Epizoda #47: Centurion protiv samuraja

16.02.2021. Slavica je bila u popriličnoj gužvi virtualnog posla oko škole. Kako sam ja bio slobodan odlučio sam u goste pozvati Miljenka, da zaigramo neke od ratnih igara u dvoje igrača. Jasno Miljenko je ovaj poziv objeručke i rado prihvatio. Tako se pružila prilika da zaigramo dvije omiljene igre koje već dugo nismo igrali.

Prvi na repertoaru se našao Hands in the Sea, poznati prvi veliki sukob između dviju velesila antike – Rima i Kartage.

Nasumičnim odabirom Miljenka je dopala Kartaga (plavi), a mene Rim (crveni).

#645

Posljednji put kad smo igrali 07.09.2020. , pretrpio sam težak poraz s Rimom, stoga je ovoga puta motivacija bila iznimno visoka da se spere ljaga s rimskog imena.

Kao i kod svake partije igra je započela prividno miroljubivo, ekspanzionističkim koloniziranjima i osvajanjima neutralnih gradova. U mojem slučaju to je značilo blitz osvajanje Sirakuze i koloniziranje Tyndarisa na Siciliji, te Alerie na Korzici i Olbie na sjeveru Sardinije. Miljenko je za to vrijeme uspio zauzeti ostatak područja na Sicilijii, dok je na Sardiniji kolonizirao Nuoro i Oristano.

Nedostatak daljnjeg prostora za kolonizaciju je značilo samo jedno – RAT. Ako već mora doći do toga najbolje da budem prvi koji će započeti, budući da je Miljenko s više pridobivenih teritorija skupljao više bodova od mene. Samouvjeren u snagu dviju regrutiranih legija, napao sam Camarinu na jugu Sicilije. Međutim to se pokazala kao iznimno kriva procjena situacije zbog prisustva Kartaške flote koja je podupirala obranu. Tako da iako je bilo tijesno, grad se ipak uspio održati u Miljenkovom posjedu.

#646

Kako bi se osigurao od daljnjih neugodnih iznenađenja, opasao je Camarinu i Thermau snažnim zidinama. Sada mi je samo ostala terenski teško dostupna Enna, a koja zapravo nije imala neke posebne strateške važnosti.

No nisam dobio ni priliku poduzeti novu ofenzivu, jer je ovoga puta ofenziva iznenađujuće i naglo došla s druge strane. Poput početnika uhvatio me potpuno nespremnog, tako da sam ubrzo izgubio Messanu. Da stvar bude gora time mi je razdvojio teritorij na dva dijela, odvojivši od povezanosti s Italijom.

Panika se uvukla u redove, sada se generirala još veća bodovna razlika. Valjalo je što prije poduzeti nešto kako bi se spriječila katastrofa da se protivnik ne okuraži i u iskrcavanju na matični teritorij.

Izveo sam diverziju i preko Olbije iskrcao trupe u Caralis. Ovoga puta je Miljenko bio taj koji je ostao zatečen i nespreman, tako padom grada ovoga puta to bio veliki udarac za sigurnost Kartage. Caralis otvara vrata iskrcavanja u sjevernu Afriku, a to je put prema samom protivničkom srcu. Kako bi me skrenuo s ove primisli, izveo je napad na Tyndaris. Na njegovu nesreću ovoga puta sam spreman dočekao napad i lako ga odbio. Za osvetu konjaničkim prepadima opustošio sam Oristano, a nakon toga je došao je na udar i Hippo Acra u sjevernoj Africi.

Obojica smo krenuli na sve ili ništa, ulažući apsolutno svu raspoloživu snagu koju smo imali na raspolaganju – legije, regularne falange, slonove, raznovrsnu konjicu i cijelu plejadu plaćenika, generala, vođa i trijema. U ključnom trenutku okrenula se karta nasumičnog događaja pod nazivom – „izdajnik“. Šanse su bile na Miljenkovoj strani budući da je rezultat na kocki od 1-2 pogađao Kartagu, a 3-6 Rim. Međutim u toj partiji bogovi zaista nisu bili naklonjeni Kartagi, jer se zakotrljala jedinica. Dio snaga je dezertirao čime je grad s lakoćom pao.

#647

I to je bio početak kraja za Kartagu. Nakon toga je pao i Oristano na Sardiniji, koji sam ubrzo kolonizirao, kao i upustošeni Nuoro. Kartaga je pokušala povratiti Caralis no završilo je s još jednim porazom po nju.

Sada se bodovna prednost polako počela okretati u moju korist, te sam malo pomalo počeo sustizati protivnika.

Taman kad se činilo da ne može biti gore, veliko olujno nevrijeme uništilo je Kartašku flotu u moru oko Sicilije. Kako je moje svećenstvo ovo protumačilo kao još jedan znak bogova, jurnuo sam u napad i na grad Hippo Regius u sjevernoj Africi. No netko je očito krivo pročitao zvijezde, jer su se branitelji uspjeli obraniti.

No učestali pritisak je učinio svoje na stanovništvo, pa se tako grad Hadrumetum odmetnuo od Kartage.

Do kraja igre sam još jednom pokušao nasrnuti na Hippo Regius, a Miljenko na Tyndaris. U oba slučaja je rezultat bio neriješen.

#648

Došli smo tako zadnjeg 12 kruga i finalnog bodovanja. Kada se sve zbrojilo Miljenko je ostvario 95 bodova, a ja 106 osiguravši pobjedu. Usprkos tome ostao je gorak osjećaj da je jedan događaj u potpunosti preokrenuo igru na moju stranu.

Napravili smo kratku pauzu naručivši si nešto za jesti, i do dolaska hrane razmjenjivali smo dojmove partije. Kada smo se najeli iduće se na repertoaru našla Sekigahara: The Unification of Japan.

Nasumičnim odabirom Miljenka je dopala strana moćnog Tokugawa Iejasu (crni), dok sam ja zaigrao sa stranom Ishida Mitsunari (žuti), a koji su se borili za mladog prijestolonasljednika.

Miljenko je krenuo prvi zaputivši se s jakom vojnom snagom iz svoje prijestolnice u Edu, u smjeru mojeg utvrđenja u Uedi. Na sjeveru iz Kinazawe je dopro do Takede. Na svojem potezu ja sam se sa vlastitim snagama iz Himejia zaputio prema neprijateljskom utvrđenju u Miyazu, te iz Aizu u Shirakawu. Idući potez je velika vojna sila iz Eda doprla do Uede i opsjela ga. Ja sam u isto vrijeme napao i dotukao protivničke snage u Sendaiju i Miyazu na drugom kraju zemlje. Početak je bio dobar jer sam sada kontrolirao više dvoraca, a blokirao sam i protivnička pojačanja u Sendaiju.

Uvidjevši da bi se lako mogao naći u nevolji ako brzo ne odreagira, i sjeverne Miljenkove snage su se spustile do Uede, koja sada više nije imala apsolutno nikakve šanse te je utvrda ubrzo pala. Nakon toga dio snaga je preusmjeren prema idućoj utvrdi u Gifi, a drugi dio snaga se išao obračunati s mojima iz Sendaija, a koje su u međuvremenu doprle do Niigata. Sukobili smo se kod Nagaoka i tu sam doživio užasan poraz. Drugi je ubrzo uslijedio kada je velika neprijateljska snaga doprla do Gife, nabrzinu ju opsjela i ekspresno osvojila. Put prema Kyotu i Osaki su bili otvoreni. Imao sam doduše i ja zavidne snage na raspolaganju na ovom teritoriju, ali kako se i druga Miljenkova armija nakon pobjede kod Nagaoka usmjerila u ovom smjeru, ako se uspije spojiti s onom kod Gifu, ne bih imao šanse. Izveo sam stoga opasnu diverziju napustivši Osaku i Kyoto te poharavši Miljenkove slabije snage u Kuwanu, Anotsu, Kiyosu i Okazaki. Miljenkove snage su se odmaknule u Sawayamu, ostavivši tek mali dio da čuva Gifu. Nije zagrizao mamac i krenuo na mene, čekao je sigurnost dodatnih pojačanja, a moje snage su se u pohodima raspale na više manjih dijelova. Kako se i druga Miljenkova vojna grupacija ubrzo približavala, dok bih ponovno okupio i ujedinio sve svoje jedinice, našao bih se točno između dvije vatre. Odlučio sam stoga pustiti ovu sad ujedinjenu veliku silu da polako nastavi svoj put prema Osaki. U slučaju napada na grad znao sam da mogu računati na pričuvne rezerve Mori klana. Zaputio sam se stoga s dijelom snaga pod zapovjedništvom samog Ishide prema Osaki u očekivanju velike finalne borbe. I u redovima Miljenkove vojske je bio sam Tokugawa osobno, tako da je za obje strane ovo bila borba visokog rizika. Umre li u bitci jedan od suprotstavljenih generala, druga strana pobjeđuje. Alternativno ukoliko Miljenko uspije osvojiti Osaku ima mogućnost pobijediti i na taj način.

Našla se tako pod Osakom ova velika sila zapodjenuvši nemilosrdnu bitku do zadnjeg čovjeka. Borba se okretala sad malo na jednu, sad na drugu stranu. Obojica smo grizli zube i preznojavali se nad apsolutno svakom strateškom odlukom, i razbijali glave u kojem ključnom trenutku uvesti koje jedinice u borbu. Morali smo imati na umu ako napravimo krivi potez, da te iste jedinice mogu lako prijeći i na protivničku stranu, ako se pokaže da nemamo potrebnu potporu da ih zadržimo u bitci.

Uza sav trud na koncu jedna strana ipak mora pobijediti, u ovom slučaju za to je bila suđena strana kojom je zapovijedao Tokugawu. Izgubio sam bitku, ali je barem Ishida uspio sačuvati glavu na ramenima i umaknuti. Miljenko je opsjeo Osaku, ali na koncu nije imao više dovoljno snage da ju i osvoji. Kako smo bili u samoj završnici, a u tom trenutku sam ja kontrolirao više ključnih lokacija, činilo se da bih mogao pobijediti. Zadnjim očajničkim potezom Miljenko je pokrenuo sve svoje raspoložive jedinice i razaslao ih da zauzmu lokacije do kojih mogu doprijeti unutar jednog poteza. Sudbina se pritom jako našalila s Ishidom, jer sam ga povukao upravo na jednu od ovih lokacija bitnih za finalno bodovanje. Da stvar bude bolja, Miljenko je demoraliziran neuspjehom osvajanja Osake potpuno zaboravio da se na jednoj od susjednih lokacija krije upravo i moj general. Možete zamisliti njegovu sreću kada je otkrio koga je sve utamanio na putu. Slaba je bila moja utjeha da bih vjerojatno ionako izgubio, jer bi Miljenko uspio zadnjim potezom razmjestiti snage na način da mi preotme određene lokacije i skupi više bodova za finalno bodovanje.

Sve u svemu iznimno zadovoljavajućih i napetih 5 sati igre, nakon čega smo obojica ostali zadovoljni s jednom ostvarenom pobjedom. Da se igrala odlučujuća partija bilo bi zanimljivo pronaći igru gdje bi se mogli okušati rimski centurion protiv samuraja.

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *