Epizoda #23: Dogodovštine u Varaždinu, ponovno spašavanje svijeta, i fotosinteza


Dolazak

U petak 10.11.2017. je nekako spontano pao dogovor da sutradan odemo na izlet u Varaždin. Mada su mi nakon sedam dana zaredom već dojadila ranojutarnja ustajanja, svejedno sam se radovao ovoj promjeni svakidašnjice. Odlučili smo da ipak nećemo prerano, tako da je dogovor pao na 10:00 sati, što je na kraju ispalo 10:10. No tada to više nije bilo ni bitno jer smo krenuli 🙂 .

Nisam već jako dugo bio u Varaždinu, barem 15 godina, tako da sam ostao iznimno iznenađen kako smo brzo uspjeli stići po autocesti. Kraću Odiseju s potražnjom pogodnom parkinga smo vrlo brzo zamijenili šetnjom po gradu, a zatim i ispijanjem tople čokolade, kave i čaja u kafiću u blizini palače Herzer. To nam je naime bilo iduće odredište, i jedan od razloga dolaska. Naime u njoj se privremeno smjestila izložba ”Lutke Japana”. Kao što i sam naziv kaže predstavljeno je oko 70-ak lutaka, povezanih uz japanske tradicije, koje ilustriraju njihovu raznolikost, a to su: lutke uz Dan djevojčica, lutke uz Dan dječaka, nō lutke, lutke iz bunraku ili kabuki igrokaza, okviri /reketi/ sa slikama, lutke iz Kyota, lutke koje prikazuju mlade žene, drvene lutke odjevene u kimono, hakata lutke, lutke carske palače, lutke koje prikazuju običaje Japana, tradicionalne kokeshi lutke i lutke koje su izradili suvremeni obrtnici.

Lutke 1


Lutke 2

Klingon?

Ako se još netko misli zaputiti valja znati da je izložba otvorena do 3. prosinca, a ulaz za razgledavanje je besplatan.

Mada nisam neki naročiti fan i obožavatelj ovakve vrste kulture, dojmilo me se s povijesnog stajališta kako su lutke napredovale kroz različita doba, pa sve do današnjih dana. Od prvih primitivnih i jednostavnih, pa sve do prave male umjetnosti u što su se pretvorile u novije vrijeme.

Nakon razgledavanja, kada smo već bili u istoj zgradi, odlučili smo obići i entomološki odjel. Tu se ulaz plaćao 25kn, ili 15kn za školarce i studente. Odjel je baš lijepo moderniziran i osvježen, a zbirka raznoraznih kukaca je zaista na zavidnoj razini. Mada sam pomalo ostao razočaran što neki izložbeni primjerci nisu bili pravi preparati već vjerne kopije, no na kojima se svejedno zamijeti da nije prava stvar. Bez obzira na to zaista su se potrudili i ima se što za vidjeti. Jedini problem je bio što mi tada nismo imali baš previše vremena, budući da se bližilo 13:00 sati i vrijeme zatvaranja muzeja. U nekih dvadeset pet minuta uspjeli smo na brzaka sve obići i pogledati, te u samom foto finišu vukući Tompu za rukav stići na vrijeme do izlaza.

Muzej 1


Muzej 2


Muzej 3


Muzej 4


Muzej 5

Bilo nam je jako žao što muzeji nisu radili duže, a pogotovo meni jer nismo stigli pogledati unutrašnjost Starog grada, tim više što nas je kolega s posla mogao preko veze besplatno ubaciti. Svejedno odlučili smo prošetati do dvorca i razgledati ga barem izvana.
Na putu su nam u parkiću s dvorcem i dvije sove zaplijenile pažnju.

Ulice 1


Ulice 2


Bonus igra tko nađe sovu na slici 🙂

Obišli smo dvorac po puteljku na nasipu koji ga je okruživao, malo se pofotkali, te zaputili dalje u razgledavanje lijepih renesansnih uličica grada Varaždina.

Kralj Valsim I


Dvorac 1


Park


Kapija

U ulici Silvije Strahimira Kranjčevića 14, jedna zanimljiva kućica nam je privukla pozornost i zaintrigirala nas da uđemo. Tako smo otkrili i našli se u Muzeju anđela]. Na ulazu nas je za blagajnom dočekao iznimno susretljiv mladi gospodin koji nam je ispričao sve u vezi muzeja i sproveo nas kroz izložbu.

Muzej Anđela 1

Doznali smo tako da je Željko Prstec, samostalni umjetnik-slikar, utemeljio je i otvorio prvi postav Muzeja anđela. Nakon zamalo tri desetljeća slikanja karakterističnog motiva anđela u baroknom ozračju, slikar Željko Prstec priskrbio je svome rodnome gradu osobito, trajno mjesto u povijesti slikarstva i odrednicu: grad u kojem anđeli spavaju. Dugogodišnja zamisao slikara o Muzeju anđela u Varaždinu napokon se ostvarila 13. svibnja 2011. U muzeju se tako mogu naći mnogobrojne umjetnine koje je ovaj umjetnik oslikao i izradio. I ne samo to, ovaj muzej je prepoznat diljem Lijepe naše, kao i u svijetu. Tako su mnogobrojni ljudi odlučili darovati muzeju svoje slike i kipiće, neki od eksponata tako imaju zaista dojmljivu priču. Jedan stariji ruski gospodin je slučajno naišavši na muzej, dvije godine nakon toga kada mu je sestra bila u relativnom prolazu kroz našu zemlju, poslao prekrasan ruski goblen s motivom anđela. Gospođa je u Splitu sjela na vlak, došla do Varaždina, isporučila goblen, te nakon pola sata ponovno sjela na vlak i natrag za Split. Nije dopustila niti da ju se počasti ručkom i ugosti.

Muzej Anđela 2


Muzej Anđela 3


Muzej Anđela 4

Ulaz u muzej je besplatan, no nakon ovako nezaboravnog iskustva, svatko od nas se “iskesio” i darovao nešto novčanog priloga za donaciju. Na odlasku nas je naš domaćin uputio kako doći do tzv. “Andelinjaka”, kako bi svatko od nas pronašao svojeg anđela. O čemu se točno radi ostavljam vama da istražite kada se sljedeći put nađete u Varaždinu 🙂 .

Kruljenje u trbuhu nas je nagnalo da privedemo razgledavanje Varaždina ka kraju i uputimo se do obližnjeg restorana. Marijan i Tompa su kao preporuku predložili da odemo do restorana Kneginečka hiža, jer je hrana i ambijent vrhunski. Restoran se nalazio u jednom seocu u blizini Varaždina, no za takvu preporuku odlučili smo probati izdržati do tamo.

Kada smo stigli i Slavica i ja smo se uvjerili da dečki nisu pretjerivali po pitanju ambijenta. Prelijepa moderno uređena drvena kolibica je obećavala po pitanju ambijenta, a kada smo ušli i osjetili raznorazne fine mirise u zraku, bili smo sigurni i da će hrana biti dostojna opisa. Međutim restoran krcat ljudima, a i ono malo stolova što je bilo slobodno je bilo rezervirano.

Gozba

Ništa okrećemo se i vraćamo natrag u Varaždin, a gdje smo u prolazu bili naišli na restoran Raj, koji je jednako tako obećavao. Tompa i ja smo uzeli panirane pileće motane šnicle sa sirom i šunkom, te pečenim krumpirom kao prilogom. Slavica je uzela vegetarijanski “odrezak” s restanim krumpirom, a Marijan naravni odrezak. Bili smo gospodski posluženi i dodatno počašćeni hladnim predjelom prije glavnog jela. Hrana je bila OK, nismo baš wooow oduševljeni, ali smo se lijepo najeli za pristojnu cijenu.

Kada smo malo odahnuli i osvježili se pićem za kraj, bilo je vrijeme za povratak doma gdje nas je čekao iznimno važan zadatak. Naime valjalo je nastaviti s misijom spašavanja svijeta u igri Pandemic Legacy: Season 2. Uh, teško je pričati išta vezano za igru, bez da se spoilaju stvari. Možemo vam samo reći da je igra iznimno zanimljiva i da nam je već u prve dvije partije koliko smo dosad odigrali, puno bolje od prve igre. Doduše riječ je o sasvim različitim igrama, i dalje je relativno ista premisa, no zato je izvedba dosta drukčija. No to je sve nažalost što vam smijemo reći. Također imamo dojam da je igra dosta teža u odnosu na prethodnu, ili nam se to možda samo čini jer se nismo još uhodali u igru. Prvu partiju smo naravno opako izgubili, drugu smo već pametnije igrali i više pazili na određene stvari pa smo na relativan knap čak uspjeli i pobijediti. Prvi scenarij je uvodni, te ga možete odigravati koliko vam srce želi, jer nema nikakvog napretka ni mijenjanja igre, već čisto služi da se upoznate s igrom. Nešto poput tutoriala.

#252

Odigrali smo i jednu novu igru koju je Tompa nabavio – Photosynthesis. Riječ je o igri za 2-4 igrača u kojoj, pogađate, napredujete kao vaše osobno biljno carstvo. Igru započinjete kao obične sjemenke, zatim male stabljike, pa sve veće, sve dok ne postanete pravo odraslo deblo. Na kraju kao što to biva nakon određenog vremena, vaša stabla ugibaju, a pozicije na igraćoj ploči gdje je dočekalo svoj kraj, vam nosi određene bodove. Što je više prema centru ploče, to će više bodova donijeti. No vratimo se na početak. Igra započinje tako da neka od svojih početnih stabljika postavite na rubna područja oko igraće ploče. Dalje ovisi o vama na koji način i gdje ćete se dalje širiti. Npr. početna stabljika može svoje plodove odbaciti na 1 poziciju udaljenu od sebe, nešto veće drvo za do 2, a već pravo deblo za 3. Iz novog ploda opet može niknuti vaša nova stabljika, i tako se širite po ploči. No postoji nekoliko caka. Okolo ploče ide oznaka sunca, tako da pod na određenim pozicijama će samo određene biljke biti obasjane. Neke neće jednostavno pokrivati jer će druga stabla smetati. Npr. ako se iz određene pozicije Sunca do vas dopiru zrake svijetla, no ispred vas se nalazi vaše ili protivničko drvo koje je veće od vašeg, onda vaše neće primiti svjetlost u tom krugu. Primanje svjetlosti jednostavno znači prikupljanje resursa pomoći kojih možete odbacivati plodove, unaprjeđivati stabljike u veća drva, ili uništavati najveća debla za bodove. Veličina drva određuje koliko ćete resursa prikupiti. Stabiljke prikupljaju 1 tzv. sunčev resurs po stabljici koje Sunce obasjava iz tog kuta, drva dva resursa itd. Jasno ako su vaše biljke blokirane većim primjercima, tada vam neće prikupljati ništa. Moguće je još i djelomično prikupljanje, npr. ispred vašeg velikog drva nalazi se neko manje. U određenim trenucima igre htjet ćete da vaša drva uginu kako bi vam donijela bodove. Bodovi se zavisno o poziciji predstavljeni s oznakama na kojima se s jedne strane nalazi određeni broj bodova, a s druge oznaka s koje pozicije dolazi. Onaj tko prvi uzme oznaku s određene pozicije, donijeti će mu više bodova nego onome tko drugi po redu uzima, itd.

#254

Igra je fora i jako nam se svidjela. Tim više što je zaista vizualni dragulj, budući da se sve kartonske oznake drva slažu tako da tvore 3D prikaz. U našoj prvoj odigranoj partiji Marijan je pobijedio, a bodovno stanje je izgledalo ovako:

1. Marijan (Red) – 86
2. Tompa (Green) – 79
3. Mislav (Yellow) – 59
4. Slavica (Blue) – 38

Odigrali smo i jedan Race For The Galaxy s Alien Artifacts ekspanzijom u tri igrača:

1. Mislav (Sentient Robots) – 58
2. Marijan (New Sparta) – 44
3. Slavica (Epsilon Eridani) – 31

Na kraju smo odigrali i dvije partije Codenames u timovima Slavica – Marijan (Plavi tim) i Tompa – Mislav (Crveni tim). Prvu partiju su dobili Slavica i Marijan, no u drugoj smo Tompa i ja uspjeli očuvati čast.

Sve u svemu, jedan zaista lijep dan vrijedan pamćenja 🙂 .

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.