Evo traženog izvještaja 🙂 .
Ali da bih opisao taj sudbonosni dan kada smo Slavica i ja odmjerili snage, znanje i kulturnu spoznaju, moramo se vratiti još malo u prošlost kako bi smo objasnili što je prethodilo tome.
Dan je bio 06.01. zime nam Gospodnje 2016. Bio je to dan na Sveta tri kralja kada smo se odlučili okupiti i dostojno ga proslaviti kao i svaki pravi igrač – uz partiju dobre društvene igre.
Četvero nas se okupilo – Slavica, Marko, Miljenko i ja. Igra izbora je bio nesretni Clash of Cultures. Zašto nesretni, zato jer se partija spomenute igre ne bi posramila ni najbolja Shakespeareova drama. Btw. igra vam u kinima od spomenutog pisca drama Macbeth u izvrsnoj Fassbenderovoj interpretaciji škotskog kralja žednog moći i slave.
No vratimo se mi našoj drami. Pozicije igrača na mapi su bile sljedeće. Marko i ja jedan do drugoga, nasuprot Slavici i Miljenku.
Prvih nekoliko rundi je sve teklo u lijepoj i mirnodopskoj harmoniji. Sve dok neka debela osoba, nećemo ime spominjati (kašljuc Marko, kašljuc), nije odlučila prekinuti tu lijepu i divnu utopiju razvoja, blagostanja, gradnji, kulturnog uzdizanja, dječice koja se igraju na livadi obasjani suncem ispod duge; izvršivši brutalnu agresiju popraćenu krvožednim osvajanjem, genocidom, vandalizmom i drugim 13651 gnjusnim činovima. Jednostavnim rječnikom rečeno Marko je napao moj lijepo razvijeni pogranični grad i zauzeo ga, što je onda od mene dotad miroljubivog graditelja i mecene znanosti i kulture stvorilo krvožednu živinu željnu osvete kakvoj bi i likovi iz Igre Prijestolja zavidili.
Nije me zanimalo jesu li mu to kartice, glasovi u glavi ili nešto deseto govorili da učini. U mojim očima morao je nestati s mape, uz moju malu intervenciju i Božju volju.
Dok smo se Marko i ja tako međusobno tukli i vodili žestoke bitke, Slavica i Miljenko su se lijepo razvijali, trgovali i tu i tamo reda radi izgradili pokoju vojnu jedinicu.
Marko se usprkos stalnim sukobima sa mnom lijepo upijevao razvijat. Miljenko je stoga uputio poziv svima da se urotimo protiv njega i zajedno ga satramo s lica zemlje. Svi smo se složili i spremali za obračun s Markom. Taman kad je Miljenko prvi trebao udariti na najbliži Markov grad, umjesto toga ukrcao je sve svoje jedinice u brodove i doplovio niz rijeku do tri Slavičina grada. Nas troje smo bili skroz iznenađeni i šokirani ovim potezom. Nismo vidjeli takav razvoj situacije niti u najluđim snovima. Naravno brže bolje smo se ponudili da Slavici pomognemo koliko možemo. Nažalost slabije razvijene Slavičine jedinice, njihov manjak, kao i peh na kocki su zapečatili sudbinu njezine civilizacije i Miljenko je u jednom potezu uspio osvojiti sva tri njezina grada.
Slavica je bila u šoku jer ništa slično nije očekivala, a Marko i ja smo se češkali po glavama jesmo li možda trebali obratiti više pažnje na igru, više nego li na sređivanju osobnih razmirica.
Bodovno stanje na kraju igre je izgledalo ovako:
1. Miljenko (žuti) – 41
2. Marko (crveni) – 21
3. Mislav (zeleni) – 14
4. Slavica (plava) – 13
Slavica se na grobu svoje neimenovane civilizacije na lošem Schwarzeneggerovom naglasku zaklela Kronu da se tako nešto više nikad neće ponoviti.
Stoga kada smo tri dana poslije uhvatili vremena, Slavica me pozvala da odigramo Clash of Cultures u dvoje, kako bi se izvježbala da sljedeći put Miljenku vrati milo za drago.
Počeli smo igru na krajevima mape jedan nasuprot drugoga. Na početku uz razvoj nekih krucijalnih tehnologija za brzi napredak i širenje, izgradili smo velik broj naseljenika i poslali ih ususret jedno drugome, kako bi smo prigrabili što više teritorija prije nego što se susretnemo.
#110
Našli smo se točno na sredini mape i tu je Slavica na planini, a ja u šumi ,izgradili svoje nove gradove i odmah ih brzo utaborili vojnim jedinicama. Svega jedan teritorij je dodirivao naše civilizacije, dok je prostor oko tih gradova bio gotovo do samog kraja igre potpuno neotkriven. Oboje namjerno nismo željeli istražiti ove teritorije kako ne bi otkrili rijeku koja bi okolnim putem preko vojnog bedema mogla povezati naše civilizacije.
Uskoro je Slavica krenula putem razvoja demokracije, što joj je omogućilo da joj je narod bio veseliji i proizvodio više doprinoseći time tehnološkom i kulturnom razvoju i gradnji građevina. Ja sam se s druge strane okrenuo totalitarizmu, što je značilo da mi narod nije bio nimalo radostan kada sam ih prisiljavao na prekovremene radove i nasilno novačenje novih regruta. S druge strane taj obilan priljev novih regruta je značilo da sam u istom vremenu mogao unovačiti više vojnika od Slavice. Kao rezultat toga agresija na Slavičin teritorij se nametnuo sasvim logičnim sam od sebe.
Naravno poučena primjerom iz prošle partije, ovoga puta nije bilo nikakvih iznenađenja, te je spremno dočekala invaziju. Ipak uz velike gubitke s obje strane uspio sam potisnuti njezine snage i zauzeti joj grad. U sljedeće dvije runde slična sudbina je zadesila joj istočni i zapadni pogranični grad. Poslala je doduše na istočni grad nešto kasnije vojnu ekspediciju da preotmu natrag grad, no ta ekspedicija je doživjela katastrofalan poraz. Nakon toga se više nije upuštala u ratne podvige već se utaborila u svoja dva preostala grada gdje je do kraja igre radila na razvoju znanosti, gradnji građevina i skupljanju resursa.
Mada sam joj uspio zauzeti tri ključna grada, čime sam imao ukupno šest gradova u svojem posjedu, ratni sukobi su totalno iscrpili moju civilizaciju. Igra se već pošteno približila kraju, a ja nisam bio u mogućnosti pošteno ispuniti gotovo niti jednu misiju koju sam imao.
Kraj je vrlo brzo došao i bio je poražavajući za mene. Od sedam misija uspio sam ih ispuniti svega dvije, nasuprot Slavici koja svega jednu nije uspjela ispuniti. Svejedno nadao sam se da će me to što sam imao više gradova i građevina na kraju možda i spasiti.
Bodovno stanje na kraju igre je izgledalo ovako:
1. Slavica (plava) – 37,5
2. Mislav (zeleni) – 30
I što smo na kraju zaključili iz opisanih partija. Mada nije preporučljivo zanemarivanje vojske i vojnih tehnologija, preveliko oslanjanje na njih s druge strane se može pokazati jednako tako poražavajućim.
Najbolje se stoga držati umjerene dobro balansirane struje.
Čestitam Slavici na dostojnoj i uvjerljivoj pobjedi 🙂 .
