Out of the treshold #1: Izvještaj s Interlibera

A sad nešto malo drukčije. Mislim da je opće poznato da je svaki rasni boardgamer ujedno i strastveni knjigoljubac. Kako je u tijeku jedan od najvećih sajmova knjiga – Interliber, rekoh da malo dadem svoj opis kako je to izgledalo ove godine iz mojeg kuta.

I ovogodišnji Interliber je gotov za mene, i sva sreća da je tako. Da kojim slučajem još koji put zakoračim tamo, siguran sam da bih svaki put pronašao nešto, a to baš i nije najpametnije za egzistenciju.

Bio sam u srijedu od 10:30 do oko 16h i u četvrtak od 11 do 18:30, s time da sam oko 14h bio na ručku u Cyrano Grillu u blizini Avenue Malla. Uh koja fina i obilna klopa za normalnu lovu.

Uglavnom prvotna namjera mi je ove godine bila nabaviti samo domaća izdanja Sapkowskijevih knjiga o Vješcu. Ali kako to uvijek obično i biva, nikada ništa ne pođe po planu, ponajmanje kada je u pitanju odlazak na Interliber.

Prvi dan boravka, u utorak 13.09. sam naišao na sve osim onoga što sam tražio. Prvo su to bila tvrdoukoričena izdanja Lovecraftovih djela na štandu Zagrebačke naklade. Što je najgore već sam posjedovao ove knjige u mekim koricama. No izgleda da me godine čine previše osjetljivim na očuvanost knjiga. A mislim da svi znamo kako izgledaju primjerci s mekim koricama nakon nekoliko čitanja. Rekoh si ma kvragu i sve, poklonit ću meko korična izdanja prijateljima za rođendane.

Nakon toga sam u paviljonu 6 na jednom od štandova s antikvarijatima naišao na Glasove Oluje od Walter Jon Williamsa. Riječ je o onom štandu gdje knjige drže u košarama po određenim žanrovima. Opet posjedovao sam već i ovu knjigu, mada sam ju prije pola godine prvi put nabavio u prilično lošem stanju, a ovaj na Interliberu je bio dosta fino očuvan.

Nekoliko štandova sjevernije i kod drugog antikvarijata sam pronašao dvije knjige Ratova Zvijezda od Timothy Zahna. To je antikvarijat tzv. Zuzi shop. Imali su spiku s 50kn za tri knjige iz jedne od košara, pa sam ćopio i Dodir Humanoida. Neka se nađe.

Odmah do njih sam na drugom antikvarijatu ugrabio i tvrdoukoričeno izdanje Sfere od Michael Crichtona. Knjiga je bila 50 kuna, ali mi je u tom trenutku falilo 10 kuna, pa mi je prodavač svejedno dao za 40. Većina antikvarijata, ako ne i svi, samo zanima opipljivost vaših novčanica. Pogađate i ovo izdanje sam već imao u mekim koricama. Rekoh si kako je krenulo, ovu godinu ću pamtiti samo po nabavci očuvanijih i kvalitetnijih izdanja.

Tu sam već dva put prošao sve paviljone uzduž i poprijeko, ne naišavši na ono zbog čega sam uopće prvotno i došao. Zgodno je što se raspored štandova uz minorne izmjene zadržava iz godine u godinu. Tako da već unaprijed znate gdje što možete naći. Nažalost to znači da od nekih iz godine u godinu također možete očekivati i simbolične popuste. Pogotovo za novija izdanja. Ne bih htio nikome raditi antireklamu, ali sramotno mi je vidjeti popuste od 5, 6, 10 kuna.

Za kraj sam uzeo tek tolko knjigu Mor: Plodovi Osvete, i to prvenstveno samo zbog odlične naslovnice i što sam ugledao da je autor domaći čovjek. Čitajmo naše zvonilo mi je u glavi prilikom provlačenja kartice. Kad smo već kod toga knjiga je u izdanju Jesenski i Turk, na njihovom štandu dođe 90kn, a u paviljonu 6 sam našao za 39 kuna . Naišao sam na nekoliko sličnih nepravilnosti gdje su neke knjige na određenim štandovima došle po 40, 50, 60 kuna manje nego na nekim drugima. Tako da moja preporuka je da prvo definitivno sve obiđete, a tek onda kupite ono što ste vidjeli.

Drugi dan, u četvrtak 14.09. sam naišao na ono što sam tražio. Hvala još jednom kolegi forumašu s Foruma.hr. Uglavnom cijelu noć me proganjalo kako nisam prethodni dan ugledao naslove, a sigurno sam prošao mimo štanda. U četvrtak kada sam se planirano pojavio u paviljonu 5 na naznačenoj lokaciji, sve mi se odjedanput vratilo i bilo jasno. Normalno da sam prošao prethodni dan mimo štanda, ali kako je jedan od glavnih plakata koji se isticao bio onaj o knjizi Grete Thunberg: Naša kuća u plamenu, nekako mi je instinktivna reakcija bila preusmjeriti pogled na drugu stranu. Nemam ništa protiv autorice i knjige, ali taj pogled s naslovnice, brrrr. Izaziva u meni jezu veću od bilo kojeg pogledanog horora. Prilikom kupovine držao sam pokrivenu rukom stranu lica koje je bilo izloženo plakatu jednom rukom, kako ne bih došao u doticaj s prijetećim pogledom šesnaestogodišnje aktivistice. Zašto nisu mogli odabrati neku malo vedriju sliku, djeca bi se trebala smijati i uživati u djetinjstvu. A ne koristiti u političke svrhe i da vas polu-namrgođeno gledaju s plakata. Kada su knjige bile u torbi i ja na sigurnoj udaljenosti, došlo mi je da skakućem od sreće daljnjim putem. Misija uspješno obavljena, sada se konačno mogu i opustiti.

Ostatak vremena sam se turistički gubio od jednog štanda do drugog. Zadržao sam se jedino nešto dulje u paviljonu 6 kada se na binu popeo Raspudić i držao govor o svojoj novoj knjizi. Između ostalog dotakao se i potpunog kraha novinarstva u nas i općenito. Uza sve wannabe novinare današnjice ništa čudno, pomislio sam.

#453

Kada sam se ponovno trgnuo iz Ninove hipnoze primijetio sam da se bliži 14h, pa sam brže bolje požurio na ručak sa Slavicom u već spomenutom Cyrano Grill. Tijekom cijelog vremena druženja i uživanja u hrani jedino čega sam se plašio je bilo pitanja o sadržaju ruksaka. Zadnje do čega mi je bilo nakon fine klope je rasprava oko toga da nam stan mojom krivnjom počinje nalikovati na skladište knjiga.

Oko 15:30 sam imao dogovor s  Miljenkom da se podružimo i prođemo zajedno kroz Interliber, on kao kupac, ja naravno samo kao promatrač. Barem je takvo bilo obećanje Slavici s moje strane.

Gromovi i nevolje ako nisam zapeo da moram napokon imati i Drakulu od Bram Stokera, pa svojevrsni nastavak Drakula: Nemrtvi, pa Prokletstvo Chaliona od Bujoldice, eh al onda odmah valja imati i nastavak Čuvarica duša. Moj sudrug u grijehu mi nije nimalo pomagao. Trpao je knjige u mnogobrojne torbe kao da je sudnji dan izdavaštva. Morali smo i do njegovog auta u jednom trenutku jer je bilo već nepodnošljivo za tegliti.

U jednom trenutku smo se našli ponovno i kod Egmont štanda. Sve se činilo benigno kao da će i Miljenko kupiti svoje kopije Vješca, a kad ono ni pet, ni šest, a on grabi knjigu Grete Thunberg: Naša kuća u plamenu i kreće prema blagajni 😮 . Neću lagati da ne osjećam neki guilty pleasure da ga zatražim da posudi knjigu jednog dana. Tko zna, možda se barem izliječim i udostojim pogledati autoricu u oči, a da pritom ne osjetim neki unutarnji strah.

Kod Fibre smo naišli i na trećeg zločinca, to jest prijatelja Nenada (kockica). Niti on nije nimalo zaostajao u svojim zlodjelima. Natrpan sa svih strana s torbama i vrećama, čudio sam kako uopće stoji na nogama s tolikom težinom, a kamoli tek kako li se kreće.

Strip Agent je bilo finalno odredište za kraj večeri, a tu se suborac broj 1 (Miljenko) naoružao brojnim Dylan Dog Maxijima, a meni je baš zapeo za oko prekrasno domaće izdanje Conana od BookGlobea.

Miljenko me nakon toga odbacio autom do doma, mada živim u Sigetu, ali eto da ne slomim kičmu.

Bio je to savršeno planiran zločin, ali nije se računalo da će supruga baš u trenutku ulaska u stan izlaziti iz kupaone.
“Kupio si nešto zar ne?”
Osmijeh mi se razvukao od uha do uha.

#454

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.