Naprosto mi je nevjerojatno za povjerovati kako se ove godine navršilo okruglih 10 godina od otvaranja našeg Meeple’s Cornera. Sada kada se sjetim nevjerojatno mi je kako smo uopće uspjeli doći do prostora. Čak i usprkos svim ostvarenim suradnjama i organiziranim događajima još i od prije samog osnutka Udruge, bio sam pesimist koji je vjerovao kako pored većih i dugovječnijih udruga nemamo šanse. I zaista pred nama je s obzirom na ostvareni broj bodova debelu prednost imala Udruga Zamisli. No s obzirom na iznimno loše zatečeno stanje prostora zaključili su kako je prostor preveliki financijski zalogaj za dostojno ulaganje. Tu smo nastupili mi, koji nećemo se lagati, smo također bili zatečeni iznimno lošim stanjem. Osim temeljitog čišćenja oceana prašine i nepreglednih slojeva paučine, zidovi su bili ogoljeni, parket prljav od skorenih taloga prljavštine, nije bilo nikakvog sustava grijanja, osvjetljenje je trebalo srediti, a od vode je bila jedna mala pipa. Ako se može povjerovati u podrumu je bilo još gore stanje. S obzirom na naše iznimno skromne financije, čak i koliko toliko minimalističko preuređenje je bio golijatski podvig. No uz iznimno visoki entuzijazam i vrijedne volontere, te brojne drage ljude koji su nas dodatno financijski pogurali, uspjeli smo i nemoguće.
Sam dan pred otvorenje smo i dalje imali rasprave vezane za naziv novog prostora. Prijašnji prostor u podrumu u Bogovićevoj koji smo iznajmljivali, smo jednostavno maštovito oduvijek zvali “Prostor”. No sada ipak s našim pravim mjestom okupljanja, htjeli smo i dostojno ime. Svakakve ideje su bile u opticaju dok se nismo složili da ima veze s malim čovječuljkom – meeplom koji je ionako službena ikona udruge. Voljeli bismo da je mogao biti više domaćiji naziv, no brzo smo zaključili kako “Kutak Malog Čovječuljka” ili “Čovječuljkov Kutak” zvuči previše čudno. Tako da smo se odlučili za univerzalniji “Meeple’s Corner”. Budimo realni puno je zvučnije i fora.
Prostor je uz skromne ceremonije svečano otvoren u petak 28. listopada 2016. godine. Više o tome možete pročitati u sljedećem članku – Svečano otvorenje Meeple’s Cornera.
Čak i uza svu uloženu ljubav i energiju, prostor je i dalje djelovao otužno skromno. Zidovi su bili prazni, stolice i stolovi su bili sklepani iz više izvora. Neki su se i klimali pa je trebalo pripaziti. No najveći problem je definitivno bila poštena hladnoća zimi i nesnosna vrućina ljeti. Dobro se sjećam tih dana smrzavanja. Hladnoća je prodirala iz podova čak i kroz čizme s debelim đonom i dva sloja zimskih čarapa. Većinu vremena smo bili u jaknama, a neki čak ogrnuti šalovima i kapama. Za zagrijavanje smo imali tri prastara radijatora na struju i dvije male električne grijalice koje su ispuhivale topli zrak. Smrzavao sam se u debeloj jakni čak i uza sam radijator. U takvim uvjetima bilo nam je neugodno naplaćivati čak i mizernih 5 kuna za cjelodnevni upad i igranje preko 200 različitih naslova. Ipak se prostor morao koliko toliko financijski pokrivati.
Na naše opće iznenađenje i usprkos svemu, igrači ne samo da su dolazili, već je i prostor bivao i više nego dostojno pun tijekom triju termina koje smo imali u počecima. To je bilo petkom, subotom i nedjeljom od 16 i 17h, pa sve do ponoći. Ne jednom smo znali zaružiti i debelo poslije ponoći, što je povratke doma na drugim krajevima grada činilo izazovnim bez osobnog prijevoznog sredstva. Ah te kasnonoćne trke po hladnoći za zadnjim tramvajem i busom, jer idući ide za sat vremena.
Nevjerojatno mi je gledajući sada s odmakom od 10 godina, kako smo znali ugostiti i klince na samim počecima srednje škole, koji su danas odrasli poslovni ljudi sa svojim obiteljima. Drago mi je i pri srcu što većina njih i dalje zna navratiti tu i tamo na pokoju igru. Imali smo i jednu uvijek vjernu obitelj koji su nam dolazili u svakom terminu – mama, tata i dvoje djece; što je prostoru davalo i onaj pravi obiteljski osjećaj. Marijan je inspiriran njima pokrenuo i obiteljski termin nešto ranije nedjeljama, a dvije godine poslije i za seniore – Druženje i igranje društvenih igara za seniore. Tko kaže da je zabava rezervirana samo za klince i mlade?
Od svih novih posjetitelja čast mi je kako smo na samim počecima otvorenja upravo Slavica i ja bili ti koji su po prvi put ugostili našeg sadašnjeg predsjednika, jednog od najvrjednijih volontera, i može se bez zadrške reći najomiljenijeg – Vjeku. Čovjek je toliko zagrizao da je u kratkom roku naučio preko 200 igara iz igraonice, te postao svojevrsna živuća Wikipedia pravila. Kad god je netko zapeo ili imao nedoumicu oko pravila, obraćao se upravo Vjeki. Ni ne čudi što se pokazao pravim materijalom za budućeg predsjednika.
Nastojali smo osim uobičajenih termina igranja održavati i brojna natjecanja, kvizove i sastanke za izradu vlastitih igara. Jedan od prvih turnira koje smo organizirali bio je u našem dugovječnom miljeniku – Održali smo Veliki Race For The Galaxy turnir.
Za razbijanje uobičajene monotonije organizirali smo i određene tematske večeri – Igranje i druženje uz Tolkien igre i slike.
Nije dugo trebalo pa su se polako počeli popunjavati i termini ostalih dana u tjednu, neki čak i na talijanskom :-O Meeple’s Corner: Igranje četvrtkom.
Rad na prostoru i nabavka nove opreme, stolova, stolica nikad nije prestajalo u cijelom ovom dugogodišnjem periodu – Uređenje izloga Meeple’s Cornera.
Nismo se pošteno niti okrenuli, a već smo slavili prvi rođendan – Proslavili smo prvi rođendan Meeple’s Cornera.
S novim prostorom većinu naših DDI-jeva i obilježavanja Međunarodnih dana društvenih igara smo napokon mogli organizirati i u vlastitom prostoru – Obilježili smo Međunarodni dan društvenih igara 2018. Da li znate koja je to logistika preseliti oko 200 igara na neku drugu lokaciju, pa ih ponovno po završetku vratiti i natrag dostojno posložiti na police? 😀
S vremenom prirodno su nam se počeli pridruživati i drugi članovi koji su pokretali vlastite sekcije. Pa smo tako imali minijaturiste, RPG-ovce, i fanove TCG igara – Sekcija za strateške igre s minijaturama, Pokemon turniri. Zbog sveopćeg mira tijekom svojih partija najčešće su bili tematski smješteni u tamnici – podrumu.
Nije opet puno prošlo i došao nam je na vrata već i drugi rođendan. Ovog smo dočekali s novim preuređenjem i po prvi put dostojnim sustavom ventilacije – Rođendan i novosti u Meeple’s Corneru.
Jedan od događaja na koje sam poglavito ponosan, je bilo organiziranje prvog novogodišnjeg dočeka – Novogodišnje dogodovštine iz Meeple’s Cornera. Drago nam je da su tu lijepu tradiciju nastavili i dodatno obogatili vrijedni članovi i volonteri nakon nas.
Drugi veliki događaj na koji sam ponosan je bila udrugina organizacija prvog hrvatskog turnira u megapopularnim Settlers of Catan iliti Catan skraćeno, a koji se održao upravo u Meeple’s Corneru – Održali smo prvi Hrvatski Catan Turnir 2019.
Naš pobjednik Mirko Bojčić predstavljao je Hrvatsku na velikom međunarodnom turniru u Ultrechtu u Nizozemskoj. Onda se pojavio kleti Covid pa su kvalifikacije održavane online, no od 2022. godine smo ponovno imali natjecanje u Meeple’s Corneru – Odigran Kvalifikacijski Catan turnir 2022. Dotad smo Slavica i ja pošteno bili izvan krugova uslijed novootkrivenih roditeljskih obveza. Udruga i Meeple’s Corner je lijep nastavio priču dalje s novim svježim članovima koji su dodatno oplemenili i doprinijeli prostoru i radu udruge.
Ja sam još znao tu i tamo svratiti nakratko podići zaštitne tuljce za karte ili koju igru putem narudžbe, no pošteno igranje u prostorima udruge nismo imali već 4 – 5 godina. Sve do ove subote 10.10.2026. kada je Meeple’s Corner slavio spomenuti desetogodišnji jubilej. Za Elenu su se pobrinuli baka i djed iz okolice Karlovca, tako da smo imali slobodne ruke. To je nažalost značilo da smo u petak ostali nešto kasnije budni, tako da uz kasnije buđenje i spremanje nekih stvari po stanu, ja sam bio spreman tek oko 16h. Slavica će mi se pridružiti nešto malo kasnije.
Stigao sam taman da propustim kviz budući da su timovi već bili oformljeni, ali zato taman da dočekam Žarka koji je stigao malo poslije mene. Obojica smo prvotno u planu imali samo se podružiti i popričati s ljudima, no vedro raspoloženi Edvin nas je uzeo pod svoje okrilje i vješto ubacio u partiju Long Shot: The Dice Game. Riječ je o brzoj i zabavnoj igri za 1-8 igrača, gdje se vrše oklade u utrci konja. Tijekom igre igrači mogu utilizirati određene akcije poput kupovine konja, bacanje oklada, utjecati na samu trku, ili koristiti specijalne sposobnosti. Na svojem potezu igrač baca dvije kocke, jednu D8 i drugu D6. Veća D8 označava boju konja, a D6 za koliko će se taj konj pomaknuti na stazi. Prema rezultatu D8 kocke, igrači imaju određene akcijske mogućnosti na raspolaganju. Klađenja su moguća samo do trenutka kada određeni konj prijeđe zadanu liniju, no postoje mogućnosti kako i to zaobići te kladiti se na određene konje do samog foto finiša. Jednom kada tri konja prijeđu zadanu startnu liniju igra završava, te igrači prijelaze u fazu zarade, to jest bodovanja. Igrač s najvećom ostvarenom zaradom je pobjednik.
Naoko jednostavna zabavna igra obiluje mnoštvom mogućnosti kako doći do pobjede, i zapravo nije lagana kako se može učiniti na prvu. Žarko i ja smo se pošteno namučili dok se nismo malo bolje ufurali u igru. Edin je uspio igru popuniti do maksimalnog broja igrača, tako da je kaos što, kaj i kako radi bio naprosto preplavljujuć. Ostao sam iznenađen kako sam usprkos tome bio bodovna sredina, a Žarko je bio čak i drugi igrač. Bez ikakve sumnje uvjerljivo je pobijedio Vjeko sa 138 bodova, slijedio je Žarko sa 113, pa Žac 102, Edin 101, ja 96, Jura 90, Dean 85 i Tomislav 64. Velika preporuka za igru, a s obzirom na broj igrača teško da će netko izvisiti. Hvala Edinu na novom iskustvu 🙂 .
Taman po završetku je došla i Slavica. Ja sam se odgegao malo protegnuti noge i podružiti se s drugim ljudima koje nisam vidio cijelu vječnost. Toliko tapšanja po ramenima i toplih zagrljaja nisam nikad iskusio. Slavica se za to vrijeme s Mislavom II, Žarkom i Edinom upustila u testiranje Edine najnovije prototip igre – Bonaca. Riječ je o brzoj kartaškoj igri za 2-4 igrača, gdje je cilj igre uhvatiti što više i što raznolikiju ribu. Karte riba se promiješaju i poslože u pet različitih kupova,prema dubini mora. Po jedna karta svakog kupa se otkrije. Igrači na raspolaganju imaju dvije karte ronioca i jednog ribara u barki. Na svojem potezu igrač uzima jednu od otkrivenih karti i polaže na stol, nova karta iz uzetog kupa se automatski otkriva. Alternativno umjesto otkrivene karte, igrač može uzeti nasumično jednu skrivenu kartu s određenog kupa. Igrači polažući karte na stol tako zajedno kreiraju more s različitim morskim životinjama. Pritom valja poštivati dimenzije koliko karata može ići u širinu, ali i duljinu, iliti u našem slučaju dubinu. Svaka karta osim određene morske životinje predstavlja i određenu morsku dubinu na kojoj se može pronaći. Pa se tako karte različitih dubina ne mogu postaviti u istoj ravnini. U ključnim trenucima igrači će umjesto karte mora postaviti i jednog od svojih ronioca ili ribara. Jedan ronioc hvata, to jest boduje sve karte u ravnini u kojoj se postavi, drugi sve karte koje se nalaze oko njega (gore, dolje, lijevo, desno), a ribar boduje sve karte po dubini u redu u koji se postavi. Postoji ukupno pet različitih morskih životinja za bodovanje. Ribe, zvjezdače, meduze i raže donose broj bodova u odnosu na brojku pojedine jedinke koliko ih se pokriva u omjeru 1 / 1, 2 / 2, 3 / 4, 4 / 7, 5 / 11, 6+ /16. Kornjače donose fiksnih dva boda za svaku jedinku. Ako se uspije pokriti set od svih 5 razliitih vrsta, tada se dobiva 6 dodatnih bodova, ili 3 boda ako se uspije pokriti 4 različite vrste.
U zadnjoj inačici doslovno večer prije samog događaja, Edvin je dodao i strelice na neke od morskih karata sa životinjama. Pa tako sada i neke od karti koje inače ne bi bile u krugu dohvata ronioca, ako strelica pokazuje prema njemu i ta karta se boduje na kraju igre. Slavici se toliko svidjela da je odigrala tri partije za redom.
Negdje po završetku druge partije, u kojoj sam imao priliku čak i ja sudjelovati, imali smo svečano puhanje svječica rođendanske torte, uz još svečanije govore predsjednika Vjeke i potpredsjednika Žarka. Neću lagati očekivao sam nešto dulji govor, no poruka je bila jasna, idemo dalje uz obilje dobre zabave i zajedništva i u idućih 10 godina Meeple’s Cornera. Po završetku slatke degustacije svi su se vratili svojim stolovima. Nisam spomenuo da je od hrane bilo obilje štrukli, štrudli od višanja, grickalica, raznog pića, a jedna voditeljica je pripremila i obilje čokoladnih mafina. Slavica se kunula da su to bili najbolji i najčokoladniji mafini koje je dotad kušala u životu. Velike zahvale neimenovanoj junakinji.
Slavica se vratila i trećoj uzastopnoj partiji Edinove Bonace, dok sam ja odlučio baciti oko na enormnu kolekciju igara. Negdje kod otvaranja treće kutije Antun me uhvatio za rukav da mu se pridružim s ekipom za susjednim stolom. Obećao je brzu i zabavnu igru. Nije me još prevario dosad pa nisam vidio razloga zašto ne. Slavica je taman završavala s partijom Bonace pa sam dozvao i nju da nam se pridruži kao šesti član.
Zapazivši kutiju igre kad ju je Antun postavio na stol, prema ilustraciji prva pretpostavka mi je bila da se radi o laganoj dječjoj igri. Savršeno, još jedna igra koju možemo već sad zaigrati s Elenom. No kad sam vidio karte na engleskom entuzijazam mi je brzo splasnuo. Daleko od toga da je riječ o teškoj igri, pravila se nauče u manje od minute, no poznavanje engleskog kao i umijeće čitanja je neophodno. Magical Athlete je brza trkačka igra za 2-6 igrača. Premisa je naoko vrlo jednostavna, igrači u ulogama komičnih šašavih likova bacaju kocku i za rezultat pomiču svojeg lika prema cilju. Prva dva igrača koji prođu kroz cilj dobivaju određene bodove te time jedan krug igre završava. Da bi se igra ipak dodatno začinila, svaki lik je unikatan s posebnim sposobnostima navedenim na pripadajućoj karti. Na početku igre igrači nasumično dobivaju četiri lika, te odabiru po jednog koji će sudjelovati u svakoj utrci. Igra se kroza ukupno četiri utrke koje se izmjenjuju između normalne strane i divlje strane, koja ima polja s raznim zamkama, bonusima i drugim dodatnim ludorijama. Svi likovi iz jedne utrke ne mogu sudjelovati u drugima unutar jedne partije. Na kraju četvrte utrke igrač s najvećim brojem bodova pobjeđuje.
Igra je iznimno lagana za naučiti i nevjerojatno šašavo zabavna. Kombinacije određenih likova koji sudjeluju u pojedinim utrkama mogu dovesti do zaista urnebesnih situacija. Nismo se već jako dugo toliko dobro zabavili i nasmijali uz neku igru, topla preporuka.
Po završetku bilo je već oko 22h pa smo nas dvoje odlučili zaključiti našu proslavu rođendana. Bilo je lijepo vratiti se u neka stara manje obvezujuća vremena i susresti se ponovno s toliko dragih ljudi, neke od kojih već nismo vidjeli po par godina. Obećali smo i sebi i ekipi da ćemo češće navraćati. Vrijeme će pokazati koliko ćemo se držati tog obećanja.
