U zadnje vrijeme smo se vratili našoj staroj ljubavi – Through The Agesu: A New Story of Civilizationu. Zahvale ponajviše idu novoj ekspanziji s novim čudima i vođama, a koji dodaju dodatni miks zanimljivih kombinacija. Vjerojatno najzanimljivije od svega nam je iščekivanje koji vođe i čuda će se pojaviti u pojedinim partijama, budući da igramo na random miks novih i starih. Teško mi je reći je li do novotarija, ili do naše vlastite evolucije stila igranja nakon dulje stanke, no u posljednje vrijeme smo počeli imati veoma zanimljive i čudne partije. Tipa imali smo partiju gdje smo oboje skoro skroz ignorirali znanost, ili pak kulturu, ili vojsku. Zapravo dosta ekstremne situacije gdje se oboje maksimalno fokusiramo samo na jednu stavku igre. Nigdje se to nije toliko očitovalo kao u posljednje dvije.
U petak 22.05. smo se većinom oboje maksimalno posvećivali kulturi. Na kraju igre smo oboje producirali 28 – 30 kulture. S vojskom smo bili na 5-6 ratne snage, tu i tamo malo povećavajući i gubeći u odnosu na kolonizacije. Na koncu je u toj partiji pobijedila Slavica s 266 bodova, naspram mojih 260. Bio sam poprilično ogorčen jer je na koncu presudio raspored političkih kartica za bodovanje. Posljednja politička kartica koju sam odigrao na svojem zadnjem potezu je okinula onu iz sadašnjosti iz doba III. Peh je bio u tome što je to bila upravo ona za bodovanje tehnologija iz III. doba, koju sam čak i ja postavio računajući da ću na kraju igre imati puno više ovih tehnologija. Imao sam oko 25 znanosti i Steve Jobsa, pa sam se planirao u zadnjem krugu baciti na masovni razvoj tehnologija i dobivanje presudnih bodova za pobjedu. Da nisam igrao zadnju političku ne bih okinuo tu za bodovanje, imao bih puno više tehnologija iz doba III., na što sam mogao skupiti lijepu bodovnu prednost da je ta kartica bodovanja došla u nekom drugom trenutku. Ali ne, ja sam bio pohlepan, igrao političku karticu koja je nosila jednak broj bodova i Slavici i meni, za pišljiva 3 boda odigravanja političke kartice, koja me onda kaznila okidanjem bodovanja one iz sadašnjosti u po mene nepovoljnom trenutku. Pouka naučena.
U subotu idući dan smo imali uzvratnu partiju. Početak mi se nije nimalo dopao. Slavica je kretala prva i uzela je Koloseum, od ostalih čuda iz A doba se pojavio još samo Kolos. Rekoh si evo povijest se ponavlja, budući da sam i u prethodnoj partiji izgubio započevši upravo s tim čudom. No u toj partiji sam čak zaboravio uzeti političke karte na početku III. doba. Krivim to što sam se navikao na prethodnu oslabjelu inačicu Kolosa. Bilo kako bilo poslije mi se ovaj odabir pokazao podosta zgodnim, budući da sam od političkih kartica uglavnom dobivao kolonije, koje sam sve redom i odigravao na političkom potezu. Da zacementiram svoje šanse jeftinog dobivanja kolonija, spustio sam i tehnologiju Kartografije, a koja uza jednu snagu daje i bonus na kolonizaciju. Slavica je sve to očito protumačila kao prijetnju s moje strane, pa je uzela i razvila konjanike, a ubrzo je imala i set falange. Šećer na kraju je bilo dovođenje Genghis Khana, koji joj je davao tri dodatne kulture dok god je jača ili vojno izjednačena sa mnom. Od ostalog je uspjela razviti i Monarhiju.
Za drugo čudo sam uzeo Zabranjeni Grad, a koji se brzom izgradnjom pokazao i više nego korisnim. Slavica se pak odlučila za Silk Road. U tom trenutku su odigravanjem političkih akcija počele u igru ulaziti i kolonije. Iako sam imao lijepe bonuse zahvaljujući Kolosu i Kartografiji, Slavica je na moju žalost vukla većinu političkih karata s bonusima za obranu i kolonizaciju. Tako da nam je omjer koloniziranja bio 50:50. Za svaku koloniju koju bi Slavica kolonizirala na svojem potezu, ja bih uzvratio na svojem. Ako ništa drugo dobivao sam barem malo na vremenu dok Slavica ne krene punom snagom na vojsku. No zato je puno bolje uspijevala ulagati u ekonomiju, razvivši i gradeći željezo i agrikulturu.
Po završetku Silk Roada zahvaljujući tehnologiji Arhitekture, ubrzo je uzela i izgradila i Harvard Koledž. Počela je time dobivati na lijepoj tehnološkoj prednosti nada mnom. Ja sam za to vrijeme uzeo i izgradio Taj Mahal, tako da sam barem ujednačio proizvodnju kulture. Zahvaljujući posjedovanju Ivane Orleanske, imao sam Božji uvid u budućnost nadolazećih političkih kartica. Od vojske imao sam tri ratnika i taktiku legije, što je barem donekle Slavicu odvraćalo od nepoželjnih akcija.
Međutim negdje na sredini II. doba, Slavica je naglo zaokrenula na dodatno jačanje vojske. Spustila je tehnologiju mačevalaca, te izgradila i unaprijedila jedinice. Potom je uzela i spustila Napoleona i taktiku klasične armije. No ni tu nije bio kraj. Uzela je još i Transkontinentalnu željeznicu i u naredna dva kruga ju izgradila, a što joj je donijelo dodatne 5 vojne snage i duplu proizvodnju najboljeg rudnika. Kako bih donekle spriječio kompletnu propast, razvio sam tehnologiju strijelaca te unaprijedio sve svoje jedinice. Tu je donekle mogućnost agresije usporio daljnji ulazak kolonija u igru. To mi je koliko toliko dalo vremena da se i ja posvetim ekonomiji. Uzeo sam James Watta, razvio tehnologiju selektivnog razmnožavanja, te si tako osigurao zadovoljavajuć priljev hrane. Za rudu sam se koliko toliko snalazio uzimanjem i odigravanjem akcijskih kartica za dobivanje resursa. Ubrzo nakon toga sam i ja prešao na novi i bolji sustav vladavine – Konstitucionalnu monarhiju.
U tom trenutku smo već polako ušli i u III. doba. Slavica je dodatno uložila na vojnu snagu razvivši Fundamentalizam kao sustav vladavine (+6 vojne snage/ -2 znanosti), također je razvila i tehnologiju zračnih snaga i izgradila odmah jednu jedinicu na njima (+5 vojne snage za jedinicu i +8 na duplanje taktike klasične armije). Da stvar bude gora bezobrazno je uzela Gandhija, onemogućivši mi da ga ja uzmem i ima barem donekle neke šanse s osujećivanjem napada. U tom trenutku je bila na skoro 30 razlike u vojnoj snazi. Ako nešto ne poduzmem bio sam u iznimno gadnoj situaciji da izgubim opak broj bodova, ako se odigra Rat za kulturu. Opcija nažalost nisam imao previše. Uzeo sam i spustio Professional Sports, te izgradio odmah jednoga pomoću Urban Growth (+4 snage i 4 smješkića). Izgradio sam još jednog strijelca (+3 snage), te uzeo i spustio Marlene Dietrich. U tom trenutku mi nije ništa značila ni donosila, no računao sam u pomanjkanju drugih vođa da bi se mogla pokazati korisnom. Od ostalih stvari uzeo sam tri rezerve kako bih imao resurse za idući krug, te ideja karticu za dobivanje 6 znanosti.
Napad je naravno kako sam i očekivao uslijedio na Slavičinom idućem potezu, samo što nije bilo toliko devastirajuće koliko sam očekivao. Napala me agresijom i uništila Professional Sports i Alkemiju. Zatim se iz nekog razloga prebacila na masovno unaprijeđivanje čelika. Vjerojatno se nadala nekom dobrom čudu.
Ja sam se na svojem potezu koliko toliko pripremao za najgore. Uzeo sam i razvio tenkove te odmah izgradio jednu jedinicu. Zatim sam za dvije vojne akcije kopirao taktiku klasične armije, tako je Marlene Dietrich napokon došla do izražaja duplanjem jedinice u svrhu taktike. Od ostalog uzeo sam i Military Theory.
Naravno Slavica je na svojem idućem potezu odigrala Rat za kulturu. Zatim je izgradila još dvije jedinice raketa koje je prije spustila, čime se popela na sveukupno ravno 50 vojne snage.
#575
Taman na početku mojeg poteza, nakon odigravanja političke akcije, u igru je ušao Strategic territory. Slavica ga nije htjela ni pogledati, no ja sam poslao jednog strijelca izgubivši 3 vojne snage, no dobivši 4, plus vukao sam pet novih političkih kartica. Između ostalog povukao sam i Shock Troops taktiku, što me navelo na ideju. Spustio sam Military Theory (3 vojne akcije i 5 vojne snage), izgradio sam dvije jedinice tenkova (10 vojne snage), prešao sam s taktike klasične armije na Shock troops (razlika +3 vojne snage), te sam ponovno izgradio jedan Professional sports (4 vojne snage). Sve skupa popeo sam se na ravno 50 vojne snage, jednako poput i Slavice. Rezultat rata je tako bio neriješen i nitko nije gubio kulturu.
#576
Imali smo nakon toga krug primirja, da bi nakon toga došao kraj III. doba i Slavica je izgubila Napoleona. Kako bi kompenzirala gubitak izgradila je još jedinica na raketama i još jednu zračnu jedinicu. Sveukupno se tako podigla na 60 vojne snage. Bio mi je izrazito sumnjiv ovakav razvoj situacije, pa sam se i ja krenuo dodatno vojno jačati. Izgradio sam još jedinica strijelaca, ponovno se vratio na taktiku klasične armije, koja mi je sada nosila 2×8, te sam sa zadnjim resursima rude izgradio još jednog kopljanika iz A doba. Sveukupno me to podiglo na 61 vojne snage, za 1 više od Slavice.
Kada je došlo vrijeme za bodovanje političkih kartica iz III. doba, pokazalo se da sam dobro postupio. Naime Slavica je za finalno bodovanje stavila Impact of Strength, što daje bodove najjačem igraču. Tu je bio još i Impact of Science što je išlo Slavici u prilog, no preostale koje sam ja stavio su više pomagale meni. Za Impact of Colonies sam stekao 3 boda prednosti, za Impact of Progress 10 bodova, Impact of Harmony 8 bodova i Impact of Agriculture 11 bodova prednosti.
#577
Kada se sve zbrojilo i oduzelo ja sam posjedovao 167 bodova, a Slavica 152. Nisam još vidio ženu toliko bezvoljnu i demoraliziranu nakon završetka partije. Imali smo već situacije gdje bi jedna ili druga strana pobijedila sa svega bodom prednosti, ali kao što je Slavica poslije rekla, nikada joj se nije činilo kroza pola igre da će 100% pobijediti, samo da bi izgubila. Više stvari se tu dobro/loše posložilo, kako za koga. Da je Slavica kojim slučajem uspjela prije doći do karte rata, mogla je napraviti enormnu razliku u bodovima dok se ja još nisam stigao vojno ojačati. Prava greška je više bila kada je odlučila uzeti Gandhija i meni ga uskratiti za obranu. Umjesto toga puno bolje bi bilo da je upravo ona uzela Marlene Dietrich. Dobro praktički sve vojne akcije bi joj odlazile na agresije i ratove, no puno više bi me osujetila za ikakvu šansu vojnog jačanja. Bio je tu još peh što nije došlo niti jedno čudo koje bi Slavici odgovaralo da utopi sve te enormne zalihe rude koje su joj se skupile hiperprodukcijom.
#578
#579
Postigli smo novi rekord u forsiranju vojske i najviše kolonija koje su se kolonizirale unutar jedne partije.
