Epizoda #50: Igraći krug se širi

Nažalost životne obaveze uzimaju svoj danak pa od zadnjeg pisanja se nije baš igralo onoliko koliko bi se voljelo. No to ne znači da ono malo što se igralo ostalo vrijedno pamćenja.

A vrijedno pamćenja će nam definitivno svima ostati zanimljiva partija Battlestar Galactice 01. svibnja, a u koju smo po prvi put odlučili uključiti i Andreu. Ali prije započinjanja neke teže igre s mehanikom pritajenog izdajnika, valjalo je započeti od nekih osnova. U tom slučaju koja li je poznatija i jednostavnija igra od The Resistance.

Dva suprotstavljena tima. S jedne strane imamo hrabre borce za slobodu, koji raznim diverzijama nastoje oboriti vladavinu Imperija, dok s druge strane imamo imperijske špijune koji su se uvukli u njihove redove. Prljavi izdajnici koji nastoje sabotirati misije. Fora je u tome što se prilikom postavljanje igre izdajnici međusobno poznaju, dok dobri momci ne znaju kome mogu 100% vjerovati.

Svaku rundu idući u krug, jedan je igrač u ulozi vođe tima koji bira koje članove će povesti na misiju. Jasno pritom moraju dobro paziti kome mogu vjerovati. Dovoljan je svega jedan saboter da cijela misija propadne. Osim ako i sam vođa tima nije izdajnik, onda ostali dobri igrači moraju svakako spriječiti okupljanje takvog tima i slanje na misiju. Jednom kada su se svi složili oko odabira, tim odlazi na misiju i svaki član potajno odabire kartu prolaza ili pada, u ovisnosti naravno o svojoj ulozi. Dovoljna je samo jedna karta sabotaže i misija pada u vodu.

Sama bazna igra nam nikad nije bila neki vrhunac zabave, osim ako nam nije bilo do žustrog upiranja prstom u koga god da se sumnja, pritom ne imajući nikakve stvarne argumente za optužbe. Brojne naredne inačice i igre su to puno bolje to ispolirale.

Odigrali smo dvije partije za zagrijavanje.

U prvoj su Jura i Slavica bili izdajnici, dok smo Miljenko, Andrea i ja bili dobri momci i djevojka. Međutim nepovjerenje između Miljenka i mene je bilo toliko intenzivno da jednostavno nismo imali nikakve šanse.

U drugoj partiji je ponovno Jura bio izdajnik, no ovoga puta sam mu se ja pridružio u nečasnom partnerstvu. Miljenko me držao na zubu još iz prethodne partije, a nisam osjećao ništa bolje vibre ni sa Slavičine strane. Tim lakše je stoga bilo Juri zadobiti njihovo povjerenje i uspješno sabotirati misije.

Sada kada smo Andrei pobliže dočarali kako izgleda navedeni tip igara, bili smo spremni za prijeći na glavno jelo – Battlestar Galacticu. Ipak da ju ne ubijemo u pojam s brojnim dodatnim mehanikama, nismo uključili i ekspanzije, izuzev nekih likova koji od specijalnosti nisu imali neke od dodataka. Od likova zaigrali su po redoslijedu igranja:
1. Miljenko – William Adama
2. Mislav – Romo Lampkin
3. Slavica – Kara “Starbuck” Thrace
4. Jura – Tory Foster
5. Andrea – Callandra “Cally” Tyrol

Andrea je namjerno išla zadnja kako bismo joj ipak dočarali kako izgleda puni krug.

Igra je započela uobičajeno lagano i polako. Zapravo sve do početka druge faze igre (putovanja do polovice Kobola), nismo imali apsolutno nikakvih sabotaža niti kriza. Bilo kako bilo nakon druge faze smo znali da sada definitivno moraju biti dva aktivna Cylona u igri. Međutim čak ni onda igra je tekla relativno mirno. Počele su nam se događati tu i tamo neke sitne sabotaže, međutim bile su toliko minorne da smo počeli sumnjati da nismo možda pogrešno postavili igru. Jura je u jednom trenutku pobudio određene sumnje pa se našao u zatvoru. Daljnje propitkivanje je razbila Slavica otkrivši se ubrzo nakon toga, podmuklo proslijedivši jednu svoju kartu lojalnosti Miljenku. Je li to bio blef da se svi okrenemo protiv Miljenka, skrećući pozornost s pravog suučesnika (Jure). Bilo kako bilo nismo mogli riskirati, te se ubrzo i on našao u zatvoru praviti društvo Juri. Daljnji tijek igre je dobro išao u korist ljudi, a Jura je iznenađujuće žustro pomagao kad god i koliko je mogao. Pokušaj stjecanja naklonosti u svrhu izbavljanja iz ćuze kako bi nam se u ključnom trenutku zabio nož u leđa, ili iskrena djela nezasluženo optuženog ljudskog bića. Uskoro nam je i tu nedoumicu razbio Miljenko otkrivši se da je uistinu on drugi Cylon. Situacija je bila toliko nepovoljna za Cylone da jednostavno nije imalo smisla dalje glumiti, valjalo je što prije reagirati kako bi se uništilo što se dade uništiti. A imalo se podosta toga za birati što i kako da se sabotira. Galactica nam nije imala niti jednu ogrebotinu na sebi, a svi resursi su bili na maksimumu. Usprkos udaljenosti od 3 do Kobola, činilo se da ćemo i taj kratak put proći laganom šetnjicom. Miljenko i Slavica su i sami bili potpuno letargični po tom pitanju. I onda se u samoj završnici igra počela neočekivano okretati u korist Cylona. Nesretnom kombinacijom rasporeda kriza, a vjerojatno čak i više našim lagodnim opuštanjem, uskoro smo sa svih strana bili okruženi Cylon flotom. Bili smo toliko zaslijepljeni odličnom situacijom po pitanju resursa, da smo zaboravili uočiti kako nismo imali kvalitetnih pilota. Tako da je civilna flota malo pomalo postajala lakim plijenom Cylonskim lovcima, a resursi su nam počeli vrtoglavo padati. Riskirajući populaciju skočili smo naslijepo u hipersvemir čim nam se ukazala mogućnost. Još jedan takav skok i pobjeda je naša. Međutim ponovno su nas dostizale krize napada Cylonske armade, tako da smo ponovno bili u jednakoj situaciji okruženi sa svih strana neprijateljskim brodovljem. Bez ikakve učinkovite obrane ponovno smo bili bespomoćni svjedoci genocida nad civilnom flotom. U trenutku kada smo ponovno imali mogućnost skočiti naslijepo riskirali smo gubitak i preostale populacije, u slučaju da nas kocka ne posluži. A šanse su bile sve samo ne na našoj strani. No radije smo krenuli i na taj očajnički potez, nego li da nam preostalo brodovlje unište Cyloni. Naravno suluda sreća nas nije poslužila i Cyloni su slavili nevjerojatnu pobjedu.

Moram reći kako nam je ovo bila jedna od najnevjerojatnijih partija. Imali smo svojedobno sličnu situaciju 20.09.2013. u staroj igraonici u Bogovićevoj. Igrali smo u 6 igrača i tada pak ljude nije išlo od samog početka. Cyloni i igra su nas razbacivali na sve strane i svako malo smo se provlačili kroz ušicu igle. Na 1/3 igre su neki iz redova ljudi već htjeli odustati, svako malo negodujući kako nema šanse ni smisla, i kako je sve gotovo. No ipak smo ustrajali i fanatično se borili iz situacije do situacije i na koncu uz malo sreće uspjeli pobijediti. U slučaju zadnje partije bili smo toliko zaslijepljeni iznimno povoljnom situacijom po ljude, da smo se jednostavno previše opustili i zanemarili određene opasnosti koje su nam prijetile, a kojih nismo bili ni svjesni. Zajedno u kombinaciji s nezgodno posloženim kartama kriza, te pehom na kocki, i najpovoljnija situacija se u trenutku može okrenuti u nepovoljnu.

U nedjelju 02.05. smo imali roštiljanje i druženje na Boćarskom domu s Tompom i Marijanom. Marijan se pobrinuo za meso, Tompa za izvrsno pripremljene punjene šampinjone i šparoge omotane špekom, dok smo se Slavica i ja pobrinuli za piće i grickalice. Na koncu grickalice nismo ni dotakli s obzirom na pregršt druge fine hrane.

#686: Roštiljanje dan nakon praznika rada

Nakon što smo se obilno najeli, rasprostrli smo dekice po livadi i malo si odrijemali. Neki tek toliko sklopivši oči, a neki pošteno zahrkavši.
Nakon počinka odlučili smo nešto i zaigrati, a to nešto je bio naravno Underwater Cities. Uključili smo iz ekspanzije dodatne igraće karte, specijalne karte i karte bodovanja. Na početku III faze počelo se nešto opasno naoblačivati, a i vjetar je pojačao pa smo svako malo morali hvatati karte. Usprkos neugodnim distrakcijama uspjeli smo na vrijeme privesti igru kraju. Pobijedila je Slavica sa 120 bodova, drugi sam bio ja sa 113, zatim Tompa sa 75, i na kraju Marijan sa 69. Stigli smo taman sve pospremiti i u miru se pozdraviti prije nego je počela kiša.

Iduće druženje je uslijedilo 09.05. kada nas je posjetio Igor iz SKHWAT-a iz Siska. Nakon razornog potresa u Petrinji i Sisku dobio je novi posao u Zagrebu, što znači da se sada i mi imamo prilike više družiti. Kako je već duže vrijeme imao veliku želju isprobati Alchemists, odlučili smo se da zaigramo upravo tu igru. O Alchemistu smo već pisali detaljno davne 2016. na 10 stranici, Epizoda #13: Dogodovštine ljeta Gospodnjeg 2016: Dio I Provod u Ližnjanu. Riječ je o dedukcijskoj worker placement igri za 2-4 igrača koji u ulogama mladih pripravnika nastoje otkriti tajna svojstva pojedinih elemenata.

Igra u naravi nije preteška, ali zbog količine različitih opcija koje se nude, ima poprilično toga za objasniti i razjasniti. Srećom pa nas je Slavica, kao iskusna veteranka, dobro podsjetila/naučila svim sitnim detaljima.

#687: Upoznavanje Igora s čarima alkemije

I inače me ne služi igra, ali u ovoj specifičnoj partiji sam se posebno osjećao kao u mraku po pitanju otkrića svojstava elemenata. Igor s druge strane, kojem je ovo bila prva partija, je apsolutno uživao i opasno konkurirao Slavici. U jednom trenutku su se malo pogubili s rezultatima, smatrajući da je ona druga strana donijela krivi zaključak, ali do pred kraj partije su ipak zaključili da su oboje u pravu. Što meni apsolutno ništa nije značilo bili u pravu ili u krivu, budući da većinu vremena nisam imao pojma o čemu pričaju. Konačni rezultat je bio apsolutni fotofiniš, pa ipak Slavica je pobijedila s 44 boda, Igor je bio drugi sa svega bod manje, i ja sam bio treći sa samo 28 bodova.

Tek 22.05. smo imali iduće druženje, ovoga puta s Miljenkom. Igra odabira je bio dobri stari Terraforming Mars s Elysium mapom. Od kompanija Slavica (plava) je zaigrala s Interplanetary Cinematics, ja (zeleni) s Phob Log, i Miljenko (crveni) s Tharsis Republic. Već na samom početku sam uspio spustiti Immigration Shuttles, računajući da će Miljenko podivljati s postavljenjem gradova. Da se dodatno nakalemim na specijalnost njegove kompanije, odigrao sam u idućem krugu i Pets. Malo je reći koliko me do kraja igre razočarao po tom pitanju. Slavica se za to vrijeme preorijentirala na podizanje razine kisika, istodobno gradeći sigurnosnu flotu pomoću titana. Sva sreća da sam se na vrijeme zaštitio s Protected Habitats, jer su ubrzo poletjeli meteori na sve strane između Slavice i Miljenka.

Nismo se baš iskazali po pitanju sadnji biljaka i drveća, no i usprkos tome igra je napeto završila u trinaestoj generaciji. Konačno bodovanje je bilo jedno od najnapetijih koje smo imali dosad, a sam pogled na rezultate nudi instantno objašnjenje. Pobijedila je Slavica s 87 bodova, ja sam bio drugi s 86, a Miljenko treći s 85. Da smo se dogovarali mislim da ne bi dobili ovakve rezultate.

#688: Vjerojatno najnapetija partija Terraforming Marsa ikad

Nakon toga se Slavici prispavalo pa se povukla u svoje odaje, priuštivši Miljenku i meni mogućnost da zaigramo još jednu igru prije fajrunta. Odlučili smo se za vječnu borbu komunizma i kapitalizma u igri Twilight Struggle. Nasumičnim odabirom Miljenka je dopao SAD, a mene SSSR. Da dodatno začinimo igru odlučili smo po prvi put uključiti mini ekspanziju „Turn Zero“. Ekspanzija nudi alternativne početne postavke igre, ovisno o zadovoljenim kriterijima 6 velikih karti kriza, koje se vuku jedna za drugom na samom početku igre. Ovisno o ishodu kocke pojedinih kriza, navedena karta će imati određeni pozitivni utjecaj na jednu ili drugu stranu. Jasno igrači imaju mogućnost utjecati na krize odigravanjem vlastitih karti utjecaja. Osim karte blefa (CIA i KGB), jedanput kada igrač odigra jednu od ovih karata, trajno ju gubi za odigravanje kod preostalih kriza. Jednom kada se prođe kroz svih 6 kriza pristupa se klasičnom postavljanju igre, modificiranim naravno rezultatima kriza.

U našem specifičnom primjeru alternativne povijesti, Kineski građanski rat se završio tako da su uz pomoć SAD-a Nacionalisti zadržali uporišta na kontinentu, što je za posljedicu imalo da Tajvan počinje igru pod američkim utjecajem i trajno je bojište. Također Formosan Resolution karta se zamjenjuje s Nationalist China, koja je iznimno jaka Američka karta, te China karta započinje igru iskorištena.

U Europi su zato Sovjeti imali puno više uspjeha napredovavši po kolapsu Trećeg Reicha puno dalje od rijeke Elbe. Kao posljedicu Sovjeti su postavljali dva dodatna utjecaja bilo gdje u Istočnoj Europi, te po jedan u Zapadnoj Njemačkoj i Austriji.

Sve ostale krize su prošle ne favorizirajući niti jednu stranu.

Kada je igra krenula, s obzirom na početne postavke, Miljenko je ubrzo zaposjeo većinu Azije izuzev Sjeverne Koreje koju su držali Sovjeti, i Japana koji je bio neutralan. Istodobno sam se ja uspio utaboriti u Europi izbacivši Američke snage iz Francuske i Velike Britanije, te vodeći mrtvu trku za Zapadnu Njemačku. Od zemalja bojišta samo se još Italija tvrdoglavo držala.

Najviše akcije kao i uvijek je bilo na Bliskom Istoku, a gdje su zemlje prečesto mijenjale sustave vladavine. U jednom trenutku se situacija ipak i tu stabilizirala tako što se Miljenko učvrstio u Iranu, Egiptu, Libiji, Jordanu i Libanonu, a ja u Iraku, Saudijskoj Arabiji te nevjerojatno u Izraelu.

No stabilizacija u jednom dijelu zemaljske kugle je samo značilo da će se previranja premjestiti na druge dijelove. Prva na red je došla Afrika, a zatim Sjeverna i Južna Amerika. Do kraja partije većina sukoba se vodila oko dominacije navedenih kontinenata.

U jednom trenutku sam pokušao preuzeti vlast nad nekim zemljama jugoistočne Azije, ali uza veliki trud nisam postigao gotovo nikakve rezultate. Miljenko je imao nešto više uspjeha u svojim diverzijama pa je uspio zaposjesti kontrolu nad Zapadnom Njemačkom.

Po pitanju svemirske utrke Miljenko se cijelu partiju zadržao na početnoj poziciji, dok sam ja sa Sovjetima dogurao do pozicije čovjeka u orbiti. To mi je davalo lijepu prednost eliminiranja po krugu do dvije protivničke karte na svemirsku utrku, plus u headline fazi sam prvo mogao vidjeti što će Miljenko odigrati, prije nego što odlučim što ću ja.

No i ta prednost je bila uzaludna jednom kada smo ušli u 8 krug i „Kasni rat“, a Miljenko je bio 7 bodova u vodstvu. Znajući da ako je uspio izvući kartu Wargames, igra je gotova čim ju odigra. Kao prvu akciju utopio sam jednu njegovu kartu na svemirsku trku, u nadi da uspijem dogurati do pozicije lunarne orbite, što donosi 3 boda. Dobivam naravno 6 na kocki, za prolaz je potrebno 1-3. Miljenko na svojem potezu izvodi puč u nekoj zemlji, ne sjećam se više kojoj jer mi je to u tom trenutku bilo najmanje bitno. Defcon se smanjuje na 2. Ponovno pokušavam dobiti zgoditak na svemirskoj utrci, i ponovno dobivam 6 na kocki. Miljenko predvidljivo na svojem potezu odigrava Wargames i pobjeđuje. U žestini bacam svoju kocku i po treći put je rezultat 6. Htio sam ju u tom trenutku baciti kroz prozor da me Miljenko nije spriječio.

#689: Twilight Struggle

Svejedno bila je to dobra i napeta partija. Treba jako paziti da do Kasnog rata ne postoji prevelika bodovna razlika između igrača.

Već sutradan nas je posjetio Igor, i ovoga puta smo ga naumili podučiti čarima gradnje podvodnih gradova. Slavica je ponovno maestralno obavila posao predavača, tu i tamo dopustivši i meni da uskočim kako bi nadodao još koju riječ. Zaigrali smo s dodatnim igraćim kartama iz ekspanzije, dodatnim specijalnim kartama i kartama za bodovanje. Uključili smo još i unikatne asistente, ali nismo htjeli baš totalno ubiti čovjeka u pojam uvrstivši naprednu verziju igraćih ploča.

Igor je zaigrao tako svoju prvu partiju s Menadžerom (narančasti), Slavica s Graditeljem (plava), i ja s Lobistom (ljubičasti).

Malo nas je zateklo kako se Igor dobro snašao s prvom partijom. Toliko dobro da je prvi izgradio tri grada zasluživši kao nagradu da jedan pretvori biodome, a uspio je i meni pred nosom ispuniti i jedan vladini projekt. Uzimao je dosta puno specijalnih karata koje si je mogao jeftinije priuštiti s obzirom na to da je spustio ispred sebe kartu koja mu je davala popust. Čak je i jednu specijalnu kartu bodovanja uzeo već u drugom krugu. Ova taktika se poprilično kosila sa Slavičinom, budući da je ona imala metropolu koja je bodovala specijalne karte. Što se tiče mene, mislio sam da dosta dobro kotiram, no onda mi je zaključno bodovanje na kraju igre priuštilo hladnu pljusku. Slavica je pobijedila sa 122 boda, Igor je bio drugi sa 115, dok sam ja bio zadnji s 97. Ono kad te novi igrač rasturi nakon tvojih 79 partija. Netko je izgleda malo i predobro objasnio igru.

30.05. nam se napokon pružila prilika da posjetimo Sadistika u Petrinji. Već smo se podosta dugo dogovarali da se vidimo, ali dosad se nažalost svaki put nešto izjalovilo.

Krenuli smo na put odmah nakon obavljanja glasačke dužnosti nešto prije 12 sati. Uz malo krivog navigiranja Google mapsa s moje strane, svejedno smo uspjeli sretno stići u nekih 45 minuta. Domaćini Sadistiko, Marina, i dečki Luka i Frane su nas lijepo primili u prostranom dnevnom boravku na prvom katu kuće. Nazdravili smo žesticama na susretu i prionuli ugodnom pričanju i razmjeni doživljaja i novosti iz proteklih nekoliko mjeseci. Ubrzo je bio spreman ručak pa smo se svi našli za prostranim stolom u samom središtu prostorije. Glavni meni šefa kuhinje je bila pečena janjetina s pekarskim krumpirom i mrkvicama. Bila je još tu i velika zdjela rukola salate s feta sirom, cherry rajčicama i maslinama. Prava gozba kojom smo se sa slašću pogostili.

Kada su nam želuci bili prenatrpano namireni, Sadistiko nas je izveo da nam pokaže radionicu „In my box“. Pritom smo najviše ostali šokirani kada nam je ukazao kako je kuća utonula u zemlju nakon potresa. Srećom nema nikakvih drugih značajnih oštećenja.

#690: Ivanova bogata kolekcija

U radionici nam se prilikom razgledavanja pridružio i Frane, pa smo se svi zajedno zaputili u preuređenu garažu gdje se držalo najveće bogatstvo u kući – respektabilna kolekcija igara. Tu smo se zadržali sigurno barem dvadesetak minuta dok smo prolazili kroz pojedine igre i komentirali iste. Kako je Frane izrazio veliku želju da nam se pridruži u igranju, bili smo pomalo na mukama budući da je većina igara koje smo favorizirali bile za svega do 4 igrača. Frane je najviše favorizirao Xia: Legends of a Drift System, ako ni zbog čega onda prekrasne mape i još ljepših obojenih svemirskih brodova. Sam opis igre niti nama nije zvučao loše, pa smo odlučili dati priliku. Ne sluteći što nas čeka uzeli smo i Everdell i još par lakših igara. Marina baš i nije bila previše oduševljena izborom, ali je svejedno dala drugu priliku.

#691: Ekipa hrabrih svemirskih pustolova

Igra je zapravo jedan veliki otvoreni pješčanik. Hmm kad ovako vidim i pročitam, ovo zapravo zvuči veoma čudno na hrvatskom, stoga ćemo nazvati engleskim nazivom – sandbox. Dakle igra nudi 3-5 igrača da uskoče u svoje osobne svemirske brodiće i u sandbox kompetitivnom štihu prolaze kroz razne svemirske avanture. Svatko na početku počinje s nešto novca pomoću kojeg može konfigurirati svoju početnu malu letjelicu. Inače svi brodovi su potpuno unikatni, čak i početni. Neki će biti iznimno mali i brzi no s jako malo prostora za nadograđivanje i pohranjivanje tereta, dok će oni veći imati iznimno puno prostora će biti značajno sporiji. Od stvari za nadograđivati tu su brodski motori, štitovi, laseri, rakete i brojne druge zgodne stvarčice. Dolaze u različitim veličinama, time shodno i snazi, a svaka ima i određene unikatne specijalnosti. Svaka letjelica se sastoji od praznih polja, a unutar kojih možete postavljati svoje nadogradnje. Ima par iznimaka nadogradnji koje mogu stajati i dijelom izvan polja letjelice, dok god je jedan bio položen na jednom polju unutar.

#693: Moja leteća muha

Nakon početnih postavki i slaganje početnog poznatog svemira, dalje je na vama kakvu igru želite igrati. Želite li biti miroljubivi trgovac koji putuje s planeta na planet kupujući i prodajući raznorazne resurse, želite li biti hrabri pustolov koji će istraživati brojna neistražena svemirska prostranstva, možda želite biti pirat koje će napadati i otima ljude i njihova dobra, ili predstavnik reda koji će istima stajati na kraj, ili možda želite biti lovac na ucjene.

No pitate se koja od svih tih mogućnosti nudi najbolji i najbrži način za pobjedu. Odgovor je sve, jer sami birate misije na određenim lokacijama te ovisno o tome se preorijentirate u svojim zanatima. Svaka misija nosi određen broj bodova i naravno novca. Što je misija teža to će biti bogatija nagrada. Na početku igre si sami zadate do koliko bodova ćete igrati od maksimalno 20. Tko god prvi dođe do zadanog broja bodova je pobjednik. Što više napredujete na traci bodova tako raste i vaša titula kapetana. Neću ulaziti u apsolutno sve nazive. Počinjete s nepoznatim, prva je Svemirsko smeće, a zadnja 20 pozicija Legendarna legenda.

#698: Bodovni pragovi i titule za pobjedu

Ali kako se igra uopće igra? Pa svaki igrač ima na svojem potezu do 4 akcije koje može iskoristiti na jedan od raznih načina, ovisno o mogućnostima nadogradnji vašeg broda. Ako ćete se htjeti pomicati uzeti ćete akcijsku oznaku i položiti ju na jednu slobodnu poziciju motora, ako ćete htjeti pucati na nekoga na daljinu stavit ćete na rakete itd. Naravno ponekad nećete htjeti ili moći iskoristiti sve raspoložive. Za sve što koristite uvijek bacate i pripadajuću kocku. Akcije koje ste koristili u tom krugu, nakon toga premještate na svojoj igraćoj pločici na poziciju „Disarmed“. Na početku idućeg kruga svaku akciju koju želite povratiti u „Armed“ morate aktivirati s energijom. Svaka letjelica započinje s određenim brojem energije koja se troši na ovaj način. Jasno ima jednako tako raznih opasnosti koje vam mogu iscrpiti energiju, a vjerujte nema gore stvari od plutanja svemirom na impulsnom pogonu. Energiju možete ponovno napuniti sletjevši na neki od planeta, ili ako imate određenu specijalnost koja vam to omogućuje.

U igri se pojavljuju različite vrste planeta, maglica, anomalija, opasnih asteroida, pirata, neutralnih trgovaca, predstavnika reda, i brojnih drugih stvari koje igru čine toliko bogatijom i zanimljivijom.

Po redoslijedu igranja zaigrali smo sa sljedećim početnim letjelicama:
Mislav – Puddle Jumper
Slavica – Vagabond
Frane – Persistant Memory
Sadistiko – Numerator
Marina – Easy Tiger

Za pobjedu smo si zadali da igramo do 8 bodova i titule „Značajan raketar“.

U pojedinim trenucima u igru su ušli i neutralni botovi trgovca, policajca i pirata, a koji su se ponašali sukladno svojim specijalnostima. Trgovac je išao od planeta do planeta prodavajući robu i time skupljajući sve više novca mameći igraće da prijeđu u kriminalce tako što ga napadnu i opelješe. Policajac je do određene udaljenosti letio prema najbližem igraču koji se ogriješio o zakon, ili do pirata. Pirat je osim policajca napadao sve koji bi mu se našli u blizini.

#694: Početni poznati svemir

Kako smo na početku bili suzbijeni na jako malom prostoru, na početku se svatko od nas bacio na istraživanje novih svemirskih prostranstava. Kasnije je tu tradiciju u Star Trek stilu nastavila najviše Slavica. Sadistiko se preorijentirao u trgovačke vode sakupljajući resurse iz opasnih predjela i prodavajući ih na raznim planetima. Ja sam lutao svemirom od jedne lokacije do druge u nedoumici što želim točno od života svemirskog pilota. Skupljao sam pritom razne misije no ubrzo zaključio kako to na početku baš i nema previše smisla dok nije otkrivena većina svemira. Tipa misija ti kaže pokupi nekoga na lokaciji A i prevezi na lokaciju B, a niti jedne od dvije lokacije još nema u igri. Svejedno sam zadržao barem misiju atentatora na igrača koji mi sjedi slijeva. Hoćete li pogoditi tko mi je sjedio s lijeve strane.

#695: Pogodite tko mi je sjedio slijeva

U jednom trenutku sam u bespućima svemira nabasao na odbačenu vrijednu rudu i u želji za što bržom zaradom sletio na planet propalica, ubojica, lopova i raznih drugih nitkova. Time sam se učlanio u grupu traženih faca od snage reda i mira. I ne samo njih. Frani se također učinilo zabavno da bi u ulozi lovca na ucjene me mogao privesti pravdi za određenu novčanu kompenzaciju. Srećom prilikom jedinog našeg kratkog susreta uspio sam umaknuti njegovim raketama i kroz nestabilnu crvotočinu proći na drugi kraj svemira. Frane se nakon toga odlučio preorijentirati na sakupljanje resursa i prodavanje istih. Uspio je zaći u opasno asteroidno polje i prikupiti vrijednu rudu, samo da bi shvatio da ju zapravo nema mjesta nigdje pohraniti na brodu. Kada si je napravio prostora i pokušao ponovno idući krug, ovaj put je bio manje sreće budući da je imao bliski susret s velikim zaleđenim asteroidom. Marina je za to vrijeme ispunjavala brojne manje i lakše misije koje su se ticale uglavnom prevoženje određene robe s jedne lokacije na drugu, ili uskakanjem u pomoć onima koji su se našli u nevolji. Malo pomalo i ubrzo je skupila dovoljno novca da si kupi novi, jači, veći i bolji brod. Slavica je za to vrijeme nastavljala sa svojim svemirskim istraživanjima skupljajući tako bodove, a Sadistiko je i dalje bio marljivi trgovac. U jednom navratu je i sam imao bliski susret s ledenim asteroidom. Ali ništa nije bilo komičnije od toga kada je na Franu po drugi put naletio asteroid dok je pokušavao doći do vrijedne rude. Samo je ljuto konstatirao Sadistiku: „Ti i tvoj led.“, budući da je Sadistiko imao više sreće u svojim opasnim podvizima. Još smješnija je bila Slavičina i Sadistikova interakcija jednom kada je i ona skupila nešto rude i odlučila ju prodati.
Slavica: „Kako ja hvatam ovu stanicu?“
Sadistiko: „Lako!“
Slavica: „Aha, to je samo tako.“
Sadistiko: „Bez greške.“

#697: Nakon kojeg sata poznati svemir se znatno proširio

Kako smo nakon skoro 3 sata igre svi jedva skupili po 1-3 boda, odlučili smo smanjiti bodovni prag za pobjedu na 6.

U narednih sat i pol Marina je prva u tome uspjela, iduća je bila Slavica s 4 boda, Sadistiko i ja smo dijelili treće mjesto sa sakupljena 3 boda, dok je Frane imao 1 bod.

Kao avanturistički sandbox koji nudi raznorazne mogućnosti za pobjedu igra nam se iznimno svidjela. Međutim u igri postoji jako veliki utjecaj sreće, jer za doslovno sve se bacaju kocke (pomicanje, napad, obrana, hoćete li uspjeti skupiti određeni resurs, hoće li vas na svojoj putanji pogoditi asteroid, hoće li vas neka druga nesreća zadesiti dok putujete opasnim predjelima itd.). Druga mana je iznimno dugo trajanje partije. Doduše kako smo zaigrali u max. 5 igrača i kako smo se usput puno zafrkavali, ne mogu toliko okriviti igru što nam je 4 i pol sata trebalo dok netko nije uspio skupiti 6 bodova. Pokušavam si zamisliti trajanje igre do maksimalno 20 bodova. No ipak mislim da nije opet tako strašno, jer iako igra počinje sporo, mislim da jednom kada se dođe do većih i jačih brodova igra se značajno ubrza, pa se vjerojatno već i unutar jednog kruga može ostvariti po nekoliko bodova. Inače igra jako podsjeća na drugu odličnu igru koju već dugo nismo igrali – Firefly: The Game. Koja je od te dvije igre bolja teško mi je reći na malom uzorku odigranih partija.

Bilo je već oko 21 sat, no odlučili smo za rastanak zaigrati još Everdell. Frane nas je morao napustiti da se pozabavi školskom zadaćom, tako da smo zaigrali taman u 4 igrača.

#699: Everdell

Prvo što će vam upasti u oko je ljepota samog dizajna i ilustracija karata. U igri četiri različite vrste životinjskog življa pripremaju svoje zajednice prije nadolazeće zime. Životinje se u igri ponašaju kao u basnama, imaju ljudske karakteristike te se odijevaju i grade različite kolibe, škole, mlinove, farme, utvrde itd.

U naravi igra je jednostavan worker placement gdje skupljate karte i resurse pomoću kojih ih spuštate ispred sebe, a koje vam mogu donijeti neko instant dobro, imaju neki trajni efekt, ili donose pregršt bodova za kraj igre.

Na potezu imate na raspolaganju jednu od tri akcije. Možete postaviti jednog od svojih radnika na neku od slobodnih pozicija i skupiti određene resurse, možete spustiti jednu kartu iz ruke plativši cijenu u traženim dobrima (limitirani ste s 15 karate koliko maksimalno možete imati ispred sebe), ili možete propustiti svoj potez pripremajući se za iduće godišnje doba.

Igra se u 4 kruga od kraja zime do početka iduće, nakon čega se pristupa zbrajanju bodova.
Jasno usprkos laganim pravilima igra nudi cijelu plejadu planiranja i taktiziranja kako doći do pobjede. Iz nekog razloga osjećao sam neku Wingspan vibru, vjerojatno zbog skupljanja karata i resursa, te limitiranosti koliko maksimalno karata možete spustiti ispred sebe u gridu 5×3.

Pred kraj smo već počeli osjećati značajne znakove umora, a bilo je već i poprilično kasno, tako da smo zadnje godišnje doba dosta zbrzali. Nešto prije 23 sata Slavica je ostvarivši 46 bodova izašla kao pobjednica sa svojim miševima, slijedio je Sadistiko s kornjačama i 36 bodova, ja s ježevima i 33 boda, i Marina s vjevericama i 25 bodova.

#700: Ponosni pobjednik Everdella

Pozdravili smo se s našim dragim domaćinima na lijepom prijemu, odličnoj hrani i još boljem društvu, te povevši Luku zaputili se za Zagreb.

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *