Epizoda #16: Rođendanska iznenađenja

Ove godine će se rođendan uistinu dobro pamtiti.

Kada sam došao doma dočekao me pravi quest. Šumska vila me poslala na zadatak potrage za crvenim mudrim zmajem, koji me je imao dalje uputiti u potrazi za blagom. Uz malo mozganja zaključeno je da je crveni zmaj zapravo naš veliki crveni kauč u stanu. Tu sam uz rub pronašao svoj prvi trag. Sljedeći sam prateći zagonetku pronašao u kupaoni u paketu deterdženta. Sada su se pojavili i vilenjaci poslavši me na mjesto gdje u prosjeku boravim po 9-10 sati na dan – svoju sobu. Tu sam u jastučnici pronašao križaljku koju je valjalo riješiti kako bi se otkrilo konačno mjesto blaga. Malo sam zahrđao po pitanju rješavanja križaljki, no nakon petnaestak minuta se ipak uspjela riješiti. Konačni trag je bio ni manje ni više nego u tamnici – podrumu. Ništa, krećemo dalje prema podrumu. Na putu susrećemo razna mistična bića, razbojnike uz cestu, čarobnjake, orkove, trolove… Na ulazu u tamnicu patuljci su nam predali ključeve i baklje za osvjetljenje, uz upozorenje da se pazimo da ne probudimo “starog drevnog”. Spuštamo se u mračnu dubinu. Kako idemo sve dublje čujemo u navratima čudne odjeke u daljini. Dolazimo do predviđenog odjeljka, škljocaj ključa se čuje nešto glasnije nego što bi trebao. Prelijeva nas hladni znoj da zvuk nije čuo i netko ne baš poželjan za susret. Otvaramo vrata i pronalazimo brdo kovčega, sanduka i torbi. Sve ih pretražujem nastojeći biti što tiši u svojoj radnji. Na koncu napokon pronalazim željeno blago u jednom od kofera. Grabimo nagradu i tiho se šuljamo izvan tamnice i na put natrag doma.

Našavši se u sigurnosti vlastita četiri zida, svu pozornost napokon mogu preusmjeriti na zapakirane pakete. Veličina im je zaista i više nego pristojna. Lijepo odmotavši nađeno blago, dvije dugo željene igre izlaze na vidjelo – Nations i A Touch of Evil: The Supernatural Game. Ono kad imaš osjećaj da imaš najbolju curu/ženu na svijetu 🙂 .

Od igara najviše od svega volim povijesne igre, kao i one horror tematike. Vjerojatno zato što me jako zanima povijest, a gledanje horror filmova i čitanje knjiga naprosto obožavam. Biti će zbog napetosti i adrenalina. Tako da su mi obje igre već neko vrijeme bile na wish listi. Samo što nikad nisam slutio da ću ih obje dobiti odjednom.

Poslije smo organizirali manju proslavu samo za najbliže prijatelje, pa sam od Miljenka dobio i dice tray. Iznimno korisna stvarčica kada su u pitanju bacanje kockica, a u većini igara se baca barem jedna. Svakako preporuka za sve one kojima kocke stalno bježe sa stolova, i veliko hvala Miljenku na poklonu. Mado se iskazao s tonom čokolade, laganom zabavnom igrom Mamma Mia! i srećkom. Nisam nažalost zagrebao milijunče, ali sam zahvalan Madi na igri, a i na čokoladi.

Kada se već hvalimo, da ne bih izostavio i ostale. Petar me obradovao prekrasnom Star Trek majicom s Mr. Spockom, sada se napokon mogu pohvaliti kao Star Trek fan da imam dostojnu majicu za nositi. Marijan i Tompa su darovali prekrasnu vestu, Martin knjigu i strip, Ervin prvoklasno vino i još čokolade, Marko kruškovaču (Sadistiko je vjerojatno ponosan 😀 ), a od Jure od James S. A. Corey (pseudonim za Daniela Abrahama i Tyja Francka) prve dvije knjige iz serijala Prostranstvo (Expanse) – Leviathan Wakes i Caliban’s War. Obadvije knjige su u originalu – na engleskom jeziku, što je taman ono što mi je trebalo da ne zarđam u jedinom stranom jeziku koji poznam.

Više od poklona drago mi je bilo za vidjeti drage ljude koji su došli 🙂 .

Dok nas se nije još puno skupilo, Petar nas je iznenadio donijevši čak dva primjerka Arkham Horror: The Card Game. Tako da smo zaigrali u četvero igrača (Slavica, Martin, Ervin i ja), a Petar nas je vodio kroz igru kao game master i čitao spooky glasom tekst s kartica. Odigrali smo svega par krugova prije nego što su ostali došli, ali dovoljno da nam se igra jako svidi. Kao velikim Lovecraft fanovima, i prije nego što smo zaigrali smo očekivali da će nam se svidjeti. No nakon odigranih tih par krugova, bili smo zaista oduševljeni. Igra je baš fenomenalna, ima jaku story telling bazu i baš uvuče u priču i zbivanja.

Jedino što nam se ne sviđa jest što je to jedna od onih igara koje će imati milijun ekspanzija koje će ju održavati “živom” i zabavnom. Svi koji nemaju problema s tim će siguran sam definitivno uživati u igri.

Nakon toga, s dolaskom još gostiju, odigrali smo jednu našu izmišljenu igru – “Doktor i pacijenti”. Jedan igrač igra u ulozi doktora, ostali su pacijenti na psihijatriji. Igrač koji igra u ulozi doktora napusti sobu, dok se ostali dogovore koja će im biti psihoza koju doktor mora ustanoviti. Zatim ulazi igrač koji igra doktora i postavlja pitanja svakom pacijentu ponaosob i tako u krug. U prvoj partiji je Slavica bila doktor i dogovorili smo se da dva igrača zaredom imaju paranoične odgovore, pa jedan normalan, pa opet dva paranoične, pa jedan normalan. Slavica je bila blizu nalaženju rješenja, no za razliku od prošlog puta, ovoga puta nije uspjela postaviti dobru dijagnozu. U drugoj partiji sam ja bio doktor, i tu su se dogovorili da dva igrača zaredom imaju egoističan odgovor, pa jedan normalan. Nisam bio ni blizu da pogodim o čemu je tu riječ, ali smo se zato barem dobro zabavili.

Poslije smo odigrali i jedan home made Time’s Up. Svatko je dobio pet papirića da smisli neke svoje pojmove do tri riječi. Bilo je tu svakakvih šašavih, smiješnih i crnohumornih pojmova. Tako da smo se iznenadili kada je naišao neki ozbiljni. Sve u svemu baš smo se dobro nasmijali i zabavili.

Na kraju smo odigrali četiri partije Codenamesa, od koje se u jednoj partiji već u prvom krugu pogodio ubojica 🙂 .

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *