Out of the threshold #7: Gledali smo Alien: Romulus

++++++++++MU / TH / UR 6000++++++++++

 

+++Receiving Urgent Transmission+++

+++Authentication Alfa+++

+++Origin :: Cinestar System:: +++

——Begin Message——

Kao veliki Alien fanovi normalno da nismo smjeli propustiti posljednji toliko najavljivani nastavak/preteču franšize. Posljednji put kad smo bili u kinu je bilo za moj rođendan 2017. godine, kada me Slavica odlučila iznenaditi kupivši karte za Alien: Covenant. Reći ću samo da nismo bili u kinu od tog filma, toliko o tome koliko nam se “svidio”. Tako da nakon zadnja dva razočaranja (Prometheus i Covenant), ovaj film mi je bio prijelomni hoće li se u potpunosti dići ruke od franšize, kao u slučaju Ratova Zvijezda. Sva sreća pa ovoga puta nismo ostali razočarani, daleko od toga.

Iako smo dogovarali gledanje u većem društvu s prijateljima, finalizirati dogovor s malim uključenim djetetom koje još nije toliko naviklo biti odvojeno od majke i oca je ravno nemogućoj misiji. Srećom pogodila nam se jučer savršena situacija da su baka i deda mogli uskočiti, pa smo se barem Slavica i ja nenadano zaletjeli do obližnjeg Avenue Malla u Cinestar. Plan i organizacija su doslovno bili sprovedeni u par minuta. Izabrali smo termin u 17:10 sati, taman lijepo dok ja stignem s posla.

U navedenom terminu smo zatekli gotovo pustu dvoranu 8, što je na neki način bilo i dobro i loše. Dobro zbog mirnijeg ambijenta, ali loš predznak kvalitete koja nas očekuje. Nadali smo se ipak da je to do ranog termina.

Kada su se svijetla u dvorani u potpunosti ugasila, i kada se na velikom platnu moglo vidjeti samo jednako mračni svemir prošaran tu i tamo kojom zvjezdanom točkicom, srce je kucalo na najjače. Dva sata poslije kada se dvorana ponovno zasvijetlila umjetnom svjetlošću, odsjedili smo u naslonjačima posljednji sve do samog konca odjavne špice. Osjećaj je bio woooow, to je Alien film koji smo već godinama čekali. Toliko smo bili oduševljeni da bi ga po omiljenima svrstali na treće mjesto u franšizi, odmah nakon Aliena i Aliensa. Da se razumijemo film ima svojih mana, ali su zaista minorni u odnosu na sve ostalo.

Prvo zbog čega smo imali ogromno olakšanje je što film ne pati od upetljavanja moderne aktivističke politike. Tako da likovi djeluju prizemno i uvjerljivo, a mladi glumci su napravili zaista fenomenalan posao.

Drugo veliko oduševljenje je što film ima onaj pravi Alien duh i djeluje kao punokrvni nastavak originala. Tu je primarno zaslužna odlična estetska izvedba gdje je savršeno pogođen onaj industrijski retro izgled iz originalnog filma iz 1979. godine. Odmah na prvu je vidljivo kako je cijeli tim koji stoji iza filma iznimno držao do toga da pogodi tu pravu nijansu uvjerljivosti. Zapravo film djeluje kao ljubavna posveta svih prijašnjih uradaka, primarno Aliena i Aliensa, ali sam uočio i instance Alien 3 i Ressurectiona, pa čak i odlične PC igre Alien: Isolation. Prvi dio filma je polagani atmosferični Alien film, a od druge polovice i pred kraj postaje Aliens film s pregrštom akcije i eksplozija.

Treće veliko oduševljenje je atmosfera, koja opet se najbliže približila originalu nakon Aliensa. Četvrto je povratak staroj dobroj fizičkoj mehatronici i uporaba stvarnih fenomenalno oblikovanih lutki i skulptura, a zbog čega još od drugog filma modeli aliena nisu izgledali toliko fenomenalno zastrašujuće uvjerljivi. Treba svakako istaknuti i fenomenalne i prekrasne vizuale na razini kvalitete viđenih u Prometheusu, a taj film je bio gotovo duplo skuplji i malo je čak otišao za moj ukus u ekstravaganciju po tom pitanju.

Muzika je ambijentalna s odličnim prizvucima prepoznatljivih uzoraka iz Aliena, Aliensa pa čak i Prometheusa, a s kojima se odlično uklapa.

Priča je OK. Radnja prati mladu djevojku Rain, siroče čiji su roditelji umrli iscrpnim radom za koloniju Jackson’s Star u posjedstvu Weyland-Yutani korporacije. Tu je još i njezin posvojeni brat Andy, zapravo rashodovan android kojeg je Rainov otac spasio i preprogramirao da mu čuva kćer i pravi joj društvo. Djevojka sanjari o otplaćivanju svojeg duga kompaniji i odlazak na drugi najbliži teraformirani planet Yvagu udaljen 9 svjetlosnih godina. Međutim nakon što joj je ugovor s firmom prisilno produžen nema izbora nego pridružiti se bivšem momku Tyleru, njegovoj sestri Kay, rođaku Bjornu i njegovoj djevojci, a koji su skovali plan upada na napuštenu Weyland-Yutani stanicu u orbiti i preuzimanju krio stanica potrebnih za bijeg na Yvagu. Za to će im trebati posebno Andyjeva pomoć, budući da on kao bivše vlasništvo kompanije ima ulazne pristupe. Rain iako ispočetka nevoljno, ne vidjevši druge opcije pristaje na poziv. No postoji jedan problem, stanica ima svega 36 sati prije nego se sunovrati u jedan od planetoidnih prstenova, a drugi puno veći problem će oni sami probuditi na stanici.

Ništa originalno ni još neviđeno, ali drži vodu i ima jasni uvod, zaplet i rasplet, a likovi imaju jasne i razumljive zadane ciljeve.

Što se tiče negativnih strana, iako sam uživao u nekolicini što sitnih što većih posveta na prijašnje filmove, od sredine filma i pogotovo pri kraju mi ih je već bilo zaista mukotrpno previše. Pogotovo nekih koji su djelovali neprirodno i potpuno isforsirani. Očito je da je redatelj Fede Alvarez i ljudi koji su sudjelovali u produkciji radili svoj posao s puno ljubavi i pažnje prema prijašnjim filmovima, poglavito prva dva, ali treba ipak povući finu liniju umjerenosti. Neki segmenti filma se čine kao da je AI prekopirao segmente prijašnjih filmova i malo ih modificirao.

Priča iako je koherentna i smislena, na nekim instancama je žrtvovana radi bržeg tijeka radnje. Poglavito tu mislim na iznimno zbrzan ciklus alien razvoja. Dok je u prijašnjim iteracijama to bio proces koji je trajao i po nekoliko sati, možda čak i dan dva ili tri, što je opet brzo gledajući nama poznate cikluse razvoja života, u Romulusu se tu radi već o svega o kojoj minuti. Znači od Facehugger impregnacije domaćina, do Chestbustera, do odrasle Dron jedinke, treba svega 10-15 minuta. Tako da mislim da se moglo to malo bolje ispolirati da radnja ne bude taocem tempa filma.

Ima još nekih sitnih stvari koje nemaju nikakvog smisla osim u vidu brzog guranja radnje naprijed. Npr. zašto se ormarić s visokokalibarskim oružjem drži u strogo povjerljivoj laboratorijskoj sekciji svemirske stanice. No srećom takve stvari iako su poput trna u oku, ne kvare cjelokupni dojam.

CGI je sveden na minimum, osim očitih segmenata vezanih za svemir i neke pozadine koje se ne mogu riješiti drugačije bez da izgledaju toliko dobro. Ima jedan segment filma gdje CGI na momente izgleda fenomenalno i impresivno, a na nekima katastrofalno. No ne smijem u detalje oko toga jer je iznimno bitan dio filma, pa ću reći samo da ćete znati o čemu sam mislio kada vidite na svoje oči.

Konačni dojam. Iako bi navedene zamjerke nekima mogle pokvariti doživljaj, generalno smo dobili jedan od boljih Alien filmova kakav smo već godinama iščekivali i željeli.

Ocjena: 8/10

 

Ovo su Mislav i Slavica, posljednji preživjeli kinodvorane 8.

Odjavljujemo se….

——End  Transmission——

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)