23.02.2020. smo bili pozvani kod Tompe na neslužbenu proslavu rođendana. U tu svrhu domaćin nam je pripravio vrhunske specijalitete iz fascinantne japanske kuhinje. Započeli smo s blagim predjelom, odnosno gyozom. Riječ je o tjestenini punjenoj mesom i raznim povrćem. Ubrzo nam se Marijan pridružio pa smo mogli prionuti i na glavno jelo – rižu s miksom komadića piletine i raznog povrća u umaku. Sve to smo na kraju upotpunili čašicom finog bijelog vina.
#532 Tompina kuhinja
Kada smo se namirili u hrani, piću i ugodnim razgovorima, bili smo spremni i zaigrati nešto. To nešto su naravno bili Underwater Cities. Ovoga puta je Slavica samouvjereno najavila da joj mozak radi sto na sat i da se pazimo. Prihvatili smo izazov prionuvši na igru.
Nevjerojatna je razina nastojanja maksimizacije svojih poteza kako bi se došlo do što više resursa, a time i više mogućnosti. Međutim koliko se god trudili, na koncu može biti samo jedan pobjednik. Slavica je uistinu održala riječ ostvarivši svoju prvu pobjedu u igri. Iako sam bio na drugom mjestu sa svega tri boda iza nje, i ja sam bio iznimno zadovoljan svojom igrom.
1. Slavica (Plava) – 89
2. Mislav (Ljubičasti) – 86
3. Tompa (Crni) – 79
4. Marijan (Narančasti) – 78
#534 Tompa u svom elementu kao i uvijek 🙂
26.02.2020. se pružila prilika da se Miljenko i ja ponovno okušamo u Hands in the Sea. Kako su se pravila i dojmovi od zadnje partije lijepo slegli, bio sam samouvjeren kako ću ovoga puta pobijediti. Na koncu u prijašnjoj prvoj partiji sam izgubio sa svega bodom razlike.
#537 Početna situacija
Oboje smo odabrali identične strane kao i prošli put, Miljenko – Kartaga, ja – Rim. Poučen prijašnjim primjerom odmah sam se zaletio na Aleriu na Korzici. Miljenko je odmah kontrirao zauzevši Olbiu i odsjekavši mi put za daljnje širenje na Sardiniju. Odmah nakon toga sjatio se i u Tynndaris pokraj moje Messane, prepriječivši mi i ovdje daljnji put za širenje i na sjeveru Sicilije. Kao odgovor na to morao sam angažirati brodovlje i početi polako kolonizirati slobodan jug. Tako sam zauzeo Agrigentum i Camarinu. Međutim nevolja je bila u tome što su mi ovi gradovi bili odsječeni od ostatka teritorija. Osim Miljenka tu je bila i neutralna Grčka Sirakuza kao još jedan od sabotirajućih čimbenika. No umjesto da se bacim na Grke, odlučio sam odmah krenuti na Miljenka, napavši ga u Tyndarisu. Nakon duge i iscrpljujuće borbe uspio se uvjerljivo obraniti, što mu je donijelo prvi prestiž.
Kao odgovor na moju agresiju ubrzo je pokrenuo i svoju, napavši moju Aleriu na Korzici. Za razliku od mene on je imao puno više uspjeha. Stvari nisu izgledale blistavo za Rimljane. Odlučio sam se na neko vrijeme okaniti Miljenkovog teritorija i sa zakašnjenjem obračunati sa Sirakuzom. No dok su trajali ti sukobi, Miljenko je dobio na vremenu da se financijski ojača i ovlada svojim špilom karata, koji je stanjio na efikasnu razinu. Također zauzeo je Herakliju i Thermale, čime je povezao Tyndaris sa svojim teritorijem.
#538
Kada je Sirakuza bila ovladana, odlučio sam svu pažnju ponovno posvetiti Miljenku, napavši i povrativši Aleriu. Nažalost slavlje je kratko trajalo jer je već na svojem potezu Kartaga poslala svoje konjaničke razbojnike, koji su uništili taman utemeljeno naselje. Jednake glavobolje sam imao i na Siciliji, a u međuvremenu je do otoka doplovila i Kartaška flota vršeći i ona svoje pljačke.
#539
Senat je čvrsto odlučio da tome valja stati na kraj, stoga je došlo vrijeme za novi val vojnih osvajanja. Uspio sam doći do moćne strateške karte koja mi je dozvoljavala da mogu držati do šest karata u ruci. Napao sam i zauzeo Thermau izoliravši Tyndaris od ostatka Kartage. Idući je bio Panormus koji je stradao u konjaničkom prepadu, a zatim su legionari napali i Herakliju. Uspio sam kolonizirati i Ennu u samoj unutrašnjosti otoka. Situacija je izgledala i više nego blistavo za Rimljane. Šteta što je to bilo na samom kraju igre.
#540
Konačni rezultat je bio 64 bodova za Kartagu, 54 za Rim. Miljenko je tijekom igre svojim efektivnim zauzimanjem ključnih lokacija i udarima na moje lokacije stekao preveliku bodovnu razliku, koja se do kraja praktički nije mogla dostići. Prema dvije odigrane partije došao sam do zaključka da je strategija za igranje s Kartagom zauzimanje što je prije moguće što više vrijednih lokacija, rezanje špila kako bi se krugovi što prije izvrtjeli, prije nego što igrač u ulozi Rima stigne pokupovati i angažirati moćne legije.
Bez obzira na gadni poraz, nisam se dao smesti, te smo odmah zaigrali još jednu partiju. Ponovno smo obojica igrali s identičnim frakcijama. Odlučio sam ne odustajati od Rima dok se ne zadovolji povijesna pravda.
Ovoga puta smo obojica puno opreznije igrali. Gradili smo ekonomiju i kolonizirali lokacije, a ja sam se masovno bacio i na razvoj naselja u gradove. Od lokacija Miljenko je kolonizirao Oristano, Nuoro i Olbiu na Sardiniji, te Hippanu i Agrigentum na Siciliji. Ja sam pak ponovno uspio dograbiti Aleriu na Korzici, a od Sicilije sam kolonizirao Tyndaris, Thermae, Ennu, Camarinu i vojno zauzeo Sirakuzu od Grka.
Uvidjevši kako se bacam na regrutiranje legionara, očekivao sam da će mi i Miljenko kontrirati sličnim akcijama angažirajući svoje jedinice. Međutim skroz me zatekao svojom pasivnom i defanzivnom taktikom. Umjesto toga krenuo je u izgradnju moćnih zidina oko Olbia na Sardiniji, te oko Panormusa i Agrigentuma na Siciliji. Uza to doplovio je svojom moćno izgrađenom flotom do voda Sicilije, blokiravši me da se svojim brodovima prebacim na neke njegove slabije branjene lokacije. Doslovno me odsjekao za bilo kakav izbor osim tri navedene snažno utvrđene lokacije. Napad na tako opasane gradove je iscrpan i mukotrpan posao s upitnim rezultatima.
#541
No tu nije bio kraj mojih nevolja. Osim što je blokirao svojom flotom moje morsko prebacivanje jedinica, još je i pljačkao moje priobalne gradove. Pribavio si je još i strategiju „Pljačkanje“ kojom je mogao krasti i još više novaca. A kako ni to nije bilo dovoljno slao je i konjaničke razbojnike u pohode na moje nebranjene gradove na Siciliji i Aleriu na Korzici. Opet sam se uspio naći u iznimno lošoj situaciji.
Uspio sam koliko toliko stati na kraj pomorskim pljačkama tako što sam pribavio strategiju „Diplomacije“, a zbog koje je Kartaga morala prvo plaćati određenu svotu novčanih penala za svaki pokušaj pomorske pljačke. To je Miljenka toliko ražestilo da se odlučio baciti u vojne pohode. Prva na udaru se našla Aleria. Nije to nikakva slučajnost budući da se kontroliranjem te lokacije lakše može doći do Apeninskog poluotoka, a onda i do samog Rima.
S takvom spoznajom obojica smo ulagali velike napore, ja u obrani, a Miljenko u napadu. Borbe su se otegnule do kraja kruga, a onda je izašao događaj epidemije, i sve se preokrenulo. Bacao sam kocku i izašlo je da epidemija zahvaća Kartagu. Gadna boleština je pokosila Miljenkove snage uništivši jednu moćnu jedinicu. Događaj je pak skroz prevagnuo obranu u moju korist, te sam uspio uspješno obraniti naselje uništivši još jednu protivničku jedinicu. Tako je iz samo jednog sukoba Kartaga izašla poprilično oštećena.
#542
Odlučio sam prihvatiti ovaj neočekivani dar bogova i odmah preuzeo inicijativu krenuvši u protunapad. Kako bih se obračunao s protivničkim zidinama kupio sam sprave za opsadu, koje su ubrzo došle do punog izražaja u napadu na Agrigentum, koji je vrlo brzo s lakoćom pao. Iskoristio sam moment i odmah u konjaničkoj pljački spalio i susjednu Hippanu.
#543 Prije pohoda
#544 Poslije pohoda
Sada je situacija bila iznimno loša po Kartagu. I dalje su gnjavili i maltretirali svojim superiornijim brodovljem. No imao sam puno više vrjednijih lokacija koje su kraju krugova donosile više bodova, te se tako bodovni rezultat počeo brutalno brzo okretati u moju korist. Postalo je očito ako se nešto drastično ne promjeni, Rim će vrlo brzo pobijediti na instant pobjedu od 25 bodova razlike.
Pa ipak nitko u rimskim krugovima nije mogao niti sanjati da će se impresivna Kartaška vojska pojaviti na obalama Apeninskog poluotoka ispred Cose. Sav sam se naježio od pomisli što bi se moglo dogoditi ako bi se zauzelo ovo naselje. Rim se nalazio svega jednu lokaciju dalje, a kako bih si stanjio špil izbacio sam sve od ovih lokacija. Što znači ako Cosa padne, neću imati načina da ju brzo u protunapadu povratim, što znači da je Rim idući na meti. Nemojte zaboraviti ako uspijete osvojiti protivnikovu metropolu, to je također jedan od načina za instant pobjedu.
#545 Iznenadni udar Kartage na Apeninski poluotok
Visoki ulozi su bili na obje strane, iduća borba će definitivno odlučiti o ishodu pobjednika. Obojica smo ulagali nadljudske napore u promišljanju kako što efektivnije odigrati svoje akcije i uvesti što više snaga u borbu. Počeli smo polagano s običnim pješaštvom, čisto da se taktički ispita ona druga strana. Malo je ishod borbe išao u jednom smjeru, pa malo u drugom. Miljenko je postajao sve nervoznijim pa je odlučio otkriti i svoje tajno oružje – slonove. Ukorio sam ga da povijesno vara i da mu ovo nije II. Punski rat, već I. ali neka mu bude. Na oba bacanja kocke dobio je 4 i 5, što je značilo da mu je svaka jedinica slona dala još +2 vojne snage. Odgovorio sam na ovo s jednom jedinicom legionara, i to iz I. legije, i jedinicom velite kopljanika. Budući da su slonovi odigrani u sukobu, a dobio sam i zadovoljavajuć broj na kocki, oni su mi doprinijeli s još +1 na snazi. Za kraj je Miljenko ubacio Keltske ratnike, a ja konjanike. Ishod borbe je išao za 1 u moj prilog, te sam se tako uspio obraniti od moguće potpune katastrofe.
#546 Žestoke borbe za Cosu
Imali smo svaki još po jedan potez, ali bilo je očito da je to kraj. Ipak radi reda kolonizirao sam još Herakliju prije samog završetka. Instant pobjeda s 25 bodova razlike je ostvarena, a time napokon i povijesna pravda.
#547
Slavica nam se pridružila nekih petnaestak minuta po završetku partije, taman da stignemo pospremiti igru i pripremiti idući scenarij T.I.M.E. Stories franšize. Idući na redu je bio mali demo scenarij Santo Tomas De Aquino, a koji služi kao preludij svojem većem bratu Brotherhood of The Coast. Prije nego što smo se bacili na priču naručili smo preko Wolta cheesburgere s krumpirićima. Ne može se ići na avanturu prazna želuca.
Čini se da je ovaj scenarij ne samo preludij Brotherhood of The Coast, već svih dosadašnjih općenito. Laura nas pozdravlja upravo friško pridošle u Konzorcij direktno s akademije. Misija pred nama je svojevrsna trening misija i test naših sposobnosti da napokon stavimo u primjenu sve ono što smo godinama učili u teoriji. Bob je naravno pri prvom susretu bio simpatičan kao i uvijek. Upoznao nas je na svoj osebujan način govorom s visoka, kako je misija pred nama osloboditi piratske vođe sa španjolske galije Santo Tomas de Aquino. Potrebni su nam kako bismo njihova tijela zaposjeli na idućoj misiji. Kako bismo ih oslobodili moramo ostvariti tri uvjeta za podizanje pobune na brodu.
POČETAK SPOILERA!!!
Uskačemo u naša tijela u tom periodu, Slavica u tamnoputu sluškinju Mariu, Miljenko u izmučenog mornara Juana, i ja u piratskog špijuna Ignacia De Cordobu. Budimo se na glavnoj palubi broda negdje u Karipskim vodama 12. siječnja 1685. Za glavni jarbol je vezan neki nesretnik kojeg se nemilosrdno bičuje. Oko njega se nalaze vojnici i posada koji su primorani prisustvovati krvavoj predstavi. Na pramcu kapetan broda promatra izvršenje kazne sa svojim časnicima. Prema krmi dvojica nižih časnika smješkajući se nešto diskutiraju, a nešto dalje od njih brodski majmunčić se poigrava s mrtvim štakorom. Miljenko prilazi onom jadniku vezanom za jarbol i doznaje da ove krvave kazne samo podgrijavaju konačan dan pobune, otkriva mu u povjerenju gdje je skrio oružje. Od posade također dosluhne osudu mučenja, te kako se gotovo svakog dana nekog jadnika kažnjava i zbog najmanje sitnice. Ja za to vrijeme doznajem od mlađih časnika kako je na brodu i određena uvažena gospa Dolores. Jedan od njih je bacio oko na nju poklonivši joj konfiscirane sretne kocke jednog od mornara. Slavica uspijeva otet krepanog štakora od majmunčića. Ne znamo još čemu bi nam mogao poslužiti osim da užasno smrdi.
Za iduću lokaciju odabiremo potpalublje. Odmah nas zapara vrući zagušljivi zrak. Prostorija je prenatrpana mornarima. S lijeve strane jednonogi kuhar čerupa kokoš, do njega crni rob miješa veliki kotao, u sredini prostorije mnoštvo mornara je okupljeno oko starješine, u pozadini se nalazi mnoštvo sanduka. Ja se odlučim prići kuharu koji čim me uoči se odmah izderava da gdje sam bio dosad vrag me odnio. Zatim mi gura ukusno pečenu hranu i otpravlja da je to potrebno odnijeti u časničke odaje. Slavica u isto vrijeme izvodi nepodopštinu prišuljavši se onom velikom kotlu s hranom i ubacuje u nju onog krepanog štakora. Ubrzo nakon toga se gulaš servira mornarima i jedan od njih pronalazi kuhanog štakora. Glasni uzvici i negodovanje se prolamaju prostorijom, pobuna se miriši u zraku. Jedan od uvjeta poticanja na pobunu je zadovoljen. Miljenko u razgovoru sa starim mornarom doznaje da je u potrazi za svojim sretnim kockama koje su mu oduzete. Treba dobiti okladu u igri sa zapovjednikom vojnika, ali ne planira ni u ludilu se upuštati u igru bez svojih sretnih hamajlija. Prema uputama onog izmrcvarenog jadnika za jarbolom u jednom od sanduka pronalazimo nabijenu kuburu.
#549
Po svim prikupljenim informacijama posjeta časničkim odajama se nameće samo od sebe. Na samom ulazu zatičemo dvojicu vojnika koji nam prepriječavaju put. Uvidjevši da donosimo hranu brzo su nas propustili. Većinu prostorije zauzima masivni prostrani stol pripremljen za objed. Kod prozora prvi časnik vodi diskusiju s redovnikom, kraj stola plemenita španjolska gospa se poigrava kockama, u kutu prostorije stoji masivni ormar s otvorenim ladicama iz kojih vire dokumenti. Slavica prilazi dvojici muškaraca uočivši da prvom časniku visi snop ključeva oko pasa. Uspijeva mu ih neprimjetno otkopčati, no sreća joj je kratkog vijeka jer se iznenada pojavljuje onaj majmunčić čopivši joj iz ruke i pobjegavši kroz prozor. Ja uspijevam svojim šarmom nagovoriti gospu Dolores da vrati kocke od kitove kosti. Miljenko među ladicama otkriva kapetanov dnevnik. Iznimno je zanimljiv 13 dan plovidbe kada se navodi kako su uhvatili piratski brod i zarobili dio preživjele posade, a koji se nalaze zatvoreni u skrivenim ćelijama negdje u dubini broda.
Vraćamo se u potpalublje gdje vraćamo kocke onom starom morskom vuku, a on nam zauzvrat odaje lokaciju ćelija gdje drže zarobljene pirate. Da stvar bude bolja ponovno smo nabasali na majmunčića koji je uza se i dalje nosio ključeve. Svo troje smo se bacili na njega uspjevši mu ih u natjeravanju konačno oduzeti.
Zalazimo dublje u labirint brodske unutrašnjosti i nailazimo na grupu vojnika okupljenih oko stola sa ćelijom u pozadini. Vidjevši nas vojnici se odmah bacaju u napad te započinje ljuta borba. Usred borbe nam je vrijeme isteklo, pa smo bili primorani na povratak u naše vremenske kapsule i novi pokušaj. Bob naravno nije bio nimalo oduševljen.
Taman nam je u to vrijeme došla hrana pa smo kratko pauzirali i odmorili.
Pri drugom pokušaju ponovili smo sve ispočetka uz jedne bitne iznimke. Nakon palube odmah smo krenuli u časničke odaje. Kako je moj lik imao određeni čin bio je pušten bez problema. Slavica se pak provukla zato što je bila sluškinja gospe Dolores. Jedino nas je Miljenko kao običan član posade morao pričekati ispred prostorija.
#550
U potpalublju je Slavica ponovno uspjela neprimjetno ubaciti krepanog štakora u kotao s hranom izazvavši negodovanje posade, ja sam vratio sretne kocke onom starom mornaru doznavši za lokaciju ćelija, a Miljenko je pronašao skriveno oružje. Za kraj smo ponovno oduzeli ključeve majmunčiću i bili smo spremni za novu rundu borbi s tamničarima. S dovoljno raspoloživog vremena sredili smo ih bez imalo problema.
Potaknuti bukom borbe troje zatvorenika je prišlo rešetkama moleći nas da ih oslobodimo i pridružimo se piratskom načinu života. Onaj koji nam se obraćao je bio stariji muškarac po imenu Edward, a koji je bio jedan od zapovjednika gusarskog broda „Osvetnik“. S lijeva mu je stajao istetovirani tamnoputi čovjek po imenu Caesar, a s lijeva prelijepa crvenokosa piratkinja Charlotte. Odlučujemo im se pridružiti, te ih oslobađamo zajedno s još dvanaest pirata. Pobuna može započeti.
Uspevši se ponovno na palubu prvo što smo uočili je da se vrijeme poprilično promijenilo. Od sunčanog i lijepog dana sada je bilo mračno i oblačno. More je bilo uzburkano visokim valovima, a po nebu su se prolamale munje. Borbe su se već pošteno razmahale. S lijeve strane uočili smo nekog časnika kako s bačvicom pod rukom juri prema zalihama baruta. U sredini okružen vjernim oficirima koji se bore s piratima, nalazi se sam kapetan. Pokušava se dokopati čamca i napustiti brod. U rukama mu se nalazi neki svijetleći objekt. Slavica je odlučila spriječiti onog samoubilački nastrojenog časnika, dok smo se Miljenko i ja odlučili osobno obračunati s kapetanom. Usprkos luđačkoj snazi uspjeli smo ga nadvladati, međutim Slavica nije uspjela spriječiti onog samoubojicu da digne sebe i bačve baruta u zrak. Brod se opasno nagnuo, a veliki val nas je zapljusnuo izbacivši s palube i broda u grotlo podivljalog oceana. Borili smo se da se održimo na površini koliko smo mogli, ali na koncu je sve bilo uzaludno. Tama nas je progutala.
Kada smo ponovno ugledali svjetlost nalazili smo se u našim udobnim kapsulama za transfer. Bob nas je dočekao sa svojim neuobičajeno širokim osmijehom upozorivši da se ne naviknemo da ćemo ga prečesto gledati takvoga. Čestita nam na dobro obavljenoj misiji. Oslobođeni pirati će nam dobro poslužiti na idućoj misiji.
KRAJ SPOILERA!!!
Mini scenarij je fora, a i jako je kratak. Može ga se bez problema završiti u 1-2 sata. Služi kao super uvod u T.I.M.E. Stories igre, ali je zbunjujuće kako ovakav scenarij dolazi toliko kasno po redoslijedu izdavanja ekspanzija.
Koji god bio razlog nismo dugo mozgali oko toga već smo odmah uskočili u iduću misiju – Brotherhood of The Coast.
POČETAK SPOILERA!!!
Nismo pošteno ni završili s ručkom kada nam je prišao robot R-34 pozvavši nas da ga hitno slijedimo u sobu za transfer. Zbunjeno smo se pogledali budući da nismo imali zakazanu misiju. U prostoriji nas je dočekao Bob s veoma iscrpljenim izrazom lica. Obavještava nas o izvanrednoj situaciji bez presedana, ta mada nismo kvalificirani za ovakve zadatke, a budući da su svi drugi agenti već na drugim misijama, šalju nas. Četiri iskusna veterana agencije su bili poslani u misiju na Karibe. Međutim iz nekog razloga izgubili su kontakt s njima. Bili su poslani u tijelima četvorice braće Coxoni, a koji su bili iznimno utjecajni među piratima iz tog razdoblja. Posljednje zabilježene signale od agenata su zaprimili 22. srpnja 1685. a prema kojima su agenti nastavili u svojim ulogama izvoditi piratske prepade na brodove. Na monitoru se prikazuju lica likova koje moramo pronaći i… ubiti. Šokirano gledamo u Boba no on nas umiruje kako se samim agentima neće ništa dogoditi, osim što će agencija time biti u mogućnosti da ih povrati natrag u naš svijet. Što god da se dogodilo moramo ih pronaći i zaustaviti, sudbina agencije ovisi o tome. Bob završava s melodramatičnim govorom i napušta prostoriju. Hologramski prikaz Laure preuzima daljnje informiranje. S obzirom na hitnost situacije morat ćemo preuzeti tijela likova stradalih u oluji iz prijašnje priče, a koje je agencija uspjela pokupiti i dovesti u koliko toliko prihvatljivo stanje. Također dobiti ćemo i svoj vlastiti brod za plovidbu u potrazi za odbjeglim agentima. Doduše riječ je o običnom trgovačkom brodu. Ah mogli su nam malo olakšati davši nam pravu fregatu na raspolaganje. No barem ćemo imati mogućnosti zaposjedanja drugih brodova, pa ćemo imati mogućnosti doći do boljeg plovila. To nam uvodi neke sasvim nove mogućnosti i mehanike, jer bit će nam potrebno i pronalaženje posade, ta ne može samo troje ljudi upravljati brodom.
Nakon posljednjih instrukcija ulazimo napokon u tijela koja smo dobili na odabir. Miljenko preuzima ono prekrasne plemenite španjolske dame Dolores Del Aguila, Slavica u jednako lijepu piratsku kapetanicu Charlotte Gordon, i ja u nevaljalog pirata Carapouxa.
Započeli smo misiju upravo na pješčanoj plaži zloglasne Tortuge. Lijevo od nas trojica pijanih pirata su se izležavala oslonjeni na bačve. Ravno ispred radnici su popravljali nasukani brod, a desno se nalazila koliba i tamnoputi gorostas koji nas je sumnjičavo promatrao. Slavica se odlučuje prići onim pijancima, jedan od njih je bio nešto manje pod utjecajem alkohola pa je pokušavao oprezno skinuti zlatni medaljon drugu s vrata. Nakon krađe Slavica mu se odlučuje obratiti i popričati s njim, no ovaj počne dizati buku optužujući Slavicu da je ona ukrala medaljon. I ostala dvojica pirata se odmah bude iz pijančevanja i nasrću na nju s isukanim sabljama. No trebat će nešto više od tri bijedna pijanca da srede slavnu Charlotte Gordon, te ih svu trojicu posprema na užareni pijesak. Ja za to vrijeme imam ugodne razgovore s jednim od radnika po imenu Albert Lepouc, te uvidjevši potencijal u mladiću odlučujem ga unajmiti u posadu. Miljenko za to vrijeme doznaje da s onim tamnoputim gorostasom možemo trgovati za bačve.
Nastavljamo dalje do samog naselja i Galiot taverne. Pirati se ovdje odaju svim ovozemaljskim užicima – duhanu, ženama i naravno alkoholu. Prilazim najbližem koji očijuka s nekom ljepoticom za šankom. Slušam njegove priče o raznim piratskim podvizima, te kako sam mu se dopao crta nožem po stolu nekakvu kartu do… Pa upravo kad je trebao reći što ću tamo pronaći ispružio se po stolu i zadrijemao. Slavica prilazi najglasnijem koji vidno alkoholiziran zahtijeva još jednu čašicu. Neki nikako da se opamete prilaženju pijancima. Srećom ovoga puta nije ništa pogibeljno, već se uvaženi alkoholičar nudi da ga unajmimo za par zlatnih novčića. No kako svota u odnosu na kvalitetu ne dolaze zajedno, odlučujemo se ovoga puta propustiti ovu vrsnu priliku. Miljenko za to vrijeme prisluškuje razgovor kapetana Grammonta i nekolicine članova posade. Kapetan im čita proglas guvernera monsinjora de Cussyja, u kojem obavještava sve pirate na otoku da se okane gusarenja i okrenu uzgajanju šećerne trske. Svi okupljeni s prijezirom odbijaju takav način života. Čini se da ćemo i sami morati porazgovarati s guvernerom vezanom za ovu zanimljivu nagodbu, te stoga krećemo prema njegovoj ladanjskoj vili izgrađenoj na najvišoj točki otoka.
Došavši pred vilu bivamo dočekani od mnoštva robova koji unose u vilu razno svečano pokućstvo. S balkona ih promatra neki bogatun koji je bez sumnje guverner. Miljenko prilazi balkonu i u nadvikivanju doznaje da je guverner dobio upute od samog kralja Francuske Luja XIV, da svaki oblik gusarenja na ovom području mora prestati. U suprotnom će se svi pobunjenici pronaći na vješalima. Nastavlja kako je ultimatum već izložio kapetanu Michel de Grammontu i… Jeremiah Coxonu. Na spomen jednog od braće Miljenko ga odmah uzbuđeno pita za više detalja. Međutim osim spoznaje da je zadnje čuo da je Coxon dobio određenu svotu od kralja da postane pošteni plantažer, više od toga nam ne zna reći. Slavica se za to vrijeme smuca oko guvernerovih stvari, te u trenutku nepažnje obija jedan od kofera pronašavši prelijepu i moćnu sablju. Ja za to vrijeme provodim vrijeme u pokušajima razgovora s robovima, no kako su svi u velikoj žurbi, s nikim ne uspijevam razmijeniti niti jednu suvišnu riječ. Uto dolazi starija ropkinja koja je čula da tražimo Coxone, te me obavijestila da je mladi i ljepuškasti član Coxon braće nakon posjeta guverneru otišao do bilježnika.
Vraćamo se natrag do naselja te sljedeći upute stare ropkinje pronalazimo ured bilježnika. Tu doznajemo da je mladi Jeremija Coxon kupio komadić zemlje u Dame-Marie na Hispanioli. Ušavši u trag jednom od braće, to je upravo iduća lokacija na koju krećemo.
Uz malo sreće uspijevamo na koncu pronaći traženo zemljište i lijepu sojenicu kraj mora. Na verandi pronalazimo bezbrižnog Jeremiju u zagrljaju prelijepe trudne žene. Pozdravlja nas ushićeno pozvavši da im se pridružimo u proslavi novog života. Objašnjava nam kako se napokon skrasio i pronašao ljubav svojeg života, te kako je ovdje prelijepo i namjerava tu provesti ostatak života. Vidjevši svu tu sreću mladog čovjeka, nismo imali srca sprovesti svoju misiju u djelo. Na koncu ionako ne radi nikome ništa nažao. Nastavili smo dalje u potrazi za preostalom trojicom braće.
U Port Royalu smo pokušali posjetiti i tamošnjeg guvernera, no ondje nas je dočekala zatvorena kapija i naoružani vojnici. Kako nismo imali nikakvu propusnicu nismo pušteni unutra. Vrijeme nam je u tom trenutku isteklo. Bili smo već podosta umorni u tom trenutku pa smo odlučili se nastaviti idućom prilikom.
KRAJ SPOILERA!!!
Ta iduća prilika nam se ukazala 11.03.2020. , ali prije toga valjalo je ponovno odmjeriti snage između Miljenka i mene. Nakon slavne pobjede s Rimljanima, odlučio sam ovoga puta uskočiti u ulogu Kartage. Baš me zanimalo kako ću se snaći u ulozi ovih gospodara Sredozemlja. Igra se podosta razlikuje od one s Rimljanima. Za početak započinju bez vojnih jedinica, ali s flotom vrijednosti 2. Nadalje u početnom špilu se počinje s kartom mercatora/trgovca, tako da Kartaga može kroz trgovinu vrlo rano doći do velikog broja zlatnika. Otegotna okolnost je što se većina Kartaške vojske sastoji od plaćenika koji su podložni potkupljivanju.
Započeli smo uobičajeno miroljubivo dok je još bilo neutralnih pozicija za zauzimati. Miljenko je odmah zauzeo Tyndaris, a ja sam zrcalio njegov potez zauzevši Thermae. Nakon toga su Rimljani krenuli u obračunavanje s Grčkom Sirakuzom, dok su se Kartažani neometano proširili po većini Sicilije. Jedina je iznimka još bila Camarina koja je dopala u rimske ruke odmah nakon pada Sirakuze. Tu su nam se frontovi uskladili, a da bih se pobrinuo za sigurnost utaborio sam se u Thermae.
Nakon toga smo svu pozornost preusmjerili na Korziku i Sardiniju. Miljenko je zauzeo Albiu na Korzici i Olbiu na sjeveru Sardinije, a ja sam zauzeo Oristano i Nuoro. Oristano sam također utvrdio, a Nuoro je ionako zbog loše povezanosti bilo teško dosegnuti, pa sam se u tu osjećao relativno sigurno. Našavši se u nepovoljnijoj poziciji Miljenko je odlučio razbiti status quo nabavkom strategije Ship Building, te krenuvši u izgradnju jake ratne mornarice. Uvidjevši da se sprema punokrvna invazija i zaključivši da mu zbog ove prednosti neću moći konkurirati na moru, bacio sam se na novačenje jedinica u pripremama za obranu. Uza to pribavio sam si strategiju Planning, a koja omogućuje držanje 6 karata u rukama.
#557
Kada je flota bila spremna, Miljenko je zamijenio strategiju Ship Building sa Seamanship, te isplovio prema Siciliji. Prvotno je samo testirao moju obranu vršeći pljačke priobalnih naselja. Tako je to potrajalo dok se nije izgubila naklonost Neptuna, pa je izašao događaj oluje na moru. Srećom pa je Miljenko imao strategiju Seamanship što je malo ublažilo nedaću, ali svejedno u oluji mu je stradalo pola flote.
Uvidjevši da daljnja pljačka više nije isplativa, krenuo je napokon u invaziju okomivši se na Thermae. Obojica smo u tom trenutku u rezervi prikupili velike vojne snage, bilo je samo pitanje tko će bolje izmanevrirati onog drugog. Kako se radilo o utvrđenom gradu, borba je potrajala dugih i iscrpljujućih 6 krugova. Tijekom toga smo obojica ulagali nadljudske napore kako bi nadvladali onog drugog. Podmukli Rimljani su u dva navrata pokušali i podmititi moje jedinice plaćenika, srećom pa sam imao spremne karte obrana. Od ukupnog broja karata koje smo imali u špilu, oko 70% nam je bilo uloženo u borbi. Pa ipak na kraju 6 kruga borba je završila uspješnom obranom grada.
#558
Ne mireći se sa situacijom Rimljani su se okušali ovoga puta na Sardiniji napavši Oristano. Povod je bilo moje konjaničko paljenje Olbie. I Oristano je bio snažno utvrđen grad, i ponovno su sve sile i umijeća bile upregnute u napad s jedne strane i obranu s druge. Nakon 6 kruga napad je ponovno odbijen.
#559
Partija je tu bila u samoj završnici. Spremala se i treća velika invazija na neki od mojih gradova, ali u iznenadnom prepadu moje konjice i paljenja Tyndarisa i Camarina, Rimljani su i potpuno izgubili moral i želju za daljnjom borbom.
Igra je završila na kraju 12 kruga i zbrajanjem bodova.
1. Mislav (Kartaga) – 95
2. Miljenko (Rim) – 82
#560
Moram priznati kako mi je igranje s Kartagom bilo puno zabavnije od one s Rimljanima. Kako kao Kartaga utječete na kraj kruga povlačenjem zadnje karte iz svojeg špila karata, jako je zabavno utjecati na to u kojem trenutku želite brže diktirati tempo igre povlačeći više karata, ili usporavati i odugovlačiti igru. Naravno to sve ovisi o tome nalazite li se u povoljnijoj ili nepovoljnijoj situaciji. Igrač Rima je taj koji se mora prilagođavati i nastojati jahati na valovima tempa koji drži Kartaga.
Uslijedio je nastavak naših T.I.M.E. Stories avantura.
POČETAK SPOILERA!!!
Nastavili smo gdje smo prošli put stali. Zaigrali smo sa sljedećim likovima: Slavica ponovno u ulozi Charlotte Gordon, Miljenko u ulozi kirurga Alexandre Oexmelina, i ja u ulozi bivšeg roba Caesar Bookmana. Drugi pokušaj smo započeli u Port Royalu u sirotinjskoj ropskoj četvrti. Tu je Slavica pokupila malog siročića koji joj je prodao priču o svojoj tužnoj sudbini i potrazi za ocem. No poslije nas je svako malo potkradao, a oca nigdje nismo uspjeli pronaći. Miljenko je za to vrijeme od starije vudu čarobnice imena Mama Ogoun, za smiješnu cifru uspio dobiti magični eliksir. U labirintu oronulih baraka naišli smo na skladište u kojem smo zatekli ni manje ni više već Tom Coxona osobno, jednog od braće Coxona čiji nam je i cilj bio pronaći. Prije nego smo se stigli obrušiti na njega zaustavio nas je u nakanama iznijevši da nam je svima u interesu isti cilj – pronaći John Coxona, zloglasnog brata obitelji. Kako nam se zaprijetio da bez njegove pomoći nećemo nikada pronaći Johna, nismo vidjeli druge alternative nego da prihvatimo njegovu ponudu.
Nakon toga smo završili u nešto boljem okruženju ispred tzv. crveno osvijetljene palače. Riječ je o velikom ciglanom zdanju javne kuće. Zahvalili smo se damama na ponudama i proslijedili direktno do gazdarice kuće, prelijepe preplanule Mirande. Ponudila nam pomoć svojim poznanstvom s guvernerom, ako joj pribavimo eliksir Mame Ogoun. Kako smo ga upravo imali u svojem posjedstvu, u zamjenu za dobru preporuku rado smo ga zamijenili i proslijedili do guvernera Moleswortha.
U njegovom uredu doznajemo kako Španjolci pripremaju ekspediciju za legendarnim izgubljenim gradom, dok Francuzi naveliko zabranjuju bilo koji oblik piratluka. Dobivamo odriješite ruke od engleske krune da i jednima i drugima bacamo klipove pod noge.
S blagoslovom vlasti krećemo u Tortugu unovačiti našu buduću posadu. U Galiotovoj taverni prilazimo stolu kapetana Grammonta s pismom guvernera Jamajke. S vražjim osmijehom na licu kapetan nam se pridružuje s cijelom svojom posadom.
#562 Slavica i Miljenko izvode egzorcizam nad igrom 😀
Iduća posjeta nam je San Juanu i tamošnjoj Manolovoj taverni. Za razliku od prijašnjeg okruženja, u ovom se ne osjećamo nimalo dobrodošlo. Primarno zbog grupice španjolskih vojnika koji nas strijeljaju nimalo prijateljskim pogledima. Nastojimo stoga što prije izvidjeti imamo li kakve koristi od posjete. Od gostioničara i samog vlasnika lokala – Manola, doznajemo u zamjenu za par novčića za skriveni otočić na kojem se nalaze ogromne zalihe bačvi ruma, a koje bismo mogli bogato ušećeriti. Za stolom u kutu sjedi bogati trgovac po imenu Andreas, koji tješi svojeg nesretnog prijatelja čija pošiljka je oteta u piratskom prepadu. Nudi nam dobru novčanu zaradu za bačve ruma. Koje li slučajnosti s obzirom na informaciju koju smo doznali od gostioničara. Sad još samo da pronađemo spomenuti otočić, vratimo se s bačvama ovom trgovcu, i s punim džepovima zlatnika možemo kupiti i dostojan brod za plovidbu.
Kako nam je vrijeme uskoro istjecalo znali smo da nećemo to uspjeti stići u ovom pokušaju, stoga smo odlučili preostalo vrijeme iskoristiti za istraživanje San Juana. Odlučili smo istražiti veličanstvenu tvrđavu Castillo San Christobal. Međutim jedini prilazni puteljak do masivnih ulaznih vrata je bio blokiran nimalo susretljivim vojnicima. Snalažljivi Miljenko uspio je otkriti izbočine na određenim dijelovima zidina te se uspeti uza zidine dobacivši nam uže. Našavši se u dvorištu odmah smo potrčali do prve najbliže prostorije. Sasvim slučajno to je upravo bila oružarnica. Od pregršta oružja nekako nam se najviše dopala masivna četverocijevna kubura i granate. Produživši dalje došli smo do tamnice gdje smo začuli čudne zvukove iza jednih vratiju. Obivši ih našli smo se u ćeliji gdje se neki zarobljenik nalazio u suspenziji u nekakvoj želatinastoj zelenkastoj tvari. Pobliže proučivši zatočenika došli smo do otkrića da je to Harry Coxon, još jedan od braće. Miljenko se pokazao dovoljno hrabrim, ili ludim, da posegne za njim u zelenu tvar. Čim je umočio prste odmah ga je počela prožimati neopisiva bol. No nije posustajao, zašao je dublje dohvativši Harryja za rukav i izvukavši ga iz zelene tvari. Predstavio se kao agent ID S3-1409, te nas upozorio kako je agent ID S1-742 sve zeznuo (pretpostavljali smo da je to upravo ozloglašeni John Coxon), te kako poznaje lokaciju piramide i da se zaputio tamo kako bi preuzeo određeni kockasti artefakt. Zadnje što nas je upozorio jest da je Agencija u velikoj opasnosti, a onda se nabio na jednu od naših sablji. Miljenko se također nešto drukčije ponašao nakon kontakta s onom zelenom želatinastom tvari. Na upite što mu se točno dogodilo samo se nervozno smješkao.
Put nam je završio u luci San Juana. Mlada crnokosa djevojka je nudila dva broda na prodaju, jednu nimalo impresivnu trgovačku lađu, no drugi galion po imenu „Duncan“ je obećavao. U luci smo naišli i na podosta mornara koji su nudili svoje usluge. Od svih nam je samo kratko ošišana djevojka po imenu Kennocha McDonell obećavala biti dobrim članom posade, te smo ju stoga unajmili. Tu nam je vrijeme isteklo.
Pri trećem pokušaju Miljenko je zamijenio lika kirurga za plemenitu i bogatu Dolores Del Aguila. Započeli smo u Manolovoj taverni u San Juanu. Valjalo je prvenstveno pribaviti upute kako doći do onog skrivenog otočića gdje su nas čekale vrijedne bačve ruma. Nakon toga smo se otisnuli našom malom brodicom u nepoznata bespuća. Srećom pa je more bilo mirno, a nismo naišli niti na vojsku ni suparničke piratske družine. Pristali smo na žalove traženog otoka la Isla Sombrero i odmah zašli u zeleni obrasli pakao. Horde komaraca u rojevima na sve strane, a po tlu i okolnom drveću raznorazne zmije otrovnice. No niti to nije bilo dovoljno već nas je i samo tlo pokušavalo ubiti, i to se doslovno i pokazalo kada je Slavica upala u živo blato. Da stvar bude gora približavala joj se i zmija otrovnica. Miljenko je za to vrijeme nabasao na gladnog aligatora. Jedino sam ja odabrao siguran puteljak, samo što sam se sad našao u dilemi kome prije uskočiti pomoći. Procijenili smo da je Slavica ipak u pogibeljnijoj situaciji budući da su joj prijetile dvije opasnosti pa sam krenuo trkom u njenom smjeru. Miljenko se za to vrijeme uspio othrvati iz ralja glomaznog reptila i dati petama vjetra. Kada smo uspjeli i Slavicu izvući iz živog blata i skratili onu prijeteću guju za glavu, bili smo spremni proslijediti dalje, dublje u džunglu. Usput na putu unutar šupljeg otvora jednog drveta pronašao sam kostursku lubanju konkvistadora. Ne znam iz kojeg razloga, ali odlučio sam ju ponijeti i zadržati.
Nakon popriličnog vijuganja obraslim puteljcima dospjeli smo na malu čistinu s ruševinama stare utvrde. Neki starkelja nam je na španjolskom dovikivao nešto prijeteće s upaljenim fitiljem iznad topa uperenog u našem smjeru. Prema ono malo što smo poznavali jezik, činilo se da mahnito zahtijeva da mu vratimo njegovog kapetana. Sva pozornost nam je u istom trenutku pala na onu pronađenu lubanju, te smo ju uzdigli iznad glava kako bi onaj luđak mogao vidjeti. Nakon toga nas je pustio u utvrdu, a mi smo mu vratili ostatke njegovog dragog kapetana. Slijedili smo ga, dok je vodio osobne monologe sam sa sobom, do prostorije gdje se nalazio ostatak kostura. Položio je lubanju natrag na vrh kralježnice i započeo s dramatičnim monologom: „Biti ili ne biti.“ Ostavili smo ga na miru u svojim ludim mantranjima te se posvetili istraživanju okoline. Ubrzo smo pronašli prostoriju s bačvama ruma, iznijeli ih van i utovarili pomoću prikladno postavljene dizalice na obližnju barku. Izgubili smo poprilično vremena u cijeloj toj operaciji, no svojski smo odlučili da u ovom pokušaju definitivno napokon kupujemo dostojno plovilo.
Krećemo stoga sa stečenim dobrima u San Juan u Manolovu tavernu, gdje za lijepu svotu prodajemo bačve ruma trgovcu Andreasu. Nakon toga iduća posjeta nam je bila onoj crnokosoj mladoj djevojci koja prodaje brodove, te napokon kupujemo veličanstveni galion po imenu „Duncan“.
#566
Ostalo nam je još nešto malo vremena prije kraja, pa smo odlučili istražiti baziliku San Juan Bautista. Osim što smo upali u nevolje sa španjolskim stražarima, nismo imali nikakve druge koristi od posjete ovoj lokaciji. No to više nije bilo bitno sada kada smo imali svoje veličanstveno plovilo. Mogli smo zaploviti bez ikakvih bojazni gdje god smo htjeli. Međutim to će trebati pričekati do idućeg puta budući da je već bilo kasno, a mi umorni.
KRAJ SPOILERA!!!
Uzvratna partija u Hands in The Sea nam je uslijedila već idući dan 12.03.2020. Ponovno smo zaigrali s istim stranama, Miljenko s Rimom, a ja Kartagom.
Ovoga puta je Miljenko potpuno zanemario ratnu flotu i potpuno se posvetio brzom zauzimanju lokacija na Siciliji. Puno brže se obračunao sa Sirakuzom, te uza to kao i prošli put zauzeo Tyndaris i Camarinu, dok sam ostatak Sicilije ponovno ja držao u rukama. No zato se puno brže proširio na Korzici i Sardiniji zauzevši Aleriu, Olbiu i Oristano. Ja sam napravio taktičku grešku zauzevši teško dostupni Nuoro, dok mi je puno bolje bilo da sam zauzeo Oristano. Nisam očekivao da će se Rimljani tako brzo proširiti. Katastrofa je postala još veća kada mi je u konjaničkom prepadu spaljen Caralis. Da situacija bude još gora izašao je događaj Rebellion, te sam u pobunio izgubio i Hippo Regius u Sjevernoj Africi. Na idućem potezu uspio sam povratiti Caralis i ovoga puta sam ga utvrdio i osigurao od budućih prepada. Nakon toga sam uspio pod kontrolu vratiti i Hippo Regius. Međutim dok sam ja izgubio dragocjeno vrijeme i resurse u uspostavljanje reda, Miljenko je ne gubeći vrijeme uspio izgraditi impresivnu vojsku.
Prvi na udaru se našao Agrigentum. Da stvar bude gora to je bilo na kraju kruga kada je izašao događaj Political Infighting oštetivši me za jednu akciju manje na idućem potezu, te nisam smio koristiti karte s besplatnim akcijama. Tako da je na idućem Miljenkovom potezu Agrigentum došao pod Rimsku vlast. Pokušao sam odmah konjaničkim pohodima spaliti preuzeti Agrigentum, no naišao sam na odlučujuću obranu. Kao utješnu nagradu uspio sam barem djelomično uništiti Sirakuzu.
Uskoro je uslijedio kraj još jednog kruga i ponovno za peh dolazi događaj Rebellion koji mene zahvaća. Ovoga puta sam trebao izgubiti Thermae, no kako sam tamo imao već izgrađene zidine, pobunjenici su samo uništili obranu ostavivši naselje i dalje u mojem vlasništvu. Dok sam se borio s novačenjem jedinica, Miljenko je bezbrižno unaprjeđivao svoja naselja u gradove i na kraju krugova prikupljao više novca i bodova od mene. Situacija nije bila nimalo blistava, ako ništa ne poduzmem uskoro ću na ovaj način izgubiti na bodovnu razliku.
U djelovanju me potpuno zatečenog preduhitrio Miljenko iznenada se iskrcavši s moćnom vojskom pred Panormusom. Sva unovačena vojska mi se još uvijek nalazila u špilu s odbačenim kartama i bez mogućnosti djelotvorne obrane grad je s lakoćom pao. Za kraj Miljenko je unaprijedio i ovo naselje i to je u 6 krugu bio okidač za kraj igre (polaganje svih unaprijeđenih gradova na mapu).
Bodovno stanje je bilo poražavajuće za Kartagu:
1. Miljenko (Rim) – 59
2. Mislav (Kartaga) – 32
#561
Nakon toga je došlo vrijeme da napokon okončamo naše Karipske pustolovine.
POČETAK SPOILERA!!!
Za četvrti pokušaj smo Slavica i ja započeli s istim likovima (Caesarom i Charlotte), dok je Miljenko zamijenio svoju finu plemićku damu za vucibatinu Carapouxa. S obzirom gdje smo se namjeravali zaputiti i što nas je ondje čekalo, pristojnim damama nije bilo mjesta među posadom.
Krenuli smo iz ropskog naselja Port Royalea, i čim smo pokupili mladog Tom Coxona bili smo spremni krenuti skupiti i ostatak posade. Na plaži Tortuge nam se pridružio Albert Lepouc, koji će nam savršeno doći u popravljanju nastale štete na brodu. U Galiotovoj taverni smo unajmili opakog John Davisa koji je bio vješt s topovima. Djevojka Kennocha McDonell je bila s nama još od prošle epizode, a tu je bio i vjerni majmunčić Pinchy. Ma posada za kakvu bi svaki kapetan dušu dao.
#564
Isplovili smo u nepoznato nadajući se najboljem, a pripremljeni za najgore. Nakon podosta potrage naišli smo napokon južno od Puerto Rica na brod u potpunoj tmini koji se na prvu činio napušteno. Međutim ubrzo smo u jednoj od prostorija naišli na tetoviranog starca koji je u bunilu izgovarao godinu 1914. i 1419. vodeći osobne monologe kako je sve povezano. Prije nego što smo ga uspjeli upitati za više detalja, skočio je uz luđački smijeh preko palube. U kapetanovim odajama smo pronašli svitak sa zagonetkom i neobični kompas. Čini se da nas je zagonetka u kombinaciji s kompasom navodila na koordinate John Coxonove jazbine.
Prvi pokušaj nam je bio promašaj te smo se morali suočiti s olujnim nevremenom. Kada su se oblaci na koncu razišli u daljini ispred nas su iskrsnula tri španjolska galijuna. Topovski udari u našem smjeru nisu ostavljali mjesta dvojbi o njihovim nakanama. Nešto dalje iza njih galijun pod crnom piratskom zastavom se dao u bijeg. Nije bilo nimalo sumnje da taj broj pripada upravo John Coxonu. Tri naprama jednog, plus konačni obračun s piratskim brodom. Čini se da je taj dan bio dobar dan za umiranje. Krenuli smo spremnih topova ususret triju španjolskim brodovima. Topovski plotuni su uskoro poletjeli na sve strane. U srazu s prvim koji nam je bio najbliži izašli smo suhe krme, dok je druga strana odbrojavala sekunde do kupanja u moru prepunom morskim psima. Zakrenuli smo se za 180 stupnjeva taman da se suočimo sa salvom drugog broda. Iverje rasprsnutog drva je poletjelo na sve strane. Nismo ni mi ostali dužni uzvrativši jednakom žestinom. Kada se dim od baruta razlijegao uspostavilo se da su naši momci i djevojke bolje ciljali, jer je suparnički brod bio u kosom luku potonuća. Spremali smo se okrenuti i ka trećem protivniku, ali bilo je već prekasno jer je isti bio točno nad nama. Poletjele su kuke i užad na sve strane, gadovi su se prekrcavali na naš brod. Bitka se spremala postati puno bližom i osobnijom. Sablje i noževi su se našli ukršteni, ni jedna ni druga strana nije ostavljala mjesta milosti. Coxonov brod se za to vrijeme opasno udaljavao potaknuvši bijes u nama koji nam je dao nadljudsku snagu da nadvladamo brojčano jačeg protivnika. Još dok su se vodile posljednje borbe, odvojili smo se od suparničkog galijuna i zaplovili punim vjetrom u lov na Coxona. Sam John je očito osjetio cijeli taj gnjevni naboj u nama jer je izašao na palubu i odlučio nam se telepatski obratiti. Predložio je da obustavimo sva neprijateljstva između nas i da pođemo zajedno s njim do tajanstvene piramide gdje se i sam zaputio. Tamo će nam kako tvrdi odati sve tajne koje nam je naša vlastita Agencija tajila. Već smo neko vrijeme sumnjali u Bobovu iskrenost prema nama. Koja strana je tu uistinu dobra, a koja loša? Tom Coxon nas je nagovarao da ne pristajemo na to, no na kraju to je bilo upravo ono što smo učinili. Brodovi su mirno pristali jedan kraj drugog te smo se zajedno zaputili u smjeru u kojem nas je John navodio.
#565
Doplovili smo do jednog sasvim uobičajenog otoka gdje smo se iskrcali i probili kroz džunglu do prostrane čistine s velikom Mayanskon piramidom. Poput lutaka koje kontrolira misteriozna sila slijedili smo Johna kroz tajne mračne prolaze. Kroz cijelo to vrijeme naš vodič nije skidao osmijeh s lica, samo je nastavljao svoju priču o tome kako su Agenciji odbrojani dani, te kako će Elois napokon dobiti svoju osvetu.
Nakon duljeg hoda napokon dolazimo do prostorije kiklopskih proporcija. Freske na zidovima pričaju priču o brojnim došljacima koji su ovdje prošli tijekom stoljeća – Vikinzi, Templari, čak i članovi Agencije. U samom središtu se nalazi veliki kameni idol nekakvog božanstva, u rukama drži neobičnu kocku. John prilazi idolu i uzima mu iz ruku artefakt. Držeći predmet u rukama obraća nam se i izvještava kako smo sada dio Eloisa, i zahvaljujući ovom artefaktu sada im je poznata točna lokacija Agencije. Računa na nas da budemo dragocjeni saveznici kada uskoro napadnu T.I.M.E. Agenciju. Daje nam određeni kod za pretragu baze podataka, te nakon toga zahtijeva od nas da ga ubijemo, što i činimo pod utjecajem neke nevidljive sile.
Misija je bila kritički neuspjeh. Bob je skroz izvan sebe od bijesa. Nije očekivao neke posebne rezultate, ali ovo. Iznimno je razočaran. Otpravlja nas da se vratimo u svoje ćelije i pripremimo za nadolazeću oluju. U prostoriji se pali displej i prikazuje čudna poruka s nizovima bojeva koji se ritmički izmjenjuju. Hipnotizirani brojevima nismo niti primijetili kada su se S.S.U. čuvari pojavili u ćeliji s električkim palicama i krenuli nas „obrađivati“. Od nanesene boli smo se na koncu onesvijestili. Kada smo ponovno otvorili oči nalazili smo se u bolničkoj postelji S.S.U. pritvorskog centra. Iza debelog stakla mogli smo ugledati zatvorenika iz susjednog odjela kako mahnito udara po neprobojnom staklu. U hodniku se nalazio stražar nezainteresirano se ne obazirući na mahnitog zatvorenika. Ugrađeni holoemiteri nam nisu radili, čini se da je cijela prostorija bila izolirana od interneta. Tko zna kakva nas je sudbina čekala.
Kad bih se samo mogao prisjetiti gdje nam je bila pamet kada smo se svi jednoglasno usuglasili da poslušamo onog nitkova Coxona. Vjerojatno nam je bilo dosta svih tih borbi i misterija i jednostavno smo napokon htjeli privesti scenarij kraju. Potrošili smo dotad sveukupno oko desetak sati, jer je definitivno bila riječ o duljoj priči. Da smo nastavili igrati vjerojatno bi još barem dva puta morali ponavljati dok sve ne bi uspjeli dobro izvršiti. Pa i onda bi bilo upitno bismo li bili uspješni u svemu. Ipak ne bismo sigurno završili tako kako jesmo. Preostaje sad nositi se s posljedicama i vidjeti što nas čeka dalje.
KRAJ SPOILERA!!!
