Epizoda #24: Igranje društvenih igara u prirodi


#245

Igranje društvenih igara u prirodi. Noćna mora svakog okorjelog ljubitelja hobija, koji voli pridavati iznimnu važnost sigurnosti i cjelokupnosti svoje najdraže igre. Što ako se neka komponenta zagubi? Što ako vjetar raspuše karte na sve četiri strane svijeta? Što ako oni tamo ljudi preko puta nas pomisle da smo neki čudaci? Što ako mi naiđu neki prijatelji pred kojima glumim da sam cool poput njih i ne igram se više igrice, a zapravo sam u duši geek koji slini za svakom novom igrom koja izađe?

Puno egzistencijalnih pitanja mogu mučiti hard core igrače, ako se usude napustiti sigurnost svoja četiri zida i zakoračiti u vanjski svijet sa svojom omiljenom igrom. Tu je zato ekipa iz Udruge Igranja da vas riješi nekih od spomenutih strahova.

Šanse da vani zagubite neku od komponenti igre su jednake kao i da ih zagubite kod sebe doma. Neki će reći pa kod sebe doma barem mogu kad tad naići na izgubljenu stvar. Istina, no svi znamo kako se sitne stvari znaju zavući u najnevjerojatnija mjesta. Zapitajte se samo koliko puta ste izgubili neku sitnicu kod kuće, te koliko puta ste tu istu sitnicu i pronašli kasnije. Mogućnost gubitka neke male stvarčice ne bi trebalo predstavljati prepreku provođenju lijepog vremena na zraku u prirodi, i pritom se igrajući i lijepo zabavljajući.

Loše vrijeme poput kiše i jakog vjetra uistinu mogu predstavljati prepreku, no pri lakšim povjetarcima, stavljanje kovanica od par lipa na karte obično rješava problem. Igraće ploče i ostale komponente od kartona su ionako preteške da bi poletjele na laganom vjetru.

Komentiranje i čudni pogledi od ostalih ljudi oko vas, kojima je vaš hobi nepoznanica, se ne mogu izbjeći. Mi ljudi smo zaista posebna bića s našom neopisivom znatiželjom za stvarima koje su nam nepoznate. Ljudi se znaju zagledati i komentirati jedni drugima i neobične stilove frizura, ili način odijevanja, pa tako i kada primijete da neka grupica ljudi radi i uživa u nečemu njima nepoznatom. Najbolje se ne osvrtati na takve stvari već koncentrirati na igru i prijatelje. A ako konstantno buljenje sa strane vam počne već toliko ići na živce, pozovite uporne promatrače da vam se pridruže u kojoj od sljedećih partija igara.

Nikad nije dobro glumiti pred drugima da smo nešto što nismo, jer pravo lice i pojava kad tad izađu na vidjelo. Ljudi uvijek imaju čudne strahove od odbijanja i ne pripadanja nekoj zajednici i društvu, da često previde da bi s određenim pristupom mogli pridobiti i zainteresirati i ostale za svoj hobi. Na koncu tko je ionako ikada odbio ući u svijet društvenih igara 🙂 .
Kako bismo pokazali na primjeru da smo ljudi od riječi i djela, izašli smo na prelijepi sunčani dan na Bundek, raditi a što drugo nego zaigrati koju društvenu igru. Ponijeli smo Twilight Struggle i Mottainai. Od ostalih važnih stvari uzeli smo dekicu i naravno hranu i piće.

Kratak put od Sigeta do Bundeka je ispao još i kraći, uz malu pomoć vjernih bicikala.

Smjestili smo se na za jednom od klupica na zapadnom dijelu, u neposrednoj blizini pozornice s gledalištem. U ranim popodnevnim satima u parku je bilo svega par starijih ljudi i nešto djece. Vrijeme je bilo zaista prekrasno. Sunce je sjalo u svom svojem sjaju, neometano oblacima, a u hladu obližnjih drveća je i dalje bilo iznimno ugodno za boraviti.

Odmah smo rasprostrli dekicu po stolu i bacili se na vađenje i raspakiravanje igre Twilight Struggle, privukavši automatski znatiželjne poglede starijih ljudi. Šteta što su se pravili da gledaju negdje drugdje, kada bismo pogledali u njihovom smjeru, mogli smo zaigrati u timovima i otvoreno raspravljati o raznoraznim potezima i strategijama 🙂 .

Sudbina je odlučila da ja zaigram sa SAD-om, a Slavica sa SSSR-om. Pravo osvježenje s obzirom na to da smo zadnjih desetak partija igrali obrnute uloge.

Ako netko još nije čuo za Twilight Struggle, neka odmah prestane s daljnjim čitanjem i baci pogled na sljedeći link – https://boardgamegeek.com/boardgame/12333/twilight-struggle .

Riječ je o zaista izvrsnoj strateškoj igri za dva igrača, u kojoj jedan preuzima ulogu SAD-a, a drugi SSSR-a. Cilj igre je kroz različita taktička nadmudrivanja steći bodovnu prednost pred svojim protivnikom. To se postiže kontrolirajući određene važne zemlje pojedine regije, kroz napredovanje u svemirskoj utrci, ali i na razne druge načine.

#246 Lice općeg oduševljenja situacijom na karti

Slavica je odmah dosta agresivno započela sa zaposjedanjem Azijskih zemalja. Već na samom početku se Vietkong podignuo na noge u Vijetnamu i okolnim zemljama, a vrlo brzo je Južna Koreja dospjela pod “željeznu zavjesu”. Japanu je opasno zaprijetila slična sudbina, no uloženi su veliki napori s američke strane da se to spriječi. Kao protuteža Indija i Pakistan su potpali pod kapitalistički utjecaj, no Tajland i sve ostale zemlje jugoistočne Azije su ostale izgubljene za Zapad.

Kao da to nije bilo dovoljno, uskoro su Sovjeti počeli opasno napredovati i u svemirskoj utrci, što im je zajedno s dva nezgodna bodovanja za SAD, donijelo lijepu bodovnu prednost. Čak su i na Olimpijskim igrama nanizali cijelu hrpu medalja, pred slabijom Zapadnom delegacijom.

Tajland je uspio nakratko prijeći na kapitalističku stranu uz pomoć državnog udara, no SSSR je ubrzo napravio protuudar, pa je ponovno potpao pod komunizam.

Na Dalekom Istoku SAD je uspio steći prednost u Iranu, Iraku i Saudijskoj Arabiji, a SSSR u Egiptu i Libiji.

Afrika je bila manje više mirna do pojave dekolonizacije, kada su praktički sve bojne zemlje potpale pod utjecaj SSSR-a, izuzev Južnoafričke Republike.

U Srednjoj Americi se zacrvenilo na Kubi, polako se spuštajući prema Južnoj Americi, dok je Meksiko uspio ostati spašen slične sudbine.

Preveliko koncentriranje širenja utjecaja na Afriku, Aziju i Srednju i Južnu Ameriku, koštalo je SSSR umalo cijelog gubitka Europe. Još je jedino Demokratska Republika Njemačka stajala poput pustog otoka, okružena sa svih strana u moru kapitalizma.

#247 Lice opće zabrinutosti situacijom na karti

Uskoro je došlo i do prevrata u Egiptu, pa su Sovjeti izbačeni od strane Anvar el-Sadata, a nedugo nakon toga je izgubljen i Alžir. Činilo se da se hladno-ratovska struja okrenula na stranu SAD-a, usprkos tome što je SSSR bio na svega šest bodova do pobjede. Čak se i američki svemirski program konačno podigao iz prašine i počeo hvatati za sovjetskim uspjesima.

No potpuni gubitak ikakvog utjecaja u jugoistočno Aziji pokazalo se kao ključan propust, jer je SSSR odigrao kartu bodovanja te regije, odnijevši tako pobjedu. To se dogodilo u šestom krugu igre, u stvarnom svijetu otprilike u samu zoru 1970. godine.

Nakon dvadesetak minuta pridružio nam se i Marko, koji je došao direktno s posla. Taman sam se oporavio od nevjerice zbog izgubljene partije, spreman da zaigramo Mottainai u tri igrača. Riječ je o maloj i brzoj kartaškoj igri za 2-5 igrača. No mala kutijica, kratkoća trajanja, kao i slatki gotovo dječji dizajn igre, bi mogle svakoga zavarati kako se radi o nekoj laganoj party igri. Ne bi ste se mogli više zeznuti i fulati oko takvog zaključka. Naime ovaj mali biser je prava teškaška bomba u rangu igre Race For The Galaxy. Reći ćemo samo da je igra istog autora kao što je Glory To Rome, a s kojim dijeli i više od nekoliko sličnosti. Onima nešto upućenijima u hobi odmah će sve biti jasno.

U naravni igra nema nimalo komplicirana pravila, mada će većina imati u početku malih poteškoća s neobičnom mehanikom. No jednom kada se sve pohvata, partija igre može proletiti već u desetak minuta, ako ne i manje. Čar i teškoća igre leže u opcijama koje sve možete raditi s kartama, kao i s otkrivanjem lančanih reakcija da s jednom akcijom aktivirate čak nekoliko prethodno spuštenih karata. U svega dvije partije, koliko smo odigrali tijekom druženja, vidjeli smo ih nekoliko, i možemo vam reći da su nas ostavili bez riječi. Nećemo vam previše otkrivati, jer čar igre leži u tome da sami otkrijete određene taktike.

#248

U suštini svaki igrač dobiva ispred sebe malu igraću pločicu i podsjetnik kako se, i kojim redom, odigravaju krugovi. Određene stvari se događaju u tzv. jutarnjoj fazi, pa popodnevnoj, i na kraju noćnoj fazi. Na igraćoj pločici nalazi se popis mogućih akcija, kao i obilježja na koju stranu pločice stavljate karte koje odigrate na određeni način. Karte možete angažirati da vam budu pomoćnici i dodaju dodatne akcije na vrstu akcije koju ste izabrali, možete ih upotrijebiti kao resurse da vam pojeftine sve naredne karte te vrste koje odigravate, ili ih možete direktno “prodavati”, to jest stavljati kao bodove za kraj igre. Možete ih i izvršiti kao određene zadatke, pa vam svojim tekstom na karti daju određeni benefit. Mada opet da bi vam uistinu nosili bodove na kraju igre, morate ispuniti određene uvjete. Zbunjeni? OK idemo dalje. Karte koje imate u rukama vam ujedno služe i za odigravanje pojedinih akcija. Ima ih ukupno pet vrsta – clerk (paper), monk (stone), tailor (cloth), potter (clay) i smith (metal). Svaka vam daje određenu akciju koju možete odigrati. Poteškoća leži u tome hoćete li kartu odigrati za akciju, pa ju moguće izgubiti za određene bodove, kao resurs, pomoćnika ili za izvršavanje zadatka.

Kartu koju odaberete da će te koristiti kao akciju, stavljate na vrh svoje igraće pločice. Svi ostali igrači na svojem potezu također mogu koristiti i vašu akciju kada dođu na potez, kao i vi njihovu. Ako odlučite ne koristiti nečiju odabranu akciju, jednostavno povučete novu kartu, a koju na kraju kruga dodajete u ruku. Nikako ne prije toga. Redoslijed odigravanja ide tako da prvo po redu odigrate, ako želite, akcije svih ostalih igrača, a na kraju svoju.

Sljedeći krug kada dođete na potez, a već imate ispred sebe odabranu kartu s akcijom iz prijašnjeg kruga, tu prijašnju kartu vratite na hrpu na sredinu stola, tako da je sad dostupna drugima ako ju žele uzeti i iskoristiti kao nešto od već navedenog, a vi jednostavno novu kartu iz ruke stavljate ispred sebe kao vašu novu akciju. Možete na svojem potezu ne odabrati niti jednu kartu za odigravanje akcije, u tom slučaju vučete novu kartu koju će te moći koristiti u sljedećem krugu. Ne odigravanje vlastite akcije vas ne sprječava da ne odigravate akcije od ostalih igrača, u redoslijedu kako smo već spomenuli, s lijeva na desno.

#249

Igra završava u trenutku kada netko izvrši pet zadataka s lijeve ili desne strane svoje igraće pločice, ili ako se isprazni cijeli špil karata.

Odigrali smo dvije partije. Prvu sam na čistu početničku sreću uspio pobijediti s 14 bodova, naspram Slavičinih 13 i Markovih 12. Nitko pretjerano nije imao pojma što radi, a naročito ne ja.

Drugu partiju smo se već osjećali nešto sigurnije, pa su tako krenuli i prvi opaki udarci. Jedan od njih je bio Markovo preuzimanje svih karata određene vrste iz naših ruku. Budući da je Slavica svoju strategiju bila ciljala u odnosu na baš tu određenu vrstu, ovaj Markov potez ju je ozbiljno osakatio. Oh da, jesmo li spomenuli da u ovoj igri ima napada i može se biti jako zločest 🙂 .

Oko 20 sati se već bilo dosta smračilo, tako da smo partiju dovršili osvjetljavajući si s mobitelima. Konačni poredak je bio Marko – 24, ja – 14 i Slavica – 8 bodova.

Igra nam se jako svidjela i definitivno bismo ju preporučili svim fanovima igre Glory To Rome, Race For The Galaxy, kao i svima onima željnih naprezanja moždanih vijuga. Prijateljski savjet, dobro proučite i pogledajte koji YouTube video igre, da se poslije ne razočarate ne temelju naših dojmova, jer igra neće svakoga jednako oduševiti.

#250

Ostali smo nakon toga još nekih četrdesetak minuta i pričali malo o filmovima, malo o serijama, malo o knjigama, kao i raznoraznim igrama.

I eto to bi bilo sve od nas. Nadam se da smo vam dali razmišljati kako ćete provesti ovaj nadolazeći vikend 🙂 .

Author: Mislav Gabriel Mikša Golub

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)