Neobična sudbina je imati susret s franšizom putem osrednjeg filma koji je jako tijesno povezan s radnjom u igrama. Tako je, prvi uvod u franšizu sam imao preko prvog Resident Evil filma Paul W. S. Andersona iz 2002. godine. Iako nimalo loš, imao je zapravo odlične akcijske sekvence i dobar hororast štimung, nije pogodio pravu atmosferu iz igara. Uza nastavak Resident Evil: Apocalypse to je nešto najsličnije što smo imali prema uradcima iz videoigara. Sve ostalo nakon toga odlična akcija no pitanju radnje s više rupa od švicarskog sira.
Što se tiče igara kad malo bolje napregnem moždane vijuge, sjećam se da sam viđao originalnu prvu igru u kojekakvim fizičkim katalozima tada malobrojnih informatičkih dućana. Resident Evil 2 mi je ostao u nešto malo boljem sjećanju kada sam ga po prvi put vidio u ljetnom izdanju PC Playa davne 1998. godine. Bilo je to razdoblje kada sam kao osmogodišnjak po prvi put počeo otkrivati nišu za horor uratke i tematiku, poglavito vjerojatno zbog Blood 2 ralunalne igre. Tako da mi se hororasto postapokaliptično noćno okruženje mračnih uličica osvijetljenih tu i tamo vatrom razbijenih auta, i hordama neživih odmah svidjelo na prvu. Sestrični se pak tijekom mojeg listanja časopisa iznimno dopala figura Leon Scott Kennedyja, glavnog protagonista igre. Morala mi je preoteti časopis iz ruku i izljubiti svaku sliku na kojoj bi ga uočila. Već sam tada zaključio da su djevojčice i cure čudne biljke.
S obzirom na interes za igrom, ne mogu se sjetiti zašto roditelje nikad nisam namolio da ju nabavimo. Vjerojatno mi je isparilo iz sjećanja uslijed brojnih drugih kultnih igara iz tog perioda. Govorimo o vremenu kada su se nizali hitovi za hitovima – Doom, Doom II, Quake, Quake II, Duke Nukem 3D, Heretic, Tomb Raider, Commandos, Age of Empires, Myth The Fallen Lords, StarCraft, Warcraft, Heretic II, Blood II, Half-Life, Heroes of Might & Magic II i III, Age of Empires II… Pa sad ti poprati sve to uza još sve druge igračke, crtiće, stripove…
Prvi pravi igrači susret sam imao tek 2006. na PlayStation 2 s kultnim i moguće najboljim nastavkom – Resident Evil 4. Pomalo ironično što je upravo taj nastavak napravio određeni odmak od klasičnih nemrtvih protivnika, Umbrella korporacije kao glavnog antagonista, a nije se pojavio niti jedna od drugih klasičnih živina iz prijašnjih nastavaka. Usprkos tome, i kako nisam imao nikakvu emotivnu povezanost s prijašnjim igrama, Resident Evil 4 mi je bila i ostala jedna od najboljih igara koje sam zaigrao na PlayStation 2, kao i jedna od najboljih igara ikad. Svako malo bi se izmjenjivali neki novi ambijenti, novi zanimljivi protivnici, produbljivanje radnje, a o epskim borbama s brojnim antagonistima da i ne pričam. Bila je definitivno i jedna od ljepših igara. Mislim da je grafički gledano PlayStation 2 tu bio na svojem maksimumu. Kada se napokon završila igra nakon 20+ sati, bilo je to jedno od najboljih igraćih iskustava.
Nažalost do dana današnjeg nisam uspio zaigrati niti jedan od narednih ili prethodnih igara, no definitivno sam postao nešto većim poklonikom franšize nego što sam bio prije. Doznavši tako da nakon šest filmova pod redateljskom palicom Paul W. S. Anderson, katastrofalne serije Resident Evil: Welcome to Raccoon City iz 2021., redatelj Zach Cregger se odlučio uhvatiti u koštac s vlastitom inačicom. Imao sam pomiješane osjećaje. S jedne strane cijenio sam redatelja zbog njegovih dosadašnjih radova na Barbarian (2022.) i Weapons (2025.), no izjava za medije u kojoj je naveo kako će radnja pratiti bezimenog lika i događaje nevezane za one iz igre, pa recimo da mi nije ulijevalo optimizam. Svejedno sam ga imao na radaru, tako da kada je izašao u kina i počeo skupljati pozitivne recenzije i širiti dobar glas, znao sam da će gledanje morati biti dostojno kino odlaska.
Prilika se ukazala u petak 09.10. te iako mi je većina društva kojima sam se javio otkazalo, bio sam spreman otići i sam. Srećom našao se tu moj kum Marko da me izbavi od samotnog gledanja. Na kraju sam imao osjećaj da smo brže izašli nego što smo ušli u kinodvoranu. Jedan od razloga jest što je trajanje filma od svega sat i pol, no drugi puno bitniji razlog jest što vas radnja uhvati, drži, i ne pušta do samog kraja. Znači film je odličan? Paaaa… Komplicirano je.
OK krenimo redom u disekciju počevši od priče.
**********SPOILERS**********SPOILERS**********SPOILERS**********SPOILERS**********SPOILERS**********SPOILERS**********
Radnja filma prati medicinskog dostavljača Bryan Hodukavicha, koji dostavivši posljednju pošiljku organa u bolnicu, odlučuje za dobre novce prihvatiti prekovremeno još jednu pošiljku koju valja dostaviti u bolnicu Raccoon City. I to usprkos tome što se navedena bolnica nalazi u planinama Colorada, vani pojačava snježna mećava, a on sam nema zimske gume niti lance na svojem vozilu. Tijekom sklizave vožnje prema odredištu ima prepirku preko telefona s djevojkom Michelle, a vezano za nedavno otkrivenu trudnoću. Dok je Michelle spremna za osnivanje obitelji, Bryan to vidi tek u dalekoj budućnosti i volio bi da još idući niz godina uživaju zajedno samo njih dvoje. Poziv se naprasno prekida gubljenjem signala uslijed sve jače mećave. Zbog slabe vidljivosti Bryan nenamjerno udara ženu koja izvire po noći iz šume. Vidjevši da je teško ozlijeđena ali živa, Bryan ju uzima sa sobom na putu do bolnice.
Nedugo potom zaustavlja ga šerif Wilson zbog krivudanja po cesti, a kojem Bryan priznaje što se dogodilo. Ni šerif ne uspijeva uspostaviti signal prema centralu, te s obzirom na sigurnije policijsko vozilo sa zimskim gumama i lancima na kotačima, on preuzima unesrećenu ženu u svoje vozilo, dok ih Bryan slijedi. Wilsonovo vozilo uskoro i samo počinje vrludati te skreće s ceste i okreće se na krov. Bryan izlazi istražiti što se dogodilo te zatiče umrlog šerifa. Pokušava dozvati pomoć putem radija, no sluđena žena ga histerično fizički napada. Uspjevši se dokopati šerifova pištolja Bryan se uspijeva obraniti no u procesu oštećuje hladnjak na vlastitom vozilu.
U daljini se naziru svijetla obližnje farme te Bryan odlučuje nastaviti put pješke.
Inače s ovom sekvencom gdje se probija kroza snijeg prema farmi, po prvi put se prikazuje naslov filma. Ne na početku, već iznenada i neočekivano nekih 20-25 minuta unutar samog trajanja filma.
Na imanju biva napadnut od strane mutiranog psa kojeg biva primoran ubiti. Ostalo mu je još svega par metaka u pištolju, no u kući uspijeva pronaći sačmaricu. Dok traži streljivo zamjećuje kroz prozor istu onu ženu iz vozila kako sumanuto trči prema kući. Idući trenutak ga iz zasjede napada i njezin zaraženi suprug, no Bryan ih uspijeva upucati oboje u glavu. Iz otvora rane krenu izlaziti pipci koji kreću povezivati dva beživotna tijela. Bryan u šoku bježi dalje te dolazi do tunela blokiranog kamperom. Unutar njega nailazi na djevojčicu kojoj pokušava pomoći, no ispostavlja se da je i ona zahvaćena neimenovanom zarazom te ga ugriza za ruku. Davši se u bijeg izvan tunela ga dočekuje onaj pipcima povezani par, koji je u međuvremenu narastao na još morbidno povezanih tijela. U posljednji trenutak spašavaju ga džipom – Paul i Maxine koja pucnjavom odbija stvorenje.
Dok se voze prema Racoon Cityju, Paul objašnjava Bryanu da rade za Umbrella korporaciju koja razvija za vladu serum koji može ubrzati evoluciju organizama, te kako je nesreća u laboratoriju uzrokovala izbijanje zaraze. Znanstvenom timu Umbrella korporacije smještenom u bolnici Racoon Cityja potreban je Bryanov paket, a u kojem se nalazi stabilizator koji može spriječiti daljnje širenje zaraze. Došavši u grad Maxine biva ubijena dok pokušava spasiti civilku od zaraženih, a Paul nedugo nakon toga biva apsorbiran u deformirano biće sastavljeno od više ljudskih tijela. Biće progoni Bryana koji se skriva u kanalizaciju. No ni to se ne pokazuje kao sigurno rješenje jer nailazi na iznimno pretilog čovjeka čiji trbuh se rasprsne i iz njega izleti leglo mutiranih štakora. Tako da je naš junak primoran ponovno se vratiti na površinu.
Posljednjih par stotinjak metara primoran je trčati pred sumanutim zaraženima koji se bacaju s krovova preda njim. I glavni ulaz u bolnicu je blokiran gomilom zaraženih, tako da se uspijeva prokrasti u unutrašnjost kroz podzemnu garažu. Pred jednim od zaključanih sigurnosnih vrata primjećuje kako mu se ruka za koju je ugrizen od one mutirane djevojčice pogoršava. Miri se sa sudbinom te kreće snimati oproštajnu poruku za Michelle. Putem kamere ga uočava jedan preživjelih znanstvenika Umbrella korporacije, te ga upućuje putem interfona da se stubištem popne na njihov kat i dostavi paket. Bryan pristaje no nakon par prijeđenih katova zanemaruje znanstvenikovo upozorenje i daljnji uspon nastavlja dizalom.
Nakon nekoliko mirno prijeđenih katova, dizalo se počinje rastvarati od samog vrha. Ubrzo se otkriva da jedan od zaraženih s viših katova bljuje kiselinu po dizalu. Da stvar bude gora s dna okna se uspinje i ona tjelesna abnormalnost. Uspjevši se domoći kata sa zaraženim napadačem, prisiljava ga da izbljuje kiselinu kroza okno dizala po stvorenju sastavljenom od raznih tijela, nakon čega ga i samog gurne kroz otvor.
Dalje ga put vodi kroza rodilište infestirano zaraženom novorođenčadi. Progonjen od strane brojnih zaraženih bježi prema polurazrušenom pješačkom mostu koji povezuje dva nebodera bolnice. Zabarikadira vrata iza sebe tik prije nego se masa zaraženih pribije na njih. No daleko od toga da se nalazi na sigurnom, jer ispod njega prijeteće mu se približava i ono masivno stvorenje sastavljeno od raznih tijela. Udaljivši se na suprotnu stranu mosta, posljednjim metkom pogađa lokot kojim je vezao bravu, čime se vrata naglo rastvaraju i brojni zaraženi koji su se nabili na njih padaju s razrušenog mosta u provaliju. Da stvar bude bolja neki padaju direktno na stvorenje ispod sunovrativši se s njima u ponor.
Napokon se domogavši laboratorija znanstvenici preuzimaju paket odmah se bacivši na posao sintetizacije seruma. Potpuno zaokupljeni poslom ni ne primjećuju da je Bryanova mutacija uzela maha. Tek po uspješno dovršenom postupku i pripremi seruma u iglu, primjećuju opasnu situaciju u kojoj su se nesmotreno našli. No tada je već prekasno. Bryan ih moli za serum, a kada odbiju njegove molbe, počne ih ubijati jednog po jednog. U procesu se i sam pretvara u groteskno enormno biće. Posljednjeg znanstvenika dohvaća na krovu zgrade, te u procesu serum pada u ponor. Bryan sada potpuno mutiran ispušta gromoglasnu riku upravo u trenutku kada pristiže helikopter Nacionalne garde.
**********KRAJ SPOILERA**********KRAJ SPOILERA**********KRAJ SPOILERA**********KRAJ SPOILERA**********
Film tom posljednjom scenom helikoptera naprasno i nenadano završava. Nisam očekivao takvu nedovršenu rezoluciju. Nekako sam se nadao kako će ipak uspjeti ubrizgati serum u sebe. Što da kažem nepopravljiv sam optimist koji voli sretne završetke. Pa kad me već ostavio pod dojmom tako depresivan rasplet, očekivao sam i finalni nesretni završetak. Ne znam, nešto u stilu kako helikopter otvori paljbu po mutiranom Bryanu te on pada s vrha zgrade u smrt. Bilo što osim tako naglog završetka bez ikakve konkluzije. Tako da kada su se svijetla u dvorani upalila i ljudi oko nas počeli izlaziti, ja sam i dalje zbunjeno sjedio zavaljen i zapiljen za platno s odjavnom špicom. OK, OK, možda će na samom kraju odjave biti neka finalna scena, nešto od barem par sekundi što će fino zaokružiti kompletan film. Ništa. Film završava s onom scenom helikoptera i to je to. OK možda redatelj Zach Cregger planira direktni nastavak kroz godinu ili dvije. Surfam po bespućima interneta u potrazi za odgovorima. Pronalazim jedino da je Cregger film zamislio kao samostalni projekt bez planiranih nastavaka. Počinju mi se u glavi javljati ružne misli kako je čovjek psihopat koji se naslađuje nad patnjama nas koji volimo jasno definirane završetke. Da se razumijemo, nemam ništa protiv određenih naznaka potencijalnih nastavaka i nedefinirane završnice. No u ovom slučaju film naprasno završava doslovno usred akcijske scene.
Sad ćete pomisliti kako ću film do kraja recenzije rastavljati na proste faktore, no da vam odmah kažem zapravo mi se svidio. No još točnije je da mi ima više dobrih elemenata od loših.
Vizualno gledano film je pun pogodak mračnog ambijenta kakav i dolikuje ovakvoj vrsti horora. Napetost i atmosfera drže od samog početka do finala. Muzika je nenametljiva i služi svrsi iako nepamtljiva, a glazbeni efekti su odlični. Rejting od R se definitivno vidi, jer film obiluje litrama krvi i što jezivim što mučnim scenama organa i pogibije određenih likova. Dakle kombinacija svega navedenog daje jedan uistinu odličan horor film.
Što se radnje tiče nema tu ničeg originalnog, no služi svrsi. Glavni lik je simpatičan jednostavan momak s kojim se čovjek može lako povezati. Nije savršen ni na koji način, daleko od toga. Šlampav je, djetinjast i pomalo sebičan, no upravo zbog toga djeluje uvjerljivo i poznato. S kime ćete se više povezati – specijalcem obučenim ni ne trepnuti na pogibeljne situacije koji jede opasnost za doručak, ili nekim uobičajenim i sličnim svima nama sa svim svojim malim mušicama, nesavršenostima i normalnim ljudskim reakcijama. Naš glavni lik ne srlja u pogibeljne situacije pucajući iz svog raspoloživog oružja količinu metaka veće tvornice. Poput svih nas on je zbunjen situacijom u kojoj se našao, preplašen, te pod svaku cijenu nastoji izbjeći pogibeljne situacije, dok pritom pokušava i izvršiti dati zadatak. Ostale likove je malo teže klasificirati jer ih se pojavljuje svega nekolicina, od čega svaki ima po svega par minuta gledanosti prije nego što ga snađe neka gadna sudbina. Ostatak postave tu više služi svrsi napretka radnje nego li ičemu drugom. Za to kratko što se pojavljuju svaki glumac je obavio dostojan posao. Malo su mi znanstvenici na samom kraju bili pomalo iritantni sa svojim reakcijama, do te mjere da sam osjećao određenu psihopatsku satisfakciju kad bi netko od njih loše skončao. S druge strane slučaj zaražene djevojčice iz kampera, Bryanova nesretna sudbina, kao i mučna scena iz rodilišta su me duboko emotivno pogodili. Tako da bih rekao da nisam potpuno neiskupiv u očima Svevišnjeg.
Sada kada smo ustanovili da je film sam po sebi dobar, ostaje još pitanje je li dobar i kao Resident Evil film. Ne baš, iz jednostavnog razloga što ima toliko malo dodirnih točaka da ga je teško smatrati dijelom franšize. Nadjenite filmu bilo koji drugi naslov, izbacite pokoje spominjanje Umbrella korporacije, i imate generični film o zarazama, nemrtvima i mutacijama kojih smo se već nagledali. Tu i tamo se pojavljuje neka sramežljiva suptilna naznaka koju će uočiti samo vrlo dobri poznavatelji serijala, dok će kod ostalih proći sasvim nezamjetno. No dok nedostaje bilo kakve veće poveznice s igrama po pitanju radnje, ono što je pun pogodak igara je osjećaj izolacije i ranjivosti glavnog lika. To je vjerojatno i jedan od razloga zašto se išlo sa sasvim uobičajenim ničim posebnim likom. U svijetu poharanom raznim gadnim beštijama koje vam pokušavaju okončati ovozemaljski život, svaki metak zlata vrijedi. Kada ste iznimno loš strijelac poput našeg Bryana, onda to pravilo vrijedi i troduplo. Tu je i onaj dobro poznati osjećaj naznake što vas čeka u idućoj prostoriji. Znate da je nešto loše i zvukovi koji dopiru iz nje ne obećavaju ništa dobro, no morate smognuti hrabrosti i kročiti ako želite nastaviti put dalje. Fenomenalno pogođeno.
Kada se sve zbroji i oduzme film bih apsolutno preporučio svim ljubiteljima horor filmova, a fanove igara upozorio da pogledaju otvorena uma ne očekujući prevelike poveznice.
Ocjena: 7.5/10
