoj test reanimacije miša.
Nakon neuspjele evakuacije Tau sekcije 13. rujna 2103. naređuje da dizalo koje povezuje dvije sekcije ostane podignuto na platou.
05. studenog 2103. proučavala je mutiranu ribu iz porodice kormilar, a koju su Shawn Evans i Joaquin Defreine pronašli kako napada i sabotira jednu od LUMAR sondi. Inicijalno zbunjena što je uzrokovalo mutaciju, 19. prosinca 2103. dolazi do zaključka kako su sve mutirane životinje došle u doticaj s WAU putem strukturnog gela.
25. prosinca 2103. pristupila je skeniranju mozga za ARK projekt zajedno s ostalim članovima Omicrona.
Poginula je 16. siječnja 2104. kada je WAU preopteretio crne kutije svih članova Omicrona.
Dr. Richard Holland – medicinski doktor stacioniran u Omicron sekciji.
11. travnja 2103. zajedno s Heather Wolchezk i Juliom Dahl posjetio je Tau sekciju uspostavivši prvi u nizu dvotjednih posjeta iz Omicrona.
25. prosinca 2103. pristupio je skeniranju mozga za ARK projekt zajedno s ostalim članovima Omicrona.
Tijekom boravka u Lambda sekciji ubijen je od strane sluđenog Adam Golaskija.
Lisa Cameron – PATHOS-II operativka stacionirana u Omicron sekciji.
Od ožujka 2103. vršila je eksperimente na strukturnom gelu. Došla je do saznanja da sadrži električni naboj čak i kada se ukloni s izvora napajanja, te kako brojni mehanički uređaji rade puno efektivnije nakon doticaja s njim. Međutim gel modificiran od strane WAU jedinice s vremenom preuzme vlast nad domaćinom i deformira ga na najnevjerojatnije načine. Došla je do zaključka kako bi mogli koristiti nekalibrirani strukturni gel za bolje funkcioniranje određenih uređaja i sustava. U tu svrhu Claudia Eames je producirala određenu količinu ampula s takvim gelom.
25. prosinca 2103. pristupila je skeniranju mozga za ARK projekt zajedno s ostalim članovima Omicrona.
15. siječnja 2104. proučavala je tijelo dr. Johan Rossa zahvaćeno strukturnim gelom po povratku iz Tau sekcije, zbog čega su ga smjestili u karantenu. Otkrila je kako WAU putem strukturnog gela nastoji obnoviti truplo bombardirajući ga elektromagnetizmom.
Raleigh Herber – komunikacijska operativka koja je služila kao dispečer Omicrona.
25. prosinca 2103. pristupila je skeniranju mozga za ARK projekt zajedno s ostalim članovima Omicrona.
Za vrijeme izolacije dr. Johan Rossa po povratku iz Tau sekcije, telepatski ju je kontaktirao podijelivši svoje razmišljanja kako WAU predstavlja opasnost za čovječanstvo. Stoga ju nagovara da uzme nekalibrirani strukturni gel razvijen od strane Claudie Eames, te pođe u samo srce centralne jedinice u Alfa sekciju i tamo ga ubrizga u njegovu strukturu. Odlučivši sprovesti plan u djelo, kontaktira 16. siječnja 2024. Peter Straskyja kako bi ga obavijestila kako će izbivati narednih par dana. Taman pošto je u hangaru navukla Haimatsu Napajano Odijelo za velike dubine, WAU je ispustio elektromagnetsku frekvenciju koja je preopteretila crne kutije svakog člana Omicrona, prouzročivši da im glave eksplodiraju. Među žrtvama je bila i sama Raleigh.
Simon kasnije nailazi na njezino bezglavo tijelo u Haimatsu Napajanom Odijelu, te uz određene modifikacije prekopira u njega svoju svijest za daljnji napredak.
Alan Waldeck – inženjer PATHOS-II stacioniran u Omicron sekciji.
Zadužen za održavanje i upravljanje dizala koje se spušta do velikih dubina gdje su smještene Tau, Fi i Alfa sekcije. Zajedno s Eric Darby zadužen je i za održavanje LUMAR sondi.
13. rujna 2103. spustio se zajedno s Juliom Dahl u Omega sektor kako bi pomogao pri evakuaciji Tau sekcije. Evakuacija se pokazala neuspješnom zbog iznenadnog agresivnog napada dubokooceanskih riba na evakuirano osoblje, te su se i Waldeck i Dahl također morali povući natrag u Omicron. Waldeck je nakon toga prestao upućivati LUMAR sonde u bezdanske dubine iz straha da i same ne budu napadnute.
25. prosinca 2103. pristupio je skeniranju mozga za ARK projekt, a isti dan je pomogao ARK timu na čelu s Catherine Chun da se spuste dizalom u dubinu na putu prema Tau sekciji. Dva dana poslije kada je dobio poziv s niže razine za spuštanjem dizala, pronašao je truplo dr. Johan Rossa, a koje je odveo u Omicron.
Poginuo je 16. siječnja 2104. kada je WAU preopteretio crne kutije svih članova Omicrona.
Za vrijeme boravka u Delti Simon će prvo kontaktirati cepelin 216, za kojeg će se ispostaviti da sadrži Alanov neurograf. Zbunjena umjetna inteligencija će misliti da se utapa te će prekinuti komunikaciju i više se neće odazivati.
Eric Darby – inženjer PATHOS-II stacioniran u Omicronu zadužen za održavanje LUMAR sonde i releje.
Dobar je prijatelj s Raleigh Herber.
25. prosinca 2103. pristupila je skeniranju mozga za ARK projekt zajedno s ostalim članovima Omicrona.
16. siječnja 2104. bio je stacioniran u Omicron podstanici 3, posebnoj maloj stanici izvan glavne zgrade. U jutarnjim satima razdraženo je kontaktirao Herber s upitom za tabletama protiv bolova, budući da je cijeli dan osjećao nenormalno zujanje u ušima popraćeno jakom glavoboljom. Kasnije isti dan WAU je umorio sve članove Omicrona uključujući i Darbyja, preopteretivši crne kutije koje su im bile smještene u glavama.
Simon će poslije pronaći Darbyjevo tijelo u istoj podstanici 3.
Olavi Sorvari – inženjer PATHOS-II stacioniran u Omicron sekciji.
Imao je neprijateljski odnos s znanstvenim osobljem Omicrona ne podnoseći njihove konstantne zahtjeve za određenim izmjenama u sustavima. Zbog konstantnih zanovijetanja oko toga nije se dopadao glavnoj zapovjednici Omicrona Claudiji Eames.
13. rujna 2103. upravljao je dizalom tijekom spusta u dubinu Alan Waldecka i Julie Dahl povodom neuspjele evakuacije Tau sekcije.
25. prosinca 2103. pristupio je skeniranju mozga za ARK projekt zajedno s ostalim članovima Omicrona.
Nakon što je pronađeno tijelo dr. Johan Rossa i uneseno u Omicron u karantenu, ažurirao je sigurnosni sustav.
Poginuo je 16. siječnja 2104. zajedno s ostalim članovima sekcije kada je WAU preopteretio crne kutije smještene u njihovim glavama.
Jacob Halperin – operativac PATHOS-II stacioniran u Omicron sekciji.
07. travnja 2103. eksperimentira sa strukturnim gelom aplicirajući ga na mrtvom mišu, koji tako reanimiran napada drugog živog miša. Vrativši se pola sata poslije i reanimirani miš se prestao micati kada se strukturni gel u njemu stvrdnuo.
09. srpnja 2103. provodi drugi test s reanimacijom miša, ovoga puta koristi nekalibrirani gel kreiran od strane Caludije Eames. Pri apliciranju ovog gela miš ulazi u katatonično stanje. Za sprječavanje stvrdnjavanja gela koristi elektromagnet koji kroza životinju sprovodi niskonaponsku struju.
25. prosinca 2103. pristupio je skeniranju mozga za ARK projekt zajedno s ostalim članovima Omicrona.
Poginuo je 16. siječnja 2104. zajedno s ostalim članovima sekcije kada je WAU preopteretio crne kutije smještene u njihovim glavama.
Julia Dahl – medicinska stručnjakinja Carthage Industries stacionirana u Omicron sekciji PATHOS-II.
13. rujna 2103. spustila se dizalom zajedno s inženjerom Alan Waldeckom kako bi pomogla u evakuaciji Tau sekcije. U izvještaju navodi kako su čekali 140 minuta na evakuirano osoblje, prije nego što su se i sami odlučili zaputiti u njihovom smjeru kako bi ih presreli. Tijekom hoda začuli su u jednom trenutku užasne vriskove putem kratkodometnog radija, a uskoro su naišli i na prepolovljeno tijelo Renate Espinosa. Slušajući posmrtne hroptaje i drugih članova, oboje su brzo pohitali natrag prema dizalu prepustivši članove Tau njihovoj sudbini. U drugom izvještaju navodi informaciju kako se Johan Ross uspješno vratio s nekolicinom ostalih natrag u Tau. Nisu pokušane naredne evakuacije nakon ove.
25. prosinca 2103. pristupila je skeniranju mozga za ARK projekt zajedno s ostalim članovima Omicrona.
Pogiba 16. siječnja 2104. zajedno s ostalim članovima sekcije kada je WAU preopteretio crne kutije smještene u njihovim glavama.
Simon poslije pronalazi njezino bezglavo tijelo u blagovaonici Omicrona i dalje sjedeći s laptopom na stolu ispred sebe.
Adam Golaski – glavni mehanički inženjer Omicron sekcije PATHOS-II. Nekoliko puta je spominjan u samoj igri, a pojavljuje se i kao jedan od likova mini serije Transmisija.
Prije polaska za PATHOS-II fizički i emotivno je zlostavljao suprugu Rebeccu i kćer Lissu Golaski.
Nakon udara asteroida i sa započetim skeniranjem članova PATHOS-II od strane WAU centralne jedinice, John Strohmeier ga je pozvao u Thetu da se pridruži Imogen Reed u testiranju pomoćnog robota s ugrađenom njegovom sviješću. Ovaj susret je potresao Golaskija do same srži te je odbijao sudjelovati u daljnjem eksperimentiranju.
Nešto kasnije sudjelovao je u skeniranju mozga i od strane Catherine Chun za potrebe ARK projekta, nakon čega je zajedno s Reed otišao u Lambdu kao dio Spasilačkog tima.
Iskazivao je kajanje i veliku grižnju savjesti što je napustio suprugu i kćer odbijajući se vratiti, prepustivši ih sudbini čitave populacije površine Zemlje.
Paula Lansky – projekt menadžer Carthage Industries kompanije prvotno stacionirana u Theta sekciji, a zatim premještena u Omicron.
03. srpnja 2103. zajedno s Richard Hollandom spustila se u dizalom u dubinu tijekom jedne od redovitih dvotjednih posjeta Tau sekciji.
Od 12. prosinca 2103. vrši pretrage nad strukturnim gelom zaključivši kako nema poprimljenih nekih dodatnih svojstva, no WAU ga svejedno koristi na najvjerojatnije načine.
25. prosinca 2103. pristupila je skeniranju mozga za ARK projekt zajedno s ostalim članovima Omicrona.
03. siječnja 2104. zamijetivši korelaciju kvarova sustava i skoka elektromagnetizma stacioniranog oko posmrtnog tijela dr. John Rossa, postavlja ga u karantenu.
Umrla je 16. siječnja 2104. zajedno s ostalim članovima sekcije kada je WAU preopteretio crne kutije smještene u njihovim glavama.
Andrea Suther – arhivistica PATHOS-II stacionirana u Omicron sekciji.
Prijavila je strane podatke na koje je naišla u Omicron računalnom sustavu. Dešifrirane od strane Lise Cameron, Paula Lansky je dala svoje mišljenje da je riječ o pseudo memoriji koju je WAU kreirao kao dio svojih iskustava.
25. prosinca 2103. pristupila je skeniranju mozga za ARK projekt zajedno s ostalim članovima Omicrona.
Nakon pronalaska tijela dr. Johan Rossa i uvođenja u karantenu u Omicron, Raleigh Herber je prišla Andrei s naoko nevino znatiželjnim pitanjima vezanim za mogućnosti uništavanja WAU centralne jedinice pomoću nekalibriranog strukturnog gela, kao i o navodnom postojanju misteriozne sekcije Alfa. Razgovor je naprasno prekinut kada je Andrea otkrila da Raleigh skrivećki snima njihov razgovor.
Poginula je 16. siječnja 2104. zajedno s ostalim članovima sekcije kada je WAU preopteretio crne kutije smještene u njihovim glavama.
Sekcija Tau
Vic Auclair – francuski operacijski menadžer i glavni zapovjednik Tau i Fi sekcije u sklopu PATHOS-II.
11. siječnja 2103. dan prije udara asteroida u Zemlju, nakon deset godina neprekinutog rada obustavio je daljnje korištenje Omega Svemirskog Topa, budući da za njim više nije bilo potrebe.
13. rujna 2103. naredio je evakuaciju sekcije Tau i premještanje u Omicron. Kada su se dubokoocenaska strujanja smirila i evakuacija mogla započeti, članovi grupe su na putu napadnuti od strane WAU mutiranih dubokooceanskih riba. Auclair iako teško ranjen bio je među preživjelima koji su se uspjeli povući natrag u Tau. Dr. Johan Ross nije imao dobre prognoze, no Auclair se ipak uspio oporaviti.
Kada su članovi ARK ekspedicije došli do njih 25. prosinca 2103. zatekli su svega pet preživjelih i zatečenih članova. Doznavši za njihovu misiju svi pristaju pristupiti skeniranju mozga za projekt. Neko vrijeme nakon povratka tima iz Fi sekcije, Auclair je umro u krevetu svoje sobe kabine B, vjerojatno počinivši samoubojstvo ne želeći skončati agonijskom smrću glađu. WAU se probio svojim izdancima iz kontrolne jedinice pokraj kreveta i prekrio mu tijelo strukturnim gelom, zamijenivši mu mnoge organe mehaničkim dijelovima i nadodavši druge, te ga ukrstivši iz mrtvih.
Simon će poslije naići na njegovo reanimirano tijelo sklupčano na krevetu u fetusnoj poziciji. Ne reagira na bilo kakve vanjske podražaje, samo tiho jeca i plače.
Antjie Coetzee – južnoafrička tehničarka Tau sekcije, koja je služila kao glavna operativka Omega Svemirskog Topa.
Često ja znala u djetinjstvu s roditeljima posjećivati Tafelberg planinu pokraj Cape Towna. U odrasloj dobi uspjela je dobiti poziciju u sklopu PATHOS-II gdje je u Tau sekciji provela niz godina. Posao joj se svodio na ručno upravljanje lansirnim uređajem, kao i kalkulacijama balističke putanje ovisno o težini kapsule i vremenskih uvjeta. Prema vlastitom priznanju nikad nije uživala u poslu no izvrsna plaća je bila jedina motivacija koja ju je zadržavala na poziciji.
Nakon udara asteroida zapala je u stanje opće depresije i iskazivanja želje za smrću, budući da su svi koje je poznavala i voljela ionako biti mrtvi.
U jednom trenutku nakon neuspjele evakuacije Tau sekcije, povukla se u udaljenu opservacijsku postaju kako bi provjerila zalihe hrane. Prema izvještaju dr. Johan Rossa prije će biti da se povukla u samoću kako bi promišljala nad sprovođenjem samoubojstva u djelo.
12. siječnja 2104. došla je na ideju uspinjanja cijevi Omega Svemirskog Topa sve do Omega platforme i površine. Bila je fascinirana ovom idejom još iz doba aktivnog korištenja lansirne platforme, kada je gledala prijenos svakog uspješnog lansiranja. Nisu joj bili strani niti usponi budući da je još od djetinjstva bila veliki ljubitelj planina i planinarenja. Za svoj Haimatsu Napajano Odijelo ponijela je tri dodatna kanistra kisika, kao i pojas za alat. Pred njom je bio dugotrajan i mukotrpan uspon od 3802 metra, od kojih će većinu vremena provesti u potpunoj tmini. Nakon četiri sata domogla se površine gdje je zatekla jedva vidljivo Sunce između tmurnih gustih oblaka i atmosfere ispunjene smogom, prašinom i pepeljastim česticama. Produžila je do opservacijskog tornja koji je bio poput malene naftne platforme, a gdje su se nalazile radne prostorije, meteorološka stanica, ali i mala stambena jedinica s kuhinjom i krevetom. Iako su joj očitavanja odijela pokazivala da je zrak toksičan, svejedno je skinula kacigu i svukla zaštitno odijelo. Bilo je malo prevruće, no čak i umanjeno prirodno danje svijetlo kao i oceanski vjetar, pružali su joj neizmjerni užitak. Pretražujući police i ormare u spavaćoj sobi pronašla je preveliku mušku majicu i traperice. U kuhinji je pronašla čaj, tjesteninu, rižu i neku drugu suhu hranu, od čega je napravila improvizirani ručak. Izvukla je stolicu iz dnevnog boravka i postavila ju na platformu uživajući uz bocu viskija u zalasku Sunca. Pronašla je i knjigu s zbirkama pjesama od Keats i uživala u njihovom sadržaju prije spavanja. Već dugo vremena nije bila toliko sretna. Nažalost s protokom vremena počeo se javljati sve jači i gadniji kašalj, koji je uskoro prerastao i u iskašljavanje krvi. Bila je svjesna toga što se događa, ali nije htjela da joj pokvari posljednje trenutke. Tu večer je zaspala po posljednji put u svom životu.
Renata Espinosa – terenska radnica PATHOS-II stacionirana u Tau sekciji. Dijelila je kabinu B s Antjie Coetzee.
Tijekom pokušaja evakuacije Tau sekcije, bila je među jednima od ubijenih od strane dubokooceanskih žitelja mutiranih od strane WAU. Njezino prepolovljeno tijelo su pronašli Julia Dahl i Alan Waldeck utjeravši im strah u kosti i nagnavši na povratak prema dizalu i Omicronu. Pretpostavlja se da ju je dohvatilo nešto enormno, vjerojatno Levijatan.
Steve Glasser – operativac PATHOS-II nedefiniranog zanimanja stacioniran u Tau sekciji. S obzirom na pronađene zapise vezane za proučavanje dubokooceanskih životinja, vjerojatno je bio biolog.
Preživljava pokušaj evakuacije prema Omicronu 13. rujna 2103., prilikom čega su članovi Tau bili napadnuti od strane dubokooceanskih životinja pod utjecajem WAU. S malobrojnim preživjelima povukao se natrag u Tau.
Bio je prvi koji je dočekao dolazak ARK tima pod vodstvom Catherine Chun, te poput svih ostalih pristupio je skeniranju mozga 25. prosinca 2103.
Kako je direktna radijska komunikacija bila onemogućena, zajedno s Johan Rossom pošao je 27. prosinca 2103. prema dizalu i Omicronu, kako bi upozorili ostatak PATHOS-II na kritičnu situaciju s WAU centralnom jedinicom u Alfa sekciji. Poginuo je na putu raskomadan od strane ribi udičarki ili samog Levijatana. Simon će kasnije pronaći ostatke tijela na putu prema Tau sekciji.
Dr. Johan Ross – neuroznanstvenik iz Engleske direktno podložan i odgovoran Carthage Industries kompaniji. Obnašao je i dužnost A.I. psihologa PATHOS-II, stacioniran u Tau sekciji. Bio je i jedini zaposlenik koji je imao pristup tajanstvenoj Alfa sekciji, gdje je nadgledao rad WAU centralne jedinice.
Pri nailasku na njegove službene dokumente može se vidjeti da se potpisivao punim imenom Jonathan, što ukazuje da mu je Johan bio nadimak ili skraćena inačica imena koju je koristio. Prema znanstvenim bilješkama koje je vodio, korespondenciji s drugim članovima i najznačajnijom funkcijom koju je obnašao, očito je bio iznimno inteligentan individualac i daroviti govornik. U njegovoj privatnoj kabini A u Tau sekciji, može se pronaći knjiga René Descartesa – “Zli genij”, kao i volumen 9 “Sabranih Djela” od C.G. Junga, te volumen 3 “Rad Wittgensteina”. Od ostalih predmeta tu je kipić nasmiješenog Bude i glavata figurica Friedrich Nietzsche pokraj računala.
Sudjelujući u samom razvoju i kreiranju WAU centralne jedinice, dr. Roos je imao najbolje razumijevanje umjetne inteligencije. Nakon udara asteroida posvjedočivši probojima strukturnog gela iz cijevi, te popratnim užasnim mutacijama, dr. Roos je došao do zaključka kako iako je očuvanje čovječanstva i dalje bio najviši prioritet umjetne inteligencije, ona sama nije u stanju jasno razumjeti što uistinu jest čovječanstvo. To se najbolje moglo vidjeti prilikom kreacije mutiranih kreatura bivših članova PATHOS-II, ali i učitavanjem neurografa stvarnih ljudi u robotske pomoćnike. Stoga je WAU valjalo zaustaviti u svojoj suludoj misiji koja je uzrokovala tolike patnje malobrojnim preživjelima, te ako treba i uništiti.
Nakon neuspjele evakuacije i gubitka radio komunikacije s drugim sekcijama, povukao se natrag u Tau zajedno ostalim preživjelima.
27. prosinca 2103. u pratnji Steve Glassera, zaputio se prema dizalu i Omicronu kako bi upozorio Juliu Dahl i Mark Saranga o kritičnoj situaciji s WAU centralnom jedinicom u Alfa sekciji. Na putu su napadnuti od dubokooceanskih životinja, te Glasser biva ubijen dok se dr. Ross teško ranjen ipak uspijeva domoći dizala. Na Omicron razini ga u komatoznom stanju pronalazi Alan Waldeck te ga uvodi u sekciju, gdje ga smještaju u centralnu karantensku ćeliju. Nedugo nakon toga članovi počinju primjećivati neobične fenomene oko ćelije, kao i padove sustava i bolne interferencije CCRV-7 Crnih kutija ugrađenih u glavama zaposlenika. Nepoznato svima, brojne interferencije su bile uzrokovane WAU manipuliranjem elektromagnetskim poljem u svrhu obnavljanja i reanimiranje dr. Rossa putem strukturnog gela unutar njegova tijela zadobivenog prilikom napada. Zajedno s mutacijama dr. Ross je zadobio i mogućnost telepatske veze, vrlo vjerojatno komunikacijom preko CCRV-7 čipova u glavama zaposlenika. Od svih jedino je Raleigh Herber povjerovala i odlučila sprovesti u djelo doktorovu misiju uništenja WAU centralne jedinice. Prozrevši njihove namjere WAU ispusti snažni frekventni val koji preoptereti CCRV-7 čipove prouzročivši njihovu eksploziju i time smrt svih članova Omicrona. Tek poslije s dolaskom Simon Jarretta će dr. Ross moći unovačiti novog kandidata za sprovedbu svojeg plana.
Abbo Sendeyo – komunikacijski operativac koji je služio kao projekt menadžer za Haimatsu Tehnologije na PATHOS-II, inicijalno stacioniran u Theta sekciji.
Nakon udara asteroida premješten je u Tau sekciju u ulogu dispečera. Vodio je detaljnu dokumentaciju i bilješke situacije i stanja u Tau sekciji. Posljednja zabilježena bilješka je ona vezana za planiranu evakuaciju 13. rujna 2103. prema naredbi zapovjednika Vic Auclaira. Bio je jednom od žrtava napada WAU mutiranih dubokooceanskih životinja, te mu tijelo nikad nije pronađeno.
Neil Tsiolkovsky – poznat i pod nadimkom Kovsky, bio je ruski operativac PATHOS-II stacioniran u Tau sekciji. Preživio je propalu evakuaciju 13. rujna 2103. povukavši se s ostatkom preživjelih natrag u Tau.
Po dolasku ARK tima u Tau 25. prosinca 2103., ponudio se biti im vodičem na putu u Fi sekciju. Stradao je u transportnom tunelu koji je spajao svije sekcije, kada se dio betonskog stropa odronio i strovalio na njega poklopivši ga. Simon će kasnije pronaći njegovo tijelo u Haimatsu Napajanom Odijelu pod betonskim ruševinama.
Jin Yoshida – japanski znanstvenik PATHOS-II stacioniran u Tau sekciji. Jedini je imao pristup kontrolnoj reaktor sobi Tau sekcije, što je vidljivo samo iz njegovih prijava.
12. travnja 2104. pristupio je Haimatsu Napajanom Odijelu koje je prethodno bilo zahvaćeno i korumpirano od strane WAU. Kao rezultat tijelo mu se stopilo s odijelom i WAU ga je mutacijom preobrazio u jednu od svojih reanimiranih užasnih kreacija. Kako nitko od članova Tau nigdje ne spominje ovo čudovište, za pretpostaviti je da je Yoshida bio jedan od posljednjih preživjelih.
Simon će poslije imati traumatičan susret s reanimacijom Jin Yoshide kada dođe do Tau sekcije.
Igra
Jednako kao i svoj stariji brat Amnesia, i SOMA je čistokrvni horor preživljavanja iz prvog lica. Igrač napreduje kroza igru ispunjavajući razne misije i rješavajući brojne zagonetke i puzzle na koje će nailaziti, većina kojih će biti sve samo ne jednostavne. Zato će trebati dobro istraživati i pretraživati prostorije u potragama za bilješkama i truplima čiji će se sadržaj crnih kutija moći preslušati, a kako bi se dobila bolja saznanja zbivanja i radnje, ali i natuknice kako napredovati dalje. U igri ne postoji nikakvo sučelje s prikazom kojekakvih karakteristika. Prilikom prilaska kojekakvim predmetima i uređajima, pojavljivati će se kojekakvi simboli i prikazi ruku, ukazujući igraču da ne stoje u igri samo za ukras već da se s njima može stupiti u interakciju i manipuliranje.
Oružje doslovno nepostojeće izuzev jedne trunčice od segmenta gdje se barata električnom impulsnom puškom.
Da sve bude još dodatno zakomplicirano pobrinuti će se brojna unikatna čudovišta i nemani, a od kojih će valjati bježati i skrivati se. Svaki protivnik/čudovište je unikatan po svojem ponašanju i sposobnostima, te će se na svakog naići u zasebnom okruženju postaje, s pričom koja će razjasniti što je dovelo do njenog nastanka. Direktni susret s protivnicima oči u oči će iskrivljavati igračev pogled na svijet, a osobni fizički kontakt će voditi instantnoj smrti i kraju igre. Dvije godine nakon izlaska igre dodan je i tzv. “Bezazleni Modul” igranja, a u kojem čudovišta ne napadaju igrača. Za pravi doživljaj ni pod razno ne savjetujem ovaj način igre.
U igri susrećemo ukupno jedanaest različitih protivnika, koji variraju od članova posade mutirane i korumpirane od strane WAU, sluđene robote s kopiranom ljudskom sviješću, do dubokooceanskih mutiranih riba i drugih čudovišta.
Konstrukt
Prvi protivnik na kojeg se naiđe u igri. Riječ je o BULL (UH3) pomoćnom robotu koji je dodatno nadograđen i mutiran bio mehaničkim izraslinama, zbog čega ima potpuno nezgrapan teški hod na svojim dvjema nogama. Najužasnije od svega jest što je u njega prenesen neurograf neimenovane smeđokose žene, vjerojatno jedne od operativki na Ipsilonu. Djeluje polusvjesno te činjenice zbog čega je potpuno sluđena i agresivno nastrojena. Čim spazi išta živo što se miče pod svojim jarkim reflektorskim svijetlima koje isijava s prednje strane, odmah će krenuti agresivno nasrtati u tom smjeru. Poznato je da je zaslužno za smrt barem jednog člana posade. Ima i brojni niz drugih manjih osvjetljenja koje izviru iz brojnih gomoljastih izraslina na tijelu. Kroza cijelo vrijeme navigiranja kroza postrojenje ispušta uznemirujuće mehaničke zvukove s blagim prizvukom ljudskog glasa. S obzirom na svoju nezgrapnu veličinu poprilično se sporo kreće čak i prilikom nasrtanja, pa Simon može lako izbjeći napade i umaknuti. Osim ako se ne nađe skutren u nekom malom prolazu kada će ga snažno oboriti i nakratko onesvijestiti, dok će ono samo otići dalje patrolirati.
Tjelesina
Ovdje se referencira na dva zasebna entiteta – muški i ženski. U obje inačice je riječ o zdepastim nagim ljudskim tijelima s masivnom okruglom bio mehaničkom izraslinom na mjestu glave, a koja emitira brojna svijetla. Zbog čega ih je lako zamijetiti u mračnim hodnicima i mutnoj vodi. Lako je raspoznati njihovu prisutnost i po zvukovima siktanja i hrapavom neljudskom stenjanju. Za pretpostaviti je da su im tijela toliko zdepasta i naduta uslijed duge izloženosti morskom okruženju. Stvorenja su naizgled slijepa te ne reagiraju na buku. Jedine instance kada postaju uznemireni i agresivno nastrojeni je uslijed direktnog pogleda na njih. Imaju mogućnost i teleportiranja u nasumičnim intervalima, prilikom čega ispuštaju specifičan zvuk. U susretima s njima preporučuje se oprezno hodanje uza zid i pogleda prikovanog u pod, strop ili sam zid. Jednako kao i s konstruktom kod napada obara Simona onesvijestivši ga na neko vrijeme, nakon čega odlaze dalje.
Prvi susret bude u tranzitnom tunelu kada se u daljini pojavljuje i nestaje poput fatamorgane. Idući susret bude u Lambda sekciji, kada ženski član malo prije Simonovog dolaska teško ošteti robota u kojem prebiva svijest Catherine Chun. Neko vrijeme se još zadržava u okolnim prostorijama prije nego što konačno nestaje. Nakon toga dva kratka susreta budu i na oceanskom dnu na putu od Lambda sekcije prema olupini MS CURIE. No glavnina bude upravo u spomenutom potopljenom brodu kojeg opsjeda muška inačica. U finalnom segmentu kada Simon destabilizira još uvijek funkcionalnu jezgru broda, bez obzira na pogled ili ne, stvor ga proganja sve dok ne pobjegne u maloj evakuacijskoj podmornici. Ostaje nepoznato što se dalje dogodilo s ovim protivnicima budući da imaju moć teleportacije, no više nemamo susreta s njima nakon toga.
Lešinar
Objedinjeni naziv neprijateljski nastrojenih pomoćnih robota koji lunjaju po oceanskom dnu. Riječ je o korumpiranim inačicama QUALIA RV2
s usađenim neurografima stvarnih osoba u korteks čipu. Tijelo im je kuboidnog oblika s lebdećim potisnicima za kretanje u oceanu, i istaknutom prednjom crvenom lampicom koja periodično blica. Pri susretu s nekima može se čuti glas Ian Pedersona, dovevši do zaključka kako je WAU iskoristio čak nekoliko njegovih neurografa. Od svih protivnika u potpunosti su svjesni tko su, kao i stanja u kakvom se nalaze uslijed WAU-ovih igranja Boga pomoću strukturnog gela. Upravo zbog toga su u konstantnoj potrazi za ovoj tvari, svjesni da je to jedina supstanca koja ih održava na životu. To je jedan od razloga zašto tako agresivno napadaju Simona, koji je i sam polurobot s istom crnom tvari koja mu teče tijelom. Prvi susret s njima ima odmah po izlasku iz Ipsilona, gdje uglavnom pasivno patroliraju određenim putanjama. Postaju agresivno nastrojeni samo ako im se previše približi. Posljednji susret je izvan Lambda sekcije od strane iznimno agresivnog i upornog primjerka.
Posrednik
Primarni protivnici u Theta sekciji. Posrednici su nekad bili ljudi dok ih nije dohvatio mutirani Terry Akers, ubrizgao im velike količine strukturnog gela i mutirao tako u jednako užasne kreature kao i on. Kao rezultat gornji dio tijela im je enormno nadut s deformiranim rukama spojenima s tijelom, dok su noge gotovo atrofirane i bez stopala. Glava im je stopljena s tijelom blago nagnuta unatrag i bez očiju, a izraz lica je zaleđen u vječitom vrisku. Cijelo tijelo je prekriveno užasnim čirevima i cjevčicama. Ispuštaju užasne hroptajuće zvukove, a kada detektiraju prijetnju i vriskove. Naziv za njih je prvi skovao John Strohmeier, budući da su bili Akersova produžena ruka.
Uslijed izostanka očiju u potpunosti su slijepi, međutim razvili su zato izniman osjet na zvuk, reagirajući i na najmanje podražaje poput paljenja ili gašenja baterijske svjetiljke. U stanju mirovanja sporo i besciljno tumaraju hodnicima. Pri detekciji mete međutim mogu iznenađujuće brzo šprintati i orijentirati se u prostoru, čak otvarati i automatska vrata. Stoga je najbolje u klečećoj poziciji iznimno polagano se kretati u njihovu prisustvu, povremeno u daljinu bacati i razne predmete kako bi ih se omelo i uputilo u krivom pravcu.
Prema bilješkama Theta osoblja, Akers je po buđenju iz komatoznog stanja pustio u sekciju i tri posrednika koja je prethodno kreirao od članova spasilačkog tima koji ga je pošao cepelinom pokupiti. Uz velike muke jednog su čak uspjeli ubiti, međutim preostali su nadjačali preživjele, prisilivši ih na povlačenje u niže razine i u konačnici bijeg iz Thete.
Simon će dolaskom u sekciju imati četiri susreta s ovim iznimno opasnim protivnicima. Na jednog će naići u prostoriji sa serverima, a preostale u predjelu održavanja.
Mutirani Terry Akers
Nekad glavni zapovjednik Delta sekcije, Terry Akers je uslijed duge izolacije skrenuo s uma te počeo konzumirati velike količine strukturnog gela. Uslijed toga tijelo mu je mutiralo do neprepoznatljive razine, a ludilo ga je odvelo u dodatno sakaćenje kada je na savjet glasova iz glave iščupao golim rukama vlastite oči. Uslijed svih izmjena tijelo mu je prekriveno brojnim tumornim izraslinama i čirevima, osušene ruke su ostale ukočene u polusavinutoj poziciji, a i noge su konstantno blago savijene prilikom kretanja ili stajanja. Izraslina koja podsjeća na zakržljalu ruku i stopalo strši mu iz predjela trbušne šupljine, a velika posjekotina po sredini glave odaje dojam kao da je sastavljena od dvije polutke. Na licu nedostaje bilo kakva naznaka ustiju ili nosa, a umjesto očiju tu su dvije velike prazne duplje. Skenirani nalazi obdukcije koju je provela Nadine Masters prikazuje potpuno deformiranu strukturu kostura. Usprkos svom mršavom krhkom izgledu, mutirani Akers je iznimno fizički snažan i toliko jak da može razvaliti i teška ojačana vrata. U jednakoj mjeri posjeduje i iznimnu agilnost i brzinu prilikom potjere za svojim žrtvama. Kao i njegove kreacije ispušta uznemirujuće hroptajuće zvukove, a pri detekciji žrtve i vriskove od kojih se ledi krv u žilama.
Jednako kao i njegovi posrednici i Akers je u potpunosti slijep, no zato posjeduje izniman osjet za zvuk, uključujući čak i paljenje ili gašenje baterijske svjetiljke. Bilo što osim polaganog polučučnječeg kretanja će ga automatski upozoriti na nečiju prisutnost. Za razliku od posrednika može detektirati i prisustvo u neposrednoj blizini. Ako nije alarmiran nekim zvukom sporo i besciljno će tumarati hodnicima od jedne prostorije do druge. Za razliku od ostalih protivnika kad god nije u Simonovoj blizini prelazi u specijalno stanje prikrivanja, u kojem tek povremeno ispusti pokoji zvuk. Iz ovog stanja izlazi u jednom od sljedećih slučajeva:
- Ako Simon proizvede neki zvuk. Generalno će se to odnositi na zvukove razbijanja stakla, trčanje i skakanje, mada može uključivati i benigne stvari poput pomicanja mehaničkih stezaljki kod popravka dizala.
- Ako prođe dovoljno dugo vremena. Prilikom prvog dolaska na lokaciju ovo iznosi otprilike 5 minuta, kada se Simon domogne čipa od Brandon Wana ovo vrijeme iznosi 82 sekunde, a kod modificiranja čipa vrijeme se smanjuje na 54 sekunde.
- Kada se Simon domogne dizala. Neovisno o razini buke jednom kada se osposobi dizalo Akers će prekinuti svoje pritajeno stanje i ući u ono proganjanja i potjere.
Prilikom potjere ispušta vrišteće urlike i divlje lamata rukama po zraku. Zbog iznimne brzine praktički mu je nemoguće umaknuti stoga je smrt poprilično velika vjerojatnost.
Žena robot
Primarni protivnik u Omicron sekciji. Riječ je o reanimiranom truplu neke od ženskih članica posade, u čije tijelo je WAU strukturnim gelom usadio razne implantante. Oči su joj zamijenjene mehaničkim inačicama, vrat je metalnim šipkama i cjevčicama spojen za trup, lijevo stopalo je prostetičko, a desna ruka je zamijenjena kliještima. Identitet kreature nikad nije potvrđen, no za pretpostaviti je da je riječ o Lisi Cameron, Pauli Lansky, Claudiji Eames ili Andrei Suther. Njezino reanimirano postojanje se sastoji od konstantne duboke uznemirenosti popraćene vapajima i plačem. Vjerojatno uslijed određene svjesnosti svojeg novog stanja. Ima mogućnost i određene iskrivljene vokalizacije kada prijeđe u stanje uzbunjenosti.
Pasivna je i stacionarna osim kada ju se uzbuni prevelikom blizinom ili zvukovnim podražajima. U tom slučaju implantanti će joj jače zasjati i počet će škljocati kliještima desne ruke. Ovakve reakcije će pružati Simonu korisnu informaciju da se primiri od bilo kakvog daljnjeg djelovanja i aktivnosti. U tom slučaju ponovno će se primiriti, prekriti lice rukama i ponovno briznuti u plač. Ako se premaši njezina razina dopuštenih vanjskih podražaja, postat će svjesna okoline i baciti se u divljačku trku prema meti.
Simon će imati dva susreta sa ženom robotom. Prvi put u jednoj od radionica Omicrona kada pokušava doći do baterija za napajanje novog odijela, te drugi put u ambulanti. Kod drugog susreta čak i ako se pazi da ju se ne uzbuni, nakon prelaska određene granice hodnika koji spaja ambulantu s ronilačkom svlačionicom, svejedno će se aktivirati i baciti u intenzivnu trku prema Simonu. Usprkos velikoj brzini Simona spašava određena udaljenost među njima u trenutku početka trke za život i smrt. Upavši u posljednjoj sekundi u ronilačku prostoriju Catherine zatvara i zaključava vrata za njim, a s druge strane se mogu čuti histerični krikovi i udaranje po metalu.
Iglozubi
Riječ je o dubokooceanskim ribama duguljastog i zmijolikog tijela. Djelovanjem strukturnog gela WAU je imao utjecaja i na njihovu mutaciju, pa su tako dramatično veće u odnosu na svoje normalne rođake. Da stvar bude zastrašujuća na vrhu glave imaju dijelove ljudskog lica, vjerojatno od nekih od prijašnjih žrtava napada.
Simon susreće cijela plova iglozubih spustivši se u bezdan na putu prema Tau sekciji. Plivaju i napadaju u grupama no boje se intenzivnih svjetlosti, te ne prilaze Simonu dokle god se drži sigurnosti svjetlosnih stupića. Najslabiji su protivnik u igri te Simon bez problema može preživjeti nekoliko njihovih ugriza.
Udičarka
Još jedna od dubokooceanskih riba. I ova je došla u doticaj sa strukturnim gelom teško ju mutirajući. Vidljiv je potpuni nedostatak očiju, lijeva peraja je zamijenjena skeletom ljudske ruke, a s lijeve prednje strane odmah iznad velikih čeljusti nasadio se gornji dio ljudskog lica. Moguće da je do ovog stapanja došlo uslijed napada na jednu od ljudskih žrtava.
Prema bilješkama biologa Steve Glassera, čini se da je životinja nakon WAU utjecaja razvila istančani ukus za lov na bića izvan svog ekosustava, implicirajući na osoblje PATHOS-II.
Udičarka će mirno stajati i čekati da plijen priđe k njoj, privučen od proizvedenog osvjetljenja koji joj visi s tjelesnog produžetka točno u ravnini razjapljenih čeljusti. Svjetlost koju proizvodi je identična imitacija onog s stupića za navigaciju prema Tau sekciji. Čim uspostavi vizualni kontakt sa žrtvom udičarka će krenuti plivati u njenom smjeru.
Jin Yoshida kreatura
Inicijalno japanski znanstvenik koji je bio stacioniran u TAU sekciji. Kada je ne znajući ušao u korumpirano Haimatsu Napajano Odijelo stopivši se s strukturnim gelom, postao je još jedna od bezumnih WAU kreacija. Većina tijela mu se sastoji od navedenog dubokooceanskog odijela, izuzev glave, gdje iz vizira kacige izviru crni krakasti izdanci. U takvom stanju ga i Simon nailazi odmah na ulazu u Tau. Riječ je o iznimno opasnom i agresivnom biću koju pokreće bazična inteligencija. Pa i usprkos tome zadržalo je saznanja kako otvarati vrata, iako nije u mogućnosti koristiti se ljestvama. Prilikom direktnog pogleda na biće suzdržat će se od daljnjih kretnji, no takvo stanje će potrajati samo koju sekundi prije nego što agresivno krene naprijed. U trenucima kada mu se drže okrenuta leđa kreće u gegajući šprint prema meti.
Levijatan
Najmasovniji i najopasniji protivnik u igri. Riječ je prema bilješkama o primjerku divovske lignje teško mutiranom od strane konzumiranja strukturnog gela. Zbog toga više nalikuje na divovskog crva nego li na lignju. Krakovi su stopljeni i prekriveni pločastim izraslinama, a duž cijelog tijela su izrasli mnogobrojni plavi WAU receptori. Duž tijela ima i brojna ljudska lica smrznuta u vječnom vrisku, vjerojatno one od žrtava koje su se stopile s bićem kada ih je proždrlo. Gdje su nekoć bile peraje s prednje strane tijela, sada su izrasle velike razjapljene čeljusti. Na sredini glave se nalazi jedno svjetleće crveno oko.
Pri prvom Simonovu spuštanju u bezdan, biće se može vidjeti kako spokojno pliva uza sam rub vidljivog osvjetljenja svjetlosnih stupića. U Alfa sekciji proždire reanimiranog Johan Rossa prilikom njegova pokušaja ubojstva Simona, nakon čega progoni Simona sve do Fi sekcije. Prilikom bijega valja se brzo kretati od jednog skloništa do drugog.
Razvoj
Igra je bila u razvoju još od 2010. kada je započeo rad na novom programskom sustavu koji će pokretati igru – HPL Engine 3. Smještanje radnje na dno Atlantskog oceana je bila dugovječna želja suosnivača Frictional Games studija – Thomas Gripa i Jens Nilssona. Od samog začetka su radnju zamislili kao glavnim biserom igre oko koje će se vrtjeti sve ostalo. Stoga su iznimno veliki napori uloženi na uvjerljivosti i sprovedbi raznih ideja, pogotovo onih za svjesnost i definiciju života. Velika inspiracija za to su bila djela Philip K. Dicka, China Miévillea i Greg Egana. Tijekom razvoja radnja je prošla kroz cijeli niz prepravaka i izmjena, dok u potpunosti nisu bili zadovoljni konačnom verzijom. O potencijalnim drugim smjerovima se može samo nagađati prema staroj najavi igre, ali i starim izbačenim i nedovršenim segmentima. Tvorci su zamislili da se radnja oslanja na igračeve akcije, umjesto da se za potpuno iskustvo igrač mora oslanjati na zamorno čitanje brojnog ekspozicijskog materijala. I iako je takva mehanika i dalje zadržana i daje na dodatnoj dubini priče, sama bit radnje je sasvim jasna i razumljiva i bez njih.
Za postizanje realističnih zvukova koji bi odgovarali atmosferi igre, audio redatelj Samuel Justice upotrijebio je metodu kako je on to nazvao “sustav veličine prostorije”. Umjesto obrade zvukova za postizanje željenih efekata, koristilo se snimanje zvukova na stvarnim lokacijama, kao što su na primjer zvukovi proizvedeni u dugačkom hodniku. Tako je snimljeno preko 2000 zvukova koraka.
Igra je izašla 22. rujna 2015. na Microsoft Windows platformi, OS X, Linuxu i PlaysTation 4, te od 01. prosinca 2017. i na XboX one.
Marketing
Prva najava s uključenim igrivim segmentima iz igre izašla je 11. listopada 2013. Na službenoj stranici se mogao pronaći tajanstveni citat Philip K. Dicka – “Stvarnost je ono što, kada u nju prestaneš vjerovati, ne nestaje.” Prema prvotnom predstavljanju igre očito je kako je osim glavne premise ostatak priče poprilično različit od finalnog proizvoda. Iduća najava je izašla u travnju 2014.
Za dodatnu promociju snimljena su dva kratka igrana filma – “Vivarium” i “Mockingbird”, oba snimljena istodobno unutar 9 dana u LeftJet studiju od strane nezavisne filmske kompanije Imagos Films iz Seattlea. Ista kompanija je u promotivne svrhe snimila za Frictional Games i cijeli niz kratkih filmskih isječaka, koji bi dali uvid u predradnju igre i koji su trebali izaći neposredno prije same igre. Nažalost uslijed produkcijskih poteškoća izlazak je odgođen za 28. rujan 2015., nešto nakon izlaska igre. Svi promotivni inserti su dostupni na YouTubeu objedinjeni pod naslovom “SOMA – Transmisija #1”. U njima pratimo zbivanja vezana za likove i događaje koji su prethodili radnji iz igre. Neki segmenti su više inspirativne naravi nego li pravi kanon.
U kolaboraciji s Frictional Games, Imagos Films su pod kodnim imenom “Projekt Apop” snimili i igrani film “Dubina”. Redatelj je bio Don Thacker, a segmenti iz filma su također korišteni u marketinške svrhe. Od naslovnih uloga u filmu su glumili Trin Miller, Josh Truax i Rachelle Henry.
Prihvat
Soma je generalno pobrala cijeli niz iznimno pozitivnih ocjena i recenzija. Richard Wakeling iz GameSpota je dao igri ocjenu 9/10, istaknuvši i pohvalivši zanimljivu i misaono izazovnu radnju, impresivno pisani dijalog i glasovnu izvedbu glumaca, te odličnu atmosferu i zvukovni dizajn. Sve zajedni tvori jedan uistinu atmosferični i jezivi ambijent koji igrača drži prikovanog za ekran sve do same završnice. Zamjerke su išle segmentima vezanima za hodanje po oceanskom dnu, koje su okarakterizirane kao linearne i monotone. I Philip Kollar iz Polygon je dao igri ocjenu 9/10 istaknuvši kako je Soma veliki napredak Frictional Games u odnosu na prethodne Amnesia igre, primarno zbog boljeg i balansiranog tempa, odlične priče i moćnih filozofskih pitanja. Najveći horor igre proizlazi iz suočavanja sa surovom stvarnošću i nošenja s njom. Niti Caitlin Cooke iz Destructoida nije zaostajala za visokim ocjenama i sama davši 9/10 uz vlastite hvalospjeve, krstivši igru jednom od najboljih horor igara preživljavanja. Tim Turi iz Game Informer bio je za trunčicu škrtiji na ocjeni nagradivši igru s 8.5/10, ali iznimno pohvalivši zvučnu pozadinu koja naprosto uranja u jezivo dizajniranu okolinu. Leon Hurley iz GamesRadar+ pohvalio zanimljivi znanstveno fantastični pristup radnji i šokantna otkrića, a istih impresija je bio i Daniel Krupa iz IGN-a nazvavši igru pametnom i misaono dubokom.
Jedina i najveća kritika igre išla je na račun dizajna i implementacije protivnika. I dok je Caitlin Cook uživala u susretima s raznim unikatnim zastrašujućim kreaturama, bila je razočarana količinom različitih tipova kao i malobrojnim susretima s njima. Tim Turi je u svojoj recenziji naveo kako je igra mačke i miša s protivnicima stvar strpljenja, i kako nedostaje bilo kakve napetosti jednom kada se prokljuvi njihov način operandi i smjerove kretanja. I Richard Wakeling se složio s takvim zapažanjem navevši kako su mu susreti s protivnicima bili više smetnja daljnjem nastavku zanimljive priče, više nego li išta drugo. Leon Hurley je bio nešto oštriji pa ih je nazvao glupim preprekama kojima se iza leđa valja šuljati i poput psa baciti tu i tamo neku “kost” kako bi ih se odvratilo u krivom smjeru. Alex Avard iz GamesRadar+ je pozdravio izlazak “Bezazlenog Modula” u sklopu ažuriranja iz 2017., koji je deaktivirao detekciju protivnika na igrača, omogućivši onima željnim same radnje nesmetani i neprekinuti tok. Umjesto fokusiranja na preživljavanje u određenim ključnim segmentima, igrači su se sada u potpunosti mogli posvetiti bezbrižnom i neometanom istraživanju okoline.
U prvih deset dana od izlaska, prodalo se 92 000 kopija, što je za isti period 20 000 više nego li njihov prvi naslov Amnesia: The Dark Descent. Do ožujka 2016.ovaj broj je narastao na 250 000 kopija. Točno godinu dana od izlaska brojka je premašila 450 000. Zadnja brojka iz ožujka 2021. je bila preko milijun prodanih primjeraka.
Na “Nagradama Zlatni Džojstik” iz 2016. Soma je nominirana u tri kategorije – Najbolja Originalna Igra, Najbolja Priča, Najbolji Vizualni Dizajn. U 2018. GamesRadar+ ju je uključio na 8 mjestu svoje liste 20 najboljih horor igara svih vremena.
Dojam
Igri sam prišao otvorenog uma ne očekujući da će mi nadmašiti isti osjećaj ispunjenog zadovoljstva koji sam imao nakon upravo dovršenog Alien: Isolationa. Prema pozitivnim recenzijama nadao sam se barem donekle dobroj igri s koliko toliko prihvatljivom radnjom i atmosferom. I dok bih po pitanju kvalitetne igrivosti i dalje Alien: Isolationu dao značajnu prevagu, po pitanju atmosfere ih svrstao tu negdje na istoj razini, kad je u pitanju radnja tu je SOMA apsolutno probila plafon i sve očekivane limite. Ako niste već i sami uspjeli zaključiti po količini pisanog teksta rezenzije koji otpada samo na opis radnje, likova i protivnika, onda dopustite da budem vaš kapetan “Očitost” kada kažem da je radnja najjači adut igre. I to ne bilo kakva radnja, već jedna od najboljih s kojima sam se ikad susreo u nekom književnom djelu, filmu i da ne govorim igri. Tko je mogao pretpostaviti da nešto što je započelo još jednim uobičajenim nesretnim slučajem današnjeg doba, će se treptajem oka preseliti u instalaciju smještenu duboko pod morem i još stotinu godina u budućnosti. Mislim da više od samog naslovnog junaka sam i ja bio potpuno zateknut i zbunjen ovim naglim zakretom. Prvi cilj postignut tim Frictional Games, zadobili ste moju potpunu pozornost.
Naravno odmah kroz glavu prolazim kroz moguće scenarije viđene u drugim radnjama.
1.) Uslijed zadobivenih teških ozljeda glave nakon automobilske nesreće, naš glavni lik zapada u stanja gdje fantazira određena mjesta i svjetove. Na koncu onoga što smo nabrzinu doznali sa samog početka, Simon i jest veliki zaljubljenik u književnost i filmove, što je reći da u svojim stanjima gubitka svijesti ne vrti radnju iz nekog filma ili knjige.
2.) Glavni lik se nikad nije niti probudio iz kome nakon nesreće, te proživljava nekakvu polu realnost nalik Danteovu čistilištu, dok se fizičko tijelo nalazi prikovano za bolnički krevet i na aparatima za održavanje života, gdje se vodi borba između života i smrti.
3.) Glavni lik u ulozi pisca radi na fantastičnom djelu putem kojeg se suočava nesretnom smrću suvozačice i prijateljice Ashley Hall, koja je bila s njim u autu u trenutku nesreće.
Sve tri opcije iako predvidljive mogle bi poslužiti kao dobra priča i kulisa za igru, međutim stvarna pozadina radnje je puno luđa i fascinantnija čak i od toga. Simon koji se budi u Ipsilon sekciji nije onaj isti čovjek iz 2015., već kopija njegovih sjećanja i iskustva, njegov nasnimljeni neurograf prenesen u mehaničkim dodacima modificirano tijelo žene stotinu godina u budućnosti. Postepena spoznaja surove stvarnosti kako se priča polako sve više otpetljava, daje jedno nevjerojatno i neponovljivo iskustvo. Zamjetan je nevjerojatan rad uložen u osmišljavanje i realizaciju svake pa i najmanje pojedinosti vezane za radnju, kao i karakterizaciju mnogobrojnih zanimljivih likova.
Iako u primarnoj radnji pratimo zbivanja iz daleke 2104., svijet je to dosta vremenski udaljen od našeg, a opet toliko poznat i prepoznatljiv. Niti jedna aparatura iz igre ne djeluje kao nešto što ne bi moglo biti realizirano i u današnje vrijeme s dostupnom tehnologijom i uz dovoljne financije. Izuzetak bi tu jedino bila pilotska sjedala za upravljanje podmornicama i robotskim pomoćnicima, gdje se korisnik direktno umno spaja s oruđem s kojim upravlja i radi. Poslije će sličan uređaj biti korišten i za skeniranje mozga u svrhu kopiranja sjećanja i iskustva korisnika, i pohranjivanja u neurograf bazu podataka, koja se poslije mogu virtualno oživjeti umjetnom inteligencijom. Takvi neurografi se mogu prenijeti i usaditi u praktički bilo koji uređaj s čipovima i memorijom, pa tako umjetna osoba može dobiti i svoje fizičko utjelovljenje u stvarnom svijetu.
Drugi tehnološki izuzetak do kojeg još nismo došli je nešto nalik HAL 9000 iz knjige i filma 2001. Odiseja u Svemiru, SKYNET iz Terminator filmske franšize, ili SHODAN iz System Shock franšize. I dok su ove tri inačice debela znanstvena fantastika za naše vrijeme, WAU centralna jedinica koja upravlja PATHOS-II sustavom djeluje nešto puno realnije i bliže našem vremenu. Iako je bez sumnje riječ o maestralnom tehnološkom iskoraku, daleko je od savršene definicije umjetne inteligencije. Za početak slijedi još uvijek jednostavni primitivni kod, nema mogućnost stvarnog shvaćanja svijeta i situacije oko sebe, ne snalazi se u izvanrednim situacijama koje nadilaze njegov program, te zbog svih ograničenja nije svjesno niti vlastitog postojanja. Primarna svrha s kojom je kreiran je nadziranje svih sigurnosnih i funkcionalnih sustava PATHOS-II postaje, uključujući i brigu za dobrobit njegovih članova posade. I to sve funkcionira savršeno kako bi i trebalo, dok se ne dogodi neka izvanredna situacija poput udara masivnog asteroida u Zemlju zbrisavši s lica planeta praktički sav živi svijet na površini.
No ono što najviše izbaci WAU iz takta bude početak samoubojstva psihički slabijih članova PATHOS-II osoblja. Odjedanput stroj tuđom krivicom zakazuje u sprovođenju jednog od svojih primarnih programa – sigurnosti i dobrobiti ljudskih članova. Rješenje do kojeg dolazi je genijalno koliko i zastrašujuća. Koristi skenirane neurografe članova koje potajno skenira prilikom korištenja pilotskih sjedala, te ih prebacuje i usađuje u brojne strojeve, robote i druge električne uređaje. Prema njegovoj definiciji shvaćanja time vraća osobu natrag u život, ostvarujući primarni program. Neki tako oživljeni novi ljudi nisu niti svjesni svojeg novog stanja pa se ponašaju i odnose prema drugima i okolini kao da je sve normalno. Drugi su međutim itekako svjesni nove situacije, zbog čega su zbunjeni i uplašeni, te s vremenom potpuno sluđeni i iznimno agresivno nastrojeni. Zbog toga ulaze u sukobe koje rezultiraju njihovim uništenjem ili ubojstvom stvarne osobe. Vidjevši uspješne plodove svojeg rada WAU ubacuje u petu brzinu pa počinje istodobno ubacivati i više istih neurografa u različite strojeve i uređaje, a na vrhuncu manije počinje “oživljavati” doslovno svakoga do čijeg neurografa uspije doći. Povlačeći iz univerzalne baze podataka dolazi tako i do Simonovog neurografa iz 2015., kojeg usađuje u mehanički modificirano tijelo Imogen Reed, čime i započinje naša radnja iz igre.
WAU iako služi kao glavni antagonist igre teško se može svrstati u tu kategoriju. Za početak nema nikakve antagonističke zle namjere, svega slijedi svoj ograničen program zbog kojeg nije niti svjestan da čini išta loše. Prema njegovom gledištu stvarna osoba je identična virtualnoj. Međutim situacija postaje tim gora kada se ljudi počinju drastičnije suprotstavljati i uništavati njegove kreacije, a neki skovaju čak i plan kako njega samog trajno isključiti. Vidjevši ih u novom svijetu kao prijetnju vlastitoj misiji, počinje sustavno eliminirati i one preostale malobrojne preživjele i zamjenjivati ih pogodnim virtualnim inačicama.
Centralna premisa cijele radnje i igre je definicija života i ljudskosti. Što je to što nas čini onima što jesmo? S jedne strane imamo tabor koji će to definirati kao sveobuhvatan spoj fizičkog i mentalnog, dok će drugima primarna bit biti samo mentalni oblik našeg postojanja, otpisujući fizičku komponentu čisto kao ljušturu u kojoj privremeno obitavamo. Puno je tu dubokih egzistencijalnih, filozofskih pa i religijskih čimbenika na koje nas igra poziva da otvoreno promišljamo i raspravljamo. Čak sam se prije dolaska u doticaj s igrom i sam dotaknuo slične tematike u kratkoj priči “Ja ću budan sanjati” iz zbirke spekulativne fikcije Transreali. Tako da mi je radnja SOME baš pogodila nit interesne sfere i bila pravo fenomenalno iznenađenje u kojem sam apsolutno uživao.
Zvučni efekti su fenomenalno izvedeni i dostojno igrajući igru putem slušalica, daju jednu sasvim novu dimenziju igračem iskustvu. Ono kad se nalazite u potpunoj tišini mračnog vlažnog hodnika i u napetosti osluškujete i iščekujete što će se iduće dogoditi, a sve što možete dotad čuti je jedva čujno kapljanje sitnih kapljica u daljini.
Glazbena izvedba iako rijetka je jednako fenomenalna. Riječ je o orkestralnoj melankoličnoj glazbi koja u određenim ključnim trenucima pogađa u samu bit, pojačavajući depresivnost situacije i okruženja u kojem se nalazimo. Kako bi atmosfera bila maksimalno istaknuta glazbene sekvence su svedene na minimum i rezervirane na nekolicinu kratkih instanci. Njihova glavna čar dolazi do izražaja prilikom pred-završetka i odjavne špice, te na samom kraju.
Da se dotaknemo napokon slona u prostoriji, ono u čemu sam nažalost manje uživao, kao što je primijetila i većina kritike, su bili sami protivnici. Pritom nemam primjedbi na njihovu raznolikost jer ipak pristupam nakon druge igre gdje sam preko 30 sati proveo uz jednog te istog protivnika. Nemam primjedbi niti na njihov dizajn, zvuk i pozadinsku priču, što je sve vrhunski odrađeno. Teško je bilo odrediti u kojem trenutku iz čega proizlazi najveći horor. Iz čisto vizualnog pogleda na kreature, iz uznemirujućih zvukova koje ispuštaju, ili čitanjem dopisa i bilješki koji rasvjetljavaju užasnu pozadinu njihova nastanka. Objedinivši sve zajedno i potrebno je poprilična razina psihičke snage za daljnjim napredovanjem. Neću lagati da nisam imao pauze gdje sam kod određenih sekvenci morao pauzirati igru na koju minutu. Taman kad se koliko toliko priviknete na ponašanje i način operandi jednog protivnika, slijedeći priču nakon određene pauze naići ćemo na drugoga jednako zastrašujućeg sa svojim setom ponašanja. Igra se na ovaj način održava svježom i napetom.
Segment gdje je tim iz Frictional Games ispustio loptu prilikom rada na igri ticao se umjetne inteligencije protivnika, iliti izostankom iste. Teško se bilo naviknuti nakon dolaska s Alien: Isolationa i njegova maestralnog programiranog nepredvidljivog ponašanja i reakcija samog Aliena, na bezumne ljušture SOME kojima se bez problema prikradam s leđa i koje skrećem sa svoje putanje jednostavnim bacanjem predmeta u drugom smjeru. Zbog navedenog zastrašujuće kreature će se čim splasne inicijalni horor više doimati komičnim bezumnim lutkama nego li pravim prijetnjama. I dok me kod nekih jednostavnijih protivnika poput robota to nije toliko zasmetalo niti bilo uočljivo, prva instanca gdje sam postao toga svjestan je bilo pri susretu s mutiranim Terry Akersom. Pozadinska priča kako je došao do stanja u kojem ga zatičemo prilikom susreta u Theti, kao i svih događaja koji su se odvili u toj sekciji, razvili su unutar mene očekivanja epskih razmjera. Riječ je o potpuno sluđenom protivniku koji se usprkos tome uspio domoći Thete i biti primarnim razlogom njene propasti i brojne smrti. Samo da bi ispalo iako zastrašujuć u svojoj pojavi, nije po ponašanju nimalo inteligentniji od svojih kreiranih posrednika ili robota. Doduše samo za njega su developeri razvili poseban set ponašanja, ali uzalud kada je potpuno očito u kojem trenutku program prelazi iz “if” u “else” predvidljivo stanje operandi, a na koje se igrač vrlo brzo prilagodi i čime se brzo izgubi sva napetost. Stoga niti ne čudi kako susreta s protivnicima nema u onolikoj količini koliko bismo voljeli i željeli. Kako bi se što više prikrile njihove manjkavosti. Velika neprežaljena šteta potencijala. Da se uložila donekle približna razina truda pametnijeg kodiranja protivnika, kao što se uložilo u osmišljavanje priče, mogli smo dobiti puno superiorniji konačni proizvod.
Da mi je spojiti segment vezan za umjetnu inteligenciju primarnog protivnika iz Alien: Isolationa, s atmosferom i radnjom SOME, dobili bismo vjerojatno najbolju igru svih vremena. Međutim u stanju u kakvom je, imamo fenomenalnu priču kroz koju možemo virtualno prošetati najboljim književnim simulatorom ikad napravljenim.