Kucnuo je čas napokon i za naše opise kućnih igranja 🙂 .
Dugo se odgađalo ovako nešto, zapravo predugo da budemo iskreni. Još od prve registracije ovdje na forumu imao sam ideje o pisanju dojmova novo isprobanih igara, kao i zanimljivih partija s naših kućnih druženja kojih je dosad već bilo ohoho. Pokušalo se u nekoliko navrata no uvijek se odustalo u nedostatku vremena. A bilo mi je glupo pisati u nastavcima i da onda bude objavljen tekst partije od prije 2-3 mjeseca 😛 . Žao mi je sada zbog toga jer su propuštena spominjanja i opisa jedne od najboljih, najsmiješnijih i najzabavnijih partija koje smo odigrali. Sve dosad. Događaj koji se u nedjelju 29.11.2015. zbio je ponovno pokrenuo iskru plamena koja je cijelo ovo vrijeme prikriveno tinjala u meni čekajući trenutak kada će se ponovno rasplamsati. Trenutak je došao, i nije mogao u bolje vrijeme i s boljom igrom. Pa… barem po mojem ne-skromnom mišljenju.
U nedjelju mi se naime ostvarila dugo željena želja. Napokon sam zaigrao jednu od igara koju sam već jako dugo priželjkivao odigrati, ali eto spletom okolnosti nikako se nije pružila prilika. Sve do prošle nedjelje 29.11. kada smo bili pozvani na gaming proslavu rođendana kod prijatelja. Ništa nije upućivalo na to da će baš taj dan biti taj kada će se napokon isprobati i ta igra. No kao što siguran sam već svi vjerojatno znamo, najbolje stvari se događaju iznenada kada im se čovjek najmanje nada i očekuje. I tako smo mi došli oko 17:30 kod prijatelja i nakon čestitki i predaje zajedničkog poklona s naše strane, produžili ravno do sobe za gaming. A kad ono tamo nas je imalo što čekati za velikim bijelim stolom – Sid Meiers Civilization. Sad će vjerojatno nakon ovolike uvodne napetosti dio vas biti razočarani očekujući neki novi i egzotični raritetni naslov. No kao velikom fanu civilizacijskih igara i Sid Meirove genijalne PC verzije, ovo je bila igra koju sam čekao odigrati još od njenog izlaska sada već davne 2010. Na PC verziji, pogotovo s IV nastavkom, sam proveo sate i sate dobre zabave, planiranja, strategiziranja, gradnje carstva, sklapanja saveza, nerviranja kada bi se svi urotili protiv mene i satrali me s lica zemlje i kovanja osveta. Moglo bi se reći da sam u jednom segmentu svojeg života bio poprilični ovisnik o igri, i da sam poprimio sve karakteristike “just one more turn” sindroma od kojeg su patili vjerojatno svi igrači koji su došli u doticaj s ovom izvrsnom igrom. Naravno da sam imao stoga jako visoka očekivanja od boardgame verzije, pogotovo nakon popriličnog broja odslušanih recenzija. Ipak na kraju se sve svodi na osobno igraće iskustvo nakon što se igra jednom isproba. Kako je bilo i je li boardgame verzija opravdala očekivanja čitajte u nastavku 😉 .
Ali naravno prije toga dostojna mjuza 😉 .
Nakon OMG OMG skakutanja oko stola u šoku i nevjerici od ovog iznimno ugodnog iznenađenja i ritualnog apaškog zahvaljivanja bogovima svih četiriju strana svijeta, ostalima je očito bilo previše srcedrapajuće da mi ne udovolje i da ne zaigramo igru. Frend (Jura) je inače dobio igru na dar za rođendan od jedne druge grupice ne-gamer prijatelja. Za ljude koji ne znaju skoro ništa o modernim društvenim igrama, moram priznati da imaju dobar ukus :bravo .
Oko 17:30 po dolasku i četvrtog igrača naše družine (Marka), objašnjavanje pravila je moglo početi. Mislio sam da će s obzirom na 32 stranice pravila objašnjavanje poprilično potrajati, no na kraju je prošlo iznenađujuće brzo i bezbolno. Dio vjerojatno zahvaljujući našem već bogatom igraćem iskustvu pa su se stvari brzo povezivale jedna s drugom, a dio zato što su pravila zaista smislena i logično povezana. Ustvari pravila i nema previše, ali opcija za igru i konačnu pobjedu zato ima napretek. Postoje četiri načina za pobijedu – ekonomska, tehnološka, kulturna i svima najdraža ratna pobjeda. Ekonomska pobjeda se ostvaruje u trenutku kada netko uspije kroz određene kartice i radnje skupiti 15 zlatnika. Tehnološka pobjeda se ostvaruje u trenutku kada netko uspije razviti peti i posljednji stadij tehnološke piramide – Svemirski let. Kulturna pobjeda se ostvaruje kada jedan igrač uspije doći do zadnjeg polja kulturne staze. Ratna pobjeda se ostvaruje kada jedan igrač uspije zauzeti nečiji glavni grad.
Nakon odabira civilizacija koje ćemo voditi i boje koja će nas predstavljati, kreirali smo mapu našeg svijeta predviđenu za igru u četiri igrača. Svatko je uzeo svoju početnu ploču terena i postavio na jedan od rubova kvadratne mape. Osim naših početnih civilizacijskih lokacija koje su unikatne za svaku civilizaciju, sve ostale pločice terena su okrenute licem prema dolje dok ih netko ne istraži i ne preokrene na vidljivu stranu.
Od civilizacija su igrali:
Slavica – The Russians – Catherine (Blue)
Marko – The Egyptians – Cleopatra (Red)
Jura – The Romans – Caesar (Yellow)
Ja – The Americans – Lincoln (Green)
#69
Kao i u svakoj civilizacijskoj igri na kompu, tako je i ovdje početak igre bio prilično mirnodopski. Dijelom zato jer smo bili poprilično udaljeni jedni od drugih, a dijelom zato jer je bilo puno zanimljivije istraživati nove teritorije i pokoravati barbarska sela, otkrivati nove tehnologije, te ispipavati teren za moguće strategije i taktike. Što se mene ticalo ja sam tim više imao sreću što sam, uskoro se otkrilo, bio teritorijalno odcijepljen morem od sjevera mape, a time i mogućih Jurinih širenja prema meni i mogućih sukoba s njim. Barem na samom početku dok nismo bili toliko tehnološki napredni pa da imamo mogućnosti prelaziti velike površine vode. Zapadno od mene nalazila se Slavica i mora pješčanih dina između nas. S obzirom na njezin pacifistički pristup ovakvim igrama smatrao sam da imam puno pravo osjećati se sigurnim i u miru se okrenuti kulturnom i tehnološkom razvitku. Oh kako li sam se poslije gadno prevario oko toga.
No vratimo se mi početku. Svatko počinje sa određenom početnom tehnologijom, jednom figurom vojske koja se sastoji od tri različite jedinice (pješaštva, konjaništva i artiljerije), jednom figurom naseljenika/istraživača i glavnim gradom koji se polaže na jedno od polja unutar našeg početnog otkrivenog terena. Budući da nam je svima bila prva igra svi smo ih postavili na određenu poziciju koju nam je igra predložila. Jura i Slavica su počeli igru i sa sustavima vladavine. Slavica sa komunizmom, Jura sa republikom.
Igranje se sastoji od nekoliko faza koje se odigravaju po redu jedna za drugom u pojedinoj rundi.
Faze su sljedeće:
1. Početak runde
2. Trgovina
3. Upravljanje gradovima
4. Kretanje
5. Razvoj
Na početku runde igrači mogu odigrati sve kartice koje su prikupili tijekom igre, a na kojima piše da se odigravaju na početku runde. Također se u ovoj fazi osnivaju novi gradovi i zamjenjuju sustavi vladavine. U fazi trgovine se prikupljaju resursi koje nam naši gradovi i kolonije prikupljaju, te sveukupna trgovina koju naša civilizacija ostvaruje. U ovoj fazi je moguće trgovati s drugim igračima za resurse koji vam trebaju, a koje vi ne posjedujete u svojem carstvu. Postoje ukupno četiri vrste resursa – žito, tkanina, tamjan i željezo. Postoje još dvije vrste specijalnih resursi – špijuni i uranij. Moguće je odigrati i razvijene tehnološke kartice na kojima piše da se aktiviraju u ovoj fazi. U fazi upravljanja gradovima u svakom postojećem gradu na mapi je moguće napraviti jednu od četiri stvari – izgraditi vojne jedinice, izgraditi zgrade, posvetiti grad prikupljanju kulture ili prikupiti pojedini resurs koji se nalazi u dosegu grada (za jedno polje oko njega uključujući i kolonije s kojima je moguće i dalje). U fazi kretanja sve jedinice se kreću za do dva polja, kasnije razvitkom određenih tehnologija i mnogo više. U fazi razvoja svaki igrač može, ukoliko ima dovoljno moći, otkriti po jednu novu tehnologiju. Tehnologije su možda jedna od najvažnijih stvari u igri. Više i naprednije tehnologije daju više i bolje mogućnosti za vašu civilizaciju. Kada se razvijaju tehnologije one se razvijaju stepeničasto, sve tehnologije iz prvog razdoblja su u podnožju i čine prvi red. Da bi se krenulo na drugi red potrebno je prvo posjedovati dvije tehnologije iz prvog reda, da bi se posjedovalo dvije tehnologije iz drugo reda potrebno je imati razvijene tri tehnologije iz prvog reda, da bi se posjedovalo jednu tehnologiju iz trećeg reda potrebno je posjedovati dvije tehnologije iz drugog i tri iz trećeg itd. Uglavnom skužili ste, tehnologije se oslanjaju jedna na drugu i grade stepeničasto poput piramide. Postoje ukupne četiri razine, OK pet da budemo precizni, ali čim netko razvije petu razinu – Svemirski let, igra završava i taj igrač je pobijedio ostvarivši tehnološku pobjedu.
#68
Sada kada smo ukratko objasnili kako igra funkcionira možemo se vratiti na samu igru.
Na početku Slavica i ja smo se počeli širiti jedno prema drugome :ljubav , Jura južno, a Marko istočno. Otkrio sam ubrzo, kako sam već spomenuo, da sam prema sjeveru odsječen morem, a kako se Slavica odmah na početku počela širiti istočno, tako sam i ja preventivno krenuo na zapad kako bi ugrabio što više teritorija. Sreli smo otprilike na pola puta usred nepregledne pustinjske okolice.
Jura je bio prvi koji je u drugoj rundi naselio svoj drugi grad, pa smo pod pritiskom ne zaostajanja ubrzo u trećoj i mi osnovali naše. U trgovini u prvom dijelu igre Slavica i ja smo poprilično profitirali od enormne međusobne trgovine koja nam je pomogla da razvijemo više tehnologija od Marka i Jure, koji su zaostajali u tom segmentu. Uvidjevši da Slavici ide od te naše zajedničke koristi nešto bolje nego meni, prekinuo sam svu trgovinu s njom i uspostavio s Markom i Jurom.
Tijekom igre Slavica se bacila na otkrivanje novih tehnologija i novih teritorija osvajajući jedno barbarsko selo za drugim, Marko se bacio na prosperitet kulture, Jura se pak odlučio na prikupljanje novčane moći, a ja sam nastojao balansirati sa svime pomalo.
Kada se i posljednje barbarsko selo osvojilo, Slavica ta velika pacifistica i zagovarateljica mira u svijetu, se bacila na masovnu proizvodnju vojnih jedinica ciljajući očito sada naše gradove. Jasno to je pokrenulo paniku među nama ostalima i dovelo do lančane reakcije gradnje vojnih jedinica i sa naše strane. Jura se tu posebno istaknuo u tim gradnjama očito odlučivši prijeći iz defenzive u ofenzivu, dok smo ja i pogotovo Marko poprilično zaostajali. Sada smo bili već zašli s tehnologijama i u treći stadij, tako da teren nije predstavljao više nikakvu prepreku između Jure i mene. Kada je krenuo bila su mu potrebna samo dva kruga da se nađe pred mojim trećim gradom koji sam u međuvremenu bio izgradio sjeverno od svoje metropole na drugoj obali mora. Slavica je isto vrebala u blizini. Hajde koji će prvi govorio sam sebi u bradu dok sam pokušavao regrutirati koliku toliku mizernu obranu. Bio sam poprilično dobar s tehnologijama i mogao sam regrutirati najmodernije jedinice konjaništva i topništva. Problem je bio u tome što sam se toliko orijentirao na tehnologiju da sam vojsku totalno zanemario. A sada je bilo premalo vremena za regrutirati dovoljan broj jedinica za dostojan otpor nad protivničkim hordama. Ono što je uslijedilo je bilo totalno neočekivano. Jura se okomio na Slavicu napavši njenu vojsku. Kad sam se malo pribrao od početničkog iznenađenja i malo razmislio, to je zapravo bio jedini logičan izbor. Ako bi prvo napao mene vjerojatno bi mi zauzeo grad, ali bi se osjetno oslabio i onda bi ga Slavica lako zauzela.
I tako smo došli do prve borbe u partiji. Borbe su inače riješene na prilično zanimljiv način i po uzoru na virtualnu verziju. Kao što smo već rekli postoje tri vrste jedinica – pješaštvo, konjaništvo i artiljerija. Poslije se još pojavljuje i avijacija. Svaka od tri vrste jedinica ima prema jednoj vrsti prednost u borbi, a prema drugoj manu. Konjaništvo tako ima inicijativu i prvo će napasti pješaštvo, dok zato artiljerija ima inicijativu nad konjaništvom i prvo će ga napasti. Također sve vrste jedinica imaju određenu snagu koja zavisi o nasumičnoj karti jedinice koju ste kupili. Sve vrste jedinica su u ponudi u marketu i kartice su okrenute licem prema dolje. Tako možete pri kupnji dobiti pješaka snage 1, ili možda pješaka snage 2, sve zavisi o kartici jedinice koju izvučete. To daje određenu nepredvidivost borbi jer suparnik neće znati točno s koliko jakim jedinicama raspolažete. Moći će vidjeti pri svakoj kupnji koliko kojih jedinica kupite, ali ne i kolika im je snaga. Te informacije se otkrivaju tek kada bitka već počne i kada svaki igrač jednu za drugom otkriva pojedinu jedinicu u borbi. Po defaultu svaki igrač u borbu može bez obzira koliko ima jedinica u rezervi unijeti u bitku tri nasumično izvučene jedinice. Taj broj je modificiran zavisno o određenim specifičnostima, npr. branite metropolu ili posjedujete karticu koja vam omogućuje da imate veći broj jedinica u borbi. Ukoliko sve jedinice jednog igrača nisu uništene u borbi tada se za konačnu pobjedu gleda ukupni zbroj snage svih preživjelih jedinica, plus određene modifikacije koje vam pojačavaju snagu.
#71
U sukobu Slavice i Jure, Jura je na kraju izašao kao uvjerljivi pobjednik.
Sljedeću rundu se tako okomio i na moj slabo zaštićeni grad koji je bez problema i zauzeo. Sigurno bi krenuo i južnije prema mojoj metropoli da nije uočio da se Marko malo previse razmahao s kulturnim napretkom i kako se opasno približavao kulturnoj pobjedi.
Brzo bolje smo se ujedinili svo troje dotad ljutih neprijatelja i pohrlili sa svih strana što je više moguće osujetiti Marka u ovim planovima, istodobno provodeći i svoje planove za konačnu pobjedu u djelo. Slavica se začas spustila do Markovog teritorija i zauzela mu neke od zgrada koje su mu pridonosile rastu kulture, Jura mu je zaprijetio vojskom jednom od istočnih gradova, čak sam i ja poslao jednu malu ekspedicijsku bojnu u čijim redovima su bili saboteri koji su mu digli u zrak jednu od zgrada.
Usprkos tome osjećaj kraja igre se sve više bližio. Jura se približavao ekonomskoj pobjedi, Marko kulturnoj, a Slavica tehnološkoj. Jedino sam ja kombinirajući tijekom igre s različitim taktikama i pokušavajući balansirati da budem na svim poljima jednako dobar, pri samom kraju igre bio upola dalje od bilo kakve vrste pobjede.
U napetoj završnici je ipak Jura uspio izvojevati ekonomsku pobjedu prikupivši točno svih 15 potrebnih zlatnika za pobjedu. Da nije on pobijedio sljedeću rundu bi sigurno Marko sa kulturnom pobjedom, te zatim za dvije runde Slavica sa tehnološkom pobjedom.
#72
Tako smo dan nakon velike Mega Civilizacije koja se održala u igraonici i mi u tu čast imali svoju malu partiju civilizacije. Civilizacijske igre nešto sve više ulaze na velika vrata u modu u našim igraonicama.
Pa da podijelim svoje dojmove vezane za Sid Mierovu Civilizaciju i našu partiju. Očito je iako sam super startao na početku, da sam napravio kardinalnu pogrešku što sam mislio da ću moći biti jednako dobar i svima konkurirati na svim poljima. To je očito nemoguće. Najbolja taktika je da idete sa strategijom koja najviše odgovara vašoj civilizaciji i nadate se da će te uspjeti ostvariti svoje planove prije drugih. Doduše kasnije mi je malo laknulo kada sam išao čitati dojmove vezane za pojedine civilizacije i kako su baš spomenuli kako Ameri nemaju baš jasno definiran start u kojem smjeru bi trebali krenuti. No čak i usprkos na kraju poprilično neslavnom završetku s moje strane, moram priznati kako sam se super zabavio.
Osjećaj virtualne verzije je dobro pogođen i dizajneri su super ukomponirali duh virtualke u boardgame verziju. Artwork je fenomenalan i pločice terena i svih kartica izgledaju naprosto prekrasno oslikano i dizajnirano. Ono što me razočaralo s obzirom na Fantasy Flight kvalitetu su plastični dijelovi, koji mi s obzirom na ostatak igre baš bodu oči i djeluju kao da ne pripadaju istoj igri. Oznake vojske na mapi tako predstavljaju obične male plastične zastavice zabodene u podlogu, dok oznake naseljenika/istraživača su u obliku karavanskih kočija iz doba američkog osvajanja zapada. Volio bih da su to malo bolje i kvalitetnije riješili. Ove zastavice koje predstavljaju vojske na mapi djeluju tako krhko da ih se čovjek boji pošteno primiti u strahu da ne puknu ko čačkalice. Volio bih također da su omogućili da se ima više od tri grada u igri i da je moguće izgraditi više od dva naseljenika/istraživača. Ne radi se tu o masivnom osnivanju gradova već što ti naseljenici/istraživači mogu poslužiti ako se nalaze na jednom od resursi da vam ih kroz trgovinu šalju u jedan od vaših obližnjih gradova. Kada imate svega dvije plastične figurice koje vam omogućavaju da to koristite, tada se osjećate pomalo ograničenim oko dobavljanja resursa. Što se tiče resursa volio bih da su ih radi raznolikosti i više opcija ipak ukomponirali nešto više od svega četiri različite vrste. No što je tu je. Možda su neke od ovih stvari nadodane u ekspanzijama koje su uslijedile. Bilo kako bilo ovi minorni nedostaci su zaista minorni i ne kvare cjelokupni doživljaj igre koji mi je bio zaista fenomenalan.
Konačna ocjena 10/10
Marko i Jura dijele moju oduševljenost igrom, dok je Slavici kao ne prevelikoj ljubiteljici civilizacijskih igara igra čisto OK. Što u prijevodu zapravo znači da je igra odlična i da ju svakako zaigrate 😀 .
