Dan prije stare godine smo se morali zbog posla u Zagrebu nenadano vratiti u najljepše okićeni grad u Europi ove godine. Tako da smo ovu Novu godinu odlučili dočekati sami, uz što drugo do li hrpu društvenih igara na raspolaganju. Naknadno nam se pridružio još i Marko, kojeg smo na Staru godinu odlučili ugodno iznenaditi s poklonom za rođendan koji je dobio od nas i ostalih prijatelja.
#86
Početni skepticizam, budući da smo prošle godine malo fulali s poklonom, je brzo zamijenila opća radost kada se poklon otvorio i kada je na umjetnu svjetlost izašla jedna igra koja se Marku jako sviđa i već dugo ju želi posjedovati.
Riječ je o civilizacijskoj igri u dva do četiri igrača, dizajnera Christian Marcussena – Clash Of Cultures .
Naravno morali smo odmah krstiti i zaigrati igru 😀 .
Neću ulaziti u detalje oko pravila, više o samoj igri možete pročitati ovdje – Igrali smo: Clash of Cultures .
Ovako ukratko opisavši svatko počinje igru sa jednim gradom i naseljenikom na jednom od rubova mape koji je otkriven. Ostatak svijeta je nevidljiv i skriven dok ga ne otkrijemo i istražimo. U igri postoji opcija da se igra fiksno kroz VI epoha ili do VII epoha pa se od sredine VII baca kocka hoće li igra završiti baš u tom trenutku ili će se nastaviti. Jasno s odmakom rundi ta šansa će se sve više povečavati. Svaka epoha se sastoji od tri runde u kojima se igrači izmjenjuju i izvršavaju po tri akcije koje su im na raspolaganju. Vrsta akcija ima nekoliko i neću ulaziti dublje u detalje oko pojedinih akcija, no uglavnom se tiču prikupljanja resursa, osnivanja novih gradova, usrećivanja gradova, pomicanja jedinica, gradnje građevina, gradnje svjetskog čuda, korištenja specijalnih akcija na karticama, korištenjima specijalnih tehnoloških akcija itd. Na kraju svake epohe se gleda je li tko ispunio koju tajnu misiju koju može tada otkriti, ili ih čuvati skrivenima do samog kraja. Tu treba paziti jer mada je dobro držati protivnike u neznanju kako stojite s bodovima, lako vam se može dogoditi da ako ih čuvate skrivenima do samog kraja da vas netko pošteno osujeti u njihovim izvršavanjima. Također na kraju svake epohe se dobije po jedna nova akcijska karta, jedna nova misija i jedna besplatna tehnologija koju svatko može razviti.
#87
Marko i ja smo po iskustvu već pravi veterani u ovoj igri, no ovo je zato bila Slavici prva partija. Dok smo pripremali igru za početak, usput smo uvodili i Slavicu u pravila i male tajne velikih majstora [img]http://www.forum.hr/images/smilies/mudri.gif[/img].
Slavica umjesto da je kao svaki dobri učenik pratila nastavu o kulturi, razvoju i izumima od strane Marka Prosvijetljenog i ratnu taktiku od strane Mislava Biča Božjeg, se umjesto toga igrala slažući na stolu razne oblike od kockica i pjevušeći neku pjesmicu. Nimalo ozbiljno s obzirom da se uskoro trebala naći u ulozi velikog vođe svoje nacije u borbi za kulturnu, tehnološku i vojnu prevlast.
#89 Kocka, kocka, kockica. Gotova je glavica. Duge uši, tanak vrat, trbuh joj je kao sat. I još ruke, nožice… eto naše Božice! 😀
Sa završetkom objašnjavanja pravila pripremili smo igru do kraja i sve je bilo spremno za početak.
Prepustili smo kockama da nam presude sudbinu tko će prvi krenuti. Naravno Slavica je dobila najveći zbroj na kockama i krenula prva.
Slijede kronike događaja koji su uslijedili, a koje je zabilježio i sačuvao od povijesnog zaborava povjesničar Valsimius.
Prve dvije runde su u ovoj igri obično poput otvaranja u šahu, veoma skriptirane po opcijama koje je najbolje napraviti. Jasno svi smo krenuli s razvijanjem istih tehnologija koje su nam dale bolje pogodnosti. Razvili smo tehnologiju za navodnjavanje što nam je davalo opciju da sada ubiremo hranu is dotad kršnih i neplodnih terena. Također smo razvili i tehnologiju za čuvanje i skladištenje hrane kako nam višak ne bi propadao. Svo troje smo uza to kreirali još naseljenika i poslali ih u nepoznato da otkriju novi teritorij i osnuju nove gradove za naša carstva u njihovim skromnim počecima.
#90
Slavica je jednog svog naseljenika poslala južno u mojem smjeru, a drugog sjeveroistočno prema Marku; Marko je jednog poslao zapadno prema Slavici, a drugog južno u mojem smjeru; ja sam jednog poslao sjeverozapadno prema Slavici, a jednog istočno. Ključno je bilo otkriti brzo u početku dobre strateške lokacije za osnivanje novih gradova. U smjerovima u kojima smo ih poslali smo na određenim lokacijama i osnovali po jedan novi grad. Otkrivanje novih teritorija je rezultiralo i otkrivanjem barbarskih sela i naroda koji su bili pre primitivni da bi razvili svoju vlastitu kulturu pa su uglavnom živjeli od pljačke. Dva takva sela smo pronašli sjeverozapadno na granici između sada mojeg teritorija i onog od Slavice, a čak tri su bila smještena sjeverno od mene, a južno od Marka i tvorili su čvrsti bedem između naših teritorija. Jedino je obližnja rijeka tvorila slobodan put prema našim teritorijima. U ovom trenutku smo otkrili 90% mape.
Tu su sve sličnosti s našim potezima prestali. Ja sam se prebacio na razvoj konstrukcijskih tehnologija i tako razvio inženjering što nam je omogućilo svima da izgradimo prvo svjetsko čudo koje je ušlo u igru – Veliki vrtovi. Izgradnja ovog čuda je nosila 5 bodova te moć da pri aktivaciji grada u kojem je izgrađen se dobije i jedna hrana. Nakon toga sam razvio zdravstvo koje mi je omogućavalo da svaki put kada bih povećao veličinu grada, bih mogao za jednu hranu izgraditi i jednog naseljenika. Karte događaja koje prouzrokuju epidemije i širenje zaraze sada više nisu imale utjecaja na moje carstvo. Razvio sam i ceste pa su se sada za jednu plaćenu hranu moje jedinice mogle kretati i za dva polja, a ako bih platio jednu rudu bi ignorirali restrikcije koje postavljaju određeni tereni (šume i planine).
#91
Slavica se bacila na razvoj znanosti i edukacije. Jasno jedna od prvih tehnologija koje je razvila je bila matematika 🙂 . Također je razvila pismenost, javno školstvo (dobiva jednu ideju kao resurs svaki put kada ubire resurse iz grada u kojem je izgrađena akademija) i besplatnu edukaciju (dobiva jedan resurs raspoloženja svaki put kada plaća za tehnologije pomoću zlata).
Marko se bacio na razvoj pomorskih i ekonomskih tehnologija. Prvo je razvio ribarstvo budući da mu se jedan grad nalazio uz morski teren. Ova tehnologija mu je omogućavala da prikuplja hranu, ali i zlato sa morskih terena. Nakon toga se bacio na razvoj razmjena i trgovinskih puteva, što mu je omogućilo da pošalje svoje naseljenike 1-2 područja blizu naših gradova te kroz trgovinsku razmjenu ubire hranu, po jedna dodatna hrana po naseljeniku blizu jednog od naših gradova.
#99
No nije sve išlo tako lagano. U nekoliko navrata nam je od karata događaja došla glad, koju smo prošli neokrznuto budući da smo imali razvijenu tehnologiju za navodnjavanje. Međutim kada je došla karta epidemije, onda se pokazalo da su tu Slavica i Marko pošteno nagrabusili. Budući da nisu imali razvijeno zdravstvo, oboje su morali uništiti si po jednu jedinicu. Nije dugo prošlo, a opet se nakon nekoliko dobrih događaja pojavila i epidemija. Marko je ponovno izgubio jednu jedinicu, a Slavica je morala uništiti ovoga puta čak dvije budući da je u međuvremenu razvila ceste, pa se zaraza bolje proširila. Uništila je zadnju jedinicu koju je imala i budući da je morala još jednu, a više ih nije imala, zauzvrat je morala jedan grad napraviti nesretnim.
Poslije smo manje više razvijali tehnologije koje je već netko od nas posjedovao, a koje su se pokazale dobrima i ključnima za daljnji rast naših civilizacija. Slavica i ja smo se brzo prebacili na razvoj pomorskih tehnologija budući da smo sada i mi imali po jedan grad blizu morskog terena. Marko je pak produbio svoju znanost pomorskih tehnologija te krenuo i na razvoj kulturnih tehnologija. Uza to Slavica je odigrala i jednu svoju akcijsku kartu kojom mi je poslala svoje špijune koji su doznali za moju inženjering tehnologiju, te ju je sad i Slavica posjedovala. Ovo je rezultiralo ulaskom novog svjetskog čuda u ponudu za izgradnju – Veliki kip. Ovo čudo omogućuje da grad u kojem ga se izgradi ima +1 na udaljenost kulturnog utjecaja na protivničke gradove, također svi gradovi ovog igrača su na udaljenosti od 2 ili više zaštičeni od kulturnog utjecaja protivnika.
Na nesreću za Slavicu njezini špijuni su bili neoprezni pri povratku natrag u njezin novoosnovani južni grad Mathematus. Privukli su pažnju lokalnih barbara koji su ih slijedili i otkrili put do grada, kojeg su odmah opsjeli i zaposjeli priuštivši Slavici more izbjeglica u metropoli. Ovo je bila izvrsna prilika za mene jer sam sad imao cijelu zapadnu stranu mape samo za sebe i svoje daljnje širenje. Nakon što porazim te sve silne barbare dakako. Odmah sam se bacio na razvoj vojnih tehnologija i izgradnju vojnih jedinica. To je jasno uzrokovalo razumnu razinu paranoje i straha kod Marka koji se uplašio da bih mu mogao doploviti po rječici po najboljoj vikinškoj tradiciji. Tako da se i on brzo bolje bacio na razvoj vojnih tehnologija i izgradnju vojnih jedinica, što je pak pokrenulo određenu zabrinutost kod Slavice koja je krenula u istom smjeru. Jedna odluka jednog igrača je tako pokrenula cijelu lavinu brzog naoružavanja i pripremanja za rat. Jasno nisam imao nikakvih planova za započinjanjem borbi s ostalima, barem zasad 😉 . Prvi cilj mi je bio obračunati se s barbarima, osigurati što je više moguće novog teritorija, a onda se možda baciti in a sređivanje računa sa Slavicom i Markom ako ostane vremena.
Na moju žalost sjeverna barbarska plemena su doznala za moju veliku vojnu koncentraciju na zapadu, ali su usto otkrili da mi je metropola nebranjena. Ono što je uslijedilo će se pamtiti u povijesti kao velika pljačka i razaranje grada Mislavopolisa. Oni rijetki koji su uspjeli spasiti živu glavu su utočište našli u istočnom gradu, koji je sada postao i nova metropola – Gabrielius.
Ovako ekstreman čin je doveo do ekstremne struje unutar carstva koje je zahtijevalo da se carstvo više militarizira i da se daju veća prava i ovlasti vojsci. Ovi zahtjevi vojskovođa, ali i od strane naroda su bili toliko žestoki da je car morao popustiti. Započelo je tako s masovnim novačenjem svih građana carstva, te je uvedena vojna obveza sviju vojno sposobnih muškaraca u dobi 16 – 55 godina. Javio se uza to u narodu i jaki osjećaj za domovinu – nacionalizam, koji su neki generali lukavo iskoristili kako bi uveli totalitarizam i dali caru apsolutnu moć. Ne mogu reći da sam se bunio 🙂 . Prevedeno u svijet igre s osnivanjem novačenja mogao sam graditi jednu vojnu jedinicu po rundi plaćajući s raspoloženjem kao resursom, a nacionalizam mi je omogućio da pri gradnji barem jedne vojne jedinice po rundi dobijem jedno raspoloženje u zalihe. Nadalje s autokracijom koju sam uveo kao sistemom vladavine i apsolutnom moći sam mogao platiti po rundi dva raspoloženja da bih imao još jednu dodatnu akciju, tako da sam za razliku od Slavice i Marka mogao po rundi izvesti četiri akcije umjesto tri. Kao što si možete i zamisliti imati jednu dodatnu akciju više po rundi može biti jako velika stvar.
I taman kad sam mislio pokrenuti svoje legije u krvožednu osvetu nad barbarima, otkucala je ponoć na satu i označila početak Nove godine. Igru smo nakratko pauzirali, uzeli si čaše vina u ruke i nazdravili, te se približili prozorima kako bi smo promatrali prekrasan vatromet dok uživamo u vinu. Potom smo obavili sve telefonske obiteljske čestitke, te se nakon toga vratili igri.
U dvije runde sam pod vodstvom generala Gaja Julije Cezara satrao dva zapadna barbarska plemena sa mape, to jest jedno sam u potpunosti uništio, a drugo se od užasa od viđenog što se dogodilo onom prvom, nakon poraza vojske mirno pridružilo mojem carstvu. Ovim činom sam u petoj epohi igre napokon izvršio jednu od svojih misija – Civilizator, koja kaže da ju izvršavam u trenutku kada uspijem zarobiti barbarsko selo koje brane barem dvije barbarske jedinice. U slavu ovog velikog uspjeha poslana je grupica naseljenika koja je na mjestu nekadašnje uništene metropole podigla novi grad koji će predstavljati novu moć obnovljene civilizacije – Mislavopolis Maximus. Međutim usprkos imenu grad nikad nije dosegao svoj prijašnji sjaj.
#93 Prije Cezarovog pohoda
#94 Poslije Cezarovog pohoda
Blagostanje je toliko cvjetalo da je i još jedan grad osnovan na zapadu, čime se broj gradova popeo na šest što mi je omogućilo da ispunim i drugu misiju – Civilizacija, te misiju Kolonija ukoliko osnujem grad koji se nalazi na pet ili više udaljenosti od mojeg početnog grada.
Slavičino carstvo mada malo je radilo za to vrijeme na razvoju kulture i znanosti. Razvila je tehnologiju za gradnju spomenika, što joj je omogućilo da još jedno svjetsko čudo uđe u igru, ali ovo će samo Slavica moći izgraditi. Izvukla je Veliki zid svjetsko čudo kojeg je ubrzo potom i izgradila. Izgradnjom ovog čuda barbari više nisu mogli napadati njezine gradove, a nismo mogli ni Marko ni ja ukoliko nismo imali razvijenu tehnologiju za izradu opsadnih sprava i uređaja. Iz sigurnosti svojih tako dobro zaštičenih gradova, širila je kulturu na okolne Markove gradove te mu u jednom navratu i uspjela kulturno zauzeti jednu zgradu.
Poučen ovim primjerom Marko je napokon razvio inženjering čime su Velike piramide svjetsko čudo ušle u ponudu za izgradnju. Osim toga razvio je i tehnologiju valute čime su njegovi trgovci kroz trgovinu od naših gradova ubirali zlato, a ne hranu.
Ne želeći zaostajati za njima i ja sam razvio tehnologiju spomenika i dobio Veliki mauzolej svjetsko čudo koje sam s pregrštom resursa od osvajanja koje sam prikupio, ubrzo i izgradio u gradu Gabrieliusu na istoku. Ovo čudo mi je omogućilo da kao besplatnu akciju mogu nadograđivati grad u kojem se ono nalazi, a uza to kad god bi mi netko napao taj grad morao bi platiti za svaku ratnu jedinicu s po jednim raspoloženjem.
Marko je isto uspio izgraditi svoje čudo – Veliki kip, te je po pitanju vojske bio u pat poziciji sa Slavicom s kojom je bio u neposrednoj blizini. Oboje su imali spremnu vojsku u svojim gradovima u stanju pripravnosti.
#97 Slavičin i Markov grad u stanju pripravnosti za mogući sukob
Spremao sam se izgraditi i svoje drugo svjetsko čudo kada me Slavica pretekla u tome i izgradila Velike piramide rundu prije mene. Marko je još nešto prije izgradio Veliki kip, tako da više nije bilo svjetskih čuda u ponudi za izgradnju. Od misija sam do kraja igre mogao ispuniti sve osim jedne koja je bila pomalo nezgodna zbog zahtjeva koje je tražila. Ratni zahtjev je bio gotovo nemoguć za ispunit jer je tražio od mene da me netko mora napasti, te da ja u toj bitki moram uništiti barem dvije protivničke jedinice. Mirnodopski dio zadatka mi se činio nešto realnijim za ispuniti pa sam odlučio krenuti u njegovu realizaciju. Tražio je od mene da uspostavim barem tri trgovinske veze. Dvije sam već imao preko mora sa jednim Slavičinim i jednim Markovim gradom. Međutim kako bih ostvario treću morao sam otići s naseljenikom/trgovcem skroz uokolo kako bih došao nekako do Marka. Mogao sam doduše morskim putem no Marko i Slavica su dotad izgradili već puno jače brodovlje, pa se nisam htio upuštati u mrtvu utrku. Jedina druga opcija mi je bila sjeverno ravno kroz barbarska sela. Kako mi se ta opcija činila kao najboljom tako sam odlučio i učiniti.
#95 Hanibalov prelazak Alpa
Brzo sam podigao četiri ratne jedinice u gradu Gabrieliusu koje su pod vodstvom generala Hanibala krenuli sjeverno prema barbarskim selima. Samo jedan teritorij mi je bilo potrebno prijeći kako bih došao do Markovog teritorija pa sam odabrao najslabije barbarsko selo, napao ga i uništio, razbivši tako barbarsku barijeru i krenuvši naprijed prema drugim Markovim gradovima u naumu da ga malo zastrašim svojom moćnom vojnom prisutnošću. Marko se jasno uspaničio i brzo u svim gradovima podigao vojne jedinice i poslao mi ih ususret.
Primijetio je tada kobnu pogrešku koju sam napravio. Ponovno sam ostavio jedan grad nebranjen. Bila je riječ o gradu Gabrieliusu kojeg je Slavica sa svoje druge strane (budući da je Zemlja okrugla pa to i mapa simulira) mogla lako doseći svojim brodovima i prevesti vojsku. Jasno Marko se povampirio i u Sauron stilu počeo huškati Slavicu da to učini jer je taj grad bio laki plijen, a uz to u njemu se nalazio i Veliki mauzolej svjetsko čudo koje sam izgradio. Slavici to naravno nije nimalo teško palo pa je u jednoj rundi ukrcala svoju vojsku, doplovila do mojeg grada, iskrcala vojsku i lako ušla u neobranjen grad. Gabrielius je “šaptom pao” spominjati će kronike ovaj povijesni događaj. Jasno platila je to sa dva raspoloženja koje je morala žrtvovati, budući da je tako moć Velikog mauzoleja zahtijevao od napadača. Kao dodatnu uvredu preimenovala je grad u Glorius Slavikus.
#101 Gabrielius nakon osvajanja, sada grad Glorius Slavikus
Imao sam svoju staru ponovno izgrađenu metropolu na dvije udaljenosti od tog grada i mogao sam izgraditi dovoljan broj jedinica da ga povratim. Međutim nisam imao više dovoljan broj resursa raspoloženja koje bih morao potrošiti kako bih uopće napao grad. Moje vlastito čudo u do prije koje sekunde mojem gradu je sada koristilo svoju moć protiv mene. Koje li ironije [img]http://www.forum.hr/images/smilies/503.gif[/img] . Ostalo mi je na kraju, zbog trošenja raspoloženja na dobivanje četvrte akcije po rundi, samo još jedno, što je bilo dovoljno da napadnem sa jednom jedinicom jednu Slavičinu jedinicu. Slavica je imala jake akcijske karte još u ruci, svejedno sam pokušao. Jasno i moja i njezina jedinica su obje izginule, međutim nisam imao još jednu jedinicu koja bi mogla objesiti moj barjak na najvišoj zgradi u gradu i prisvojiti grad natrag. Tako je grad do kraja igre ostao u Slavičinom posjedu.
#96 Rječica koja je povezivala moj teritorij i onaj od Slavice i Marka
Kao da i to nije bilo dovoljno. Marko je pod vodstvom generala [url=https://en.wikipedia.org/wiki/Scipio_Africanus]Publije Kornelije Scipiona[/url] u blitzkrieg maniri isto ukrcao sve svoje jedinice u svojem riječnom gradu Markisu, doplovio do jednog mojeg grada na drugoj strani jezera i uspio ga osvojiti u borbi. Otada je veliki general prozvan Scipion Afrički.
#100 Još jedan moj pali grad nakon sukoba s Markom
Ne mogu opisati osjećaj kroz koji sam prolazio u tom trenutku, osjećaj kao da mi je nešto zapelo u grlu. Onaj osjećaj kada se već vidiš kao pobjednika, pa u pobjedničkom sljepilu previdiš neke poteze koje bi drugi mogli napraviti.
Kao gorku utjehu osvojio sam zatim i ja taj Markov nebranjeni riječni grad koji je zbog manje razvijenosti puno manje bodovno vrijedio od onog kojeg je on od mene osvojio.
Bila je to moja zadnja akcija i kraj igre.
#102 Mapa na samom kraju igre
Kada se sve zbrojilo i oduzelo, bodovno stanje je reklo sljedeće:
1. Slavica – 48
2. Marko – 35
3. Mislav – 30
Što reći na kraju. Veoma napeta i nepredvidljiva partija, pogotovo na samom kraju. Napravio sam neke užasno glupe i nepromišljene poteze i to me koštalo. Valja se držati onog starog pravila da nije kraj dok igra ne kaže da je kraj. Nisam ispoštovao to pravilo već bahato pri kraju igre vidio svoju pobjedu i riskirajući išao na još bodova, umjesto da sam osigurao već postojeće. Ah ta moja perfekcionistička strana da moraš uvjerljivo pobijedit pa na kraju očajno izgubiš.
Usprkos tome bila je to jako dobra igra i jedan od najboljih dočeka koje smo imali. Počeli smo oko 21 h, a završili oko 03:30 h.
Jesmo vas sad malo šokirali 🙂 .
Heh bez brige partija ne traje normalno tako dugo. Mi smo tu još prekidali nekoliko puta kada bi si radili nešto za jesti, pa kad bi odlutali u razgovore o raznim temama, pa smo odlutali u ispunjavanje nagradnjača na Boardgame Geeku, a ponešto od tog vremena je otišlo i na Slavičino razmišljanje.
Igra joj se inače jako svidjela, pitam se zašto 🙂 .
Još jednom sretna Nova godina svima, nadam se da ste se proveli jednako lijepo 🙂 .
