Providnost boga igara osmjehnula nam se tako da Miljenko upravo u ovom periodu iskoristi stari dio godišnjeg. Što je značilo mogućnost da izigramo što je više moguće scenarija T.I.M.E. Stories igre.
Iduća mogućnost se pružila već idući dan od posljednjeg susreta, dakle 24.01.2020. Budući da sam i ja bio slobodan, Miljenko i ja smo odlučili dogovoriti već ujutro od 10h našu tradicionalnu borbu za ujedinjenje Japana.
Nasumičnim odabirom Miljenka je dopao klan Ishida, a mene Tokugawa. Volio bih reći kako je glavni krivac za fijasko koji je uslijedio s moje strane bilo uslijed manjka sna, ali nije bio taj slučaj. Miljenko je doslovno od samog početka pa do kraja diktirao tijek igre. Taman kada sam pomislio kako sam se koliko toliko stabilizirao na jednom dijelu mape, eto već siledžija radi probleme na drugom kraju. Pa me malo oslabljuje na istoku, malo na zapadu, a snage mi se na svim dijelovima malo pomalo rasipaju.
#490 Prije bitke
#491 Poslije bitke
Dobivao je većinu bitaka, što je značilo da je bilo i puno više žrtava s moje strane. A ja sam pak donosio krive odluke, u krivo vrijeme, i na krivim mjestima. Ne znam kojim čudom sam uspio dogurati do kraja sedmog tjedna te kraja igre i zbrajanja tko posjeduje više dvoraca i teritorija s resursima. Rezultati su bili 15 bodova za Miljenka, 12 za mene. Prva Miljenkova pobjeda.
#492 Situacija na kraju igre
Samo trenutak, samo jedan trenutak. Sad sam se dosjetio što je tu bilo po srijedu mojoj slaboj koncentraciji i time lošoj igri. Odmah po dolasku Miljenko me ponudio tzv. čokoladnom šalicom, pravim sladokusnim nektarom za nepce, s dodatkom brandyja kao dodatnom aromom. Siguran sam da je alkohol trebao prikriti i neko jako sredstvo za omamljivanje. Lukavac je taj šogun Miljenko, pravi iskusni, prepredeni lukavac. Dobro je govorio Veljko, čuvaj se Miljenka i kada ti hranu nosi 😀 .
#494 Njami njam njam
Po završetku bacili smo se na pripravu ručka, Miljenko u ulozi samog Jamie Olivera glavom i bradom, a ja poput neimenovanog pripravnika stažista. Taman nam se u to vrijeme i Slavica pridružila da i osobno posvjedoči Miljenkovim kulinarskim sposobnostima. Šalu na stranu sada ću biti malo ozbiljan za promjenu i reći da čovjek zbilja zna s hranom. Bez uvrede Slavica znaš da ti ipak najbolje kuhaš :ljubav .
#495 Jamie Oliver u akciji 🙂
Fino smo objedovali, malo pročavrljali, a onda se bacili na glavni menu dana – drugi scenarij iz T.I.M.E. Stories sage, kodno ime Marcy Case.
Poput prošlog puta za sve one koji ne misle zaigrati scenarij veliki SPOILER ALERT!!!
Pozadinska mjuza za štimung.
Naš nimalo simpatičan zapovjednik Bob nas je informirao da nas ovoga puta šalju u jedan gradić u SAD u godinu 1992. Misija je pronaći jednu crvenokosu djevojčicu, sudeći prema datoj fotografiji, međutim u našem slučaju sada je riječ o već odrasloj ženi. Ne, nije riječ o Slavici, ali bodovi za one koji su pomislili prvo na to 😀 .
Kada smo dobili sve upute i naputke, Miljenko je za svoje tjelesno utjelovljenje u tom svijetu odabrao mišiće našeg tima – tjelohranitelja John Paulsona, Slavica je odabrala ljepotu tima reporterku Fionu Michael, a ja sam pak naravno odabrao mozak tima – FBI agenta Brian Waltersa. Pridružio nam se još i naš vjerni njemački ovčar Trapper.
#497 Započinjanje Marcy Case scenarija Time Stories
Svijet u kojem smo se našli bio je sve samo ne idiličan. Prevrnuti i napušteni auti na sve strane, zgrade iz kojih se vijorio dim, te tragovi borbi i krvi na sve strane. No nije bilo vremena za daljnje razgledavanje. Prolomio se krik iz neposredne blizine i nekolicina suhonjavih i blijedih ljudi je nasrnulo na nas. Imali su iskešene zube kao u bijesnih pasa i predatorski pogled u očima.
„Pucajte im u glavu. To je jedini način“, bio je to glas policajca koji se i sam nalazio u sukobu s pobješnjelima.
Odmah do njega neki zatvorenik je vezan lisičinama urlao da mu se pomogne i oslobodi ga se spona.
Svi smo se pozabavili svojim parom pobješnjelih uspjevši ih nadvladati, nažalost prekasno po policijskog službenika kojeg su dohvatili razmrcvarivši ga. Oboružali smo se oružjem koje smo zatekli na mjestu, Miljenko palicom sa šiljcima, a ja sa sačmaricom koju sam pronašao u prevrnutom policijskom autu. Slavica je pronašla ključeve i oslobodila zatvorenika.
Odlučili smo dati petama vjetra i skloniti se u policijsku postaju. Tamo smo naišli na još trupala i generalno rasulo kao i svugdje drugdje. No barem smo naišli na djelić informacija. Čini se kako je svijet zahvatila nekakva globalna pandemija od koje ljudi postaju poput divljih bezumnih zvijeri i napadaju sve na koga naiđu. Drugim riječima svijet je otišao dovraga. Između ostalog naišli smo i na crvenokosu djevojku vezanu za radijator. Imala je nekakav kod tetoviran na sebi i bila je omamljena nekom drogom. Je li moguće da smo sasvim slučajno već na početku naišli na ženu koju smo tražili?
#498
Nakon toga smo otišli u crkvu, a gdje smo naišli na nekolicinu preživjelih. Između ostalih tu je bio svećenik, misteriozna crna žena i neki jadnik koji je izgledao kao da je prošao kroz svakakve grozote. Miljenko je prišao popričati sa svećenikom, a za kojeg se ispostavilo da je pomahnitali luđak koji žrtvuje potajno svoje župljane bijesnima koje drži zatvorene u svojim odajama. Slavica i ja smo imali više sreće s onim nesretnikom doznavši za njegovu tragediju kako je izgubio iz vida obitelj negdje u šumi.
Iduća lokacija koju smo posjetili je bila srednja škola. Ovdje smo naišli na barikade čuvane od strane naoružanih preživjelih. Jedan se čak i pridružio našoj skupini, ni poslije ćemo otkriti da se nismo baš usrećili jer je bio zaražen. Doznali smo što smo mogli, pritom izazvali okršaj s vođom preživjelih koji je umalo eskalirao u razmjenu metaka.
#500
Sljedeća lokacija koju smo posjetili je bio hotel. Tu smo odmah na početku naišli na ogromnu neman koja se okomila na nesretnu crvenokosu ženu. Uz velike napore uspjeli smo nadvladati zvijer spasivši još jednu drogom omamljenu crvenokosu. I ova je imala na sebi tetoviran kod. Ček koja je sad onda prava Marcy od ove dvije?
Slučaj je postajao sve zamršenijim, stoga je iduća lokacija za posjetu bila lokalna šuma. Tu smo naišli na napuštenu brvnaru, tragove borbe, mrtvaca i … još jednu omamljenu crvenokosu s tetoviranim kodom. OK ovo već postaje izluđujuće. Da stvar bude gora onaj zatvorenik kojeg je Slavica oslobodila se sada okomio na nju pokazavši koji je bio pravi razlog njegove osude. Njegova nova kazna je vjerojatno bila puno blaža od one koju je uistinu zaslužio.
Daljnjom pretragom šume naišli smo na sjekiru, ali i na tužnu sudbinu obitelji onog nesretnika iz crkve.
#501
Nažalost tu nam je već ponestalo vremena, pa nas je sustav povratio u bazu gdje smo se morali suočiti s Bobovom razočaranom facom.
Pri drugom kretanju smo nastojali efikasnije izvesti stvari oko kojih smo se prošli put zadržali. Ignorirali smo zatvorenika prepustivši ga zasluženoj sudbini bijesnih. Nakon istraživanja policijske stanice krenuli smo odmah u šumu, a nakon toga s prikupljenim informacijama do nesretnika u crkvu. Tu smo doznali od njega da je bio član laboratorijskog postrojenja koje se nalazi u blizini, a u kojemu su se vršila testiranja na ljudima. Dobivamo smjernice kako doći do postrojenja te krećemo u tom smjeru.
U laboratoriju nailazimo na preživjelog znanstvenika kojeg spašavamo iz ruku bijesnih poluživih željnih njegova pametnog mozga. Doznajemo od njega pak za postojanje tajnog bunkera, a gdje su se također vršile nimalo časne radinosti na ljudskim subjektima. Od ostalih stvari pronalazimo magnetofon gdje uspijevamo napokon preslušati sve one audio kazete koje smo pronašli na putu. Iz njih doznajemo nešto više o eksperimentima koji su se radili na djevojkama, kao i nešto više o njima samima.
Iduća postaja je tajni bunker gdje uz pomoć spašenog znanstvenika uspijevamo lakše skužiti ulaznu šifru. U unutrašnjosti nailazimo na još jednu omamljenu crvenokosu djevojku, a odmah pokraj nje i protulijek za virus. OK imamo sada tri crvenokose djevojke sa sobom, za jednu znamo da ju moramo spasiti u hotelu od one ogromne nemrtve nemani, međutim koja je od njih Marcy. Uza ostalo tu je i funkcionalan radio pomoću kojeg uspijevamo, pogodivši pravu frekvenciju, pozvati pomoć. Dogovaramo se da nas pokupe na krovu hotela. Na putu pokušavamo spasiti i četvrtu djevojku, međutim sada je ponovno ostalo jako malo vremena, pa smo odlučili produžiti liftom na vrh.
#499
Stupamo na krov samo da bi se našli sa svih strana u okruženju nemrtvima. Osjećamo nagli nalet vjetra i iznad nas se odjedanput pojavljuje vojni helikopter. Pokušavamo se probiti do spuštenih ljestvi kroz horde ruku koje posežu za nama, nažalost prekasno. I po drugi put nam je isteklo vrijeme.
Pri trećem pokušaju dodatno maksimiziramo na uštedi vremena, prolazimo kroz sve lokacije kao i prošli put, uz iznimku što se ovoga puta odlučujemo istražiti što se nalazi na obližnjoj rijeci. Upuštamo se malom brodicom na vijugave rukavce, susrećući se pritom s raznim deformiranim opasnostima. Na koncu dolazimo do lokacije s heliodromom gdje ponovno helikopter dolazi po nas. Kopilot viče iz otvorenih vrata letjelice da nemaju dovoljno mjesta, da im dodamo samo jednu od djevojaka. Ali koju? Bilo je nekih natuknica iz onih audio vrpci, kao i još nekih sitnih tragova, međutim nismo bili u potpunosti sigurni koju djevojku im proslijediti. Na koncu smo se doslovno na blef odlučili na jednu od tri koje smo spasili.
Kopilot vadi neki futuristički uređaj i skenira djevojku i … i … BINGO! Pogodili smo pravu 🙂 . Dopustite da vam zadržimo barem taj djelić tajne ne otkrivši koju točno.
Vid nam se zatamnio crnim zastorom, a kada smo ponovno progledali izvlačili su nas iz naših kapsula pred nasmiješenog Boba, koji nam je čestitao na dobro obavljenoj misiji. Kada su se sva postignuća zbrojila, ostvarili smo 44 bodova.
KRAJ SPOILERA!!!
Jako nam se svidio ovaj scenarij. Za razliku od prijašnjeg akcija nas je pratila na svakom koraku. Također bilo je puno više predmeta za pronaći i koristiti, a i zagonetke su bile dosta lakše, plus priča nam se činila puno koherentnijom i jasnijom.
Nastupila je pauza od četiri dana, tako samo treći po redu scenarij zaigrali kod nas 28.01.2020. A Prophecy of Dragons je bio naslov ovoga scenarija i ovoga puta je bila riječ o potpuno fantastičnoj temi. Netko se zaigrao s vremenskim strujama, i srednji vijek više ne nalikuje na ono na što bi trebao. Sada je to jedan potpuno paralelan svijet ispunjen raznim fantastičnim bićima, od vilenjaka, patuljaka, polutana itd. Cilj misije je pronaći tko je odgovoran za ovo i zaustaviti ga u daljnjim promjenama vremenskih tokova.
POČETAK SPOILERA!!!
Pozadinska mjuza za štimung.
Prvi put se spominju i dolaze na vidjelo zakleti protivnici naše agencije, tzv. Syaani. Tko su uistinu oni i koji su njihovi pravi ciljevi valja tek otkriti.
Od likova Miljenko je uskočio u tijelo snažnog patuljka barbarina R’rir Minesmitha, Slavica u tijelo prelijepe druitkinja Myram Lamm, i ja u lopova Guillem Elroda.
Prva lokacija na koju smo bili odbačeni bila je lokalna krčma, a gdje smo imali svoj prvi bogati susret s cijelom plejadom zanimljivih i osebujnih likova. Miljenko je u ćaskanju s nekom „prijateljicom noći“ uspio zaraditi gače neke poznate i popularne ličnosti iz tog svijeta. Poslije je te iste gače uspio prodati žestokom fanu i kolekcionaru.
Slavica se za to vrijeme kockala s lokalnim probisvijetima i spiskala sav svoj novac, a ja sam otkrio preko svojeg ceha za tajni prolaz koji vodi do dvorca, našeg glavnog odredišta gdje se događaju čudne radnje. U krčmi smo također susreli našeg doušnika koji nas je očekivao, a koji nas je informirao da će nam za daljnji ulaz u dvorac trebati medaljoni s prikazom zmaja. Ima ih ukupno tri, i što ih više uspijemo skupiti, to ćemo imati veće šanse za upast u dvorac.
#503
Iduća lokacija koju smo posjetili bila je stara luka. Ovdje je na molu neki stari luđak držao svoje propovijedi o kraju svijeta, što je privuklo Slavicu i Miljenka. Mene je više zainteresirala neka djevojka koja je pecala, a koja mi je mahala da joj priđem. Ne nije ono što mislite, već mi nudi da mi može nabaviti neke od najboljih supstanci od kojih se mogu toliko dobro urokati da neću znati za sebe. Dok se moji kolege zabavljaju ozbiljnim stvarima i rješavanjem misterije, činilo se kao dobra prigoda malo odlutati i zabaviti se. Međutim nije se sve odigralo kako sam priželjkivao. Iza ugla jedne ulice dilerica se gubi u mraku neke zgrade, a iz istog mraka izranjaju tri prilike nimalo ugodnog izgleda, i još manje dobrih namjera.
„Lovu ili život“, bila je zapovijed jednog od probisvijeta, onog najnižeg naravno.
Budući da ne primam najbolje prijetnje ka srcu, već idući trenutak su se mačevi našli ukršteni. Telepatski osjetivši što se događa ubrzo mi je i Miljenko priskočio u pomoć rastjeravši protuhe, dok je Slavica i dalje s onim luđakom vodila razgovore o smislu života.
Sljedeća lokacija posjete je bila tržnica. Tu smo pronašli za kupiti lijep broj različitog oružja i čudotvornih napitaka.
Prije nego što nam je vrijeme isteklo odlučili smo još istražiti lokalnu šumu i pompozni veliki ulaz pred dvorcem. U šumi nismo otkrili ništa značajno, ali smo kod dvorca otkrili za nekog smutljivca koji je za lijepu svotu prodavao medaljon s prikazom zmaja, točno ono što nam je trebalo za ulaz u dvorac.
Vrijeme nam je u tom trenutku potpuno isteklo pa smo u novi krug krenuli s malom izmjenom tako što je Slavica zaigrala s metuzalemskim magom Altace Starijim, ja s polutanom Finnock Shepningom.
Ponovili smo sve kao i prošli put, osim što sam ovoga puta odlučio ne pratiti dilericu i ući u sukob s njezinim kompanjonima. Uspjeli smo pronaći dva medaljona prije nego što smo se zaputili tajnim prolazom do dvorca. Pritom smo naišli na više vrsta prepreka, od opasnih protivnika, do različitih zamki koje je trebalo nadvladati. No sa svega 2-3 TU (time unita) uspjeli smo u tome našavši se u dvorištu zamka okruženi masivnim kulama i zidinama. Dobili smo dodatni TU (time unit) za postignuće i igra se u ovom trenutku snimila. U slučaju isteka vremena ponavljamo scenarij od dvorišta dvorca, a ne od krčme sa samog početka. Također svi predmeti i ostali resursi koje smo imali sa sobom ostaju pohranjeni.
Odlučili smo se prvo istražiti skriptorij, a gdje smo naišli na tijelo bez glave kako uokolo vrluda bez smisla. Bio je tu i neuobičajeno odjeven crnac koji je izgledao kao da dolazi iz 20. stoljeća. U razgovoru s njim doznali smo da je vremenski preprodavač, skuplja predmete iz jednog razdoblja, te ih prodaje u drugom. Ponudio nam je da će nam dati moćan artefakt ako mu predamo tri medaljona s prikazom zmaja. Kako smo ih imali svega dva, ovaj dogovor je otpao. U prostoriji su bili još i pisari koji su izložili da će nam dati propusnicu ako im donesemo jednu od knjiga iz knjižnice. Pohitali smo stoga sljedeće u knjižnicu, a nakon toga u prijamnu dvoranu gdje je bilo posložen veliki objedni stol kao da se očekuje prava fešta. Od ostalih stvari pronašli smo iznimno brbljavu glavu najavljivača gostiju, a čije tijelo je vrludalo u skriptoriju. Vratili smo se stoga natrag tamo, vratili glavu na njezino mjesto, te isporučili traženu knjigu pisarima, na što smo zauzvrat dobili propusnicu za dalje.
#504
Zaputili smo se stoga dalje u masivnu kulu, a u čijoj unutrašnjosti nas je odmah na dovratku dočekao pompozni opako naoružani robot. Srećom pa smo imali propusnicu zbog čega nas je propustio dalje.
Pred nama je iduće bio pravi labirint hodnika s raznim opasnostima i zamkama. Slavica nam je od iscrpljenosti odapela već na sredini puta, tako da smo samo Miljenko i ja uspjeli doći do izlaza.
U idućoj prostoriji smo se našli oči u oči s izvorom svih anomalija, moćnim ne-prijateljskim nastrojenim magom i kreaturama iz različitih svjetova. Mada smo imali još hrpu vremena na raspolaganju, nedostajala nam je Slavičina magija i mi sami smo bili preslabi za sukob sa svim protivnicima. Odlučili smo stoga resetirati igru i po treći put, te ponovno startati od samog početka, iz krčme. Ja sam također odbacio svojeg beskorisnog polutana i zaigrao sa paladinkom Eliziom Dor.
Fast forward ponovno smo prošli kroz sve kao i prošli put našavši se ponovno pred onim moćnim magom i njegovim slugama. Borba je bila žestoka, čak i usprkos Slavičinoj intervenciji svojim moćnim magijama. Na koncu na izmaku snaga ipak smo uspjeli poraziti maga i njegove kreature. Ispostavilo se da je on bio jedan od Syaana. Nešto nam je govorilo da ovo neće biti posljednji put da smo se sukobili s ovim opasnim protivnicima.
KRAJ SPOILERA!!!
Budimo se ponovno u svojim vremenskim kapsulama i Bob nam čestita na dobro obavljenom poslu. Kada se sve zbrojilo ostvarili smo ukupno 66 bodova. Scenarij smo igrali nekih osam sati.
Već idući dan 29.01.2020. bio je dogovor za nastavkom priča. Poput i prijašnjeg dana Miljenko i ja smo se našli kod njega već ujutro i zaigrali Sekigaharu. Ovoga puta sam odbio sve domaćinove ponude za pićem i sumnjivom hranom. Zaigrali smo s istim klanovima, Miljenko s Ishida, a ja Tokugawa klanom.
Ovoga puta su se stvari puno bolje i balansiranije držale. Teško je bilo za reći da nekome ide bolje ili lošije. I onda sam na samoj polovici igre u četvrtom tjednu sukoba skroz zaboravio na svojeg vođu Tokugawa leyasu, i ostavio ga slabo branjenog s još dvije jedinice kod Kise. Miljenko je ni ne sluteći slučajno krenuo u tom smjeru i nevjerojatnim odigravanjem karata pokosio sve što sam imao na toj lokaciji. Možete samo zamisliti sreću na njegovom licu kada sam otkrio koje su sve jedinice stradale u bitci, ili bolje rečeno pokolju budući da ja nisam uopće imao potrebnih karata za odigrati. 3:2 i dalje u moju korist, ali bogme me lijepo oprao u posljednje dvije partije. Počinjem sumnjati da možda ipak nije bilo nikakve nedozvoljene droge u onoj slastici od jučer.
#505
Slavica nam se pridružila nešto ranije, tako da se na kraju moj brzi poraz zapravo dobro uklopio. Nakon ručka krenuli smo odmah na glavnu stvar našeg okupljanja, četvrti po redu scenarij T.I.M.E. Stories franšize – Under The Mask.
Radnja ovog scenarija nas vodi u suncem okupani drevni Egipat. Syaani opet planiraju nepodopštine. Žele ukrasti posmrtnu masku kralja Tuta, a na nama je da ih spriječimo u tome. Miljenko uskače u lika snažnog Medjaia Emhata, Slavica u svećenicu Tefnout, te ja u pisara Adjiba.
Čar ovog scenarija što se može uskakati u nove likove koje se otkrije u toku samo igre, ali postoji i tu limit koliko se to puta može napraviti po svakom prolazu.
Pozadinska mjuza za štimung.
POČETAK SPOILERA!!!
Igru smo započeli na barki ploveći po Nilu prema Thebi. Od ostalih suputnika tu su bili mladi momak koji je došao do kraja izučiti svoj zanat, žena koja je dolazila služiti u jednu od bogataških kuća i kormilar.
Prva lokacija koju smo krenuli posjetiti je bio hram Amun Ra. Tamo smo iz kandži vojnika spasili jednog od glavnih arhitekta po imenu Heqaib. Činilo se da bi mogao biti koristan, pa sam ja svoju svijest prebacio u njega. Nismo doznali ništa posebno o njemu, osim o iznimnim ljubavnim jadima za misterioznom Mekhyt.
Na ulicama Thebe smo susreli nekog cijenjenog bogataša, te je Slavica zaposjela njegovo tijelo, no tijekom naše igre nismo imali previše koristi od njega. Osim što smo uspjeli otkriti pristup bogataškoj vili novog guvernera regije, određenog Thotmekija.
Prije toga smo posjetili susjedstvo Dyer. Tu smo doznali prema pričama kako je jedan od sudionika krađe vrijedne faraonove maske uhvaćen, te ga da drže zatočenog u lokalnoj vojarni. Shodno tome to je bila naša iduća destinacija. Pronalazimo našeg čovjeka, stanovitog Nebku, te od njega doznajemo da je radio u paru s ortakom Sobekijem. Dobivamo upute kako doći do njega, te hitamo dalje popričati i s ovim vrlim gospodinom.
No gospodičiću je sve samo ne do razgovora, upravo suprotno, čim je otkriven nasrće na nas. Primorani smo ga stoga pošteno isprebijati kako bismo izvukli bilo kakvu korisnu informaciju. Doznajemo da je uistinu u dosluhu s Nebkom ukrao i sakrio masku, no tu je bila upletena još i treća osoba, ni manje ni više do li upravo misteriozna Mekhyt, nesuđena ljubav arhitekta Heqaiba. Od ostalih stvari doznajemo za tajni tunel koji su prokopali to grobnice i pronalazimo alat za kopanje, a koji bi mogao i nama poslužiti, pa ga uzimamo. Miljenko je u ovom trenutku preuzeo tijelo Sobekija.
Vrijeme nam je u ovom trenutku isteklo pa smo krenuli u drugi pokušaj s istim timom i manje-više istim slijedom događaja. No gdje li smo stali ono? Ah da. Nakon pretraživanja još nekih od lokacija pronalazimo Mekhyt u vili guvernera Thotmekija. Ona je tamo jedna od očaravajućih plesačica. Prema svim prikupljenim tragovima uspjeli smo doći u trag maske.
Iduća postaja je bila druga strana Nila. Pronašli smo i otrov kojim smo isplanirali natopiti masku kako bi ju osigurali od daljnjih lopova. Pred ulazom u grobnicu naišli smo na skupinu ratnika, te kako smo vođi uputili pogrešan izgovor zašto se vrzmamo uokolo, morali smo brzo napustiti područje. Da stvar bude još gora na povratku su nas presreli Medjaji. A kako s nama više nije bio Emhat, od bilo kakve diplomacije nije bilo ni govora.
Izgubili smo previše vremena u sukobu s čuvarima, stoga smo bili primorani i na treći pokušaj. Ekstra efikasno smo ponovili sve kao i prošli put, uz iznimku što je Miljenko zadržao Medjaji ratnika Emhata.
Nakon puno muke napokon smo se i po drugi put domogli ulaza u grobnicu, ovoga puta odabrali drugi izgovor našeg dolaska, te smo ovoga puta ostavljeni na miru. No sreća je kratko trajala jer kada smo kročili u grobnicu naišli smo na velikom kamenom pločom zablokiran daljnji prolaz. Što sad, gdje dalje? Spominjali su se doduše neki tajni tuneli, međutim nije nam se otkrila još takva lokacija. Mozgali smo dobranih dvadesetak minuta oko toga što smo i gdje propustili otići kako bi se radnja dalje nastavila.
Na kraju smo skužili da Slavica nije pročitala do kraja jednu od kartica , te da nam se ova lokacija morala već odavno otvoriti. Miljenko i ja smo naravno bili naprosto oduševljeni ovom spoznajom 😀 . Sva sreća da nismo išli po ne znam koliko puta ispočetka pokušavati gdje smo i što propustili, samo da nakon tko zna koliko sati i frustracija skužimo ovaj propust. Što samo potvrđuje koliko oprezno i maksimalno skoncentrirano je potrebno pratiti budno igru, jer na koncu i najmanji previd može skroz uništiti doživljaj.
No dobro, kada smo nas dvojica ispucali sve moguće okorjele poglede, bili smo spremni za nastavak igre. Ulazimo u tunel i prolazimo kroz cijelu seriju različitih prepreka.
Dolazimo do velike dvorane s kipovima, kada se odjednom voda počne slijevati sa svih strana, a mi moramo pogoditi točnu kombinaciju znakova za daljnji prolaz. Hvatamo dubok udah i zaranjamo gledajući hijeroglifske znakove, te nastojimo protumačiti rješenje zagonetke. Ne zaista, kako bi se pogledao cijeli set simbola, igra vas doslovno navodi da dok proučavate simbole, morate držati dah. Prihvatili smo ovaj zadatak vrlo ozbiljno, te je svako krenuo proučavati određeni set simbola. Imali smo nekoliko pokušaja nakon čega smo morali odabrati točno rješenje, ili se udaviti. Ne zaozbiljno srećom.
Slavica se iskupila u našim očima prva uočivši obrazac i povezavši s nekim tragovima od prije. Naravno rješenje je bilo točno, i ovoga puta smo Slavicu obasipali milim pogledima punim poštovanja.
Našli smo se pred samim sarkofagom, a tu je bio ni manje ni više već prijeteći bog smrti – Anubis. Nismo očekivali da će biti lako, ali da ćemo se morati boriti protiv jednog boga, eh to nismo očekivali. Pripremili smo se za konačni obračun, kada se Anubisova glava rastvorila i u otvoru se prikazalo ljudsko lice. Bio je to Razovsky, jedan od kolega agenata, barem smo mislili da je to on. Uglavnom obavijestio nas je kako nas je očekivao i upozorio da se u idućoj prostoriji nalazi jedan od Syaan agenata koji je došao ukrasti masku. Dolazimo u drugu prostoriju u kojoj nas dočekuje bog Horus. On nam govori potpuno identičnu stvar, samo što je u njegovoj verziji priče onaj prerušen u Anubisa prljavi Syaan agent. Glava nam puče na sto dijelova u tom trenutku. Tko od ove dvojice govori istinu?
Nakon pažljivog promišljanja odlučili smo se da je ipak onaj prerušen u Anubisa vjerojatno na našoj strani, jer ipak je skinuo masku i pokazao lice, dok ovaj drugi je zadržao na sebi masku Horusa. Svojski smo ga prebili stoga, vratili faraonovu masku na njezino mjesto i poprskali otrovom. Misija uspješno izvršena.
KRAJ SPOILERA!!!
Prema izračunu skupili smo ovoga puta svega 32 boda.
Scenarij nam se jako dopao. Puno lokacija za istražiti i otkriti, pregršt zanimljivih likova. Ima zagonetki za razriješiti, ali nisu ni približno teške kao neke iz prethodnih priča.
02.02.2020. smo dogovorili druženje i igranje s Tompom i Marijanom. Kako smo od prošlog susreta ostali pod jakim dojmom s igrom Underwater Cities, odlučili smo ponoviti iskustvo. Bez obzira na nedavno igranje, morali smo još jedanput proći kroz pravila da se prisjetimo svega. Ockey sada kada je gradivo ponovno utemeljeno imam plan što mi je činiti već od početka, ovoga puta ću rasturiti.
#506
Nakon dva sata došlo je vrijeme za zbrajanje bodova, uistinu se činilo da ću ih sve ostaviti 10, 15 bodova iza sebe. No onda je krenulo zbrajanje posebnih kartica, koje sam zanemarivao, i odjedanput se situacija na bodovnoj traci počela drastično mijenjati. Kada su sva zbrajanja završila, ležao sam obamrlo na kauču s desnom rukom preko očiju. A evo i zašto.
1. Tompa (Crni) – 108
2. Marijan (Narančasti) – 88
3. Slavica (Plava) – 87
4. Mislav (Ljubičasti) – 69
#507
Što reći osim da sam se opako preračunao u svoje sposobnosti. Pouka partije, koliko god vam se činilo tijekom igre da ste bodovno ispred svih drugih, karte zadnjeg bodovanja su poprilično moćan alat za pobjedu.
03.02.2020. je ponovno bio dan za nastavak naših T.I.M.E. Stories avantura, ali ne i prije jedne partije Sekigahare dok se iščekuje Slavicu.
Nasumičnim odabirom ponovno je Miljenka dopao klan Ishida, a mene Tokugawa. Čast je bila u pitanju ovoga puta. Zakleo sam se na groblju svojih samurajskih predaka da ih ovoga puta neću obeščastiti trećim porazom za redom. Upravo s takvom odlučnošću, Miljenka je zatekla moja iznimna agresivnost od samog početka partije. U dosadašnjim partijama smo obično barem prva dva kruga testirali jedan drugoga manjim probojima i sukobima manjih razmjera. Ali ne i ovoga puta, ovoga puta sam odlučio odmah krenuti na sve ili ništa. Zaključio sam da ću se prvo obračunati s protivnikovim slabijim snagama na istoku, a onda preusmjeriti svu pozornost na konačan obračun prema protivnikovom sjedištu u Osaki na zapadu. To je značilo da će moje slabije snage tamo morati nekako izdržati od Miljenkovih jačih udara. No što je tu je, odluka je donesena i kocka je bačena.
Prva na udaru se našla Aiza gdje sam uz minorne gubitke smlavio s lica zemlje sve Miljenkove snage. Očekivano Miljenko je odmah krenuo s protuudarima na zapadu, malo pomalo zaposjedajući teritorije jedan za drugim, dok sam se ja taktički povlačio i kupovao vrijeme. Stara Ruske strategije uvijek su najbolje.
#508 Bitka za Aizu (prije)
#509 Bitka za Aizu (poslije)
Odlučio sam učvrstiti liniju obrane skupivši koliko toliko dostojne snage u Takasakiju. I onda se Miljenkov Juggernaut dokotrljao i uslijedila je nova velika bitka. Tokugawa leyasu s moje strane je osobno predvodio bitku, tako da mi nije bilo niti najmanje svejedno ako mi pogine kao i prošli put. Katane su se ubrzo ukrstile, strijele izmjenjivale, iz arkebuzi se naveliko dimilo. Da i ne govorimo kako su se u ovisnosti o toku bitke lojalnosti mijenjale sad s jedne, sad s druge strane. Ma prava majka svih bitaka.
Na koncu Miljenkove snage su ipak uspjele nadvladati, ali pod visoku cijenu. No nimalo blistava situacija nije bila niti s moje strane. Uspio sam izvući Tokugawu leyasija iz krvoprolića uz još dva bataljuna. No Miljenko mi je bio sa svojom vojskom odmah za petama, očito nanjušivši koje važno lice se nalazi u povlačećoj vojsci.
#510 Bitka za Takasaki (prije)
#511 Bitka za Takasaki (poslije)
U tom natjeravanju došao je do mojeg središta u Edo, a gdje sam u međuvremenu uspio skupiti snage iz drugih krajeva i dovući nova pojačanja. Dok se sve to odvijalo uspio sam s drugim snagama protivničkoj strani doći iza leđa i zauzeti snažno uporište u Uedu. Istodobno sam uspio regrutirati nove snage i na zapadu i sada zaprijetio proboju prema Miljenkovoj prijestolnici u Osaki.
Na putu sam morao jedino očistiti uporište u Gifi, a gdje se odvila posljednja velika bitka. Miljenko je za to vrijeme uspio regrutirati nove snage i uspostaviti obranu, međutim igra je nažalost u ovom trenutku završila sa sedmim tjednom borbi. Velika šteta jer baš smo bili nabrijani na posljednji odlučujući sukob. Ovako smo prionuli zbrajanju tko posjeduje više dvoraca i teritorija s resursima. Bodovno stanje je bilo 18 bodova za mene i 8 za Miljenka. Čast je barem djelomično vraćena, ali neću mirovati dok prilikom jedne igre s Tokugawama, se ne zavijori njihova zastava nad Osakom.
#513 Bitka za Gifu (prije)
#514 Bitka za Gifu (poslije)
Ovo nam je bila definitivno najnapetija i najborbenija partija dosad. Vjerojatno najbolji dio je bio kada smo obojica unutar jedne velike borbe odigrali po jednu kartu lojalnosti. I što je najbolje obje su prošle.
#515 Situacija na kraju igre
Taman otprilike po završetku Sikagahare je došla i Slavica, pa je sve bilo spremno za još jednu vremensku priču. Expedition Endurance je naslov ove epizode i radnja nas vodi u godinu 1914. na daleki hladni Antarktik. Priča prati ekspediciju Endurance i događaje koji su uslijedili prilikom zarobljavanja broda u ledu.
Od likova Miljenko je uskočio u brodskog mehaničara James Wilburna, Slavica profesorovu asistenticu Mary Florentino, a ja sam bio ekspert za sve, uza to i francuski šarmer Rene Lemarchand.
POČETAK SPOILERA!!!
Pozadinska mjuza za štimung.
Nakon kratkih uputa od strane Boba, dobili smo svega 10 TU (vremenskih jedinica) za rješavanje misterije. Početna lokacija nam je bila na samom brodu Endurance, u kotlovnici. Cijela prostorija je bila smrznuta i okovana ledom. Iz samog ugaslog velikog kotla virilo je polu kremirano tijelo. Zanimljivost ovog scenarija jest što za svaki šokantnu situaciju u kojoj se nađete, morate kao i u Lovecraftovim igrama bacati kocku za moguću štetu duševnog zdravlja. Jednom kada primite određen broj duševne štete dobivate posebnu kartu određene psihoze. Strogo je zabranjeno podijeliti svoje novo duševno stanje s ostalima. Ova mana će možebitno uvelike utjecati na vaš daljnji tijek igre.
Iduća lokacija koju smo posjetili je bila poharana kuhinja. Nismo pronašli ništa značajno. Ništa više sreće nismo imali niti u blagovaonici.
Vrijeme nam je tu već isteklo, pa smo morali krenuti ponovno. Ovoga puta smo upućeni u nešto ranije vrijeme, te smo shodno tome imali više vremena na raspolaganju (20 TU). Slavica je također zamijenila svoju asistenticu za sibirskog haskija Fenrira.
Taman kako smo stigli kotlovnica se pokvarila, no zato je tu bio naš vrli mehaničar Wilburn. Nakon toga smo se ponovno zaputili u kuhinju. Ovoga puta je bila u normalnom stanju. U sredini prostorije nas je dočekao jedan od članova posade zadužen za brigu oko pasa. Nije izgledao baš najbolje. Usprkos tome Slavica mu je pohitala ususret. Miljenko je za to vrijeme obio bravu jednog sanduka i pronašao hladna oružja, a ja sam bacio oko na zalihe hrane.
Uistinu nije bio u dobrom stanju onaj čovjek kojem je Slavica pristupila. Imao je čireve i rane po licu i rukama, ali puno veći problem je bio što je bio potpuno sluđen od očito preduge izolacije. Nasrnuo je na svojeg vjernog psa, te smo ga u samoobrani bili primorani ubiti.
Ništa bolja situacija nije bila niti u blagovaonici gdje nas je dočekala mlada ženska osoba s uperenom dvocijevkom u podbradak. Nismo ju uspjeli odgovoriti od suludog čina.
U kapetanovim odajama zapovjednik broda nije bio u ništa boljem stanju. Demoraliziran zbog napuštanja posade, čamio je zavaljen nad stolom s bocom viskija. Svi s kojima smo dosad razgovarali upućivali su svu krivnju za sva loša zbivanja na profesora ekspedicije.
Ostalo nam je još spremište gdje su se držali psi za vuču. Ovdje se Slavičin Fenrir kao pravi alfa mužjak odmah nametnuo čoporu zadobivši njihovu volju i pomoć.
Izašli smo udahnuti svježi zrak i istražiti vanjštinu broda. Pronašli smo uredno parkiran manji avion i pilota koji nije ulijevao baš dojam normalne osobe. Mi smo u tom trenutku bili izgleda još nenormalniji kada smo se odlučili poletjeti s njim odvezavši se ravno u smrt.
Za treći pokušaj Miljenko je odlučio promijeniti svojeg lika za jakog borca – Peter „Mountain“ Edwardsa, a Slavica je ponovno uzela profesorovu asistenticu Mary Florentino. Također ovoga puta smo ušli u radnju još ranije, te smo imali čak 30 TU na raspolaganju.
Sada kada smo bili iskusniji uspjeli smo utješiti djevojku u blagovaonici odvrativši je od samoubojstva i oduzevši još dvocijevku. Više sreće smo imali i s kapetanom kojeg smo uspjeli uvjeriti da se povrati iz melankolije i pokuša zajedno s nama spasiti što se spasiti da.
Uputili smo se zatim izvan broda, no tu smo se opet malo pogubili spustivši se s broda u našavši se u dilemi da li da krenemo na istok, ili zapad. Normalno da smo se prvo zaputili u krivom smjeru na istok, te uvidjevši ubrzo grešku brzo se preusmjerili na zapad.
Hodajući nepreglednom bijelom pustinjom uskoro se pred nama ukazalo ogromno monolitno zdanje. Određena kombinacija zelenih i crvenih svjetlašca su dopirala iz njega. Ispod nas zapazio sam u jednom trenutku ogromnu sjenu kako klizi ispod leda. Veliko žuto oko se ukazalo na trenutak u jednom od izbušenih rupa u ledu.
Skupili smo hrabrost i ušli u zdanje. Unutra su nas dočekali organski, pulsirajući zidovi i brojni mostovi koji su povezivali razne platforme. Nismo zašli daleko kada smo se našli napadnuti od strane raznih bizarnih insektoidnih stvorenja. Od roja brojnih neobičnih kukaca izgubio sam ravnotežu i pao s mosta. Različite dimenzije su se pred mojim očima izmjenjivale jedna za drugom, kao i razna groteskna bića koja su se naizmjence pojavljivala preda mnom. Zapao sam u nešto nalik anafilaktičkom šoku i doktori u agenciji su mi bili prisiljeni svijest naglo prizvati u stvarni svijet. Usred tolikih trauma i stresova nisam bio u stanju za nastavak misije, Miljenko i Slavica će se morati snaći bez mene.
I snašli se bogme jesu. Dospjeli su na koncu do velike prostrane odaje gdje su naišli na profesora kako predvodi ceremoniju Cthulhuova povratka iz morskih dubina. Sukobili su se s pomahnitalim čovjekom od znanosti i njegovim fanaticima.
Bilo je poprilično napeto i u par navrata činilo se bezizlazno, no na koncu su ipak uspjeli nadvladati fanatike i spriječiti dovršetak ceremonije. Još jedan uspješno izvršen zadatak.
KRAJ SPOILERA!!!
Skupili smo sveukupno 50 bodova.
Nakon izvrsne prethodne avanture u drevnom Egiptu, osjećali smo se nekako praznih rukava u ovom scenariju. Nije da je potpuno loš, ali priča djeluje previše mlako i nedostaje pravih solidnih zagonetki za mozganje. Sve se na koncu zapravo svodi na tzv. trial and error sistem, bez ikakvih značajnih povezivanja određenih činjenica i događaja.
#516
Nastavit će se…
