Sinoć smo priveli kraju epsku kampanju igre Betrayal Legacy. Riječ je igri za 3-5 igrača koja preuzima poznatu formulu iz originalne igre Betrayal at House on the Hill i preoblikuje ju u jednu cjelovitu priču kroz koju prolazite iz jedne u drugu partiju. Za one koji nisu upoznati s originalnom igrom, riječ je o horor avanturi u kojoj igrači istražuju nepoznatu i napuštenu kuću, malo pomalo otkrivajući njezine tajne, sve dok u jednom trenutku jedan igrač ne nabasa na nešto, ili bude pogođen nekim događajem zbog kojeg odluči izdati ostatak grupe. U tom trenutku on postaje izdajnik, preuzima svoju knjižicu s opisom što mu je misija i kako pobjeđuje, dok ostali igrači postaju heroji i dobivaju svoju knjižicu gdje je opisano na koji način oni pobjeđuju. U nekim situacijama neće biti izdajnika pa će svi igrati zajedno protiv igre, u drugim pak situacijama bit će tajni izdajnik, a u trećim će svatko igrati za sebe. Priče su jako tematske i sve vuku korijene iz nekog od klasičnih horor filmova i knjiga. U baznoj priči ih ima 50, dok ih ekspanzija Widow’s walk dodaje još 50.
#364
Ova formula ostaje vjerna i u Betrayal Legacyju, uz jedinu iznimku što će vaše odluke i događanja imati utjecaja na sljedeću partiju, i tako do samog završetka kampanje. Kampanja se proteže kroz 14 partija u kojima ćete proći kroz zbivanja u kući od 1666. godine pa sve do 2004. godine.
Kao i u svakoj Legacy igri očekujte pregršt trganja komponenti, crtanje i precrtavanja, lijepljenja po ploči i tome slično. Svatko započinje igru s obitelji koju kreira, a čije članove ćete voditi kroz povijesna zbivanja u kući. Dizajneri su se tu mudro dosjetili kako provesti igrače kroz dugogodišnje povijesno razdoblje. Naravno tu se potiče velika kreativnost i iznimna doza RPG-anja, barem ako se želi pravi doživljaj igre. Mi smo npr. na početku svake partije nakon kreiranja likova, iste predstavljali s njihovim vlastitim osobnim pričama kako su se našli u toj ukletoj kući. Netko je došao u potragu za svojim davnim pretkom koji je poginuo u prethodnoj partiji prije 40 godina, netko je došao po osvetu, netko u potragu za blagom itd. Svaki put kad vam lik pogine kreirate novoga, a na kraju svake partije imate mogućnost zapisati koja sudbina je zadesila vašeg avatara na kraju partije.
Iz partije u partiju otkrivate nove lokacije kuće, uništavate stare dotrajale dijelove, otkrivate nove i modernije predmete, nove saveznike, a ovisno o vašim odlukama i događajima, dodaju se novi događaji u špil karata koje možete izvući u idućoj partiji. Od svih Legacy igara koje smo dosad igrali (Pandemic: Season 1, Season 2, Risk), Betrayal se ponajviše čini kao igra koja je dušu dala upravo za ovakvu vrstu mehanike koja produbljuje priču i igraće iskustvo.
Mogao bih tu otići u bezbroj detalja i pohvaliti više stvari, ali neću da vam ne spojlam ništa, zato što ova igra zaista vrijedi tog wooow iskustva. Što se tiče samih priča, kao i u originalnoj igri neke su bile bolje od drugih, neke lošije. Ali ne može se uočiti kako su si dizajneri zaista dali truda kako bi sve skupa što kvalitetnije osmislili. Od svih putova kojim smo pošli i odluka koje smo donijeli, te ovisno o završecima određenih partija, nismo zapravo pošteno ni zagrebli ispod površine. Bilo je toliko sporednih putova koje smo zaobišli i događaja koji se nisu potaknuli, da je to nevjerojatno. Prema tome svaka igraća skupina će na kraju imati svoje unikatno iskustvo i svoju posebnu priču. Čime se lukavo najzagriženije fanove mami da kupe novu verziju igre kako bi isprobali što će se sve dogoditi prilikom drugog prolaska kroz kampanju.
Kada se igra ipak napokon završi, ostaje vam unikatna verzija vlastitog Betrayal At House On The Hilla, a koji poslije možete igrati koliko god puta želite. A to je zaista jedna velika pohvala dizajnerima.
Za kraj da se pohvalimo da smo uspješno pobijedili igru i da je završetak zaista nevjerojatan. Svakako preporuka od svih nas 🙂 .
#365
