Staru godinu smo ispratili, a Novu dočekali sada već tradicionalnim igranjem i druženjem uz moderne društvene igre. Oko 18:30 kod nas u Siget su došli Jura i Miljenko. Miljenko nas je počastio obiljem kvalitetne pive, narezaka i sira, Jura se pobrinuo za šampanjac, a mi smo osigurali grickalice i svoj skromni smještaj, koji smo za ovu prigodu uredili do savršenstva 🙂 .
Osim hrane i pica, Miljenko je od igara iz svoje kolekcije ponio Terraforming Mars i Clash of Cultures sa Civilizations ekspanzijom, a Jura Mysterium i Sheriff of Nottingham. Kada se tome pridodalo i naših osamdesetak igara, može se reći da smo imali i više nego poštenu ponudu na raspolaganju.
Nakon kraćeg vijećanja jedinstvena odluka je pala da prva igra novogodišnjeg doćeka bude Clash of Cultures sa Civilizations ekspanzijom.
Već smo zaigrali jednom prilikom s Miljenkom u tri igrača, no budući da je to bilo dosta davno, činjenica da je Jura bio novi u ekspanziji je i nama dobro došlo da se podsjetimo noviteta koji dolaze uz dodatak.
Mislim da je Civilizations ekspanzija jedan od najspominjanijih i najtraženijih dodataka za neku igru, kako na našem forumu, tako in a BGG-u i vjerujem mnogim drugim igraćim forumima. No za one koji prvi put čuju za ovu ekspanziju, par kratkih riječi.
Riječ je o odličnoj ekspanziji koja već ionako super igru dodatno začini sa četrnaest unikatnih civilizacija (Huni, Egipćani, Maje, Feničani, Rimljani, Grci, Babilonci, Kartažani, Kelti, Kinezi, Indijci, Japanci, Perzijanci, Vikinzi). Tu su doduše još i Azteci kao petnaesta promo civilizacija.
Svaka civilizacija dolazi sa svojim unikatnim tehnologijama i vođama. Osim toga tu su sada još tri dodatne jedinice – konjanici, slonovi i vođe, te tri nove građevine koje možete izgraditi u svojem gradu – market, obelisk i apoteka.
Da više ne budete sigurni ni na moru pobrinuli su se sada i pirati, koji predstavljaju pandan barbara na kopnu.
#193
Svatko je na početku odabrao boju te izvukao dvije civilizacije od koje je morao izabrati jednu. Slavica je tako u plavoj boji zaigrala sa Feničanima, Jura u žutoj boji sa Japancima, Miljenko u crvenoj boji sa Egipćanima, i ja u zelenoj boji sa Majama.
Od vođa Slavica je za svoju civilizaciju Feničana izvukla kralja Hirama, Jura za svoje Japance caricu Suiko, Miljenko za svoje Egipćane Kleopatru i ja za svoje Maje Siyaj Kaku.
Mapu smo postavili tako da je Miljenko meni bio slijeva, Jura se nalazio sjeverno od mene, a Slavica na sjeveru lijevo od njega i južno od Miljenka.
Vukli smo svoju početnu akciju i misiju i igra je mogla početi.
Prva tri kruga prve epohe smo odigrali manje više svi relativno isto i uobičajeno – istraživali novi teritorij, prikupljali resurse, gradili neke od osnovnih tehnologija za daljnju ekspanziju, gradili nove naseljenike i slali ih da osnivaju nove gradove.
Počevši od druge, a pogotovo od treće epohe, Slavica se sa svojim Feničanima prometnula u vrsne trgovce, izgradivši moćno brodovlje i satravši nemilosrdno sve gusare na koje je naišla. Vrlo brzo se proširila do neposredne blizine Jure i Miljenka, te uspostavila trgovinu s njima. Međutim svako malo su ju gnjavili barbari, koji su se svako malo pojavljivali u neposrednoj blizini njenih gradova. Vjerojatno privučeni bogatstvom koje se prikupljalo kroz trgovinske razmjene.
Jura je prvi uvidio obostrani benefit u tome, te je stoga vrlo brzo izgradio u tri svoja grada market, te na taj način ubirao dio doprinosa od obostrane trgovine. Zahvaljujući tome u njegovoj civilizaciji je zavladalo i više nego zavidno blagostanje, pa su tako časni samuraju odbacili svoje katane i primili se gradnje veličanstvenih čuda. Prvo čudo koje je izgradio je bila Veličanstvena knjižnica, a koja mu je omogućavala da svaki put kada igrač s lijeva (dakle u ovom slučaju ja) otkrije neku od tehnologija koju on ne posjeduje, dobije jednu ideju resursa.
Miljenko se za to vrijeme držao sumnjivo nedefinirano, balansirajući između polakog zasnivanja trgovačkih ruta i građenja hramova.
Ja sam se pak dosta rano bacio na razvoj ratnih tehnologija, te vrlo brzo i na gradnju vojnih jedinica. Što da kažem, ovaj moj Siyaj Kaka je bio neki veliki ratoborni pobornik osvajanja i porobljavanja u nastojanjima da ljudskim žrtvama utaži gnjev bogova i pridonese blagostanju naroda. Njegova specifičnost je da u prvoj rundi borbe dodaje vojnim jedinicama koje predvodi X na kocku, gdje X predstavlja veličinu grada (broj građevina) koji napada.
#194
Kao prva žrtva ratobornog Siyaj Kake je palo jedno barbarsko selo sjeverno od Majanskog glavnog grada Chichen Itze. Ostatak preživjelog stanovništva je porobljeno, a zarobljeni ratnici su ritualno žrtvovani na vrhu stepeničastih piramida.
Sličnu sudbinu je vrlo brzo zadesilo i selo zapadno od prvoga, a koje je bilo planinama odsječeno od neposredne blizine Miljenkovog glavnog Egipatskog grada – Aleksandrije, a koji je bio u potpunosti nebranjen.
Kada sam u sljedećoj rundi izvršio kulturni utjecaj na Miljenkov grad, preobrativši mu hram u svoju kulturu, to mu je bio znak da taktika najbolje obrane leži u tome da se prvi napadne.
Odmah nakon mojeg poteza izvršio je generalnu mobilizaciju, izgradivši na brzaka pomoću akcijske karte čak tri jedinice, te ih poslao na moj grad. Bila je to borba 3 na 1, budući da sam ja u tom trenutku zajedno s vođom (koji ne sudjeluju direktno u borbama) imao samo jednu jedinicu, kako nisam očekivao ovako iznenadan napad.
#195
Grad je tako ponovno promijenio vlasnika i zajedno s gradom izgubio sam i krvožednog Siyaj Kaku, koji kada je zarobljen smaknut za svoja zvjerstva.
Za nasljednika sam dobio Wak Chanil Ajawu, koja je dobivala +2 na borbama u kocki ukoliko se s vojskom nalazila na do dva udaljenosti od nekog Majanskog grada. Također prilikom zarobljavanja grada mogla je žrtvovati jednu jedinicu kako bi za besplatnu akciju mogla povećati veličinu grada.
Miljenku to nije bio baš dobar znak da će Maje promijeniti svoje ratoborne navike, stoga je valjalo nastaviti s daljnjim prodorom u Majanski teritorij dok se još imala inicijativa.
Vrlo brzo je tako osvojen i drugi Majanski grad. U dva sukoba ispunio je tako dvije svoje ratne misije.
Ja sam pak spao na posjedovanje još jedino svojeg početnog glavnog grada. Miljenko je sad već počeo kalkulirati da bi mogao završiti ranije igru tako da me eliminira. Ukoliko jedan od igrača na kraju epohe nema svoj grad na mapi, tada je eliminiran i igra ranije završava. Kako bih spriječio da se tako nešto ostvari, i dočekao barem koliko toliko časni kraj igre, počeo sam pripremati grad za odlučujuću obranu.
#196
Za to vrijeme Jura je uspio izgraditi i drugo čudo – Mauzolej, što mu je donijelo još 5 bodova za kraj igre. Slavica je malo stagnirala jer su joj barbari zadavali glavobolje i onemogućavali ju u daljnjoj ekspanziji.
Na početku pete epohe, sve je bilo spremno za Miljenkovu veliku invaziju s pošteno brojnijom vojskom na Chichen Itzu. Nisam naravno imao šanse pred nadmoćnom produktivnošću četiriju Miljenkovih gradova, nasuprot samo jednog mojeg.
Grupirao sam stoga svoju vojsku u dva dijela. Tri jedinice su ostale u gradu da ga brane, nadajući se da će srčanost na kraju dana uspjeti presuditi bitku. Kao rezervni plan, jednu vojnu jedinicu pod vodstvom Wak Chanil Ajawom i hrpom izbjeglica (čitaj jednim naseljenikom), poslao sam da se pokušaju kroz šumoviti teritorij izvući i naseliti na neku drugu lokaciju.
U završnoj borbi u kojoj sreća nije služila ni jednu ni drugu stranu, Egipatske snage su uspjele brojnošću nadvladati branjenike i osvojiti grad. Slavica i Jura su u ovom trenutku uvidjeli da je vrag odnio šalu i da će igra uistinu ranije završiti. Bacili su se stoga na što brže izvršavanje preostalih misija koje još nisu.
Ja sam poslao svoje izbjeglice na sjever prema Slavici i Juri, moleći ih da pošalju svoje vojne jedinice ususret da me obrane pred Miljenkovima, koje su mi bile za petama. Međutim oboje su bili previše preokupirani izvršavanjem svojih zadataka prije sudbonosnog kraja da bi posvetili mojoj zaštiti. A i meni je sinulo u tom trenutku da čak i da me zaštite i ponude da se naselim na njihovom teritoriju, koje garancije mogu imati da me isto neće uništiti jednom kada procjene da bi im pogodovalo završiti igru.
Od krajnje iznemoglosti naroda i očaja vođa, zaustavio sam se točno na sredini mape na granici između Slavičinog i Jurinog teritorija. Tu smo pred nadolazećom Miljenkovom armijom osnovali svoj novi grad i pripremali se za konačni obračun, ili bolje rečeno pokolj s obzirom na nesrazmjer vojne snage.
U posljednjoj očajnoj namjeri Wak Chanil Ajawa je uzdignula ruke prema nebu i zazvala duhove svojih predaka da se spuste s nebesa i unište protivničku vojsku. Međutim duhovi predaka umjesto na nebesima su bili zbog svojih nedjela smješteni debelo u podzemlju pakla. Tako da se apsolutno nitko nije odazvao pozivu u pomoć i Majanska civilizacija je izbrisana s lica zemlje.
Prije nego što je sve završilo Jura je uspio izgraditi i svoje treće čudo – Viseće vrtove. Valja napomenuti da je to podvig vrijedan spomena. Uspjeti izgraditi i dva čuda tijekom igre je velika stvar, a tri je već zaista vrijedno divljenja.
Bodovanje na kraju igre je izgledalo ovako:
1. Miljenko (Egypt/Red) – 35
2. Jura (Japan/Yellow) – 34,5
3. Slavica (Phoenicia/Blue) – 29,5
4. Mislav (Maya/Green) – 18
Po završetku, nekih dvadesetak minuta do ponoći, došao nam je ravno s posla i Marko. Taman u pravo vrijeme da razmijenimo koju riječ prije nego sat otkuca novi dan i početak nove godine. Sve počasti za otvaranje šampanjca su pripale Miljenku, koji je to vrsno odradio pa nije bilo žrtava, kako ljudskih, tako i materijalnih. Kada je sat otkucao ponoć i vani počeo gromoglasni vatromet, kucnuli smo se čašama i zaželjeli si sretnu novu godinu i sve najbolje u njoj, te naravno da se češće nalazimo i igramo.
Kada smo dovršili svečanu ceremoniju ispijanja šampanjca, i kada je vani završio vatromet, svu pažnju smo povratili na odabir sljedeće igre koja će se igrati.
Odlučili smo da će prva igra koja će obilježiti početak godine biti Miljenkov svježe kupljeni Terraforming Mars.
Riječ je o izvrsnoj euro igri za 1-5 igrača u kojoj u dalekoj budućnosti, da budem precizniji godine ljeta gospodnjeg 2400., u ulozi jedne od velikih korporacija krećete u teraformiranje crvenog planeta.
To radite pomoću karata iz ruke. Dakle igra je u naravi kartaška igra s dodatkom igraće ploče Marsa, a na kojoj će se odvijati stvari koje odigrate pomoću tzv. karata projekata. U to je uključeno sve, počevši od zagrijavanja temperature planeta, povećavanja kisika, iskopavanja oceana, dovođenja raznoraznih bakterija, biljaka i životinja, gradnje gradova, rudarenja na obližnjim Jupiterovim satelitima u cilju dobavljanja vrijednih resursa, ili nešto manje produktivnim kartama tako da asteroidima uništite postignuća ostalih igrača.
Da bi ste neke od karata mogli odigrati mora biti zadovoljen određen uvjet. Npr. temperatura planeta mora dosegnuti određenu visinu, mora biti dovoljno oceana na planeti, ili mora biti zadovoljena određena zastupljenost kisika u atmosferi. Osim uvjeta, za svaku odigranu kartu projekta je potrebno platiti i određenu cijenu. Jasno što je karta moćnija, to će vas više i koštati da ju odigrate. Neke od karata vam daju instantne i jednokratne benefite, druge pak možete spustiti ispred sebe i koristiti više puta tijekom igre. Osim izgradnje projekata (odigravanja karata), morat ćete i kupovati nove projekte (karte). Tu ulazi u igru strategija balansiranja između odigravanja karata i uzimanja novih u cilju kasnijeg odigravanja. Kupovina karata je uvijek 3 megakredita po karti, odigravanje karata može varirati od 0 do 41 megakredita, zavisno koliko je jaka karta.
#197
Kako bi ste si to mogli priuštiti, morati čete naći načina kako generirati dovoljan prihod. Postoji standardni prihod, koji ujedno označava i broj bodova, a nalazi se na brojevnoj traci oko mape Marsa (tzv. rejting teraformiranja). Na početku svatko počinje s 20, no moguće je kroz raznorazne radnje i odigravanjem karata ga povećati. Osim toga, postoji još nebrojen niz karata koje možete odigrati, a koje će vam povećati novčane sposobnosti. Također pri odigravanju karata, kao novčanu vrijednost možete nadodati i ostale karte koje imate u rukama. Za svaku kartu koju odbacite na hrpu odbačenih karata, dobiti čete 1 megakredit. Budući da nove karte uzimate u ruke za 3 megakredita, ovakve radnje nisu baš previše preporučljive. No i više nego jednom će se dogoditi situacija gdje će vam za odigravanje neke super karte faliti upravo taj jedan presudni megakredit, pa tada nećete imati drugih opcija.
8
Svatko od igrača dobiva i svoju igraću ploču produkcije i resursi, a gdje bilježite koliko čega posjedujete. U igri postoji ukupno šest različitih resursi – megakredit, čelik, titan, biljke, energija i toplina.
Igra se odigrava u rundama, u igri prikladno nazvanim generacijama.
Svaka generacija se sastoji od sljedećih faza:
1) Oznaka prvog igrača se prosljeđuje u smjeru kazaljke na satu.
2) Faza istraživanja. U ovoj fazi svatko od igrača iz zajedničkog kupa karata vuče četiri nove karte koje može kupiti (3 megakredita po karti).
3) Akcijska faza. Igrači idu u krug počevši od prvog igrača i svatko ima priliku na svojem potezu odigrati 1-2 akcije. Akcije su: igranje karata iz ruke, stjecanje ključnog događaja, subvencioniranje nagrade, korištenje standardnih projekata, pretvaranje biljaka u zelene površine te time povećavanje kisika, trošenje resursi topline kako bi se podigla temperatura planeta, korištenje akcija na kartama koje ste spustili ispred sebe. Krug se nastavlja sve dok svi igrači nisu propustili svoje potez.
4) Produkcijska faza. Svi igrači prikupljaju resurse zavisno o svojem rejtingu teraformiranja i produkcijskim parametrima na svojoj igraćoj ploči.
#199
Igra završava kada su zadovoljena tri globalna parametra – kada je temperatura, kisik i broj oceana na planeti dosegao određenu razinu da se može reći da je teraformiranje uspješno izvedeno. Na kraju igre se rejtingu teraformiranja pridodaju bodovi koje ste na raznorazne načine skupili na kartama i igrač s najvećim brojem bodova je pobijedio.
Igra je naprosto zarazno zabavna i svima nam se jako svidjela. Slavica je ostala pogotovo pod toliko pozitivnim dojmom da je igru odmah stavila na wish listu na Boardgame Geeku. Nema previše pravila i zaista ju je lagano za naučiti, a opet nudi dojmljivu razinu opcija i strategiziranja, pa opet u tom segmentu nije lagana za savladati. Artwork i dizajn igre su zaista prelijepi. Neobično je jedino za vidjeti kako su neke karte slikane, a druge su pak fotografije iz stvarnog svijeta.
U nekih 4-5 sati koliko smo igrali igru, moram reći kako smo se baš super zabavili i imali na kraju osjećaj grandioznog postignuća, čak i ako smo svi osim jednog izgubili. Ovako dugo trajanje je bilo zbog toga što nam je svima osim Miljenku bila prva partija, pa se dosta razmišljalo i trebalo je vremena da se detaljno pročita tekst na kartama, a i imali smo male prekide gdje smo odlutali u razgovorima izvan igre.
#198
Na koncu bodovno stanje je izgledalo ovako:
1. Marko (Yellow) – 62
2. Miljenko (Black) – 57
3. Slavica (Blue) – 56
4. Mislav (Green) – 53
5. Jura (Red) – 48
Kada smo završili bilo je oko 5 sati. Marko je bio već pošteno umoran pa nas je napustio. Mi smo odlučili nastaviti avanturističkom horor igrom – A Touch of Evil. No već nakon 40 minuta igre smo zaključili da već jedva gledamo od umora, pa smo bili primorani prekinuti i zaključiti naše druženje, što je bilo oko 6 sati.
Ne znam za druge, ali ja sam se samo bacio na krevet i to je bio moj instantni prijelaz u zemlju snova.
Iznenadilo me kako sam se probudio već oko 12 sati, super odmoreno i umno spremno za nove igre. Slavica se isto tako u to vrijeme probudila pa smo nazvali Tompu i Marijana da se nađemo da i s njima nešto odmah zaigramo u novoj godini.
Tako smo se već u 16 sati našli kako spašavamo svijet od globalne pandemije, i još pokoje gadarije, u igri Pandemic Legacy. Dogurali smo već do druge partije u srpnju i nakon tri uzastopna poraza napokon pobijedili. I to je zbog spoilera nažalost sve što vam mogu reći.
Nakon toga smo odigrali partiju igre koju već jako dugo nismo – Carcassonne. Ali ne bilo kakvog Carcassonnea, već onoga začinjenog Inns & Cathedrals, Traders & Builders, The Princess & the Dragon, The Tower i The River ekspanzijama.
Moram priznati kako mi je igra fenomenalna s tolikim brojem opcija i mogućnosti koji se nude s ekspanzijama. Međutim zaključili smo kako s poštenim povećanjem broja pločica zbog ekspanzija, kako se ide sve dublje u igru, a pogotovo kako igra ide pri kraju, tako se igrač sve više gubi gdje bi mogao postaviti pojedine pločice.
#202
Nakon nekih sat i pol igre, redoslijed igrača na kraju igre je izgledao ovako:
1. Marijan (Red) – 126
2. Slavica (Blue) – 112
3. Mislav (Green) – 109
4. Tompa (Yellow) – 100
#203
Na kraju smo odigrali brzu kooperativnu kartašku igru – The Game. Ostalo nam je na kraju 3 karte koje nismo uspjeli odigrati, nije loše.
I to je bio naš novogodišnji doćek 2017. godine 🙂 .
