U ponedjeljak 04.01. nastavili smo kod Jure s tradicijom igranja sve popularnijih civilizacijskih igara. Ponovno se na jelovniku našao Civilization, ovoga puta u troje igrača – Slavica, Jura i ja.
Nasumičnim odabirom Slavica je izvukla kinesku civilizaciju pod vodstvom Wu Zetian (plava), Jura rimsku pod vodstvom Cezara (crveni) i ja rusku pod vodstvom Katarine Velike (zeleni).
Kinezi počinju igru sa izgrađenim zidinama oko svoje metropole. Početna tehnologija im je pisanje i imaju moć da kad god mirno ili vojno osvoje neko barbarsko selo, dobe tri kulture. Također nakon svake bitke mogu povratiti jednu jedinicu koja im je poginula u borbi.
Rimljani napreduju za jedan na kulturnoj traci svaki put kada izgrade svjetsko čudo ili grad i svaki put kada osvoje grad ili barbarsko selo. Također vojne jedinice mogu osnivati gradove i naseljenici mogu osvajati miroljubiva barbarska sela. Početna tehnologija im je pisani zakoni i počinju s republikom kao sustavom vladavine.
Rusi počinju igru s dvije vojne jedinice na mapi, te im je smještaj vojnih jedinica na mapi po teritoriju uvećan za jedan (obično ima limit koliko jedinica može okupirati jedno područje, to se povećava u odnosu na tehnologije i druge moći). Njihove vojne jedinice se mogu žrtvovati u blizini protivničkih gradova kako bi od suparnika krali tehnologije. Početna tehnologija s kojom počinju igru je komunizam, te im je to ujedno i sustav vladavine.
#105
Mapa je ovoga puta bila kreirana trokutasto, sa pločama civilizacijskih početnih lokacija koje su se nalazile na rubovima. Slavica i Jura su se nalazili jedno nasuprot drugoga, a ja na vrhu između njih.
Sudbina je odlučila da Slavica krene prva pa se brzo dala u otkrivanje novih teritorija poslavši svoje istraživače u otkrivanje novih nepoznatih teritorija. Jura i ja smo se na svojim početnim potezima ponijeli za njenim primjerom. Na početku igre je ključno otkriti dobre strateške pozicije za osnivanje novih gradova, prije nego što to protivnici urade. A ključno je što prije i što mirnim, a što vojnim putem pokoriti i sva barbarska sela. Nemojmo zaboraviti da nam svako novo pokoreno selo donosi i određeni benefit u obliku poželjnog resursa. Slavici je ovo imalo tim veće značenje jer je za svako pokoreno barbarsko selo dobivala po tri kulture. Jura i ja smo je nastojali maksimalno osujetiti u tome, no čak i usprkos pokušajima opet se uspjela pošteno udaljiti od nas na kulturnoj traci.
Jura i ja smo odlučili poraditi na infrastrukturi kako bi smo mogli s lakoćom izgraditi veći broj vojnih jedinica i različitih kartica vojnih rodova. U ovom periodu između ostalog je Jura uspio izgraditi Kolosa, a ja Stonehenge.
Vidjevši da se naoružavamo i poučena primjerom iz prošle partija, brzo se i ona dala u izgradnju vojnih jedinica. Uspjela je izgraditi uza to i [url=https://hr.wikipedia.org/wiki/Semiramidini_vise%C4%87i_vrtovi]viseće vrtove[/url] svjetsko čudo, što joj je omogućilo da može besplatno svaku rundu izgraditi jednu vojnu jedinicu u gradu u kojem ima ovo čudo. Na taj način je brzinski izgradila više jedinica nego nas dvojica zajedno, te ih je poslala u prijeteće posjete našim civilizacijama.
#106
Jura i ja smo brzo sklopili savezništvo kako bi smo se lakše oduprijeli ovoj prijetnji. U nekoliko odlučujućih borbi uspjeli smo ishoditi pobjedu potisnuvši Slavičine jedinice dalje od naših gradova i uništivši većinu njezine vojske.
Jura je iz ovog sukoba izašao poprilično bogatiji budući da je koristio tehnološku karticu – pisani zakoni, koja mu je omogućavala da za svaku ratnu pobjedu dobije jedno zlato, max. do 4. No imao je on i drugih tehnoloških kartica koje su mu omogućavale da i na druge načine dođe do zlata. Nije ni on sad više bio tako bezazlen jer je i on hrlio ka ekonomskoj pobjedi.
Tako smo se Slavica i ja sada pak urotili protiv Jure i napali na nekoliko frontove njegove jedinice, opljačkali ga, uništili mu ekonomiju i zaprijetili gradovima.
#107
Igra se polako bližila kraju, a ja nisam bio ni blizu ijednoj vrsti pobjede. Potrošio sam veliku većinu energije na izgradnju vojske, bio sam svega par polja ispred Jure na kulturnoj traci, ali ni blizu Slavici koja je bila 5 polja od pobjede. Ni u zlatu sa svoja 3 zlatnika nisam mogao konkurirati Juri kojemu je falilo 4 do pobjede. Mogao sam ići doduše na tehnologiju budući da sam bio tehnološki najrazvijeniji od sviju. Međutim izračunao sam da dok bih ja uspio doći do tehnološke pobjede, igra bi već bila odavno gotova. Odlučio sam se u tom trenutku fućkaš kulturu, fućkaš ekonomiju, fućkaš tehnologiju, idemo mi na ratno rješenje. Dobro nisam u potpunosti obustavio tehnološka ulaganja, ali sam sve napore preusmjerio na pronalaženje boljih vojnih tehnoloških rješenja.
Iz sukoba sa Slavicom i Jurom sam izašao puuuno ratno iskusniji time što sam u borbama žrtvovao slabije jedinice i čuvao one jače. Slavica se nakon zadnjih sukoba s Jurom odlučila povući na svoj teritorij i obustaviti vojna ulaganja. Tako da su joj jedinice bile sada već poprilično zastarjele. Imala je svega konjaništvo iz drugog doba dok su joj sve ostale jedinice bile iz prvog. Jedino je Jura držao korak, no imao je puno manje jedinica od mene i računao sam da su slabije od mojih.
Izgradio sam u međuvremenu i Himeji Samurai dvorac čudo koji mi je davao +1 snage svim rodovima vojske i kada sam izumio željeznice i parnu snagu sam napokon pokrenuo plan u akciju. Dva bataljuna sam poslao na Juru i njegove gradove, a dva na Slavicu i njezine.
Ovakav slijed događaja ih nije nimalo iznenadio budući da su vidjeli da sve napore ulažem u izgradnju sve većeg broja jedinica. Umjesto da se i oni bace u ludu vojnu utrku, odlučili su ubrzati svoje planove kako bi priveli igru što prije kraju, prije nego li ih ja uspijem spriječiti u tome.
Na njihovu žalost to im nije pošlo za rukom jer sam došao do njih prije nego li su uspjeli u tome, doduše i jednom i drugom je falilo jako malo za pobjedu. Prvo sam se obračunao sa Slavicom, okružio i blokirao joj jedan od najistočnijih gradova zakinuvši ju za priljev kulture od kazališta i slavnih umjetnika. Za to vrijeme se ista stvar ponovila i na sjeveru u Jurinom primjeru, samo što sam njemu zauzeo rudnike zlata. Juru sam time pošteno unazadio u ostvarivanju ekonomske pobjede, međutim Slavica je bila svega dva polja od kulturološke pobjede. U sljedećem potezu sam stoga izvršio napad na njezin okupirani grad i uništio ga do temelja. Kao sljedeći i konačni cilj odabrao sam njezinu metropolu. Kako bih za svaki slučaj i Juru dodatno oslabio, ista sudbina je zadesila i njegov južni grad. No njemu je to malo lakše palo na dušu budući da je već na drugom dijelu mape izgradio novi grad, doduše bez svih onih korisnih građevina koje je progutao plamen u izgubljenom. Mogao sam doduše krenuti i na njegovu metropolu kako bih ostvario vojnu pobjedu. Međutim Jura je bio puno jači protivnik od Slavice po pitanju vojske, pa sam odlučio ići na sigurno.
Oni su naravno činili sve što je u njihovoj moći da me maksimalno sabotiraju špijunažama, sabotažama i blokiranjem mojih radnji kulturološkim karticama. Jura mi je uništio sa svojim saboterima i dva svjetska čuda. Vandal 😛 .
#108
No i uza sve napore i usporavanje nisu me uspjeli spriječiti da izumim izgaranje tehnologiju. Time se moja konjica modernizirala u tenkove. Sada me zaista ništa nije priječilo na putu ka ostvaranju vojne pobjede. Pa, ništa osim dragocjenog vremena kojeg je bilo sve manje.
Iako sam na bojnom polju kršio doslovno sve pred sobom i najmanji sukobi su me usporavali u približavanju Slavičinoj metropoli. Ako jedinica uđe u sukob s drugom vojnom jedinicom ili naseljenicima, ne može se tu rundu dalje pomicati. Tako da je Slavičina taktika bila slanje kažnjeničkih bojni u samoubilačke obrane kako bi me maksimalno usporila, dok ne uspije postići još jedan zadnji kulturni napredak.
U svojim pobjedničkim planovima nije bila sama, Jura se također u međuvremenu malo oporavio i bacio na pojačani razvoj tehnologija. Tako da se sada približavao slanju ljudi u svemir i ostvarenju tehnološke pobjede.
Poslao sam jednu jedinicu sa sjevera koja se bila obračunavala s Jurom direktno prema Slavičinoj metropoli, dok je druga blokirala jedan Slavičin manji grad. Iz domovine sam poslao kao pojačanje još jedan friški bataljun tenkova prema Slavici. Fronta se sve više zatvarala oko glavnog grada Pekinga, sve dok se ruski tenkovi nisu našli već pred predgrađima metropole. Ipak žestoke borbe su se borile za svaku ulicu i za svaki komadić zemlje. Slavica je u svom bunkeru ispod grada već punila svoj Walther PPK 7.65 da ne doživi osobno pad grada i sramotan poraz.
Onda je iznenada u sobu protivno naredbama uletio ministar kulture i obavijestio ju da su upravo skupili dovoljno kulture zadnjom odigranom predstavom Hamleta u selu Mrduša Donja. Sada su imali dovoljno kulture za zadnji napredak koji je odmah potom i napravljen, te je time Slavica ostvarila kulturološku pobjedu. Trube mira su se oglasile i to je bio kraj partije.
#109
U zadnjoj rundi smo tako svo troje mogli pobijediti. Međutim prva je pobijedila Slavica ostvarivši kulturnu pobjedu samo zato jer je njezina faza došla prije naših. Da nije Slavica pobijedila tu rundu, ja bih sa svojim panzerima ušao u njezin glavni grad i ostvario vojnu pobjedu. A da nisam ja pobijedio Jura bi zatim u toj istoj rundi razvio zadnju u nizu tehnologiju – let u svemir i ostvario tehnološku pobjedu. Međutim svaka runda se sastoji od niza faza koje se redoslijedom odigravaju i činjenica da je kulturna bila ispred naših je odlučilo o ishodu partije i konačnom pobjedniku. Ludnica. Jedna od najboljih i najnapetijih partija igara koje smo imali dosada. Doslovno smo bili na rubovima pucanja od napetosti i uzbuđenja.
