Epizoda #34: Iznenađenjima nikad kraja

Jučer smo imali još jednu zanimljivu partiju. Čini se da je tek nakon 100 partija došlo vrijeme za više eksperimentiranja.

Početak i nije bio tako neuobičajen. Ponovno se poklopilo da sam uzeo Hamurabija i Piramide. Slavica je uzela Mojsija i Aleksandrijsku knjižnicu. Ponovno sam dosta brzo uspio izgraditi Piramide, ali opet nedovoljno da uspijem uhvatiti još i Viseće vrtove. Slavica se za to vrijeme bacila na masovno povećanje populacije i novačenje u vojsku.

Vrlo brzo sam počeo uočavati sve veću boljku Hamurabija o kojoj smo već pričali u prošlom tekstu. Boljku oko jedne vojne akcije koju se redovno koristi kao civilnu. Stoga sam odlučio ga zamijeniti za Columba da ne dolazim više u napast, a i zato što sam imao dobru koloniju u ruci. Pa kada je već bila prilika sa smjenom vođa, uzeo sam za dvije akcije manje Taj Mahal. Vrlo brzo sam ga i izgradio zahvaljujući inženjerskoj genijalnosti.

#409 Moja civilizacija na kraju igre

Kako sam proizvodio puno više kulture od nje, Slavica je zaključila da treba malo izjednačiti situaciju jednom solidnom agresijom. Nisam to očekivao da će napraviti jer je bila svega za 2 jača od mene, ali mi je time taman izbila dvije posljednje vojne karte koje sam imao u ruci. Jedna od njih je bila ona sočna kolonija koju sam se spremao na svom potezu kolonizirati. To mi je trebalo donijeti dvije nove populacije na raspolaganje i direktno jednog radnika spremnog za zaposlenje. Tako da me gubitak toga dosta osakatilo, tim više što mi je očajno falilo radnika, a i nedostajalo mi je i načina uveseljavanja populacije. Uzeo sam stoga za iduće čudo baziliku Sv. Petra, te sam ju zahvaljujući tehnologiji zidarstva u jednom potezu odmah i izgradio.

Slavica nije posustajala u svojim agresijama. Iduća je prošla pokravši me za hranu i nešto rude. Na idućem potezu sam se nešto ojačao, ali srećom dobio i obrambene vojne karte. Stoga sam komotno uzeo tehnologiju “dramu” i poslao jednog radnika da zabavlja naciju. Sada sam napokon bio na miru s uveseljavanjem populacije. Nažalost kako je jedan problem bio riješen, drugi je poput morskog psa vrebao iz dubina. Nije dugo trebalo i Slavica je odigrala prvi rat između naše dvije civilizacije – rat za teritorij. Gubitak rata je značilo i gubitak populacije za poraženu stranu. Kako sam ionako dosta loše stajao s proizvodnjom hrane, a time i rađanjem novih radnika, to si nikako nisam smio dopustiti. Koliko sam mogao prenamijenio sam neke radnike u vojne jedinice, no i usprkos razvitku jakog konjaništva kao potpore pješaštvu, zahvaljujući superiornijoj taktici i nekim drugim tehnologijama, Slavica je bila i dalje jača. Pobijedila je i ukrala mi jednu populaciju. Nisam se pošteno ni oprostio od tog gubitka, a već je uslijedio novi napad – rat za tehnologiju. Ovoga puta se za razliku u vojnoj snazi poraženom kradu bodovi tehnologije. Ako nema dovoljno tehnoloških bodova, mogu se ukrasti razvijene plave tehnologije. I tu me osakatila ukravši mi tehnologiju zidarstva i još tri tehnološka boda. Ali ni tu nije bio kraj, pa je igrala ponovno rat za teritorij. Ovoga puta mi je u uvjerljivoj pobjedi ukrala čak dvije populacije.

#410 Slavičina civilizacija na kraju igre

Usprkos svim tim sakaćenjima i dalje sam uspijevao proizvoditi puno više kulture. Tako da se bodovna razlika sve više povećavala u moju korist. 20 bodova razlike, 30, 40, 50, 60…

Približavao se uskoro kraj drugog doba, a meni još uvijek nije došla vojna karta neke kolonije. Teška srca došlo je vrijeme za rastanak od Kolumba, koji mi na kraju apsolutno ničemu nije poslužio. Uzeo sam Shakespearea koji mi je donio jednu dodatnu radost u naciju, popust na izgradnju novih drama i tiskara, te za svaki par tog dvoje dodatna 2 boda. Budući da sam u tom trenutku imao već 2 na tiskari i 2 na drami, to mi je nosilo još dodatne 4 kulture svaki krug. Uskoro sam otkrio tehnologiju novinarstva i počeo unaprjeđivati s tiskara, tako da se kulturološka razlika još više povećala.

Slavica je naprosto ludila na to igrajući agresiju za agresijom. Odigrala je dva kruga za redom vojnu intervenciju, svaki put me pokravši za 7 kulture, a sebi povećavši za 7. U tom trenutku sam se već i ja više posvetio vojnom ojačavanju, ali i dalje je to bilo tek toliko da mogu držati glavu iznad vode u obrani od agresija. Ako uspije povući iz trećeg doba vojnu karticu rata za kulturu, znao sam da ću se naći u velikim nevoljama.

Uz ponešto sreće to se nije dogodilo, pa je Slavica uvidjevši da se igra približava kraju, odlučila neke svoje vojne jedinice prenamijeniti na proizvodnju znanosti i kulture. No činilo mi se da je debelo prekasno za to i da ću premoćno pobijediti u svakom slučaju.

Tijekom igre odigravali smo jako malo političkih akcija. Slavica zato što je stalno odigravala rat ili agresiju, a ja zato što sam stalno bio u nedostatku istih, gubeći ih na obrane. Čak smo uspjeli odigrati 4 političke akcije iz III doba za bodovanje.

#411

Do kraja igre Slavica je uspjela izgraditi Lanac brze prehrane čudo, što joj je donijelo 26 boda. U konačnom bodovanju utjecaj različitosti joj je donio 20 bodova (12 prednosti pred mojih 8), utjecaj znanosti joj je donio fiksnih 10 bodova, utjecaj industrije također čistih 20 bodova (meni niti jedan). Smiješna situacija, ali do kraja igre ja sam sve svoje preostale radnike s rude preselio na novinarstvo, dramu ili vojsku. Jedino sam u utjecaju konkurentnosti, koji sam ja odigrao, stekao 6 bodova prednosti nad Slavicom. Kada se sve zbrojilo tih 6 bodova je taman presudilo za moju pobjedu, 189 naspram 183.

Šezdeset i nešto bodova prednosti većinu igre, i onda se pred kraj sve praktički izjednačilo. Očekivao sam počevši već od III doba praktički skoro pa sigurnu pobjedu, ali još jednom nam se pokazalo kako do samog kraja se nikad ne zna kako se stvari mogu odviti. Tko bi mogao očekivati da će netko do kraja uspjeti skočiti za osamdesetak bodova. Jako može biti nepredvidiva igra, i zato nam se tako jako i sviđa.

Btw. upravo u trenutku dok sam ovo pisao Slavica se sva razgaljena od sreće javila iz Meeple’s Cornera s Tabletop događaja. Ostavit ću slike ovdje zato što slike govore zaista više od tisuću riječi. Ono što ću reći, to jest u ovom slučaju napisati, jest hvala ti od srca [mention]sadistiko[/mention] :ljubav . Poklon za rođendan i iznenađenje su pun pogodak i baš si nas iznenadio i obradovao 🙂 . Ako još netko nije upoznat Ivan radi svakakve prelijepe stvari u kućnoj radinosti. Ima i cijeli podforum posvećen tome – https://igranje.hr/forum/viewforum.php?f=153 . Svakako škicnite i olakšajte si stvari kupovinom nekih od brojnih zgodnih inserata za vaše omiljene igre, držače karata i brojne druge zgodne stvarčice. Vaše vrijeme će vam biti zahvalno 😉 .

#412


#413


#414

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.