Ljeto je obično rezervirano za kupanje i sunčanje na moru. No ne i ako ste jedan od registriranih korisnika ovog foruma. U tom slučaju u tu kombinaciju obavezno valja ubaciti i koji sat igre uz neku od omiljenih društvenih igara. Ne možemo se pohvaliti da smo baš rasturili u broju odigranih partija, i odradili sve zaostatke koji su se nakupili tijekom godine, ali nismo baš ni mirovali.
Ljeto u onom baš pravom smislu odmora i opuštanja za nas je počelo u petak 17.07. pozivom u Ližnjan, malo mjestašce u Istri, od strane Martina, našeg zajedničkog prijatelja.
S nama je bio i Marko, još jedan prijatelj i umirovljeni volonter udruge.
Po dolasku u petak navečer ostatak dana smo proveli družeći se uz “San Servolo” pive, pričajući i zafrkavajući se na pojedine dogodovštine.
Slavica i Martin i Ližnjan u pozadini
Sljedeći dan je bilo podosta svježe od sinoćnje kiše i još uvijek tmurno, tako da smo veći dio jutra i popodneva proveli odlaskom u šetnju kroz mjesto do obližnje plaže. Ostali smo iznenađeni koliko prelijepih kuća i vila je izgrađeno u Ližnjanu. Gdje god smo se okrenuli bila je barem jedna velika prekrasna kućetina ili vila s jednako tako velikim i prekrasnim vrtom. Na putu smo se sprijateljili s raznoraznim životinjskim prijateljima 🙂 .
Kada smo došli do plaže posvjedočili smo prizoru nasukane jedrilice na obližnjim stijenama, što nam je bio jasni pokazatelj nevremena od sinoć. Kada smo već bili u neposrednoj blizini mora, Marko i ja smo se ohrabrili i malo zaplivali, dok su nas Slavica i Martin promatrali s obale. Izlazak iz mora na ledeno hladni vjetar će nam još dugo ostati u sjećanju.
Prvi dan je bilo dosta hladno i tmurno i jako je puhalo.
Po dolasku natrag do naše kućice u Ližnjanu, dok se čekalo u redu za tuš, odigralo se nekoliko partija našeg omiljenog Race For The Galaxyja sa Gathering Storm, Rebel vs. Imperium i Brink of War ekspanzijama. Prvo su dvije partije odigrali Slavica i Marko, u kojima je Slavica pobijedila u obje, a zatim je snage odmjerio i sa mnom. Prvu sam ga dobio sa Earth’s Lost Colony početnim svijetom, naspram njegovom Uplift Mercenary Force, i to u omjeru mojih 53 sakupljenih bodova nasuprot njegovih 49. U drugoj partiji mi je zato vratio milo za drago pobijedivši sa Doomed Worldom protiv ponovno mojeg Earth’s Lost Colonyja. Bodovno stanje je bilo 40 za Marka nasuprot mojih 35. Zaključili smo okršaj neriješenim ishodom jer je kruljenje u trbuhu nam dalo znak da je vrijeme za radit ručak.
Ujutro neizostavni Race For The Galaxy uz naravno Slavičino ispravljanje Marka, kojemu je to smiješno 😀
Navečer oko 19:30 smo otišli do Pule. Martin i ja smo namjeravali na Pulskom festivalu pogledati u kinu Mađarski film o Imre Nagyju i događajima tijekom i nakon Mađarske revolucije 1956. – “Nesahranjeni mrtvac”. Slavica i Marko odlučili su se za to vrijeme smjestiti u obližnji kafić i nastaviti sa svojim okršajima u Race For The Galaxyju.
U vremenu trajanja filma od nešto malo više od dva sata, kada smo došli do njih po završetku projekcije, bili su pri kraju četvrte partije. Jest da smo navikli od njih da vole malo više razmišljati, ali ipak su najviše vremena potratili dok su našli dobro mjesto za parkirat (budući da smo Martin i ja izletjeli iz auta na semaforu blizu kina, a njih dvoje su produžili dalje), i pronalaženju pristojnog kafića dostojnog epskih okršaja u Raceu. Marko je povratio inicijativu pobijedivši u tri od četiri partije.
Večer smo zaključili kraćom noćnom šetnjom po Puli.
Pulska arena po mraku
Sutradan smo većinu dana uglavnom proveli na plaži i u moru blizu Pule. Kada smo osjetili glad otišli smo do najbližeg restorana koji se nalazio na jednoj hridi, svega desetak minuta od mjesta gdje smo se smjestili. Dok smo čekali pizze uspjeli smo odigrati i dvije partije igre Codenames. Riječ je o novoj fenomenalnoj hit igri od Vlaade Chvatila. U igri dvije suparničke špijunske agencije se natječu u prestižu čiji špijuni su sposobniji. Jedan igrač po timu preuzima ulogu glavnog špijuna koji poznaje točne identitete svih 25 agenata. Svi ostali igrači ih znaju jedino po njihovim kodnim imenima. Igra je zapravo utrka koji tim će prije uspjeti među 25 agenata pronaći sve svoje prije drugog tima. No taj zadatak nije nimalo lagan jer će na glavnom špijunu biti da pomoću jedne riječi i broja da određene informacije svojim suigračima kako otkriti vlastite špijune, a ne protivničke ili tek nedužne promatrače. Jedna riječ označava obilježje agenata koje treba otkriti među 25 kartica, a broj označava koliko ih ima pod obilježjem zadane riječi. Igra u većini slučajeva nije nimalo lagana jer su kodne riječi dosta teško povezive, a treba paziti i da se pritom protivnički agenti ne pogode. Također tu je među 25 kartica agenata i jedan skriveni ubojica, koji ako ga jedan tim slučajno pogodi automatski gubi partiju. Onaj tim koji prvi kreće mora uvijek pogoditi jednog agenta više.
U plavom timu su igrali Marko (špijun) i Slavica (glavni špijun), dok smo Martin (špijun) i ja (glavni špijun) igrali u crvenom. Prvu partiju smo Martin i ja dobili pogodivši svih 8 naših crvenih agenata, nasuprot 7 plavih koliko su ih otkrili Slavica i Marko. U drugoj partiji smo zamijenili uloge, tako da je sad Marko u timu plavih bio glavni špijun, a Martin u našem timu crvenih. Ovoga puta su Slavica i Marko pobijedili sa 8 naprama naših 7.
Spremali smo se i za treću i odlučujuću partija, no baš nam je tada došla narudžba pa smo se bacilli na uživanje u hrani dok smo se divili prekrasnoj panorami.
Poslije smo na povratku doma u Ližnjan svratili do Medulina do dućana specijaliziranog za prodaju svih vrsta pivi. Kupili smo par “San Servola” pa doma uživali u piću dok smo igrali Castles of Mad King Ludwig. Martinu i Marku je to bila prva partija igre, no zbog jednostavnosti igre, kao i Slavičinom pedagoškom objašnjavanju pravila, dečki su bez imalo frke svladali igru. U početku i do polovice igre je Martin dosta dobro poveo da smo u jednom trenutku pomislili da nema više smisla igrati kad ionako znamo pobjednika. Do kraja igre se sve izokrenulo naglavačke pa je bodovno stanje bilo sljedeće – Slavica 123, ja 116, Martin 85, Marko 78.
Po završetku Castlesa mislili smo se baciti i na Alchemists. Nažalost bilo je tada ipak već malo prekasno, a neki su se zbog puta morali ranije i ustati. Na kraju je sve završilo na Slavičinoj kratkoj demonstraciji igre, te smo ostatak večeri proveli kao i prvu, pričajući i zafrkavajući se.
Sutradan rano ujutro nas je Marko napustio zbog posla pa smo jutro proveli malo ožalošćeni nedostatkom jednog člana ekipe. Oko podneva smo Slavica i ja ipak uspjeli zaigrati Alchemists, dok se Martin bio malo odmarao i čitao knjigu od Haruki Murakamija.
Riječ je o zaista fascinantnoj igri oko koje i nakon pet partija imam podvojena mišljenja. Nisam se već jako dugo, da ne kažem možda čak i nikad, susreo s igrom za koju ne mogu reći sa sigurnošću da li mi se sviđa ili ne. Mislim ima elemenata koji su mi izvrsni i fenomenalno riješeni, a onda opet ima dijelova koji mi se nikako ne sviđaju. No krenimo od početka.
Alchemists je igra u kojoj dva do četiri igrača preuzimaju uloge novajlija u magičnom svijetu alkemičara. Na igračima je da se pokažu i iskažu pred starješinama i zasluže svoje mjesto u njihovim redovima. Kako bi to postigli moraju otkriti drevne tajne alkemije, pronaći što je više moguće određenih kombinacija (u igri nazvanih alkemikala) za pojedine sastojke. Ne bih ulazio u previše detalja jer bih potratio dobru stranicu teksta samo na to. Ukratko testirate i kombinirate različite sastojke, bilježite rezultate na papiru i vlastitoj skrivenoj ploči i dedukcijom nastojite otkriti informacije koje vam još nedostaju. Za testiranje sastojaka koristite aplikaciju na pametnom mobitelu, koja se može besplatno skinuti sa CGE stranice. Jednostavno iza skrivene igraće ploče vašeg laboratorija skenirate pomoću aplikacije dva sastojka i aplikacija vam izbaci rezultat vašeg testiranja.
Igra je jako zabavna u tom pogledu i aplikacija će vam za svaku igru generirati potpuno različite rezultate za kombinacije sastojaka. Tako će svaka partija uvijek biti potpuno različita od one prije, što daje igri jako veliku reigrivost.
Osim ovog dedukcijskog dijela igra je u srži pravi worker placement. Imate zavisno o broju igrača određen broj svojih radnika koje šaljete na određene pozicije na glavnoj igraćoj ploči da rade na raznim zadacima za vas.
Na prvoj poziciji skupljate sastojke koje ćete testirati. Pet kartica sastojaka je uvijek otvoreno, no možete vući ih i na slijepo iz špila kartica.
Na drugoj lokaciji možete prodati sastojke za jedan novčić po sastojku.
Na trećoj poziciji možete prodati neke vaše istestirane, ili manje istestirane napitke, hrabrim avanturistima koji su svratili u grad. Ovo vam može donijeti pregršt novca ako znate što radite, ili lošu reputaciju ako prodate avanturistu napitak koji umjesto da mu u borbi da privremenu neranjivost, ga umjesto toga pretvori u žabu. Treba pripaziti i na ostale igrače jer s avanturistima će na kraju trgovati samo oni igrači koji mu ponude najbolju cijenu za svoj proizvod. Također svaku rundu će novi avanturist doći u grad sa sasvim drugim željama i potražnjama napitaka.
Na četvrtoj poziciji se pomoću vrijedno zarađenog novca mogu kupiti neki korisni artefakti, koji vam mogu uvelike pomoći. Neki će vam odmah dati privremeni boost u nečemu, a neke ćete moći koristiti do kraja igre. Većina ih nosi i određen broj bodova na kraju igre.
Na četvrtoj poziciji možete raskrinkati nekog od vaših kolega kao varalicu tako da pobijete njegovu krivo postavljenu teoriju. Jasno možete se i zaribati ako se pokaže da je kolega ipak bio u pravu.
Na petoj poziciji možete objavljivati teorije i zaključke do kojih ste došli testiranjem. Jednostavno platite jedan novčić banci (cijena tiskanja), uzmete oznaku konačnog rezultata za pojedini sastojak i stavite ga na drugu ploču uza pripadajući simbol. Također ispod simbola sastojka pritom stavite i oznaku pečata u vašoj boji. Ispod oznake pečata (skriveni) se nalaze oznake bodova (5 ili 3) i po dva primjerka pojedine od tri boja s upitnicima. Tako da kada objavljujete neku teoriju vaši suparnici ne mogu biti 100% sigurni jel blefirate i stavljate upitnike, ili zaista znate što radite. Eh sad zašto bi blefirali. Pa možda želite protivnike navesti na krivi trag, da pomisle i dođu do potpuno suprotnih zaključaka. Jasno ako i oni sami posjeduju točne informacije o tom pojedinom sastojku, onda vam je uzaludan trud i najbolje je staviti sigurne bodove s pečatom na teorije. Za svaku objavljenu teoriju dobije se jedna reputacija, što su zapravo bodovi na kraju igre. Ukoliko se na kraju igre, kada se gledaju u aplikaciji točni rezultati, pokaže da ste objavljivali potpuno krive teorije, tada ćete gubiti četiri boda po svakoj krivo objavljenoj teoriji. Također ako vas netko raskrinka gubiti ćete pet reputacije, dok će protivnik dobiti dvije. Tako da treba jako paziti što se radi. Alternativno umjesto objavljivanja vlastite teorija, možete poduprijeti nečiju već objavljenu. U tom slučaju plaćate jedan novčić banci, jedan novčić igraču čiju teoriju podupirete (suautor), te stavljate i vi pečat u svojoj boji na konačni rezultat tog sastojka.
I napokon na šestoj poziciji možete testirati sastojke na vašim asistentima. U početku su sva testiranja besplatna, no čim jedan od igrača u toj rundi dobije neki negativni rezultat, asistent će vam svako daljnje testiranje naplaćivati jedan novčić po testu. Nije ni on tako blesav pa da ga za džabe koristite, ako zna da mu se može dogoditi nešto loše. Srećom pa mu je memorija kao u zlatne ribice, pa će u sljedećoj rundi opet testirati besplatno. Sve dok mu se opet ne dogodi nešto loše.
Na zadnjoj poziciji možete testirati sastojke na sebi samima. Imajte pritom jedino na umu da ukoliko dobijete negativne rezultate, pripremite se za loše posljedice koje variraju od gubljenja radnika na jednu rundu, gubljenja reputacije, ili kretanje sa zadnje pozicije na traci redoslijeda postavljanja radnika.
U igri postoje i kartice pomoćnika koji vam mogu donijeti ekstra benefite na pojedinim lokacijama.
Tijek igre ide tako da igrač koji je prvi na redu postavlja oznaku u svojoj boji na traku redoslijeda postavljanja, te uzima i pripadajuće pogodnosti s te pozicije (dodatne kartice sastojaka ili kartice pomoćnika). Jednom kada su svi postavili svoje oznake na ovu traku kreće postavljanje radnika na akcijske pozicije. Igrač koji je postavio oznaku u svojoj boji na najzadnju poziciju kreće prvi s postavljanjem svojih radnika na akcijska mjesta, i to tako da ih postavlja na akcijska mjesta na dnu reda rezerviranog samo za njega. Zatim kreće drugi igrač koji je iznad prvog smješten na poziciji određivanja redoslijeda postavljanja radnika. Igrač koji je postavio oznaku u svojoj boji iznad svih drugih postavlja zadnji svoje radnike na akcijska mjesta na samom vrhu. Postavljati zadnji svoje radnike u ovoj igri je prednost jer imate uvid u razmišljanja i planiranja drugih igrača, a vaše akcije će se odigravati prve. Jasno što ste više na traci određivanja redoslijeda postavljanja radnika, to ćete manje beneficija dobiti s te trake.
Ako ovo još čitate i nije vas još uvijek zaboljela glava, znajte da sam sad tek objasnio nekih 80% igre.
Možete sada shvatiti i što mi se točno ne sviđa oko ove igre. Ima jednostavno previše toga. Dedukcija, worker placement, blefiranje, hand management, planiranje tko će na koju poziciju na traci postavljanja radnika staviti svoju oznaku, planiranje tko će na koje moguće pozicije staviti radnike, razmišljanje kojeg asistenta odigrati u kojem trenutku…
S druge strane to sve funkcionira i lijepo tematski zaokružuje igru.
Tako da mi je jedina velika zamjerka igri što je jako teška i gadno kažnjava ako se zeznete oko neke gluposti (a zeznut ćete se 100% jer je teško toliko toga pratiti i paziti), ili nešto krivo procijenite. Igra se odigrava u šest rundi i konstantno mi je tu prisutan osjećaj da ne stižem pratiti tempo igre. Zadnju partiju sam tako dobio Slavicu, a da nisam došao niti do jednog poštenog rezultata, niti objavio neku svoju teoriju. Na blef sam pogodio i podupro dvije Slavičine dobre teorije, dok se ona zeznula i izgubila bodove na kraju igre jer je objavila za druge dvije krivo.
U prvoj partiji koju smo odigrali Slavica me doslovno ubila u pojam, 51 bod naprama mojih jedva skupljenih 15.
Poslijepodne nakon ručka otišli smo na jednu divlju plažu i gotovo do zalaska sunca uživali u čistom prekrasnom moru, miru i tišini.
Behold the great Atlantic ocean. A ipak nije već “samo” naše prelijepo Jadransko more u Istri 🙂
Zadnji dan našeg boravka u Ližnjanu započeli smo jutarnjim kupanjem na mjesnom kupalištu. Nakon toga smo se vratili kući i dok je Martin usnuo popodnevni san, Slavica i ja smo se bacilli na uzvratnu partiju u Alchemistsu. Ponovno me dobila, samo ovoga puta s ne tako brutalnom razlikom – Slavica 40, ja 37 bodova.
Poslije smo kada se Martin probudio spravili ručak, otišli na kupanje na onu istu divlju plažu i kraj našeg boravka zaključili u ugodnim večernjim razgovorima uza što drugo do li “San Servolo”.
